Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Zvezdara Teatar preporučuje: Leto – idealno vreme za dobru knjigu

Leto nas čeka iza ugla! Najtoplije godišnje doba pored visokih temperatura sa sobom donosi i nešto više slobodnog vremena, barem za vreme godišnjeg odmora. A jedan od najboljih načina da iskoristimo slobodno vreme je uz dobru knjigu, koju zbog brojnih obaveza nismo stigli ranije da uzmemo u ruke. Pitali smo naše glumce, pisce, scenografe, novinare i ostale saradnike koje će knjige čitati tokom letnje pauze.
Glumica Jelisaveta Orašanin izabrala je hit roman „Čovek po imenu Uve“ švedskog pisca Fredrika Bakmana. Ovaj roman je preveden na čak 40 jezika i nalazi se na petom mestu po broju prodatih primeraka u 2016. godini.

Izvršna direktorka Zvezdara teatra Jasna Novakov čita tri romana ovog leta – „Unutrašnje dvorište“ Gorana Petrovića, „Neispričane priče“ Rajka Grlića i roman „Jedina priča“ Džulijana Barnsa.

Za glumicu Vesnu Stanković koja u Zvezdara teatru igra u predstavi „Bajka o pozorištu“ i leto i zima su odlično vreme za dobru knjigu.

„Ja čitam i zimi i leti… i po svakom vremenu… najviše volim istorijski roman i epsku fantastiku… naslove još ne znam, ali svakako će biti mnogo toga lepog”, kaže Vesna Stanković.

Glumac Joakim Tasić odlučio se za sledeće naslove: „Tihi don“ Mihaila Šolohova, „Atlantidu“ Borislava Pekića, „Homo Deus: Kratka istorija sutrašnjice“ Juvala Noa Hararija.

Gorana Vencl iz Instituta za pozorište, film, radio i televiziju Fakulteta dramskih umetnosti ovog leta čita knjigu „Čovek i njegov identitet“ Vladete Jerotića, jedan od najpopularnijih naslova ovog akademika.

Aida Đedović, urednica emisije „Jutro sa Jovanom i Srđanom“ na TV Prvoj čitaće „Ubistvo Komtura“ Harukija Murakamija, „Odabrane priče“ Džona Čivera i roman „Nož“ koji je napisao jedan od najpopularnijih svetskih pisaca kriminalističkih romana Ju Nesbe. Veoma zanimljiv je i izbor romana „Černobiljska molitva“ Svetlane Aleksandrovne Aleksije koji je 2015. godine ovenčan Nobelovom nagradom za književnost. Po motivima ovog romana nastala je i jedna od najpopularnijih kratkih HBO serija „Černobilj“ koja je za kratko vreme ovojila ogroman broj gledalaca.
Scenografkinja Vesna Popović koja je u Zvezdara teatru radila scenografiju za nekoliko predstava, ovog leta će čitati Dovlatova, Šulca i Bulgakova.

Novinarka Aleksandra Malušev potvrđuje onu početnu tezu da ćemo tokom leta konačno naći malo više slobodnog vremena za čitanje.

„U zaostatku sam sa nekoliko Saramagovih knjiga koje sam kupila, a nikako da pročitam”, kaže Aleksandra Malušev.

Dramaturg Kosta Peševski koji je u Zvezdara teatru radio dramatizaciju teksta za predstave „Osama-Kasaba u Njujorku“ i „Feliks“ ovog leta čita „Knjigu o groblju“ Nila Gejmena, „Dug put do dna“ Nika Hornbija i roman „Anđeli pakla“ Hantera S. Tompsona.

Novinar Miki Božović izabrao je sledeće naslove: „Besnilo“ Borislava Pekića, „Deca zla“ Miodraga Majića, „Olovne reči“ Manojla Vukotića i „Biti s drugim“ Grigorija Durića.

Marija Jakob novinarka „Tanjuga“ je već na moru. Tokom ovog letovanja izabrala je da otkrije priču najpoznatijeg svetskog avanturiste Ber Grilsa u autobiografskom romanu „Blato, znoj i suze“.

Glumica Lena Bogdanović ovog leta čita roman „Blato“ spisateljice iz Zagreba Milane Vlaović, a na plažu kao i prethodne godine nosi roman Ju Nesbea.

Nadamo se da ćete među ovim naslovima naći dobru preporuku za roman uz koji ćete i vi moći da se opustite tokom vrelih letnjih dana.

