Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

U širem izboru za Ninovu nagradu trećina knjiga u izdanju Lagune

U širem izboru za ovogodišnju Ninovu nagradu nalazi se 31 naslov. Ovo je odlučio žiri u sastavu Tamara Krstić, Marjan Čakarević, Branko Kukić, Ivan Milenković i Zoran Paunović na sastanku održanom 24. decembra 2018, a čak deset naslova je objavila izdavačka kuća Laguna.
U širi izbor ušli su:

Vule Žurić – „Pomor i strah“
Dejan Mihailović – „Podvizi i stradanja Grofa od Takova“
Miomir Petrović – „Black Light“
Slobodan Vladušić – „Veliki juriš“
Igor Marojević – „Tuđine“
Vladimir Arsenijević – „Ka granici“
Muharem Bazdulj – „Kvadratni koren iz života“
Vladimir Tabašević – „Zabluda Svetog Sebastijana“
Branko Rosić – „Za sutra najavljuju konačno razvedravanje“
Goran Marković – „Beogradski trio“

Uži izbor biće objavljen u prvom štampanom izdanju Nina u 2019, a šezdeset peti dobitnik Ninove nagrade biće proglašen 14. januara.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Branko Rosić

Branko Rosić

<p style="text-align: justify">Branko Rosić rođen je u Beogradu. Svirao je u kultnom pank bendu <em>Urbana gerila</em>, a kasnije i u elektro grupi <em>Berliner</em> strasse. Sarađivao je u pisanju <em>Leksikona Yu mitologije</em> i objavljivao tekstove u časopisima <em>Playboy</em>, <em>Elle</em>, <em>L&rsquo;Europeo</em>, <em>Cosmopolitan</em>, <em>Max</em>, <em>National </em><em>Geographic</em>, <em>B92 online</em>, <em>Fame</em>. Zamenik je glavnog urednika magazina <em>Nedeljnik</em>. Diplomirani je mašinski inženjer. Svoj prvi roman <em>A tako je dobro počelo</em> objavio je 2015, a drugi <em>Za sutra najavljuju konačno razvedravanje</em> 2018. godine.<br /> <br /> Radio je intervjue sa svim značajnim ličnostima iz kulture i pop kulture na teritoriji nekadašnje Jugoslavije, ali i nekoliko intervjua sa značajnim ličnostima svetskog rokenrola, kao što su Stiven Patrik Morisi (<em>The Smiths</em>), Nik Mejson (<em>Pink Floyd</em>), Ijan Anderson (<em>Jethro Tull</em>), Stiv Heket (<em>Genesis</em>), Šarlin Spiteri (<em>Texas</em>), Ijan Gilan (<em>Deep Purple</em>), Žan-Žak Barnel (<em>The Stranglers</em>), Stiven van Zant (<em>Bruce Springsteen&rsquo;s & The Street Band</em>, Silvio Dante u seriji <em>Sopranos</em>). Uradio je intervjue sa piscima: Tonijem Parsonsom, Hanifom Kurejšijem, Irvinom Velšom, Frederikom Begbedeom, Juom Nesbeom, Tarikom Alijem. Intervjuisao je umetnike Joko Ono i Grejsona Perija, kao i modnog kreatora Žan-Pola Gotjea. Jedan je od prvih srpskih muzičara koji su dali intervju za čuvene engleske novine <em>New Musical Express</em>. Bio je glavni urednik publikacije <em>Exit</em> festivala <em>20 godina Exit aktivizma</em>.<br /> <br /> Princ Čarls ga je nazvao princom, a britanskom premijeru Borisu Džonsonu predstavljen je kao &bdquo;panker sa maskom novinara&ldquo;. Britanska kraljica Elizabeta II odlikovala ga je Medaljom Britanske imperije za izuzetan doprinos u promovisanju i unapređenju kulturnih veza između Velike Britanije i Srbije.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Nebojša Babić</p>

