Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

U slavu neponovljivog komediografa: Izložba „Branislav Nušić: slučaj jedne sobe“

Izložba „Branislav Nušić: slučaj jedne sobe“ Legata u Muzeju grada Beograda biće otvorena u ponedeljak 21. oktobra, u Foajeu III galerije Narodnog pozorišta u Beogradu.
image-41
Ovo je, kako se ističe u saopštenju, kruna obeležavanja 160 godina od rođenja Branislava Nušića i vek od objavljivanja njegove „Autobiografije“ Muzeja grada Beograda i Narodno pozorište u Beogradu.

Legat Branislava Nušića čuva se u Muzeju grada Beograda, kao poklon njegove ćerke Gite Predić-Nušić od 1958. godine. Sadrži 490 predmeta koji su bili zatečeni u Nušićevoj radnoj sobi prilikom ove primopredaje. Reč je o predmetima primenjene i likovne umetnosti, fotografijama, rukopisima, dokumentima, prepiskama, ordenju i ličnim uspomenama pisca.

Ovaj legat pruža jedinstven uvid u intimni prostor u kome je Nušić boravio i stvarao, a na osnovu sačuvanih fotografija radne sobe moguće je rekonstruisati njen izgled.

Branislav Nušić (1864–1938) jedan je od najplodnijih srpskih književnika koji je delovao krajem 19. i početkom 20. veka. Ostvario se u gotovo svim književnim rodovima, a obeležio je srpsko dramsko stvaralaštvo toga perioda izgradivši važan i često prikazivan teatarski program, aktuelan do danas. Bio je dramaturg i zastupnik upravnika, a onda direktor Narodnog pozorišta u Beogradu i Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, upravnik i osnivač Narodnog pozorišta u Skoplju, upravnik Narodnog pozorišta u Sarajevu. Bavio se novinarstvom, uređivao je Pozorišni list, pisao je za rubriku „Iz beogradskog života“ u Politici i bio saradnik u mnogim drugim novinama. Na njegovu inicijativu u Beogradu je osnovano Udruženje prijatelja lepe umetnosti „Cvijeta Zuzorić“, a bio je i osnivač Udruženja jugoslovenskih dramskih autora. Radio je u Ministarstvu spoljnih poslova, u srpskom Кonzulatu u Skoplju i Bitolju, bio je vicekonzul u Prištini i srpski konzul u Solunu i Serezu. Godine 1933. izabran je za redovnog člana Srpske kraljevske akademije.

Napisao je više istorijskih drama, ali je najpoznatiji po mnogobrojnim komedijama. „Gospođa ministarka“ (1929) je jedno od najkarakterističnijih dela za njegovo komediografsko stvaralaštvo. Ovo delo je bilo i ostalo simbol njegovog humora i veštine građenja likova koji definišu jedan mentalitet i tu je ostavio pečat svoje društvene kritike. Nakon ove, usledio je niz komedija koje i danas predstavljaju znamenje pozorišnih scena – „Mister Dolar“ (1932), „Beograd nekad i sad“ (1933), „Ožalošćena porodica“ (1934), „Ujež“ (1936), „Dr“ (1936). Nušićevo poslednje dovršeno scensko delo, komedija „Pokojnik“ (1937), dobilo je nepodeljena priznanja i pozitivne ocene kritike. Godinu dana posle Nušićeve smrti Narodno pozorište u Beogradu je u znak sećanja na pisca prikazalo jedan čin njegove nedovršene komedije „Vlast“.

Izložba je otvorena svakog dana od 11 do 17 sati i prilagođena je osobama sa oštećenjem sluha i osobama sa oštećenjem vida.

