Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima
Znali smo da čitaoci vole Noć knjige, da se raduju susretima sa piscima, hitovima domaće i svetske književnosti.
I ovoga puta je knjiga pobedila, od 9. do 11. juna važili su veliki popusti do 40% na knjige u izdanju Lagune, drugih izdavača, na sjajan gift program u knjižarama i na sajtovima laguna.rs i delfi.rs, a družili smo se i sa mnogobrojnim piscima koji su potpisivali svoje knjige i razgovarali sa čitaocima.
Najviše nas je interesovalo koje knjige će birati čitaoci, koji su u velikom broju posetili knjižare i sajtove.
<p style="text-align: justify">Bojan Ljubenović<br />
Rođen 1972. godine u Beogradu.<br />
Uređuje rubriku TRN u „Večernjim novostima“.<br />
<br />
Objavio:<br />
<br />
<em>Pisma iz Beograda</em>, aforizmi, 1998. <br />
<em>Pocepani suncobran</em>, aforizmi o deci 2002. <br />
<em>Beograd, live</em>, aforizmi o Beogradu 2006. <br />
Zastupljen je u zbirci kratkih antiratnih priča <em>Legenda za upućene</em> (B92, 1992. god)<br />
Koautor knjige <em>Metafore dr Zorana Đinđića</em>, 2004. <br />
<em>Triput sečem i opet kratko</em>, satirične priče 2009.<br />
<em>Smejalice</em>, aforizmi za decu i detinjaste 2012. <br />
<em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi 2013.<br />
<em>Pisma iz Srbije</em>, 2014.<br />
<em>Trn u oku</em>, politički aforizmi, 2015.<br />
<em>Knjiga za zaljubljene dečake</em>, <em>Knjiga za zaljubljene devojčice</em>, 2015.<br />
<em>Crvena zvezda, moj fudbalski klub</em>, <em>Partizan, moj fudbalski klu</em>b, 2016.<br />
<em>Uki, mali fudbaler</em>, roman za decu, 2017.<br />
<em>Luna, mala teniserka</em>, roman za decu, 2017.<br />
<em>Vuk, mali glumac</em>, roman za decu, 2017.<br />
<em>Zanimljivi bukvar sa istorijskom čitankom za decu u rasejanju</em>, 2018.<br />
<em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi, dopunjeno izdanje, 2018.<br />
<em>Naši fudbaleri na Mundijalima</em>, sportska knjiga za decu , 2018. <br />
<br />
Nagrade:<br />
<br />
„Mladi jež“ 2000., za najboljeg mladog satiričara Jugoslavije.<br />
Prva nagrada 2007., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br />
„Vladimir Bulatović VIB“ 2007., nagrada lista Politika za doprinos srpskoj satiri.<br />
Prva nagrada 2008., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br />
„Jovan Hadži Kostić“ 2009., nagrada lista Večernje novosti za novinsku satiru.<br />
Treća nagrada 2010., za aforizme na Šabačkoj čivijadi.<br />
„Radoje Domanović“ 2010., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Triput sečem i opet kratko</em>.<br />
„Vuko Bezarević“ 2013., nagrada za najbolju satiričnu priču na Festivalu u Pljevljima (Crna Gora).<br />
„Letnji erski kabare“, Čajetina 2013., prva nagrada za dečje aforizme.<br />
„Dragiša Kašiković“ 2014., za satirično stvaralaštvo.<br />
Treća nagrada 2014., za satiričnu priču na Šabačkoj čivijadi.<br />
„Tipar“ 2015., nagrada za najbolju satiričnu knjigu na prostoru bivše Jugoslavije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>, Festival u Pljevljima, Crna Gora.<br />
„Radoje Domanović“ 2015., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>.<br />
„Interfer“ 2017., nagrada za novinsku reportažu na Internacionalnom festivalu novinskih reportaža.<br />
„Zlatna značka“ 2018. Kulturno-prosvetne zajednice Srbije</p>
<p style="text-align: justify">Dejan Stojiljković (Niš, 1976), prozni i dramski pisac, filmski i strip scenarista.<br />
<br />
