Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima
U širem izboru za ovogodišnju Ninovu nagradu nalazi se 31 naslov. Ovo je odlučio žiri u sastavu Tamara Krstić, Marjan Čakarević, Branko Kukić, Ivan Milenković i Zoran Paunović na sastanku održanom 24. decembra 2018, a čak deset naslova je objavila izdavačka kuća Laguna.
U širi izbor ušli su:
Vule Žurić – „Pomor i strah“
Dejan Mihailović – „Podvizi i stradanja Grofa od Takova“
Miomir Petrović – „Black Light“
Slobodan Vladušić – „Veliki juriš“
Igor Marojević – „Tuđine“
Vladimir Arsenijević – „Ka granici“
Muharem Bazdulj – „Kvadratni koren iz života“
Vladimir Tabašević – „Zabluda Svetog Sebastijana“
Branko Rosić – „Za sutra najavljuju konačno razvedravanje“
Goran Marković – „Beogradski trio“
Uži izbor biće objavljen u prvom štampanom izdanju Nina u 2019, a šezdeset peti dobitnik Ninove nagrade biće proglašen 14. januara.
<p style="text-align: justify">Branko Rosić rođen je u Beogradu. Svirao je u kultnom pank bendu <em>Urbana gerila</em>, a kasnije i u elektro grupi <em>Berliner</em> strasse. Sarađivao je u pisanju <em>Leksikona Yu mitologije</em> i objavljivao tekstove u časopisima <em>Playboy</em>, <em>Elle</em>, <em>L’Europeo</em>, <em>Cosmopolitan</em>, <em>Max</em>, <em>National </em><em>Geographic</em>, <em>B92 online</em>, <em>Fame</em>. Zamenik je glavnog urednika magazina <em>Nedeljnik</em>. Diplomirani je mašinski inženjer. Svoj prvi roman <em>A tako je dobro počelo</em> objavio je 2015, a drugi <em>Za sutra najavljuju konačno razvedravanje</em> 2018. godine.<br />
<br />
Radio je intervjue sa svim značajnim ličnostima iz kulture i pop kulture na teritoriji nekadašnje Jugoslavije, ali i nekoliko intervjua sa značajnim ličnostima svetskog rokenrola, kao što su Stiven Patrik Morisi (<em>The Smiths</em>), Nik Mejson (<em>Pink Floyd</em>), Ijan Anderson (<em>Jethro Tull</em>), Stiv Heket (<em>Genesis</em>), Šarlin Spiteri (<em>Texas</em>), Ijan Gilan (<em>Deep Purple</em>), Žan-Žak Barnel (<em>The Stranglers</em>), Stiven van Zant (<em>Bruce Springsteen’s & The Street Band</em>, Silvio Dante u seriji <em>Sopranos</em>). Uradio je intervjue sa piscima: Tonijem Parsonsom, Hanifom Kurejšijem, Irvinom Velšom, Frederikom Begbedeom, Juom Nesbeom, Tarikom Alijem. Intervjuisao je umetnike Joko Ono i Grejsona Perija, kao i modnog kreatora Žan-Pola Gotjea. Jedan je od prvih srpskih muzičara koji su dali intervju za čuvene engleske novine <em>New Musical Express</em>. Bio je glavni urednik publikacije <em>Exit</em> festivala <em>20 godina Exit aktivizma</em>.<br />
<br />
Princ Čarls ga je nazvao princom, a britanskom premijeru Borisu Džonsonu predstavljen je kao „panker sa maskom novinara“. Britanska kraljica Elizabeta II odlikovala ga je Medaljom Britanske imperije za izuzetan doprinos u promovisanju i unapređenju kulturnih veza između Velike Britanije i Srbije.<br />
<br />
Foto: Nebojša Babić</p>