Slika Dejan Mihailović

Dejan Mihailović

<p style="text-align: justify">Dejan Mihailović (1951) odrastao je i školovao se u Beogradu, gde je diplomirao na Odseku za opštu književnost Filološkog fakulteta. Radio je kao urednik u Dečjoj redakciji Radio Beograda, lektor u Zadužbini Ive Andrića, redaktor teksta u Enciklopediji Jugoslavije Jugoslovenskog leksikografskog zavoda (Redakcija za Srbiju) i urednik u časopisima &bdquo;Književne novine&ldquo;, &bdquo;Pismo&ldquo;, &bdquo;Književni magazin&ldquo; i izdavačkoj kući &bdquo;Laguna&ldquo;, a pre toga u izdavačkom preduzeću &bdquo;Prosveta&ldquo; iz Beograda. Od 1993. do 1999. proveo je u San Francisku, u Kaliforniji, SAD. Prevodio ruske i engleske pisce (Bunjin, Šalamov, Harms, Aldanov, Dovlatov, Akunjin, Blejk, Po, Beket i dr.). Za prevod romana <em>Samoubistvo</em> Marka Aldanova dobio je nagradu &bdquo;Dr Jovan Maksimović&ldquo; za najbolji prevod sa ruskog jezika za 2015. i 2016. godinu. <br /> <br /> Objavio je zbirke priča <em>Dođoh, videh, pobegoh</em> (1969) i <em>Kuke i verige</em> (2013) i mali rečnih stare hrišćanske, vizantijske i srednjovekovne srpske književnosti <em>Vizantijski krug</em> (2009). <br /> <br /> Član je Srpskog književnog društva i Udruženja književnih prevodilaca Srbije.</p> <h3>Dnevnik izolacije:</h3><div data-type="image-block" imageid="4abf28b3-d160-41a2-99e0-d4361fb8902f" pathprefix="images/4abf28b3-d160-41a2-99e0-d4361fb8902f" title="cekajucisumara-autori-page" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/dnevnik-izolacije-cekajuci-sumara"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="6076e444-6218-4bad-817a-a179b98deb2c" pathprefix="images/6076e444-6218-4bad-817a-a179b98deb2c" title="dnevnikizolacije350x100" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/dnevnik-izolacije-pismo-iz-2020-godine"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="54bff80e-10c6-41a3-b8ac-3eb97bf2fa3f" pathprefix="images/54bff80e-10c6-41a3-b8ac-3eb97bf2fa3f" title="bombardovanje350x100" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/dnevnik-izolacije-bombardovanje-i-lazne-vesti"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="04930e05-5316-4ed9-b261-7c9ff06d3501" pathprefix="images/04930e05-5316-4ed9-b261-7c9ff06d3501" title="felneiistina350opet" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/dnevnik-izolacije-felne-i-istina"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="5180d033-f752-4871-b2e9-59d75119bdec" pathprefix="images/5180d033-f752-4871-b2e9-59d75119bdec" title="nekakucne350opet" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/dnevnik-izolacije-neka-kucne-policijski-cas"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="e1806a22-5697-47a7-a3d1-fb87b3b9b7a7" pathprefix="images/e1806a22-5697-47a7-a3d1-fb87b3b9b7a7" title="stacitamopet" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/dnevnik-izolacije-sta-citam-i-sta-nam-se-dogadja"}' linkexternal=''></div>