Izvor: zvezdarateatar.rs

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Borislav Pekić

Borislav Pekić

<p style="text-align: justify">Borislav Pekić, jedan od najznačajnijih pisaca srpske književnosti XX veka, romansijer, dramski pisac i filmski scenarista, rođen je 4. februara 1930. godine u Podgorici. Detinjstvo je proveo u Podgorici, Novom Bečeju, Mrkonjić-Gradu, Kninu, Cetinju i Bavaništu u Banatu. Od 1945. godine je u Beogradu, gde je pohađao Treću mušku gimnaziju i maturirao 1948. godine. Te iste godine osuđen je na petnaest godina strogog zatvora sa prinudnim radom i gubitkom građanskih prava od deset godina kao pripadnik, tada ilegalnog, Saveza demokratske omladine Jugoslavije. Na izdržavanju kazne je bio u KPD Sremska Mitrovica i KPD Niš. Pomilovan je 1953. godine, pošto je proveo pet godina u zatvoru. <br /> <br /> Studirao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Godine 1958. oženio se arhitektom Ljiljanom Glišić, sestričinom dr Milana Stojadinovića. Te godine je dobio prvu nagradu na anonimnom konkursu za originalni scenario, koji je raspisao &bdquo;Lovćen film&ldquo;. Godine 1959. počinje da radi kao dramaturg i scenarista za ovu filmsku kuću, a iste godine sa Ljiljanom dobija ćerku Aleksandru. Na početku svog književnog stvaralaštva pisao je scenarija za različita filmska preduzeća. Prema njegovom tekstu &bdquo;Dan četrnaesti&rdquo; snimljen je film koji je 1961. godine predstavljao Jugoslaviju na filmskom festivalu u Kanu. <br /> <br /> Godine 1965. objavljuje svoj prvi roman &bdquo;Vreme čuda&rdquo;. Od tada se posvećuje isključivo pisanju. Piše prozu, pozorišne, radio i televizijske drame. Član je uredništva &bdquo;Književnih novina&rdquo; od 1968. do 1969. godine i saradnik u časopisima &bdquo;Stvaranje&rdquo;, &bdquo;Književnost&rdquo;, &bdquo;Savremenik&rdquo; i &bdquo;Književna reč&rdquo;, kao i u brojnim novinama i dnevnim listovima. Za drugi roman, &bdquo;Hodočašće Arsenija Njegovana&rdquo; (1970), dobija prestižnu Ninovu nagradu za roman godine. Nakon odluke da se sa porodicom privremeno preseli u London 1970. vlasti mu bez obrazloženja oduzimaju pasoš. Posle godinu dana uspeo je da se pridruži porodici u Londonu, ali za jugoslovenske vlasti postaje persona non grata. Kratki roman &bdquo;Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana&rdquo; objavljen je u izdanju &bdquo;Slova ljubve&ldquo; iz Beograda tek 1975. godine (iako je napisan znatno ranije, ali Pekić nije uspeo da pronađe izdavača koji bi se usudio da objavljuje njegova književna dela). <br /> <br /> Rukopis sotije &bdquo;Kako upokojiti vampira&rdquo; izabran je na anonimnom književnom konkursu Udruženih izdavača i štampan 1977. godine. Sledi kratak roman &bdquo;Odbrana i poslednji dani&rdquo; (1977). Njegovo kapitalno delo, saga-fantazmagorija &bdquo;Zlatno runo&rdquo;, objavljuje se u sedam tomova (1978&ndash;1986), za koje Pekić 1987. godine dobija &bdquo;Njegoševu nagradu&ldquo;. Prema mišljenju žirija Televizije Srbije, ovaj roman je ušao u izbor deset najboljih romana napisanih na srpskom jeziku od 1982. do 1992. godine. <br /> <br /> Žanr-romanom &bdquo;Besnilo&rdquo; (1983), svojevrsnom apokaliptičkom vizijom sveta u kojem živimo, Pekić je odstupio iz istorijske tematike &bdquo;Zlatnog runa&rdquo; i napisao delo sa elementima trilera. Taj roman, zahvaljujući svojoj tematskoj provokativnosti, postao je bestseler i doživeo veliki broj izdanja. Po mišljenu čitalaca, &bdquo;Besnilo&rdquo; je, pored &bdquo;Godina koje su pojeli skakavci&rdquo;, ušlo u selekciju deset najboljih romana u srpskoj književnosti objavljenih od 1982. do 1992. godine. U sledećem, antropološkom romanu 1999, objavljenom 1984, za koji 1985. godine dobija nagradu za naučnu fantastiku, Pekić ostaje na tragu te uzbudljive fantastične utopije. <br /> <br /> Krajem 1984. godine, u izdanju &bdquo;Partizanske knjige&ldquo; iz Beograda, izašla su Pekićeva &bdquo;Odabrana dela&rdquo; u 12 knjiga, za koja je dobio &bdquo;Nagradu Udruženja književnika Srbije&ldquo;. Časopis &bdquo;Književnost&rdquo; dodeljuje mu 1986. godine, povodom četrdesetogodišnjice izlaženja časopisa, specijalnu &bdquo;Povelju&ldquo;. &bdquo;Nolit&ldquo; objavljuje zbirku gotskih priča &bdquo;Novi Jerusalim&rdquo; 1988. godine. Za roman-epos &bdquo;Atlantida&rdquo; (1988) dobija &bdquo;Goranovu nagradu&ldquo;. Autobiografsko- memoarska proza &bdquo;Godine koje su pojeli skakavci&rdquo; (prvi tom) proglašena je za najbolju knjigu u 1987. godini i za kratko vreme doživela tri izdanja. Drugi tom pod istim naslovom dobija 