<p style="text-align: justify">Dejan Mihailović (1951) odrastao je i školovao se u Beogradu, gde je diplomirao na Odseku za opštu književnost Filološkog fakulteta. Radio je kao urednik u Dečjoj redakciji Radio Beograda, lektor u Zadužbini Ive Andrića, redaktor teksta u Enciklopediji Jugoslavije Jugoslovenskog leksikografskog zavoda (Redakcija za Srbiju) i urednik u časopisima „Književne novine“, „Pismo“, „Književni magazin“ i izdavačkoj kući „Laguna“, a pre toga u izdavačkom preduzeću „Prosveta“ iz Beograda. Od 1993. do 1999. proveo je u San Francisku, u Kaliforniji, SAD. Prevodio ruske i engleske pisce (Bunjin, Šalamov, Harms, Aldanov, Dovlatov, Akunjin, Blejk, Po, Beket i dr.). Za prevod romana <em>Samoubistvo</em> Marka Aldanova dobio je nagradu „Dr Jovan Maksimović“ za najbolji prevod sa ruskog jezika za 2015. i 2016. godinu. <br />
<br />
Objavio je zbirke priča <em>Dođoh, videh, pobegoh</em> (1969) i <em>Kuke i verige</em> (2013) i mali rečnih stare hrišćanske, vizantijske i srednjovekovne srpske književnosti <em>Vizantijski krug</em> (2009). <br />
<br />
Član je Srpskog književnog društva i Udruženja književnih prevodilaca Srbije.</p>
<h3>Dnevnik izolacije:</h3><div data-type="image-block" imageid="4abf28b3-d160-41a2-99e0-d4361fb8902f" pathprefix="images/4abf28b3-d160-41a2-99e0-d4361fb8902f" title="cekajucisumara-autori-page" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/dnevnik-izolacije-cekajuci-sumara"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="6076e444-6218-4bad-817a-a179b98deb2c" pathprefix="images/6076e444-6218-4bad-817a-a179b98deb2c" title="dnevnikizolacije350x100" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/dnevnik-izolacije-pismo-iz-2020-godine"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="54bff80e-10c6-41a3-b8ac-3eb97bf2fa3f" pathprefix="images/54bff80e-10c6-41a3-b8ac-3eb97bf2fa3f" title="bombardovanje350x100" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/dnevnik-izolacije-bombardovanje-i-lazne-vesti"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="04930e05-5316-4ed9-b261-7c9ff06d3501" pathprefix="images/04930e05-5316-4ed9-b261-7c9ff06d3501" title="felneiistina350opet" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/dnevnik-izolacije-felne-i-istina"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="5180d033-f752-4871-b2e9-59d75119bdec" pathprefix="images/5180d033-f752-4871-b2e9-59d75119bdec" title="nekakucne350opet" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/dnevnik-izolacije-neka-kucne-policijski-cas"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="e1806a22-5697-47a7-a3d1-fb87b3b9b7a7" pathprefix="images/e1806a22-5697-47a7-a3d1-fb87b3b9b7a7" title="stacitamopet" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/dnevnik-izolacije-sta-citam-i-sta-nam-se-dogadja"}' linkexternal=''></div>
<p style="text-align: justify">Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni.<br />
<br />
Objavio je <em>Beogradsko petoknjižje</em>: romane „Dvadeset četiri zida“ (1998, 2010), „Parter“ (2009), „Prave Beograđanke“ (2017) i „Tuđine“ (2018) i zbirku priča „Beograđanke“ (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz „Etnofikcije“, još nedovršene pentalogije: „Žega“ (2004, 2008), „Šnit“ (2007, 2008, 2014), „Majčina ruka“ (2011) i „Ostaci sveta“ (2020, 2022). Ostala dela: novela „Obmana boga“ (1997), zbirke priča „Tragači“ (2001), „Mediterani“ (2006, 2008) i „Sve za lepotu“ (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja „Kroz glavu“ (2012) i „Roman o pijanstvima“ (2019). Napisao je i drame: „Nomadi“ (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), „Tvrđava Evropa“ (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i „Bar sam svoj čovek“ (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu „Dvadeset četiri zida“ istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, „Meša Selimović“, Nagradu grada Beograda, „Zlatni Beočug“, „Károly Szirmai“, Nagradu iz Fonda „Borislav Pekić“, „Desimir Tošić“…<br />