Slika Goran Marković

Goran Marković

<p style="text-align: justify">Goran Marković je rođen 1946. u Beogradu, od roditelja Olivere i Radeta, poznatih dramskih umetnika. Posle završene osnovne škole i gimnazije u svom rodnom gradu odlazi na studije u Prag, u Čehoslovačku. Tamo od 1965. do 1970, na poznatom Filmskom fakultetu pri Univerzitetu umetničkih muza (FAMU), studira, diplomira i magistrira filmsku režiju.<br /> <br /> Posle završenih studija, od 1970. do 1976, radi za televiziju dokumentarne filmove. Snimio je oko pedeset filmova, od kojih se neki izdvajaju svojom provokativnom formom i smelim sadržajima.<br /> <br /> Od 1976. godine počinje da se bavi pisanjem i režiranjem igranih filmova. Do sada ih je snimio petnaest, uglavnom po sopstvenim scenarijima, uključujući i tri televizijske serije.<br /> <br /> Od 1978. godine radi na FDU, gde je počeo kao asistent pripravnik kod profesora Radoša Novakovića. U toku svog rada na ovom fakultetu bio je docent na predmetu rad sa glumcima, zatim redovni profesor predmeta filmska režija, da bi se penzionisao u zvanju profesora emeritusa. U jednom periodu je bio šef katedre odseka Filmske i televizijske režije kao i predsednik Saveta fakulteta. Godine 1984. i 2018. gostuje kao predavač na Columbia University u Njujorku. Od 2010. do 2012. godine gostujući je profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Banskoj Bistrici u Slovačkoj. Od 2017. godine predaje predmet Poetike velikih reditelja na doktorskim studijama Akademije umetnosti u Novom Sadu i na FDU u Beogradu. Takođe je mentor doktorandima na ovim fakultetima.<br /> <br /> Do sada su u Francuskoj prikazane tri retrospektive filmova Gorana Markovića: u La Rošelu 1986, u Monpeljeu 1988, u Strazburu 1991. godine. Na velikoj retrospektivi Jugoslovenskog filma organizovanoj u Centru <em>Pompidu </em>u Parizu 1987. godine, Goran Marković je bio predstavljen sa četiri filma. Retrospektive svih filmova ovog autora u 2002. godini prikazali su Međunarodni filmski festival u Roterdamu, Kinoteka u Ljubljani i Kinoteka u Zagrebu. Godine 2008. prikazana je retrospektiva njegovih filmova u Kijevu.<br /> <br /> Na Međunarodnom filmskom festivalu u Monpeljeu, u Francuskoj, Goran Marković je 1992. godine bio predsednik međunarodnog žirija. Bio je član međunarodnog žirija na internacionalnom festivalu u Solunu, u Grčkoj, 1995. godine, na međunarodnom filmskom festivalu u Jerusalimu, u Izraelu, 2009. godine, i na međunarodnom internacionalnom festivalu u Orenburgu, u Rusiji, 2013. godine. Mnogo puta je bio član žirija filmskih i pozorišnih festivala u Jugoslaviji i Srbiji.<br /> <br /> Od 1986. godine počinje da režira u pozorištu i piše pozorišne komade. Napisao je jedanaest pozorišnih komada i režirao isto toliko predstava po svojim i tuđim tekstovima. Njegova <em>Turneja </em>nagrađena je Sterijinom nagradom za najbolji dramski tekst na Sterijinom pozorju 1997. godine.<br /> <br /> Dva puta je nagrađen godišnjom Nagradom grada Beograda za oblast kinematografije, 1983. godine za film <em>Variola vera</em> i 2001. godine za film <em>Kordon</em>. Od 1986. Goran Marković predstavljen je u <em>Rečniku filma</em> (<em>Librairie Larousse</em>), a od 2007. godine u obimnom vodiču istaknutih svetskih reditelja <em>501 filmski reditelj</em> (<em>Barron's Educational Series, Inc.</em>). Filmski centar Srbije je izdao monografiju o ovom autoru pod naslovom <em>Nacionalna klasa</em>. Nagradu za životno delo dobio je od Udruženja filmskih umetnika Srbije. Na Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj banji 2021. dobio je nagradu za životno delo <em>Zlatno pero Gordana Mihića</em>, a iste godine nagradu za životno delo <em>Živojin Pavlović</em> na Festivalu filmske režije u Leskovcu. Na Festivalu autorskog filma u Beogradu 2022. godine takođe je dobio nagradu za životno delo. Na festivalu u Motovunu, u Hrvatskoj, iste godine dobio je počasnu nagradu <em>Maverick</em>, koja se dodeljuje za kinematografsku hrabrost i širenje granica filmskog izražavanja. Godine 2012. odlikovan je francuskim ordenom <em>Officier dans l&rsquo;ordre des Arts et des Lettres</em>.<br /> <br /> Napisao je deset knjiga: četiri romana (<em>Tito i ja</em>, 1992; <em>Beogradski trio</em>, 2018 &ndash; najuži izbor za Ninovu nagradu; <em>Doktor D.</em>, 2022. i <em>Zavod</em>, 2024), prozne knjige <em>Češka škola ne postoji</em>, 1990; <em>Male tajne</em>, 2008; <em>Tri priče o samoubicama</em>, 2015. i <em>Izmišljeni život</em>, 2017; dnevnik <em>Godina dana</em>, 2000; i zbirku drama <em>Drame</em>, 1997.<br /> <br /> Foto: ©Mitar Mitrović</p>