1989. godine nagradu &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo; za memoarsku prozu. Iste godine &bdquo;Srpska književna zadruga&ldquo; objavljuje njegovu fantazmagoriju &bdquo;Argonautika&rdquo;. Povelju &bdquo;Majska rukovanja&ldquo; za izuzetne stvaralačke rezultate na polju književnosti i kulture dobija 1990. od Doma omladine &bdquo;Budo Tomović&ldquo; iz Podgorice. &bdquo;Pisma iz tuđine&rdquo; (1987), &bdquo;Nova pisma iz tuđine&rdquo; (1989, nagrada Sent-Andreje &bdquo;Jakov Ignjatović&ldquo; u Budimpešti 1990. godine) i &bdquo;Poslednja pisma iz tuđine&rdquo; (1991, godišnja nagrada Grafičkog ateljea &bdquo;Dereta&ldquo; za najuspešnije izdanje te godine) spadaju u Pekićev publicistički stvaralački domen. Esejistička proza &bdquo;Sentimentalna povest britanskog carstva&rdquo; objavljena je posthumno 1992. godine i za nju je 1993. dobio Počasnu nagradu BIGZ-a. <br /> <br /> Borislav Pekić je autor i oko trideset dramskih dela za pozorište, radio i televiziju, emitovanih i igranih na našim i stranim radio i televizijskim stanicama i pozorišnim scenama. Pozorišni komad &bdquo;Korešpodencija&rdquo; beleži 300 izvođenja za 24 godine na repertoaru Ateljea 212. Između ostalih dramskih dela izvođena su &bdquo;Generali ili srodstvo po oružju&rdquo; (1972, nagrada za komediju godine na Sterijinom pozorju u Novom Sadu), 189. stepenik (1982, Prva nagrada Radio Zagreba), a povodom &bdquo;Dana Radio televizije Beograd&ldquo; godine 1987. dodeljena mu je diploma za osvojenu prvu nagradu na konkursu u kategoriji radiodramskih emisija. Drami &bdquo;Kako zabavljati gospodina Martina&rdquo; dodeljena je prva nagrada na festivalima u Ohridu i Varni (1990). Sledi godišnja nagrada pozorišta u Kruševcu &bdquo;Kneginja Milica&ldquo; (1991) i iste godine plaketa &bdquo;Pečat&ldquo; Narodnog pozorišta u Beogradu za specijalne zasluge. <br /> <br /> Dela su mu prevođena na engleski, nemački, francuski, italijanski, španski, holandski, poljski, češki, slovački, mađarski, rumunski, retoromanski, makedonski, slovenački, albanski, grčki, švedski i ukrajinski.<br /> <br /> Godine 1990. postaje jedan od osnivača Demokratske stranke, potpredsednik i član Glavnog odbora. Učestvuje u uređivanju prvih brojeva obnovljenog opozicionog lista &bdquo;Demokratija&rdquo;, glasila Demokratske stranke i prvog demokratskog glasa Srbije. <br /> <br /> Pekić je bio dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti od 1985. godine, član Krunskog saveta, potpredsednik Srpskog PEN-centra, član Engleskog PEN-centra, honorarni komentator srpskohrvatske sekcije BBC-ja. Bio je član Udruženja književnika Srbije, član Udruženja filmskih umetnika i član Udruženja dramskih umetnika Srbije. Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević posthumno ga je odlikovao Kraljevskim ordenom dvoglavog belog orla prvog stepena. Septembra 1997. dodeljena mu je Počasna plaketa &bdquo;Jugoslovenskog festivala Mojkovačke filmske jeseni&ldquo; povodom 50. godišnjice jugoslovenskog igranog filma. <br /> <br /> Borislav Pekić je preminuo 2. jula 1992. godine u Londonu. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu. <br /> <br /> Posle njegove smrti u Beogradu je osnovan Fond &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, čiji su osnivači Srpski PEN-centar, Srpska akademija nauka i umetnosti, Ministarstvo kulture, Branko Dragaš, Udruženje književnika Srbije i Ljiljana Pekić, koja je i direktor Fonda. Cilj Fonda je promocija i publikovanje Pekićevih dela, staranje o piščevoj zaostavštini kao i projekti &bdquo;Borislav Pekić našoj deci&ldquo; i godišnja dodela nagrade &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; za književna dela u nastajanju. Fond redovno objavljuje i publikaciju &bdquo;Anali Borislava Pekića&rdquo;. Pisci koji su dobili nagradu Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; za nova dela vremenom su postali afirmisani stvaraoci savremene srpske književnosti. U &bdquo;Analima Borislava Pekića&rdquo; svake godine se štampaju kritike i studije o raznim aspektima Pekićevog stvaranja, kao i odlomci iz romana nagrađenih pisaca i iscrpna Pekićeva bibliografija, koja se svake godine ažurira. <br /> <br /> Nakon piščeve smrti brigu o publikovanju njegovih rukopisa, kako objavljenih tako i onih iz zaostavštine, kao i sajt www.borislavpekic.com, preuzele su njegova supruga Ljiljana Pekić i ćerka Aleksandra Pekić.<br /> <br /> Izdavačka kuća &bdquo;Laguna&ldquo;, prvi put u Pekićevom umetničkom stvaralaštvu, objavljuje njegova celokupna književna dela u 14 knjiga.</p>

