Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Vrhunska književnost edicije „Autsajderi“

Laguna je jesenju sezonu promocija otpočela predstavljanjem nove edicije „Autsajderi“ i istoimenog romana S. E. Hinton, u prevodu Brane Radević-Stojiljković, po kojoj je i Frensis Ford Kopola snimio istoimeni film.
DSC09618-2
O knjizi su govorili Ivan Milenković, književni kritičar, Dušan Nikolić, književni bloger i prevodilac, i Janja Stjepanović, urednica, koja je na početku obrazložila ideju pokretanja edicije: „Želeli smo da ponudimo knjige koje bi isključivo govorile o mladima, njihovim problemima, iskustvima, njihovim željama, i sve to iz pozicije mladih. U svim trima knjigama koje otvaraju ediciju, ’Autsajderi’, ’Novi jadi mladoga V.’ i ’Progovori’, pripovedač je uvek mlad čovek, adolescent, ali te knjige nisu isključivo namenjene mladima. Sve tri knjige govore o izopštenicima ili o onima koji su odlučili da se udalje od društva i suprotstave se standardnim društvenim normama, a povezuje ih buntovništvo mladih za koje imaju dobre razloge.“

Roman „Autsajderi“ je začetnik moderne omladinske proze u kojoj nema više sladunjavih priča o kraljicama mature ili školskim sportistima i njihovim ljubavima, nego se bavi ozbiljnim problemima mladih: „S. E. Hinton je sa samo 15 godina počela da piše knjigu, završila je sa sedamnaest i želela je da prikaže stvarne probleme mladih. Govorila je o temama koje su ranije bile tabu, nasilje među omladinom, omladinska delinkvencija, ulazi i u određene socijalne probleme.

Za Ivana Milenkovića sve tri knjige spadaju u vrhunsku literaturu: „Zato što u sve tri knjige imamo jasnu perspektivu mladih ljudi i neobično je da kroz mlade protagoniste autori ne iskazuju sopstvene ideološko-svetonazorno-filozofsko-psihološke stavove. Kada imamo ovakvu literaturu, treba da pustimo mladog čoveka da on sâm govori i da se ne mešamo u ono što on govori i radi.“

Milenković je uporedio knjige iz edicije „Autsajderi“ sa knjigama Agote Krištof i knjigom „Divlje guskeJulijane Adamović: „Ovo su knjige koje su poštovale perspektivu mladih ljudi, pisci su uspeli da odole izazovu da se mešaju u živote i jezik mladih junaka.“

Dušan Nikolić smatra da roman „Autsajderi“ odiše duhom buntovništva i da je u njemu primetna ukorenjenost u pripovedačkoj tradiciji američke književnosti: „Reč je o onom što se u anglosaksonskoj književnoj kritici naziva ’coming of age’ žanr. To je priča o odrastanju i sazrevanju i u tom procesu opisuje se put na kome protagonista ili više njih doživljava mnoštvo dogodovština i od svih tih događaja jedan ima formativni potencijal. Posle tog iskustva glavni lik prolazi preobražaj kada se završava detinjstvo. U ovoj knjizi sazrevanje se dešava u dve ravni, prva je na nivou mikro zajednice u porodici, druga ravan je sociološki obojena i ovaploćena u sukobu između grisera i buržuja.“

Milenković je istakao i da je karakteristika ove knjige da nema viškova i da je izražen kratki i odsečni stil: „Jedna od važnih odlika dobre književnosti jeste da ne upada u opšta mesta, a ako ih ponudi, to radi samo da bi ih razgradila, dekonstruisala. Hintonova ruši stereotipe kroz svoje likove i njihove postupke, napada opšta mesta, i to je, pored izvrsnog jezika, mera za jezik uz zrelost pisanja, to je jedan od najbitnijih elemenata ove knjige, i to je čini odličnom literaturom.“
Druga knjiga u edicij „Autsajderi“, „Novi jadi mladoga V.“ Ulriha Plencdorfa biće predstavljena u utorak 27. avgusta u Gete institutu, dok će treća knjiga, „Progovori“ Lori Hols Anderson biti predstavljena 3. septembra u Kulturnom centru Beograda.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Lori Hols Anderson

Lori Hols Anderson

<p style="text-align: justify">Lori Hols Anderson (1961, Potsdam, Njujork), američka autorka poznata pre svega po svojim romanima za mlade. Dobila je Nagradu &bdquo;Margaret A. Edvards&ldquo; Američke bibliotečke asocijacije 2010. za svoj doprinos književnosti za mlade, a 2023. Memorijalnu nagradu &bdquo;Astrid Lindgren&ldquo;.<br /> <br /> Prvi put je široko priznanje publike i kritike stekla svojim romanom <em>Progovori </em>(1999). Posebnu pažnju kritike privukla je njena knjiga <em>Viči </em>(Shout, 2019) &ndash; memoari u stihovima o preživljavanju seksualnog napada u trinaestoj godini.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Joyce Tenneson</p>