<br />
Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom „Preteče“. Piše i knjigu pripovedaka „Granična stanja“. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika.<br />
<br />
Živi u Zemunu.</p>
<p style="text-align: justify">Miomir Petrović (Beograd, 1972), pisac, pripovedač, dramaturg, teoretičar umetnosti, diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu na Odseku za dramaturgiju, magistrirao na Odseku za teatrologiju na FDU u Beogradu, doktorirao na Odseku za interdisciplinarne studije na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Bio je glavni dramaturg pozorišta Atelje 212 u Beogradu (1996–1999), zamenik direktora drame Narodnog pozorišta u Beogradu (2001–2002), dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu (do 2004). Redovni je profesor na predmetima Estetika, Teorija savremene umetnosti i Istorija scenskih umetnosti na Institutu za umetničku igru u Beogradu, predmeta <em>Creative Writing</em> i <em>Screen Culture na Higher College of Techology</em> (UAE) (2019–2021).<br />
<br />
Objavljena i izvođena dela:<br />
<br />
Drame: <em>Vagabund u gradskom vrtu</em> (1995), <em>Argivski incident</em> (1996), <em>Demijurg </em>(1997), <em>Appendix</em> (1997; izvedena 2003. u Centru lepih umetnosti „Gvarnerijus“ i kao radio-drama u produkciji RTS-a 2004), <em>Čopor </em>(1998), <em>Vučije leglo</em> (2000) izvedena u Narodnom pozorištu u Pirotu 2006), radio-drame <em>Galerijeve vatre</em> i <em>Black Light</em> u produkciji RTS-a.<br />
<br />
Naučne monografije: <em>Oslobođenje drame</em> (Zadužbina Andrejević, Beograd 2000),<em> Kreativno pisanje, naratološki pristup tekstu i kontekstu</em> (Megatrend, Beograd 2011), <em>Mitopoetike </em>(Zavod za udžbenike, Beograd 2019).<br />
<br />
Romani: <em>Sakaćenje Romana</em> (Prosveta, 1997), <em>Pankration </em>(BIGZ, 1998), <em>Samomučitelj </em>(Prosveta, 2000), <em>Persijsko ogledalo</em> (Geopoetika, 2001), <em>Arhipelag </em>(Geopoetika, 2003), <em>Lisičje ludil</em>o (Laguna, 2005), <em>Staklena prašina</em> (Laguna, 2006), <em>Lisičino ludilo </em>(SKC, Skopje, 2007), <em>Libansko leto</em> (Laguna, 2007), <em>Persijsko ogledalo</em> (drugo izdanje, Laguna, 2008), <em>Bakarni bubnjevi</em> (Laguna, 2009), <em>Galerijeve vatr</em>e (Laguna, 2011), <em>Tečni led</em> (Prosveta, 2011), <em>Miris mraka</em> (Laguna, 2013), <em>Kuća od soli</em> (Laguna, 2016), <em>Black Light</em> (Laguna, 2018), <em>Филоктет на Лемносе/Персидское зеркало</em> (Aliteja, Sankt-Peterburg, 2018), <em>Šumski čopor</em> (Ammonite Books, 2019), <em>Središnja pustinja</em> (Laguna, 2021), <em>Krotitelji vremena</em> (Laguna, 2023).<br />
<br />
Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda (1996), nagrade „Laza Kostić“ za knjigu <em>Kuća od soli</em> (2017) i Ordena „Vožda Đorđa Stratimirovića“ za doprinos srpskoj kulturi (2022).<br />
<br />
Član je Srpskog književnog društva.</p>