Slika Džon Čiver

Džon Čiver

<p style="text-align: justify">Džon Vilijam Čiver (1912&ndash;1982), američki pripovedač i romansijer, jedan od klasika kratke priče XX veka. Rođen je i odrastao u Kvinsiju, u američkoj državi Masačusets, u dobrostojećoj porodici, ali je u vreme &bdquo;velike depresije&ldquo; s kraja 20-ih godina XX veka porodica osiromašila, a Čiver napustio školu i 1935. počeo da objavljuje priče u <em>Njujorkeru</em>. Regrutovan je 1942. i sledeće godine objavio prvu zbirku priča<em> Kako neki ljudi žive</em> (1943), koje se kasnije odrekao. Uskoro se i oženio ćerkom uglednog hirurga i 1951. dobio Gugenhajmovu stipendiju. Ovo priznanje mu je omogućilo da završi drugu zbirku,<em> Grozni radio</em> (1953), i dobije priznanje kritike i znatan odziv čitalaca, a širu popularnost i Nacionalnu nagradu za književnost stekao je prvim romanom <em>Hronika Vapšotovih</em> (1957). Sa ženom i troje dece seli se u Osining, gradić u državi Njujork, gde je kupio kuću i živeo do smrti.<br /> <br /> Pojedine njegove priče danas imaju kultni status: <em>U pet i četrdeset osam</em> osvojila je nagradu &bdquo;Bendžamin Franklin&ldquo;, <em>Muž</em> nagradu &bdquo;O. Henri&ldquo;, a po priči <em>Plivač</em> snimljen je 1966. istoimeni film sa Bertom Lankasterom u glavnoj ulozi. U programu uzajamne posete američkih i sovjetskih pisaca putovao je u Rusiju, posetio Čehovljev spomen-dom i ostao verni poklonik ruske književnosti. Roman <em>Skandal sa Vapšotovima</em> (1964) kritika je dočekala sa oduševljenjem, a pisac se pojavljuje na naslovnoj strani prestižnog časopisa <em>Time</em>, koji ga naziva &bdquo;Ovidijem iz Osininga&ldquo; Od 1966. godine počinje da posećuje psihijatra zbog sve većih problema sa alkoholom, ljubavnih veza i homoseksualnih sklonosti. Posle uspešne terapije 1975. zauvek je prestao da pije i vratio se porodici. <br /> <br /> Pored pomenutih, objavio je zbirke priča <em>Provalnik sa Šejdi Hila</em> (1958), <em>Neki ljudi, mesta i stvari koji se neće naći u mom sledećem romanu</em> (1961), <em>Brigadir i bela udovica</em> (1964), <em>Svet jabuka</em> (1973) i<em> Priče Džona Čivera</em> (Pulicerova nagrada i Nacionalna nagrada književnih kritičara, 1978), kao i romane <em>Bulet Park</em> (1969), <em>Sokolar</em> (1977) i <em>Ovo stvarno liči na raj</em> (Nacionalna medalja za književnost, 1982). <br /> <br /> Zbirka <em>Priče Džona Čivera</em>, iz koje su preuzete priče za ovaj izbor i poređane hronološki, po vremenu prvog objavljivanja, postale su u SAD najprodavanija zbirka priča svih vremena, sa 125.000 primeraka samo u tvrdom povezu. Prevođen je na preko dvadeset jezika i danas slovi kao &bdquo;američki Čehov XX veka&ldquo; ili &bdquo;Čehov američkih predgrađa&ldquo; jer je književno ovekovečio život američke srednje klase 50-ih godina XX veka. <br /> <br /> Godine 1981. dijagnostikovan mu je rak bubrega i sledeće godine preminuo je u svom domu u Osiningu.<br /> <br /> &nbsp;</p>