Slika S. E. Hinton

S. E. Hinton

<p style="text-align: justify">Književna karijera Suzan Eloiz Hinton (1948, Talsa) počela je još dok je bila učenica Srednje škole &bdquo;Vil Rodžers&ldquo; u Talsi u Oklahomi. Mučili su je sukobi između dve strane u njenoj školi, grisera i buržuja, pa je napisala <em>Autsajdere </em>&ndash; iskren, ponekad šokantan roman pripovedan iz perspektive četrnaestogodišnjeg grisera po imenu Poniboj Kertis.<br /> <br /> <em>Autsajderi </em>su objavljeni 1967. godine, dok je S. E. Hinton bila na prvoj godini studija Univeziteta u Talsi, i odmah su postali senzacija. Danas, sa više od petnaest miliona odštampanih primeraka, ta knjiga je najprodavanija knjiga za mlade svih vremena. Osim toga, po knjizi je 1983. godine snimljen film koji je režirao Frensis Ford Kopola i u kojem su glumile buduće zvezde kao što su Tom Kruz, Met Dilon i Rob Lou.<br /> <br /> <em>Autsajderi </em>su autorki doneli popularnost i slavu. S. E. Hinton je postala poznata kao &bdquo;glas mladih&ldquo;. Takav uspeh preko noći doneo je i mnogo pritiska, što je za posledicu imalo trogodišnju spisateljsku blokadu. Na kraju joj je njen dečko (danas muž) pomogao da blokadu savlada tako što je pisala po dve stranice dnevno pre nego što bilo kuda izađe. To je dovelo do njenog drugog romana <em>To je bilo onda, a sad je sada</em> (1971). S. E. Hinton je napisala još nekoliko romana, uključujući i knjige <em>Ribe borci</em> (1975) i <em>Teks </em>(1979).<br /> <br /> Godine 1988. nagrađena je tek ustanovljenom Nagradom &bdquo;Margaret A. Edvards&ldquo;, kojom joj je ukazana počast kao &bdquo;autorki čiju je knjigu ili knjige prihvatila mlada publika kao autentičan glas koji trajno osvetljava iskustvo i emocije sasvim mladih ljudi i pruža uvid u njihov život&ldquo;.<br /> <br /> S. E. Hinton i dalje živi u Oklahomi, s mužem i sinom, gde uživa u pisanju i jahanju i drži predavanja na univerzitetu.<br /> <br /> Foto:&nbsp;David Erdek</p>

Slika Ulrih Plencdorf

Ulrih Plencdorf

<p>Ulrih Plencdorf (1934&ndash;2007, Berlin) bio je nemački pisac, scenarista i dramaturg. Njegovo najpoznatije delo je <em>Novi jadi mladoga V.</em>, koje je 1972. godine objavljeno i u prozi i kao pozorišni komad. Filmskoj publici bio je poznat prvenstveno po scenariju za film <em>Legenda o Paulu i Pauli</em> (1973), a kasnije je izdao i novelizaciju ovog scenarija pod naslovom <em>Legenda o sreći bez kraja</em> (1979). Roman <em>Novi jadi mladoga V.</em> preveden je na tridesetak jezika i bio, u smislu popularnosti, među najvećim međunarodnim uspesima istočnonemačke književnosti, pa i nemačke književnosti 20. veka uopšte. Premda nijedan Plencdorfov kasniji tekst nije dostigao popularnost <em>Novih jada</em> i <em>Legende o Paulu i Pauli</em>, nema spora da je njegova karijera i nadalje tekla izuzetno uspešno, čak i nakon pada Berlinskog zida. Pisao je romane, priče i pozorišne komade, ali najviše scenarija za bioskopske i televizijske filmove.<br /> <br /> Iako je u vremenu nakon pada Berlinskog zida tvrdio da nije nostalgičan za Nemačkom Demokratskom Republikom, imao je brojne primedbe na to kako je proteklo prisajedinjenje Istočne Nemačke Zapadnoj. Posle 2000. mučio ga je osećaj da televizijske kuće izbegavaju njegove tekstove zbog njegovog porekla, tj. samo zato što je iz Istočne Nemačke. Poslednjih godina života zato je uglavnom prevodio omladinsku književnost, a 2004. bio je i gostujući profesor na Institutu za književnost u Lajpcigu.<br /> <br /> Umro je 2007. godine, u jednoj bolnici u blizini Berlina, nakon duge bolesti. Sahranjen je u malom mestu Alt Rozental, nedaleko od Zelova, u Brandenburgu.<br /> <br /> Pored Nagrade &bdquo;Hajnrih Man&rdquo;, bio je i dobitnik Nagrade &bdquo;Ingeborg Bahman&rdquo; (1978), i Grimeove nagrade (1995), a od 1992. bio je član Akademije umetnosti u Berlinu.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Suhrkamp Verlag<br /> <br type="_moz" /></p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x