<p style="text-align: justify">Muharem Bazdulj (Travnik, 1977) pisac je, novinar i prevodilac. Pre <em>Kvadratnog korena</em><em> iz života</em> objavio je još sedam romana. Njegovi romani su objavljeni i u prevodima na engleski, nemački, poljski, bugarski i makedonski jezik. Osim romana, piše kratku prozu te eseje i publicistiku. Pojedine priče i eseji prevedeni su na petnaestak jezika.<br />
<br />
Redovno piše za sarajevski dnevni list <em>Oslobođenje</em>, kao i za beogradsku <em>Politiku</em> i magazin <em>Nedeljnik</em>. 2013. godine dobio je nagradu za najboljeg novinara u štampanim medijima u Bosni i Hercegovini od strane Društva novinara BiH. Iduće godine redakcija beogradskog lista <em>Danas</em> dodeljuje mu nagradu „Stanislav Staša Marinković“ za novinarsku hrabrost i istraživačko novinarstvo. Iste godine dobija i nagradu „Bogdan Tirnanić“ Udruženja novinara Srbije za najbolji komentar. <br />
<br />
Među delima koje je preveo sa engleskog jezika su i knjiga izabranih pesama irskog nobelovca V.B. Jejtsa te knjiga prepiske Alena Ginsberga i Džeka Keruaka.<br />
<br />
Živi u Beogradu.</p>
<p style="text-align: justify">Slobodan Vladušić, pisac i esejista, rođen je 1973. godine u Subotici, gde i danas živi.<br />
<br />
Radi na Odseku za srpsku književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu u zvanju redovnog profesora.<br />
<br />
Romani:<em><br />
Forward</em> (2009) – stipendija „Borislav Pekić“, Vitalova nagrada.<br />
<em>Mi izbrisani</em> (2013) – nagada „Meša Selimović“.<br />
<em>Veliki juriš</em> (2018) – nagrade „Svetozar Ćorović“, „Janko Veselinović“.<br />
<em>Omama</em> (2021) – nagrada „Beskrajni plavi krug“ koju dodeljuje Matica srpska.<br />
<br />
Teorijska proza:<br />
<em>Crnjanski, Megalopolis </em>(2011) – nagrada „Isidora Sekulić“. <br />
<em>Književnosti i komentari</em> (2017) – nagrade „Laza Kostić“ i „Đorđe Jovanović“.<br />
<br />
Slobodan Vladušić je član neformalne grupe pisaca P-70, zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem, Dejanom Stojiljkovićem, Markom Krstićem i Nikolom Malovićem.<br />
<br />
Oficijelni sajt: slobodanvladusic.rs<br />
<br />
Foto: Katarina Marčetić</p>
<p style="text-align: justify">Vladimir Arsenijević (Pula, 1965) objavio je prvi roman <em>U potpalublju</em> (prvi deo predviđene tetralogije <em>Cloaca Maxima</em>) 1994. godine. Ovaj roman je dobio <em>Ninovu nagradu za roman godine</em>, preveden je na dvadeset jezika, a istoimena pozorišna predstava po motivima ovog kultnog romana nagrađena je <em>Sterijinom nagradom</em> 1997. godine. Sledeći roman, <em>Anđela</em> (drugi deo ciklusa <em>Cloaca Maxima</em>) objavljen je 1997. godine. Posle boravka u Meksiku Arsenijević objavljuje knjigu <em>Meksiko – ratni dnevnik</em> (2000). Ilustrovani roman Išmail (2004), nastao je u saradnji s Aleksandrom Zografom. Roman Predator (2008) dobio je Nagradu za najbolju knjigu u mreži javnih biblioteka Srbije. 2009. godine Arsenijević objavljuje zbirku eseja pod nazivom Jugolaboratorija. Godine 2011. objavljuje ilustrovanu novelu <em>Minut – put oko sveta za 60 sekundi</em> nastalu u saradnji s Valentinom Broštean.<br />
<br />
Godine 2000. pokrenuo je izdavačku kuću <em>Rende</em> u kojoj je radio kao urednik do 2007. Osnivač je regionalnog književnog festivala <em>Krokodil</em> i izdavačke kuće za audio-knjige <em>Reflektor</em>, a kolumne i eseje redovno objavljuje u štampanim i elektronskim medijima u zemlji i regionu. Živi u Beogradu.</p>