Slika Fredrik Bakman

Fredrik Bakman

<p>Fredrik Bakman (rođen 1981) započeo je karijeru kao jedan od najpoznatijih švedskih blogera i kolumnista. <br /> <br /> Debitovao je u književnosti 2012. godine, kada je objavio međunarodni fenomen <em>Čovek po imenu Uve</em>. <br /> <br /> Neobično smešni, dirljivi i mudri, Bakmanovi romani su odiseje običnih ljudi i zadivljujuće priče o svakodnevnoj hrabrosti. Fredrik Bakman je dosad napisao pet romana &ndash; svi su dobili pohvale kritike i postali međunarodni bestseleri &ndash; i jedno delo iz oblasti publicistike.&nbsp;Romani su mu prodati u dvanaest miliona primeraka širom sveta. <br /> <br /> <em>Čovek po imenu Uve</em> je preveden na četrdeset četiri jezika i nalazi se na petom mestu u Velikoj Britaniji po broju prodatih primeraka u 2016. godini, a 2017. ova priča o dopadljivom džangrizalu slavi godišnjicu kako se nalazi na listi bestselera Njujork tajmsa.&nbsp;&nbsp;<br /> <br /> Švedski film koji je snimljen po ovom romanu nominovan je za Oskara 2017. za najbolji strani film. <br><br>Foto: Henric Lindsten&nbsp;</p>

Slika Goran Petrović

Goran Petrović

<p style="text-align: justify">Goran Petrović (Kraljevo 1961 &ndash; Beograd 2024) objavio je knjigu kratke proze <em>Saveti za lakši život</em> (1989), romane <em>Atlas opisan nebom</em> (1993), <em>Opsada crkve Svetog Spasa</em> (1997), <em>Sitničarnica &bdquo;Kod srećne ruke&ldquo;</em> (2000), <em>Papir </em>(2022) i <em>Ikonostas </em>(2022), novelu <em>Ispod tavanice koja se ljuspa </em>(2010), zbirke pripovedaka <em>Ostrvo i okolne priče</em> (1996), <em>Bližnji </em>(2002), <em>Razlike </em>(2006), knjigu izabrane kratke proze <em>Sve što znam o vremenu</em> (2003), dramske tekstove <em>Skela </em>(2004) i <em>Matica </em>(2011), knjigu zapisa <em>Pretraživač </em>(2007) i knjige izabranih priča <em>Porodične storije </em>(2011) i <em>Unutrašnje dvorište</em> (2018).<br /> <br /> Petrovićevi romani i zbirke priča objavljeni su u preko sto trideset izdanja, od čega šezdeset izdanja u prevodu na francuski, ruski, španski, nemački, italijanski, bugarski, slovenački, poljski, ukrajinski, makedonski, engleski, holandski, arapski i persijski jezik. Dvadesetak njegovih priča je zastupljeno u antologijama srpske priče u zemlji i inostranstvu.<br /> <br /> Neka od Petrovićevih dela su adaptirana za pozorište, televiziju i radio: <em>Opsada crkve Svetog Spasa</em> (dramatizacija i režija Kokan Mladenović), Narodno pozorište Sombor, 2002; Skela (po sopstvenom tekstu), produkcija Narodno pozorište u Beogradu (režija Kokan Mladenović), Orašac, 2004; radiodrama <em>Bogorodica i druga viđenja</em> (dramatizacija Sanja Milić, režija Nađa Janjetović), Dramski program Radio Beograda, 2007; televizijski film <em>Bližnji </em>(po sopstvenom scenariju, režija Miško Milojević), Dramski program RTSa, 2008; radiodrama <em>Iznad pet trošnih saksija</em> (dramatizacija i režija Strahinja Mlađenović), Dramski program Radija Novi Sad, 2011; <em>Matica </em>(po sopstvenom dramskom tekstu, režija Rahim Burhan), Atelje 212, 2011.<br /> <br /> Goran Petrović je dobitnik više književnih priznanja. Pored književne stipendije Fonda Borislava Pekića, važnije nagrade su: &bdquo;Prosvetina&ldquo;, &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, Ninova nagrada za roman godine, nagrade za roman godine &bdquo;Beogradski pobednik&ldquo; i &bdquo;Vladan Desnica&ldquo;, &bdquo;Vitalova&ldquo;, &bdquo;Račanska povelja&ldquo;, nagrada Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu godine, &bdquo;Borisav Stanković&ldquo;, &bdquo;Svetozar Ćorović&ldquo;, nagrada &bdquo;Ivo Andrić&ldquo; za pripovetku, &bdquo;Laza Kostić&ldquo;, nagrada za dramski tekst &bdquo;Kočićeva knjiga&ldquo;, &bdquo;Zlatni krst Kneza Lazara&ldquo;, &bdquo;Veljkova golubica&ldquo; za celokupno pripovedačko delo, Velika nagrada &bdquo;Ivo Andrić&ldquo; za celokupno književno stvaralaštvo, &bdquo;Stanislav Lem&ldquo;, &bdquo;Grigorije Božović&ldquo;, &bdquo;Zlatna knjiga Matice srpske&ldquo;...<br /> <br /> Bio je član Srpskog književnog društva i Srpskog PEN centra, a za redovnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 8. novembra 2018. godine.</p> <p style="text-align: justify">&nbsp;<br /> Foto: Nebojša Babić</p> <h3 style="color: red;">Priče o Merama</h3> <div data-type="image-block" imageid="da735197-55e1-410e-8fc3-0c3aaaf1041a" pathprefix="images/da735197-55e1-410e-8fc3-0c3aaaf1041a" title="018-broj-prijatelja-E" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/price-o-merama-broj-prijatelja"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="31aebc1f-cd69-4758-8ce3-75b6162a967f" pathprefix="images/31aebc1f-cd69-4758-8ce3-75b6162a967f" title="023-price-o-merama-2-prof-2" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/price-o-merama-koliko-pesama-staje-na-longplej-plocu-a-ko"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="93db6822-445b-40db-af94-e0cdd5f77366" pathprefix="images/93db6822-445b-40db-af94-e0cdd5f77366" title="propusna-moc-profil-1" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/price-o-merama-propusna-moc-bulevara"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="8fa02c24-44c2-4120-bec9-328ffc1ed2a6" pathprefix="images/8fa02c24-44c2-4120-bec9-328ffc1ed2a6" title="Foto-Laguna-profil-1" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/price-o-merama-baletanke-ni-male-ni-velike"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="86a09bc7-6eba-48f1-afd7-cf22f1155546" pathprefix="images/86a09bc7-6eba-48f1-afd7-cf22f1155546" title="sve-goran-petrovic-04-profil-2" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/price-o-merama-sve"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="c626ba0b-2628-4f10-83bc-65e1cf94e3f1" pathprefix="images/c626ba0b-2628-4f10-83bc-65e1cf94e3f1" title="Prstohvat-thumb" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/price-o-merama-prstohvat"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="1e1844c1-b387-4706-991d-d2cc41cbda36" pathprefix="images/1e1844c1-b387-4706-991d-d2cc41cbda36" title="03-profil" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/price-o-merama-dobro-ulozen-novac"}' linkexternal=''></div>