Izvor: nova.rs

Autor: Branislav Nušić

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Branislav Nušić

Branislav Nušić

<p style="text-align: justify">Komediograf, pripovedač, romanopisac, novinar i diplomata Branislav Nušić rođen je u Beogradu 20. oktobra 1864. godine u cincarskoj porodici kao Alkibijad Nuša. Detinjstvo je proveo u Smederevu gde je završio osnovnu školu i prve dve godine gimnazije. Maturirao je u Beogradu, započeo studije prva u Gracu i diplomirao na beogradskoj Velikoj školi. Postavši punoletan zvanično je promenio ime u Branislav Nušić. U devetnaestoj godini napisao je svoju prvu komediju <em>Narodni poslanik</em> koja će zbog političke nepodobnosti biti postavljena na scenu trinaest godina kasnije. Sličnu sudbinu imala je i njegova druga komedija <em>Sumnjivo lice </em>koja će na izviđenje čekati više od tri decenije. Kao dobrovoljac učestvovao je u srpsko-bugarskom ratu 1885. što je opisao u zbirci <em>Pripovetke jednog kaplara</em>. Zbog satirične pesme &bdquo;Dva raba&ldquo; u kojoj je uvredio kralja Milana osuđen je 1888. na dve godine zatvora u Požarevcu ali je posle godinu dana pomilovan. Na robiji je pisao priče kasnije okupljene u knjigu Listići i komediju <em>Protekcija</em>. Sledećih deset godina provodi u diplomatskoj službi u konzulatima u Osmanskom carstvu, u Bitolju, Skoplju, Solunu, Serezu i Prištini. Tokom službovanja u konzulatu u Prištini bio je svedok stradanja srpskog stanovništva na Kosovu i Metohiji što je opiso u svojim konzulskim pismima. Godine 1900. postavljen je za sekretara Ministarstva prosvete. Ubrzo nakon toga postao je dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu a 1904. godine imenovan je za upravnika Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Nakon godinu dana preselio se u Beograd gde se bavio novinarstvom. Osim pod svojim imenom pisao je i šaljive feljtone u <em>Politici </em>pod pseudonimom &bdquo;Ben Akiba&ldquo;. Od 1912. boravio je u Bitolj kao državni službenik a 1913. godine osnovao je pozorište u Skoplju. Povlači se sa vojskom kroz Albaniju tokom Prvog svetskog rata i potom boravi u Italiji, Švajcarskoj i Francuskoj. Nakon rata Nušić je postavljen za prvog upravnika Umetničkog odseka Ministarstva prosvete. Na ovoj poziciji je ostao do 1923. godine kada je postao upravnik Narodnog pozorišta u Sarajevu da bi se 1927. godine vratio u Beograd. Za redovnog člana Srpske kraljevske akademije izabran je 1933. Autor je prvog udžbenika retorike kod nas (1934) a dao je i važan doprinos razvoju srpske fotografije. Preminuo je 19. januara 1938. Tog dana fasada zgrade beogradskog Narodnog pozorišta bila je uvijena u crno platno.<br /> <br /> Svojim obimnim komediografskim opusom Nušić se nadovezuje na stvaralaštvo Jovana Sterije Popovića i Koste Trifkovića. U njegovom književnom radu mogu se izdvojiti tri perioda: prvi od osamdestih godina do kraja devetnaestog veka kada piše društvene komedije; drugi period od 1889. do 1929. godine kada je posvećen ozbiljnoj drami, različitim proznim žanrovima i vodviljskoj komediji; u trećem periodu koji otpočinje <em>Gospođom ministrakom</em> (1929), ponovo se vraća društvenoj komediji. Nušić je za sebe rekao da je prvenstveno humorista a ne satiričar ali dodao je i ovo: &bdquo;Samo ne pristajem da nisam izvrgao podsmehu i ruglu sve pojave našeg domaćeg i javnog života.&ldquo;<br /> <br /> Najznačajnija dela:<br /> <strong><br /> Komedije:</strong> <em>Narodni poslanik</em> (napisana 1883, izvedena 1896.), <em>Sumnjivo lice</em> (napisana 1888, izvedena 1923.), <em>Protekcija</em> (1889), <em>Običan čovek</em> (1899), <em>Svet</em> (1906), <em>Put oko sveta</em> (1910), <em>Gospođa ministarka</em> (1929), <em>Mister Dolar</em> (1932), <em>Ujež </em>(1933), <em>Beograd nekad i sad</em> (1933), <em>Ožalošćena porodica</em> (1934), <em>Dr</em> (1936), <em>Pokojnik </em>(1937), <em>Vlast </em>(nedovršena).<br /> <strong>Drame:</strong> <em>Tako je moralo bit</em><em>i </em>(1900), <em>Pučina </em>(1901), <em>Greh za greh</em> (1903), <em>Jesenja kiša</em> (1907), <em>Iza božjih leđa</em> (1909).<br /> <strong>Tragedije</strong>: <em>Nahod </em>(1923).<br /> <strong>Jednočinke:</strong> <em>Knez Ivo od Semberije</em> (1900), <em>Danak u krvi </em>(1907), <em>Hadži-Loja </em>(1908).<br /> <strong>Pripovetke:</strong> <em>Pripovetke jednog kaplara</em> (1886), <em>Listići </em>(1890), <em>Ramazanske večeri</em> (1898).<br /> <strong>Romani:</strong> <em>Opštinsko dete </em>(1902), <em>Devetsto petnaesta</em> (1921), <em>Hajduci </em>(1933).<br /> <strong>Autobiografska proza:</strong> <em>Autobiografija </em>(1924).<br /> <strong>Putopisi:</strong> <em>Kraj obala Ohridskog jezera</em> (1894),<em> Kosovo: opis zemlje i naroda</em> (1902).</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x