Do sada je objavio romane <em>Konstantinovo raskršće</em>, <em>Duge noći i crne zastave</em>, <em>Znamenje anđela</em>, <em>Kainov ožiljak</em> (u četiri ruke, sa Vladimirom Kecmanovićem) i <em>Olujni bedem</em>, kao i prozne zbirke <em>Leva strana druma</em>, <em>Low Life</em> i <em>Kišni psi</em>. Zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem i Draganom Paunovićem autor je ilustrovane trilogije o Nemanjićima, koju čine knjige <em>U ime oca</em>, <em>Dva orla</em> i <em>U ime sina</em>.<br />
<br />
Autor je više dramskih tekstova i strip-scenarija.<br />
<br />
Jedan je od scenarista TV serije <em>Senke nad Balkanom</em>.<br />
<br />
Laureat je prestižne književne nagrade „Miloš Crnjanski“ (za roman <em>Konstantinovo raskršće</em>), kao i nagrade za dečju književnost „Dositejevo pero“ (za knjigu <em>Nemanjići: Dva orla</em>).<br />
<br />
Proza mu je prevođena na ruski, engleski, grčki, italijanski, slovački, makedonski, slovenački i francuski.<br />
<br />
Jedan je od najčitanijih savremenih srpskih pisaca.<br />
<br />
Član je književne grupe P-70, Srpskog književnog društva i Udruženja stripskih umetnika Srbije.<br />
<br />
Živi i radi u Nišu.</p>
<hr />
<p style="text-align: justify">Posetite sajt autora: <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="dejanstojiljkovic.rs" data-value="http://www.dejanstojiljkovic.rs"><span class="ql-link-text">dejanstojiljkovic.rs</span></span></p>
<p style="text-align: justify">Rođen je u Beogradu 1965, gde je živeo dok nije diplomirao arhitekturu kojom se potom nikada nije bavio. Čim je okončao školu, iz puke radoznalosti i želje da upozna svet odselio se u inostranstvo, gde nije nameravao dugo da ostane, ali okolnosti su odlučile da bude drugačije. U Londonu je živeo do 1995, kada se, umesto da se vrati kući u Beograd, preselio u Portugal. Živeo je u Lisabonu.<br />
<br />
Spisateljski zanat naučio je od najboljih, prevodeći književna dela. Tokom godina objavio je nekoliko prevoda, ali kako je sam voleo da kaže samo najznačajnijih pisaca, kako portugalskih na srpski tako srpskih na portugalski. Posebno se ponosio prevodima Saramaga, Ive Andrića i Dragoslava Mihailovića. Potom je počeo da piše i na srpskom i na portugalskom. Sa objavljivanjem sopstvenih dela počeo je kasno u životu, tek u svojim četrdesetima. Objavio je roman<em> Estoril</em>, koji je preveden na velike svetske jezike i nagrađen u Srbiji i Velikoj Britaniji, a u Portugalu je, na šta je Tiago osobito bio ponosan, <em>Estoril</em> ušao u školsku lektiru. Drugi roman <em>Zamalek</em>,<em> roman o kismetu</em>, objavljen u Laguni, dobio je Nagradu Evropske unije za književnost 2020. U septembru 2022. izašao je i njegov roman o Lisabonu <em>Odakle</em> <em>sam bila više nisam</em>. Preminuo je u Lisabonu krajem iste godine.<br />
<br />
Foto: Dušan Todorović</p>
<p style="text-align: justify">Đorđe Lebović (Sombor, 1928 – Beograd, 2004), pisac i dramatičar, detinjstvo je proveo u čestim selidbama i prilagođavanju na novu okolinu, najviše u Somboru i Zagrebu, usled razvoda roditelja i složene porodične situacije. Njegov osetljiv dečački karakter oblikovalo je apokaliptično vreme „Velikog Sunovrata“, kako ga sam naziva, zlo vreme koje se približavalo tokom njegovog odrastanja u krilu jevrejske porodice. Osnovnu školu je pohađao u Somboru i Zagrebu, a sa petnaest godina sa članovima svoje porodice transportovan je u koncentracioni logor Aušvic. <br />
<br />