Slika Igor Marojević

Igor Marojević

<p style="text-align: justify">Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni.<br /> <br /> Objavio je <em>Beogradsko petoknjižje</em>: romane &bdquo;Dvadeset četiri zida&ldquo; (1998, 2010), &bdquo;Parter&ldquo; (2009), &bdquo;Prave Beograđanke&ldquo; (2017) i &bdquo;Tuđine&ldquo; (2018) i zbirku priča &bdquo;Beograđanke&ldquo; (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz &bdquo;Etnofikcije&ldquo;, još nedovršene pentalogije: &bdquo;Žega&ldquo; (2004, 2008), &bdquo;Šnit&ldquo; (2007, 2008, 2014), &bdquo;Majčina ruka&ldquo; (2011) i &bdquo;Ostaci sveta&ldquo; (2020, 2022). Ostala dela: novela &bdquo;Obmana boga&ldquo; (1997), zbirke priča &bdquo;Tragači&ldquo; (2001), &bdquo;Mediterani&ldquo; (2006, 2008) i &bdquo;Sve za lepotu&ldquo; (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja &bdquo;Kroz glavu&ldquo; (2012) i &bdquo;Roman o pijanstvima&ldquo; (2019). Napisao je i drame: &bdquo;Nomadi&ldquo; (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), &bdquo;Tvrđava Evropa&ldquo; (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i &bdquo;Bar sam svoj čovek&ldquo; (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu &bdquo;Dvadeset četiri zida&ldquo; istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, Nagradu grada Beograda, &bdquo;Zlatni Beočug&ldquo;, &bdquo;Károly Szirmai&ldquo;, Nagradu iz Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, &bdquo;Desimir Tošić&ldquo;&hellip;<br /> <br /> Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom &bdquo;Preteče&ldquo;. Piše i knjigu pripovedaka &bdquo;Granična stanja&ldquo;. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika.<br /> <br /> Živi u Zemunu.</p>

Slika Miomir Petrović

Miomir Petrović

<p style="text-align: justify">Miomir Petrović (Beograd, 1972), pisac, pripovedač, dramaturg, teoretičar umetnosti, diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu na Odseku za dramaturgiju, magistrirao na Odseku za teatrologiju na FDU u Beogradu, doktorirao na Odseku za interdisciplinarne studije na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Bio je glavni dramaturg pozorišta Atelje 212 u Beogradu (1996&ndash;1999), zamenik direktora drame Narodnog pozorišta u Beogradu (2001&ndash;2002), dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu (do 2004). Redovni je profesor na predmetima Estetika, Teorija savremene umetnosti i Istorija scenskih umetnosti na Institutu za umetničku igru u Beogradu, predmeta <em>Creative Writing</em> i <em>Screen Culture na Higher College of Techology</em> (UAE) (2019&ndash;2021).<br /> <br /> Objavljena i izvođena dela:<br /> <br /> Drame: <em>Vagabund u gradskom vrtu</em> (1995), <em>Argivski incident</em> (1996), <em>Demijurg </em>(1997), <em>Appendix</em> (1997; izvedena 2003. u Centru lepih umetnosti &bdquo;Gvarnerijus&ldquo; i kao radio-drama u produkciji RTS-a 2004), <em>Čopor </em>(1998), <em>Vučije leglo</em> (2000) izvedena u Narodnom pozorištu u Pirotu 2006), radio-drame <em>Galerijeve vatre</em> i <em>Black Light</em> u produkciji RTS-a.<br /> <br /> Naučne monografije: <em>Oslobođenje drame</em> (Zadužbina Andrejević, Beograd 2000),<em> Kreativno pisanje, naratološki pristup tekstu i kontekstu</em> (Megatrend, Beograd 2011), <em>Mitopoetike </em>(Zavod za udžbenike, Beograd 2019).<br /> <br /> Romani: <em>Sakaćenje Romana</em> (Prosveta, 1997), <em>Pankration </em>(BIGZ, 1998), <em>Samomučitelj </em>(Prosveta, 2000), <em>Persijsko ogledalo</em> (Geopoetika, 2001), <em>Arhipelag </em>(Geopoetika, 2003), <em>Lisičje ludil</em>o (Laguna, 2005), <em>Staklena prašina</em> (Laguna, 2006), <em>Lisičino ludilo </em>(SKC, Skopje, 2007), <em>Libansko leto</em> (Laguna, 2007), <em>Persijsko ogledalo</em> (drugo izdanje, Laguna, 2008), <em>Bakarni bubnjevi</em> (Laguna, 2009), <em>Galerijeve vatr</em>e (Laguna, 2011), <em>Tečni led</em> (Prosveta, 2011), <em>Miris mraka</em> (Laguna, 2013), <em>Kuća od soli</em> (Laguna, 2016), <em>Black Light</em> (Laguna, 2018), <em>Филоктет на Лемносе/Персидское зеркало</em> (Aliteja, Sankt-Peterburg, 2018), <em>Šumski čopor</em> (Ammonite Books, 2019), <em>Središnja pustinja</em> (Laguna, 2021), <em>Krotitelji vremena</em> (Laguna, 2023).<br /> <br /> Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda (1996), nagrade &bdquo;Laza Kostić&ldquo; za knjigu <em>Kuća od soli</em> (2017) i Ordena &bdquo;Vožda Đorđa Stratimirovića&ldquo; za doprinos srpskoj kulturi (2022).<br /> <br /> Član je Srpskog književnog društva.</p>