Slika Juval Noa Harari

Juval Noa Harari

<p style="text-align: justify">Juval Noa Harari rođen je u Haifi u Izraelu 1976. godine, a diplomirao je na Univerzitetu u Oksfordu 2002. godine. Profesor Harari je sručnjak za istoriju sveta, srednjovekovnu i vojnu istoriju. Trenutno je usmeren ka istraživanju sledećih makro-istorijskih pitanja: Koji je odnos između istorije i biologije? Kakva je suštinska razlika između Homo sapijensa i životinja? Postoji li pravda u istoriji? Ima li istorija svoj pravac? Da li ljudi postaju srećniji tokom istorije? Koje i kakve etičke dileme pred nas postavlja uspon tehnologije u 21. veku.<br /> <br /> Dobitnik je mnogih međunarodnih nagrada, a postao je poznat širom sveta nakon što je objavio knjigu <em>Sapijens: Kratka istorija čovečanstva</em>, koja je prevedena na više od 50 jezika. Dve godine kasnije, objavio je i knjigu <em>Homo deus: Kratka istorija sutrašnjice</em>, koja je prodata u više od 4.000.000 primeraka i takođe prevedena na više od 50 jezika. U knjizi <em>21 Lekcija za 21. vek</em> u kojoj se posle pogleda u prošlost u <em>Sapijensu </em>i zagledanosti u budućnost u <em>Homo deusu</em> zaustavlja u sadašnjem trenutku on daje odgovore na ključna pitanja: Šta nam se sad upravo događa? Koji su današnji najveći izazovi i izbori? Na šta bi trebalo da obratimo posebnu pažnju? 2024. Harari je objavio i knjigu <em>Neksus: Kratka istorija informacionih mreža</em>, <em>od kamenog doba do veštačke inteligencije</em> u kojoj je težište na izazovima koje će nove informacione mreže staviti pred nas.. <br /> <br /> Profesor Harari širom sveta drži predavanja na kojima predstavlja teme iz svojih knjiga i članaka, a redovno objavljuje u časopisima <em>Guardian, Financial Times, The Times, Nature magazine</em> i <em>Wall Street Journal</em>.<br /> <br /> Često volontira za mnoge humanitarne organizacije i obraća se publici na otvorenim predavanjima kojima svi mogu da prisustvuju.</p>