U logorima Aušvic, Saksenhauzen i Mathauzen proveo je skoro dve godine, do završetka Drugog svetskog rata, i preživeo zahvaljujući, između ostalog, poznavanju nemačkog i mađarskog jezika. Kao pripadnik radne grupe staklorezaca učestvovao je u nacističkom demontiranju Krematorijuma II u Aušvicu, kada su nacisti ubrzano uništavali tragove svog zločina. Po povratku iz logora, Lebović je saznao da je izgubio celu porodicu i ostao bez 40 članova šire i uže familije. <br />
<br />
Završio je gimnaziju u Somboru u skraćenom roku 1947, a potom upisao filozofiju u Beogradu i diplomirao 1951. Za vreme studija radio je kao fizički radnik, nastavnik matematike, prevodilac i humorista, zarađujući za život kao reporter u Radio Beogradu i kolumnista u humorističkom listu „Jež“. Po završetku studija radi kao novinar u Radio Novom Sadu i kustos Muzeja pozorišne umetnosti u Beogradu, a od 1955. godine kao upravnik Letnje pozornice u Topčideru. Od 1960. godine upravnik je Izložbenog paviljona u Beogradu, a od 1979. direktor Drame u Beogradskom dramskom pozorištu. Godine 1981. odlazi u invalidsku penziju.<br />
<br />
Bio je član Evropskog komiteta „Aušvic“, nosilac ordena poljske vlade za doprinos idejama mira. <br />
<br />
Đorđe Lebović se javlja u književnosti pričom <em>O ljudima u paklu i paklu u ljudima</em> 1955. godine i novelom <em>Živeti je ponekad visoko</em>, objavljenom u prestižnom časopisu „Delo“ 1956. Sledi drama <em>Nebeski odred</em>, koju je napisao u saradnji sa piscem Aleksandrom Obrenovićem, po mnogima začetak moderne srpske dramaturgije. Drama je prevedena i izvođena na desetak svetskih jezika, a 1957. godine nagrađena Sterijinom nagradom u Novom Sadu. Za dramu <em>Haliluja</em> ponovo osvaja Sterijinu nagradu 1965. godine. Vanrednu Sterijinu nagradu dobiće 1968. za dramu <em>Viktorija</em>. <br />
<br />
Tokom umetničkog delovanja napisao je mnogo radio drama, TV-drama, serija i scenarija za dugometražne igrane filmove. Najviše uspeha među njima imale su drame <em>Svetlosti i senke</em>, <em>Traganje po pepelu</em> (prva nagrada na međunarodnom festivalu radio drama <em>Prix Italia</em>), <em>Vojnik i lutka</em>, <em>Cirkus</em>, <em>Srebrno uže</em>, <em>Pali anđeo</em>, <em>Dolnja zemlja</em>, <em>Ravangrad 1900</em>, <em>Sentandrejska rapsodija</em>, <em>Ponor</em>... Drame su mu štampane i izvođene u Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Rusiji, Bugarskoj, Rumuniji, Italiji, Austriji, Holandiji, Belgiji, Danskoj, Norveškoj, Engleskoj, SAD i Izraelu. <br />
<br />
Od filmova za koje je Đorđe Lebović napisao scenarija najviše uspeha imali su <em>Most</em>, <em>Devojku s Kosmaja</em>, <em>Valter brani Sarajevo</em> i <em>Konvoj za El Šat</em>. <br />
<br />
U rukopisu i rasuti po časopisima ostali su njegovi eseji i desetak novela (<em>Zli umiru vertikalno</em>, <em>Kako je Greko zaradio hleb</em>, <em>Deset vodoravnih crta</em>, <em>Anđeli neće sići sa nebesa</em>, <em>Ako lažem, obesite me, moliću lepo</em>, <em>Sahrana obično počinje popodne</em>, <em>Važan esek</em> i dr.).<br />
<br />
Po izbijanju ratova na tlu bivše Jugoslavije, „sa istim predznakom – tla i krvi“, odlučio je da napusti Beograd i sa porodicom se preselio u Izrael 1992. godine. U Srbiju se vratio 2000. i do smrti četiri godine kasnije pisao svoj jedini, autobiografski roman <em>Semper idem</em>, koji je ostao nedovršen. </p>
