Vedrana Rudan: Život je lijep i kad si poluslijep
Ne samo njena najnovija knjiga „Doživotna robija“ već i sve prethodne pobuđuju, malo je reći, veliku pažnju čitalačke publike. Britko i beskompromisno otvara najrazličitije teme i pitanja, za nju nema tabua, a i kada o najtežim stvarima govori, čini to prožeto neodoljivom duhovitošću.
Čime se bavite ovih dana?
Nedavno sam se vratila iz Beča. Znam njemački, pa sam tamo razgovarala s „običnim“ ljudima. Ni njima ne cvjetaju ruže. Boje se zime. Običan čovjek jedva pokriva troškove života, veliki broj penzionera ima penziju od hiljadu do hiljadu i pol eura, a stanarine su ogromne. Austrijanci uglavnom žive u unajmljenim stanovima. Zdravstvo je organiziranije nego naše, ali i tamo su liste čekanja, a privatni doktori su skupi. Političari su lažljivi i korumpirani, nitko im ne vjeruje. Ljudi se osjećaju bespomoćno i užasnuti su dešavanjima u Ukrajini. A ja sam bila sigurna da je trava naših susjeda mnogo, mnogo zelenija.
Vaša nova knjiga „Doživotna robija“ obara rekorde čitanosti, a i ostali Vaši naslovi kontinuirano pobuđuju interesovanje. Koji su najčešće komentari?
U Srbiji je štampano četvrto izdanje „Doživotne robije“, što je fantastičan uspjeh. Doduše, i u Hrvatskoj se knjiga odlično prodaje, dobila sam dvije odlične kritike iz pera vrlo oštrih kritičara, tako da sam presretna i zahvalna svojim srpskim i hrvatskim čitateljima. Veliku ulogu u mom uspjehu ima i ekipa Lagune i ekipa VBZ-a, moje hrvatske izdavačke kuće.
Šta je novo u Vašoj književnoj radionici?
Evo nešto ekskluzivno, nadam se da se neću ureći. U Beogradu će se u jednom poznatom pozorištu igrati predstava prema knjizi „Ljubav na posljednji pogled“ staroj dvadeset godina. Veliku mi radost pričinjava da je trenutno vrlo čitana. Nadam se da će doći do realizacije projekta jer su ga u ruke preuzele žene. Nikad neću prestati vjerovati u žensku snagu (smeh).
Planirate li dolazak u Beograd, recimo za Sajam knjiga (ako ga bude)?
Planirala jesam, ali neću doći u Beograd ako i bude Sajma. Korona mi je utjerala strah u kosti. Novu knjigu promovirala sam u Novom Sadu, evropskom gradu kulture. Uvijek se radujem susretu s mojim čitateljicama i čitateljima u tom prekrasnom gradu. Život je lijep i kad si poluslijep.
Integralnu verziju intervjua možete pročitati ovde.
Autor: Tatjana Nježić
Izvor: Blic
Foto: Matija Krstić
Čime se bavite ovih dana?
Nedavno sam se vratila iz Beča. Znam njemački, pa sam tamo razgovarala s „običnim“ ljudima. Ni njima ne cvjetaju ruže. Boje se zime. Običan čovjek jedva pokriva troškove života, veliki broj penzionera ima penziju od hiljadu do hiljadu i pol eura, a stanarine su ogromne. Austrijanci uglavnom žive u unajmljenim stanovima. Zdravstvo je organiziranije nego naše, ali i tamo su liste čekanja, a privatni doktori su skupi. Političari su lažljivi i korumpirani, nitko im ne vjeruje. Ljudi se osjećaju bespomoćno i užasnuti su dešavanjima u Ukrajini. A ja sam bila sigurna da je trava naših susjeda mnogo, mnogo zelenija.
Vaša nova knjiga „Doživotna robija“ obara rekorde čitanosti, a i ostali Vaši naslovi kontinuirano pobuđuju interesovanje. Koji su najčešće komentari?
U Srbiji je štampano četvrto izdanje „Doživotne robije“, što je fantastičan uspjeh. Doduše, i u Hrvatskoj se knjiga odlično prodaje, dobila sam dvije odlične kritike iz pera vrlo oštrih kritičara, tako da sam presretna i zahvalna svojim srpskim i hrvatskim čitateljima. Veliku ulogu u mom uspjehu ima i ekipa Lagune i ekipa VBZ-a, moje hrvatske izdavačke kuće.
Šta je novo u Vašoj književnoj radionici?
Evo nešto ekskluzivno, nadam se da se neću ureći. U Beogradu će se u jednom poznatom pozorištu igrati predstava prema knjizi „Ljubav na posljednji pogled“ staroj dvadeset godina. Veliku mi radost pričinjava da je trenutno vrlo čitana. Nadam se da će doći do realizacije projekta jer su ga u ruke preuzele žene. Nikad neću prestati vjerovati u žensku snagu (smeh).
Planirate li dolazak u Beograd, recimo za Sajam knjiga (ako ga bude)?
Planirala jesam, ali neću doći u Beograd ako i bude Sajma. Korona mi je utjerala strah u kosti. Novu knjigu promovirala sam u Novom Sadu, evropskom gradu kulture. Uvijek se radujem susretu s mojim čitateljicama i čitateljima u tom prekrasnom gradu. Život je lijep i kad si poluslijep.
Integralnu verziju intervjua možete pročitati ovde.
Autor: Tatjana Nježić
Izvor: Blic
Foto: Matija Krstić
Autor: Vedrana Rudan