Slika Kris Ridl

Kris Ridl

<p>Kris Ridl je jedan od najpopularnijih ilustratora današnjice. <br /> <br /> Ilustrovao je preko sto knjiga za decu i osvojio mnogobrojne nagrade. Svake nedelje crta karikature za novine <em>Observer</em>. <br /> <br /> Dva puta je osvajao Medalju <em>Kejt Grinavej</em>, a dobitnik je i Zlatne nagrade <em>Smartiz</em> i Srebrne nagrade <em>Nestle </em>Omiljeni slatkiš su mu gumene bombone. Zbog njih je postao ilustrator. <br /> <br /> Živi kraj mora u Brajtonu, sa ženom i troje dece.</p>

Slika Nil Gejmen

Nil Gejmen

<p style="text-align: justify">Nil Gejmen je verovao da je strip autor, sve dok mu na nekoj zabavi jedan od prisutnih gostiju, inače urednik književnog dodatka lokalnih novina, nije objasnio da je to što Gejmen radi zapravo literarno stvaranje. Gejmen će kasnije u jednom prisećanju na ovaj događaj reći da se osećao kao žena koju su upravo obavestili da nije prostitutka već &bdquo;kraljica noći&ldquo; ("I suddenly felt like someone who had been informed that she wasn`t a hooker, that in fact she was a lady of the evening.", <em>Los Angeles Times</em>, 2001).<br /> <br /> Do tada, Gejmen je već stekao zavidnu reputaciju kao autor scenarija za strip serijal <em>Sendmen</em>, kao i za niz underground stripova za koje je dobio više nagrada. 1995. okončao je rad na <em>Sendmenu</em> počeo rad na<em> pravim</em> proznim delima, što je rezultiralo sa nekoliko zbirki priča i <em>Zvezdanom prašinom</em>, nekom vrstom bajke za odrasle. Sledila je saradnja sa Teri Pračetom na <em>Dobrim predskazanjima</em>, serija&nbsp;<em>Nikadođija</em> (futuristička priča o mračnom podzemnom svetu Londona, koji je BBC pretočio u TV seriju), kao i Gejmenovo viđenje dečije fantastike u <em>Koralini</em>, koju mnogi porede sa Luisovom <em>Alisom u zemlji čuda</em>. Godine 2001. objavljeni su <em>Američki bogovi</em>, roman za koji je Gejmen dobio jednu od najprestižnijih nagrada u žanru, nagradu Brem Stoker udruženja horor pisaca.<br /> <br /> Pored ovoga, Gejmen je kreator scenarija za japanski animirani film <em>Princeza Mononoke, </em>kao i scenarija za filmove koji tek treba da budu snimljeni po njegovim romanima i pričama. 1999. oživeo je serijal <em>Sendmen</em>. <br /> <br /> Niz zanimljivih detalja vezan je za ovog autora: Univerzitet Kalifornija uveo je <em>Sendmen</em> kao obaveznu lektiru na predavanjima o mitovima, pop pevačica Tori Ejmos je na čak tri svoja albuma izvodila pesme o Nilu Gejmenu, a proslavljeni pisac Norman Majler jednom prilikom je povodom fame oko <em>Sendmen</em> izjavio da je konačno dočekao jedan strip za intelektualce. Posle svega ovoga zanimljiva je i izjava Gejmenovog školskog savetnika, koju je kao petnaestogodišnjak mogao da čuje pošto mu je rekao da bi želeo da pravi stripove: &bdquo;A da li si razmišljao o poslu računovođe?&ldquo;<br /> <br /> Foto&nbsp;© Kyle Bice</p>