<p style="text-align: justify">Američka autorka Frensis Mejz, univerzitetski profesor, poetesa, memoarista, esejista i romanopisac, rođena je i odrasla u Ficdžeraldu, u Džordžiji. Diplomirala je na Univerzitetu Florida. Godine 1975. magistrirala je na Državnom univerzitetu u San Francisku, gde je na kraju postala profesor kreativnog pisanja. Mejzova je objavila nekoliko zbirki poezije, a 1996. objavila je knjigu <em>Pod suncem Toskane</em>, koja je više od dve godine bila na prvom mestu na listi bestselera <em>Njujork tajmsa</em>. Pošto se sada bavi samo pisanjem, ona i njen suprug, i sam pesnik, jedan deo godine provode u Hilsborou, u Severnoj Karolini, a drugi u Kortoni, u Italiji, gde Mejzova radi kao umetnički direktor Toskanskog festivala sunca, koji se održava svake godine.<br />
<br />
Foto: Edward Mayes</p>
<p style="text-align: justify">Hari Vitaker je sin Lusinde Rajli i odrastao je devedesetih godina 20. veka. Najranije detinjstvo proveo je na zapadnoj obali Irske. Sam je počeo da se bavi pisanjem. Nagrađen je za svoj prezenterski rad na radiju <em>Bi-Bi-Si</em> i član je jednog od najčuvenijih improvizacionih pozorišta u Ujedinjenom Kraljevstvu.<br />
<br />
U saradnji sa majkom razvio je i napisao serijal knjiga za decu pod nazivom „The Guardian Angels“, koji se bavi problemima sa kojima se mališani suočavaju.<br />
<br />
Nakon Lusindine smrti 2021. godine Hari je objavio da će završiti serijal „Sedam sestara“ u ime svoje majke, pod naslovom <em>Atlas: Priča Tate Solta</em>.<br />
<br />
Hari živi u Jorkširu.</p>
<p>Inio Asano je nadaleko poznat kao jedna od vodećih olovaka japanske strip-produkcije 21. veka. U svom najintimnijem delu do sada „Laku noć, Punpune“, Asano kroz 13 tankobona govori o teškim temama otuđenosti, nelagode te danas nikad aktuelnijeg FOMO-a (<em>Fear Of Missing Out</em> iliti strah od propuštenog) kroz prizmu zajedništva, dečje euforije i ljubavi u svakom pogledu.<br />
<br />
Foto: ⒸMOCO</p>
<p style="text-align: justify">Jelica Greganović je rođena 1964. godine u Kragujevcu. Od 1984. godine se bavi novinarstvom. Jedan je od osnivača Radija B92, kao i osnivač i prvi urednik njegove informativne redakcije. Do sada je pisala i izveštavala za B92, Vreme, NIN, Politikin Zabavnik, Šumadija Press, Studio B, Elle, Bazar, Ekonomist, Bankar...<br />
<br />
Objavila je devet zbirki humorističkih priča: <em>Priči nikad kraja</em>, <em>Samo da ti kažem</em>, <em>Od reči do reči</em>, <em>Ispod sedmog neba</em>, <em>Ljubav i druge sitnice</em>, <em>Osmeh za svaki dan</em>, <em>Zovem se Mama</em> i <em>Zovem se Mama 2</em>, <em>Život za poneti</em> kao i knjige za decu <em>Mravac Mrav</em> i <em>Uspavanka za miša</em>, koja je i dobitnik nagrade <em>Dobra slikovnica</em>, na <em>Međunarodnom festivalu slikovnica Čigra</em>.<br />
<br />
Svoje priče objavljuje i na portalu Blic Žena, kao i na blogu izdavačke kuće Laguna.<br />
<br />
Foto: Bojan Brecelj</p>
<p style="text-align: justify">Ju Nesbe je jedan od najpopularnijih svetskih pisaca kriminalističkih romana. <em>Oklopno srce</em>, <em>Solomonovo slovo</em>, <em>Policija</em>, <em>Sin</em> i <em>Žeđ</em>, roman iz serijala o Hariju Huleu, bestseleri su <em>Sandej tajmsa</em>. Njegove knjige su prevedene na pedeset jezika i prodate u više od trideset tri miliona primeraka u svetu.</p>
<p style="text-align: justify">K. I. Lin je bestseler autorka ljubavnih romana časopisa <em>USA Today</em>. Stekla je pohvale zbog raznosnosti svojih priča i zbog iskrenog, ogoljenog, žestokog pripovedačkog stila. Njene knjige poznate su po mračnim preokretima, subverzivnim zapletima i složenim, neodoljivim, uzbudljivim likovima.</p>