<p style="text-align: justify">Vladimir Tabašević rođen je 1986. godine u Mostaru pod punim imenom Bošnjak-Tabašević Vladimir. Početkom građanskog rata u BiH s majkom je došao u Beograd, gde i danas živi.<br />
<br />
Studirao je filozofiju.<br />
<br />
Prva knjiga pesama <em>Koagulum</em> (2010) štampana je u okviru Festivala mladih pesnika u Zaječaru kao nagrada laureata festivala. Samostalno objavljuje knjige poezije <em>Tragus</em> (2011), <em>Kundak </em>(2012) i konceptualno-poetski rad zajedno s Milošem Čvorovićem <em>Hrvatski kundak</em> (2013).<br />
<br />
Prvi roman <em>Tiho teče Misisipi</em> (2015) objavljuje najpre samostalno. Roman ulazi u uži izbor za Ninovu nagradu, a dobija regionalnu nagradu „Mirko Kovač“.<br />
<br />
Roman <em>Pa kao</em> (2016) ulazi u najuži izbor za Ninovu nagradu, dok <em>Zabluda Svetog Sebastijana</em> (2018) osvaja <em>Ninovu nagradu</em>. Roman <em>Noćne reči</em> (2023) odlukom autora nije kandidovan za Ninovu nagradu.<br />
<br />
Zajedno sa rediteljem Ivicom Buljanom realizovao je pozorišne adaptacije romana <em>Tiho teče Misisipi</em> i romana <em>Idiot </em> F. M. Dostojevskog.</p>
<p style="text-align: justify">Vule Žurić rođen je u Sarajevu 1969. godine.<br />
<br />
Zbirke priča: <em>Umri muški </em>(1991), <em>Dvije godine hladnoće</em> (1995), <em>U krevetu sa Madonom</em> (1998), <em>Valceri i snošaji</em> (2001), <em>Katenačo</em> (2011) i <em>Tajna crvenog zamka</em> (2015).<br />
<br />
Romani: <em>Blagi dani zatim prođu</em> (2001), <em>Rinfuz</em> (2003), <em>Tigrero</em> (2005), <em>Crne ćurke i druga knjiga crnih ćurki</em> (2006), <em>Mrtve brave</em> (2008), <em>Narodnjakova smrt </em>(2009),<em> Nedelja pacova</em> (2010), <em>Srpska trilogija</em> (2012) i <em>Republika Ćopić</em> (2015).<br />
<br />
Autor je knjige radio-drama <em>Crni glas za belu hartiju</em> (2017), knjige za decu <em>Roman bez ormana</em> (2017), kao i zvezdaškog dela monografije <em>Mnogo smo jači/Derbi, moj derbi</em> (2014).<br />
<br />
Za Lagunu je priredio tematske zbirke priča savremenih jugoslovenskih autora posvećene Gavrilu Principu (<em>Gavrilov princip</em>) i Branku Ćopiću (<em>Orlovi ponovo lete</em>).<br />
<br />
Napisao je scenario za film Gorana Markovića <em>Slepi putnik na brodu ludaka</em> (2017) i dramu <em>Posljednji mejdan Petra Kočića</em>, koja je imala praizvedbu na sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske u oktobru 2017. godine, u režiji Nebojše Bradića.<br />
<br />
Njegove priče prevođene su na desetak jezika, a sa engleskog je preveo monografiju o savremenoj umetnosti Vila Gomperca <em>Šta gledaš</em> (2015) i sa italijanskog roman Huga Prata <em>Korto Malteze u Sibiru</em> (2017).<br />
<br />
Dobitnik je nekoliko književnih nagrada, među kojima je i „Andrićeva nagrada“ za zbirku priča <em>Tajna crvenog zamka</em>, koju je 2014. godine objavila Laguna.<br />
<br />
Živi u Pančevu.</p>
Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!
Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!
E-mail adresa je obavezna
Da biste osigurali da su vaši podaci o nalogu ažurirani, molimo vas da potvrdite e-mail adresu koju želite da koristite za prijavu i obaveštenja o nalogu.