Slika Muharem Bazdulj

Muharem Bazdulj

<p style="text-align: justify">Muharem Bazdulj (Travnik, 1977) pisac je, novinar i prevodilac. Pre <em>Kvadratnog korena</em><em> iz života</em> objavio je još sedam romana. Njegovi romani su objavljeni i u prevodima na engleski, nemački, poljski, bugarski i makedonski jezik. Osim romana, piše kratku prozu te eseje i publicistiku. Pojedine priče i eseji prevedeni su na petnaestak jezika.<br /> <br /> Redovno piše za sarajevski dnevni list <em>Oslobođenje</em>, kao i za beogradsku <em>Politiku</em> i magazin <em>Nedeljnik</em>. 2013. godine dobio je nagradu za najboljeg novinara u štampanim medijima u Bosni i Hercegovini od strane Društva novinara BiH. Iduće godine redakcija beogradskog lista <em>Danas</em> dodeljuje mu nagradu &bdquo;Stanislav Staša Marinković&ldquo; za novinarsku hrabrost i istraživačko novinarstvo. Iste godine dobija i nagradu &bdquo;Bogdan Tirnanić&ldquo; Udruženja novinara Srbije za najbolji komentar. <br /> <br /> Među delima koje je preveo sa engleskog jezika su i knjiga izabranih pesama irskog nobelovca V.B. Jejtsa te knjiga prepiske Alena Ginsberga i Džeka Keruaka.<br /> <br /> Živi u Beogradu.</p>

Slika Slobodan Vladušić

Slobodan Vladušić

<p style="text-align: justify">Slobodan Vladušić, pisac i esejista, rođen je 1973. godine u Subotici, gde i danas živi.<br /> <br /> Radi na Odseku za srpsku književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu u zvanju redovnog profesora.<br /> <br /> Romani:<em><br /> Forward</em> (2009) &ndash; stipendija &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, Vitalova nagrada.<br /> <em>Mi izbrisani</em> (2013) &ndash; nagada &bdquo;Meša Selimović&ldquo;.<br /> <em>Veliki juriš</em> (2018) &ndash; nagrade &bdquo;Svetozar Ćorović&ldquo;, &bdquo;Janko Veselinović&ldquo;.<br /> <em>Omama</em> (2021) &ndash; nagrada &bdquo;Beskrajni plavi krug&ldquo; koju dodeljuje Matica srpska.<br /> <br /> Teorijska proza:<br /> <em>Crnjanski, Megalopolis </em>(2011) &ndash; nagrada &bdquo;Isidora Sekulić&ldquo;. <br /> <em>Književnosti i komentari</em> (2017) &ndash; nagrade &bdquo;Laza Kostić&ldquo; i &bdquo;Đorđe Jovanović&ldquo;.<br /> <br /> Slobodan Vladušić je član neformalne grupe pisaca P-70, zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem, Dejanom Stojiljkovićem, Markom Krstićem i Nikolom Malovićem.<br /> <br /> Oficijelni sajt: slobodanvladusic.rs<br /> <br /> Foto: Katarina Marčetić</p>

Slika Vladimir Arsenijević

Vladimir Arsenijević

<p style="text-align: justify">Vladimir Arsenijević (Pula, 1965) objavio je prvi roman <em>U potpalublju</em> (prvi deo predviđene tetralogije <em>Cloaca Maxima</em>) 1994. godine. Ovaj roman je dobio <em>Ninovu nagradu za roman godine</em>, preveden je na dvadeset jezika, a istoimena pozorišna predstava po motivima ovog kultnog romana nagrađena je <em>Sterijinom nagradom</em> 1997. godine. Sledeći roman, <em>Anđela</em> (drugi deo ciklusa <em>Cloaca Maxima</em>) objavljen je 1997. godine. Posle boravka u Meksiku Arsenijević objavljuje knjigu <em>Meksiko &ndash; ratni dnevnik</em> (2000). Ilustrovani roman Išmail (2004), nastao je u saradnji s Aleksandrom Zografom. Roman Predator (2008) dobio je Nagradu za najbolju knjigu u mreži javnih biblioteka Srbije. 2009. godine Arsenijević objavljuje zbirku eseja pod nazivom Jugolaboratorija. Godine 2011. objavljuje ilustrovanu novelu <em>Minut &ndash; put oko sveta za 60 sekundi</em> nastalu u saradnji s Valentinom Broštean.<br /> <br /> Godine 2000. pokrenuo je izdavačku kuću <em>Rende</em> u kojoj je radio kao urednik do 2007. Osnivač je regionalnog književnog festivala <em>Krokodil</em> i izdavačke kuće za audio-knjige <em>Reflektor</em>, a kolumne i eseje redovno objavljuje u štampanim i elektronskim medijima u zemlji i regionu. Živi u Beogradu.</p>