<p style="text-align: justify">Kolin Huver je autorka najprodavanijih bestselera poput <em>Slammed</em>, <em>Point of Retreat</em>, <em>This Girl</em>, <em>Hopeless</em>, <em>Losing Hope</em>, <em>Finding Cinderella</em> i<em> Maybe Someday</em>. Živi u Teksasu sa svojim mužem i njihova tri sina. Molim vas posetite ColleenHoover.com. <br />
<br />
Foto: Callynth Photography</p>
<p style="text-align: justify">Puno ime autorke Mamen Sančes je Marija del Karmen Sančes Perez (1971). Ona je španska autorka, novinar i zamenik direktora španskog izdanja magazina <em>Hello</em>, koji je u vlasništvu njene porodice već tri generacije.<br />
<br />
Studirala je informatiku u Madridu, a doktorirala na istoriji i književnosti. Kasnije je studirala francusku književnost na Sorboni, i englesku na Oksfordu.<br />
<br />
Objavljivala je naporedo knjige za decu i romane za odrasle. Do sada je objavila jedanaest knjiga, a roman <em>Sreća je piti čaj s tobom</em> premašio je tiraž od 150.000 u Španiji.</p>
<p style="text-align: justify">Mirjana Bobić Mojsilović je spisateljica i slikarka. Objavila je romane <em>Dnevnik srpske domaćice</em> (2000), <em>Happy End</em> (2002), <em>Majke mi, bajka</em> (2003), <em>Ono sve što znaš o meni</em> (2005), <em>Tvoj sam</em> (2006), <em>Srce moje</em> (2007), <em>Azbuka mog života</em> (2008), <em>Glad</em> (2009), <em>Gospodin pogrešni</em> (2010), <em>Traži me</em> (2012), <em>Tvoj anđeo čuvar</em> (2016), kratke priče <em>Baba, nemoj ništa da me pitaš</em> (1997) i zbirku poezije <em>Obećao si mi</em> (2016). Autorka je šest pozorišnih komada <em>Suze su O. K</em>., <em>Verica među šljivama</em>, <em>Pozovi M radi užitka</em>, <em>Poslednja šansa</em>, <em>Pogodi ko dolazi na večeru</em>, <em>Svlačenje</em>, koji su izvođeni u Narodnom pozorištu, Ateljeu 212, Kult Teatru, Zvezdara Teatru, Akademiji 28 i na sceni KC „Palilula“. Dvanaest njenih naslova objavljeno je u Francuskoj, Italiji, Češkoj, Hrvatskoj, Sloveniji i Makedoniji. Autorka je nekoliko samostalnih izložbi slika. Bila je jedan od prvih autora – samostalnih izdavača u Beogradu. Nekoliko puta je dobila nagradu „Zlatni bestseler“ i dobitnica je „Zlatne značke“ Kulturno-prosvetne zajednice Srbije. Mirjana Bobić Mojsilović je slobodna umetnica i živi u Beogradu. <br />
<br />
Foto: Vukica Mikača</p>
<p style="text-align: justify">Slavenka Drakulić, novinarka i spisateljica, rođena je u Rijeci 1949. Objavljuje knjige na hrvatskom i engleskom, a neke su prevedene na više od dvadeset jezika. U izdanju američke izdavačke kuće <em>Penguin </em>izašlo joj je šest naslova. U publicističkim knjigama uglavnom se bavi svakodnevicom u socijalizmu, a posle 1989. i ratom. Njena prva publicistička knjiga <em>Smrtni grijesi feminizma</em> (1984) jedan je od prvih priloga o feminizmu u bivšoj Jugoslaviji. Usledile su: <em>Kako smo preživjeli</em>, <em>Cafe Europa</em>, <em>Oni ne bi ni mrava zgazili</em>, <em>Tijelo njenog tijela</em> i <em>Basne o komunizmu</em>. <br />
<br />
U književnim delima Slavenka Drakulić okrenuta je ženskom telu, bolesti i traumi, propitujući i živote kreativnih žena koje su živele s poznatim umetnicima. Objavila je romane <em>Hologrami straha</em>, <em>Mramorna koža</em>, <em>Kao da me nema</em>, <em>Božanska glad</em>, <em>Frida ili o boli</em>, <em>Optužena</em>, <em>Dora i Minotaur </em>i <em>Mileva Ajnštajn: Teorija tuge</em>. <br />
<br />