Slika Rajko Grlić

Rajko Grlić

<p style="text-align: justify">Rajko Grlić (Zagreb, 1947), režiju igranog filma magistrirao 1971. na FAMU u Pragu. Kao režiser i scenarista radio je sledeće dugometražne filmove:<br /> <br /> 2016: <em>Ustav Republike Hrvatske</em><br /> 2010: <em>Neka ostane među nama</em> <br /> 2006: <em>Karaula</em> <br /> 2002: <em>Josephine</em> <br /> 2001: <em>Novo novo vrijeme</em> (dokumntarni &ndash; korežiser) <br /> 1991: <em>Čaruga</em> <br /> 1989: <em>That Summer of White Roses</em> <br /> 1986: <em>Za sreću je potrebno troje</em> <br /> 1984: <em>U raljama života </em> <br /> 1981: <em>Samo jednom se ljubi </em> <br /> 1978: <em>Bravo, Maestro</em> <br /> 1974: <em>Kud puklo da puklo</em> <br /> <br /> Ovi su se filmovi igrali na redovnom bioskopskom repertoaru svih pet kontinenata, bili prikazivani u takmičarskim programima najvećih svetskih festivala uključujući i Kan, te dobili mnoštvo međunarodnih nagrada. <br /> <br /> Kao scenarista radio je na pet dugometražnih igranih filmova drugih režisera, kao i na televizijskoj seriji <em>Grlom u jagode</em>. Bio je i producent pet dugometražnih filmova. Uz to je napisao i režirao šesnaest kratkometražnih filmova i četrnaest dokumentarnih za televiziju. <br /> <br /> Napisao je, režirao i producirao interaktivnu filmsku školu <em>How to Make Your Movie; An Interactive Film School</em>, koja je 1998 u Njujorku proglašena za najbolju svetsku multimediju. <br /> <br /> Dobitnik je Nagrade grada Zagreba, Godisnje nagrade &bdquo;Vladimir Nazor&ldquo;, Nagrade &bdquo;Vladimir Nazor&ldquo; za životno delo, Nagrade grada Denvera za doprinos svetskom filmu, Nagrade beogradske kinoteke za doprinos evropskom filmu, počasni je građanin Monpeljea i počasni doktor Univerziteta u Novoj Gorici. <br /> <br /> Foto:&nbsp;Darije Petković</p>

Slika Svetlana Aleksandrovna Aleksijevič

Svetlana Aleksandrovna Aleksijevič

<p style="text-align: justify">Svetlana Aleksandrovna Aleksijevič (1948, Stanislav, Ukrajina), sovjetska i beloruska književnica, novinarka i scenarista dokumentarnih filmova. Piše na ruskom jeziku. <br /> <br /> Otac joj je bio Belorus, majka Ukrajinka. Završila je studije žurnalistike na Beloruskom državnom univerzitetu 1972. i radila kao vaspitačica, učiteljica istorije i nemačkog jezika u nekoliko škola na jugu Belorusije i kao novinar u lokalnim beloruskim novinama. Primljena u Savez pisaca SSSR 1983. Od 2000. godine živela u Italiji, Francuskoj i Nemačkoj, a od 2013. ponovo u Belorusiji. Njene knjige, pisane u maniru dokumentarističke proze, prevedene su na 20 jezika, dobila je brojne književne nagrade u Sovjetskom Savezu i Rusiji, zatim Herderovu, Remarkovu, američku Nacionalnu nagradu kritike, srednjoevropsku književnu nagradu &bdquo;Angelus&ldquo;, a 2015. godine Nobelovu nagradu za književnost za &bdquo;višeglasno stvaralaštvo &ndash; spomenik stradanju i herojstvu našega vremena&ldquo;. <br /> <br /> Slog njene prve knjige <em>Otišao sam sa sela</em> partijska cenzura je 1976. godine rasturila zbog kritike represivnog sistema izdavanja pasoša sovjetskim građanima. Druga njena knjiga <em>Rat nema žensko lice</em> (1985), zapravo prva koja je objavljena, početak je njenog zamišljenog ciklusa &bdquo;Glasovi utopije&ldquo; i zasniva se na zapisima iskaza žena učesnica Drugog svetskog rata. Slede u istom maniru knjige <em>Cinkani momci </em>(1991), sastavljena od priča majki koje su izgubile svoje sinove u ratu u Avganistanu, i <em>Začarani smrću</em> (1993), posvećena problemu samoubistva u vreme oštrih društvenih promena u bivšem Sovjetskom Savezu. Posle <em>Černobiljske molitve</em> (1997), koja joj je donela svetsku slavu i objavljena u 4 miliona primeraka, objavila je još knjige <em>Poslednji svedoci &ndash; nimalo dečje priče</em> (2004), u kojoj o Drugom svetskom ratu na području tadašnjeg Sovjetskog Saveza govore svedoci koji su tada bili deca, i <em>Second hand vreme</em> (2013), gde autorka tematizuje problem uticaja istorije raznih država na svest njenih građana u procesu formiranja fenomena &bdquo;sovjetskog čoveka&ldquo;.<br /> <br /> Napisala je dvadesetak scenarija za dokumentarne filmove i tri drame.<br /> <br /> Na Svetlanu Aleksijevič su najviše uticali beloruski pisci Ales Adamovič i Vasilj Bikov, a donekle i Varlam Šalamov, koga je smatrala najboljim piscem XX veka, dok nju kritika svrstava među najznačajnije predstavnike dokumentarističke proze, kao što su Truman Kapote i Norman Majler.<br /> <br /> Foto: A. Mahmoud</p>

    Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

    visa-logo4x
    Group-96674x
    Group4x
    Group-96724x
    layer14x
    Group-96634x
    Group-96654x
    Group-96664x
    image-4384x
    Group-96644x
    image-4394x