Slika Vladimir Tabašević

Vladimir Tabašević

<p style="text-align: justify">Vladimir Tabašević rođen je 1986. godine u Mostaru pod punim imenom Bošnjak-Tabašević Vladimir. Početkom građanskog rata u BiH s majkom je došao u Beograd, gde i danas živi.<br /> <br /> Studirao je filozofiju.<br /> <br /> Prva knjiga pesama <em>Koagulum</em> (2010) štampana je u okviru Festivala mladih pesnika u Zaječaru kao nagrada laureata festivala. Samostalno objavljuje knjige poezije <em>Tragus</em> (2011), <em>Kundak </em>(2012) i konceptualno-poetski rad zajedno s Milošem Čvorovićem <em>Hrvatski kundak</em> (2013).<br /> <br /> Prvi roman <em>Tiho teče Misisipi</em> (2015) objavljuje najpre samostalno. Roman ulazi u uži izbor za Ninovu nagradu, a dobija regionalnu nagradu &bdquo;Mirko Kovač&ldquo;.<br /> <br /> Roman <em>Pa kao</em> (2016) ulazi u najuži izbor za Ninovu nagradu, dok <em>Zabluda Svetog Sebastijana</em> (2018) osvaja <em>Ninovu nagradu</em>. Roman <em>Noćne reči</em> (2023) odlukom autora nije kandidovan za Ninovu nagradu.<br /> <br /> Zajedno sa rediteljem Ivicom Buljanom realizovao je pozorišne adaptacije romana <em>Tiho teče Misisipi</em> i romana <em>Idiot </em> F. M. Dostojevskog.</p>

Slika Vule Žurić

Vule Žurić

<p style="text-align: justify">Vule Žurić rođen je u Sarajevu 1969. godine.<br /> <br /> Zbirke priča: <em>Umri muški </em>(1991), <em>Dvije godine hladnoće</em> (1995), <em>U krevetu sa Madonom</em> (1998), <em>Valceri i snošaji</em> (2001), <em>Katenačo</em> (2011) i <em>Tajna crvenog zamka</em> (2015).<br /> <br /> Romani: <em>Blagi dani zatim prođu</em> (2001), <em>Rinfuz</em> (2003), <em>Tigrero</em> (2005), <em>Crne ćurke i druga knjiga crnih ćurki</em> (2006), <em>Mrtve brave</em> (2008), <em>Narodnjakova smrt </em>(2009),<em> Nedelja pacova</em> (2010), <em>Srpska trilogija</em> (2012) i <em>Republika Ćopić</em> (2015).<br /> <br /> Autor je knjige radio-drama <em>Crni glas za belu hartiju</em> (2017), knjige za decu <em>Roman bez ormana</em> (2017), kao i zvezdaškog dela monografije <em>Mnogo smo jači/Derbi, moj derbi</em> (2014).<br /> <br /> Za Lagunu je priredio tematske zbirke priča savremenih jugoslovenskih autora posvećene Gavrilu Principu (<em>Gavrilov princip</em>) i Branku Ćopiću (<em>Orlovi ponovo lete</em>).<br /> <br /> Napisao je scenario za film Gorana Markovića <em>Slepi putnik na brodu ludaka</em> (2017) i dramu <em>Posljednji mejdan Petra Kočića</em>, koja je imala praizvedbu na sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske u oktobru 2017. godine, u režiji Nebojše Bradića.<br /> <br /> Njegove priče prevođene su na desetak jezika, a sa engleskog je preveo monografiju o savremenoj umetnosti Vila Gomperca <em>Šta gledaš</em> (2015) i sa italijanskog roman Huga Prata <em>Korto Malteze u Sibiru</em> (2017).<br /> <br /> Dobitnik je nekoliko književnih nagrada, među kojima je i &bdquo;Andrićeva nagrada&ldquo; za zbirku priča <em>Tajna crvenog zamka</em>, koju je 2014. godine objavila Laguna.<br /> <br /> Živi u Pančevu.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x