Živi na relaciji Hrvatska–Švedska. Objavljuje članke, kolumne i političke komentare u novinama i časopisima <em>The Nation</em>, <em>The New Republi</em><em>c</em>, <em>The New York Times Magazine</em>, <em>The New York Review of Books</em>, <em>Suddeutsche Zeitung</em>, <em>Internazionale</em>, <em>Dagens Nyheter</em>, <em>The Guardian</em> i <em>Eurozine</em>.<br />
<br />
Foto: Roko Crnić</p>
<p style="text-align: justify">Vanja Bulić (1947) čitav radni vek je proveo kao novinar u pisanim i elektronskim medijima. Za televiziju je uradio više od četiri hiljade emisija različitih žanrova, a pisao je za gotovo sve prestižne listove nekadašnje Jugoslavije. Bio je glavni urednik časopisa <em>ITD</em>, <em>Zum</em>, <em>Praktična žena</em>, pomoćnik glavnog urednika časopisa <em>Duga</em>, glavni urednik satelitskog programa TV BK, urednik zabavnog programa TV BK i TV <em>Happy</em>. Dobitnik je više novinarskih nagrada za pisano novinarstvo i gotovo svih priznanja koja se dodeljuju za posao voditelja na televiziji. Radio je dokumentarne filmove (<em>Državni radnik</em>, <em>Crveni barjak</em> <em>Filipa Filipovića</em>), scenarista je četiri TV serije (<em>Jugovići </em>– RTS, <em>Javlja mi se iz dubine duše</em> – TV Košava, <em>Drugo stanje</em> – BK TV i <em>Kafana na Balkanu</em> – Telekom). Koscenarista je dugometražnog filma <em>Lepa sela lepo gore</em> i scenarista filmova <em>Drugo stanje</em> i <em>Pokidan</em>. Napisao je zbirke priča <em>Kako sam gajio blizance</em> (1995), <em>Sto bisera</em> (2009), <em>Istorija u krevetu</em> (2012), <em>Muškarac u izvesnim godinama</em> (2014), <em>Zašto bog nema auto</em> (2016) i <em>Rupe u glavi</em> (2020), i romane <em>Tunel </em>– <em>lepa sela lepo gore </em>(1996), <em>Ratna sreća</em> (1999), <em>Zadah belog</em> (2000), <em>Vrele usne</em> (2001), <em>Parada strasti</em> (2003), <em>Drugo stanje</em> (2006), <em>Oko otoka</em> (2009), <em>Šole </em>(2010), <em>Simeonov pečat</em> (2012), <em>Jovanovo zaveštanje</em> (2013), <em>Dosije Bogorodica</em> (2014), <em>Devedesete </em>(2015 – knjiga u kojoj se nalaze četiri romana objavljena devedesetih godina prošlog veka), <em>Teslina pošiljka</em> (2015), <em>Šmekeri </em>(2016), <em>Šmekerke </em>(2017), <em>Viza za nebo</em> (2017), <em>Dušanova kletva</em> (2018), <em>Teodorin prsten</em> (2019), <em>Savin osvetnik</em> (2020), <em>Tata u drugom stanju</em> (2021), <em>Milutinov greh</em> (2023). Priredio je dnevnik iz Haga Veselina Šljivančanina <em>Branio </em><em>sam istinu</em> (2012), a napisao je i romansirane biografije glumaca Petra Božovića, Miše Janketića, Marka Nikolića, Lazara Ristovskog, Jelisavete Seke Sablić i pevača Ace Lukasa. Napisao je pet pozorišnih komada: <em>Državni radnik</em>, <em>Rijaliti obračun</em>, <em>Jače smo od sudbine</em>, <em>Braća po Hagu</em> i <em>Bitanga u boji</em>. Među nagradama dobijenim za spisateljski rad izdvajaju se <em>Zlatni beočug</em> za trajni doprinos kulturi Beograda, nagrada „Radoje Domanović“ za najbolju knjigu satiričnih priča, kao i tri godišnja priznanja Redakcije za kulturu RTS <em>Zlatni hit liber</em> za najtraženije knjige u knjižarama i bibliotekama Srbije 2012, 2013. i 2015. godine.<br />
<br />
Otac je trojice sinova, imao je rok sastav, strastveni je igrač preferansa i još uvek igra odbojku. Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije.</p>
Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!
Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!
E-mail adresa je obavezna
Da biste osigurali da su vaši podaci o nalogu ažurirani, molimo vas da potvrdite e-mail adresu koju želite da koristite za prijavu i obaveštenja o nalogu.