Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

U širem izboru za Ninovu nagradu šest romana u izdanju Lagune

Početak nove godine uvek je posebno zanimljiv za sve ljubitelje književnosti jer se bira novi dobitnik Ninove nagrade. Žiri u sastavu Marija Nenezić, Ivan Milenković, Marjan Čakarević, Branko Kukić i Teofil Pančić (predsednik žirija) načinio je prvu selekciju i odabrao 38 naslova za širi izbor. Među njima je i šest naslova u izdanju Lagune.
Pažnju Ninovog žirija privukao je roman „Zamalek“ Dejana Tiago-Stankovića, zatim romani „Sloboda govora“ Vladana Matijevića, „Kontraendorfin“ Svetislava Basare, „Ljudi bez grobova“ Enesa Halilovića, „Đubre“ Marka Vidojkovića i „Polazeći od kraja sveta“ Jovice Aćina.
U Ninu od 14. januara biće objavljen spisak naslova koji ulaze u uži izbor, kao i kratki opisi tih knjiga. Imena finalista i razgovori sa njima biće štampani u broju od 21. januara, a ime 67. dobitnika žiri će saopštiti u ponedeljak 25. januara.

Navijamo za naše autore!

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Dejan Tiago-Stanković

Dejan Tiago-Stanković

<p style="text-align: justify">Rođen je u Beogradu 1965, gde je živeo dok nije diplomirao arhitekturu kojom se potom nikada nije bavio. Čim je okončao školu, iz puke radoznalosti i želje da upozna svet odselio se u inostranstvo, gde nije nameravao dugo da ostane, ali okolnosti su odlučile da bude drugačije. U Londonu je živeo do 1995, kada se, umesto da se vrati kući u Beograd, preselio u Portugal. Živeo je u Lisabonu.<br /> <br /> Spisateljski zanat naučio je od najboljih, prevodeći književna dela. Tokom godina objavio je nekoliko prevoda, ali kako je sam voleo da kaže samo najznačajnijih pisaca, kako portugalskih na srpski tako srpskih na portugalski. Posebno se ponosio prevodima Saramaga, Ive Andrića i Dragoslava Mihailovića. Potom je počeo da piše i na srpskom i na portugalskom. Sa objavljivanjem sopstvenih dela počeo je kasno u životu, tek u svojim četrdesetima. Objavio je roman<em> Estoril</em>, koji je preveden na velike svetske jezike i nagrađen u Srbiji i Velikoj Britaniji, a u Portugalu je, na šta je Tiago osobito bio ponosan, <em>Estoril</em> ušao u školsku lektiru. Drugi roman <em>Zamalek</em>,<em> roman o kismetu</em>, objavljen u Laguni, dobio je Nagradu Evropske unije za književnost 2020. U septembru 2022. izašao je i njegov roman o Lisabonu <em>Odakle</em> <em>sam bila više nisam</em>. Preminuo je u Lisabonu krajem iste godine.<br /> <br /> Foto: Dušan Todorović</p>

Slika Enes Halilović

Enes Halilović

<p style="text-align: justify">Enes Halilović rođen je 5. marta 1977. u Novom Pazaru.<br /> <br /> Poezija: <em>Srednje slovo</em> (1995), <em>Bludni parip</em> (2000), <em>Listovi na vodi</em> (2007), <em>Pesme iz bolesti i zdravlja</em> (2011), <em>Zidovi </em>(2014), <em>Bangladeš </em>(2019) i <em>Sekvoja </em>(2022).<br /> <br /> Zbirke priča: <em>Potomci odbijenih prosaca </em>(2004), <em>Kapilarne pojave</em> (2006) i <em>Čudna knjiga</em> (2017).<br /> <br /> Drame: <em>In vivo </em>(2004), <em>Kemet </em>(2009) i <em>Zemlja </em>(2022).<br /> <br /> Romani:<em> Ep o vodi</em> (2012), <em>Ako dugo gledaš u ponor</em> (2016),<em> Ljudi bez grobova</em> (2020) i <em>Bekos </em>(2025).<br /> <br /> Osnovao je književni časopis <em>Sent </em>i književni veb-časopis <em>Eckermann</em>. <br /> <br /> Knjige Enesa Halilovića objavljene su na engleskom, poljskom, francuskom, makedonskom, turskom, albanskom, bugarskom, ruskom, italijanskom i latinskom jeziku, a proza i poezija je prevođena na engleski, nemački, španski, ruski, arapski, turski, francuski, poljski, rumunski, ukrajinski, mađarski, slovenački, letonski, albanski, makedonski, grčki, bugarski, katalonski, romski, danski, portugalski, italijanski, beloruski, jermenski, hebrejski, japanski, persijski i latinski jezik. <br /> <br /> Nagrade: Zlatna značka za doprinos kulturi KPZ Srbije, &bdquo;Branko Miljković&ldquo;, &bdquo;Đura Jakšić, &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, &bdquo;Ahmed Vali&ldquo;, &bdquo;Stevan Sremac&ldquo;, &bdquo;Zlatno slovo&ldquo;, &bdquo;Grigorije Božović&ldquo;, Vitalova nagrada &bdquo;Zlatni suncokret&ldquo;, &bdquo;Zaplanjski Orfej&ldquo;, &bdquo;Kočićevo pero&ldquo;, &bdquo;Velika nagrada Ivo Andrić&ldquo; i Povelja festivala u Anciju. <br /> <br /> Za urednički rad dobio je nagradu &bdquo;Sergije Lajković&ldquo;.<br /> <br /> <em>Komad o novorođenčadima</em> koja govore premijerno su izveli glumci berlinskog teatra <em>Šaubine </em>(<em>Schaubuhne</em>) 10. marta 2011. godine. <br /> <br /> Po romanu <em>Ako dugo gledaš u ponor </em>Zlatko Paković je režirao istoimenu predstavu koja je premijerno izvedena 27. decembra 2020. <br /> <br /> Po pesničkoj knjizi <em>Zidovi </em>Mitar Belojica je režirao predstavu koja je premijerno izvedena 5. januara 2022. Istog dana je premijerno izveden film <em>Zidovi</em>, takođe po motivima Halilovićeve pesničke knjige, a u režiji Adema Tutića. <br /> <br /> Po romanu <em>Ljudi bez grobova</em> Stevan Bodroža je režirao istoimenu predstavu koja je premijerno izvedena 13. novembra 2023.<br /> <br /> Za redovnog člana Slovenske akademije nauka i umetnosti (Varna, Bugarska) izabran 2. januara 2023. godine.</p>

Slika Jovica Aćin

Jovica Aćin

<p style="text-align: justify">U mladosti osuđivan zbog svojih tekstova, Jovica Aćin (1946) autor je nekoliko knjiga priča za koje je dobio niz značajnih nagrada, među kojima su &bdquo;Andrićeva&ldquo;, Vitalova, &bdquo;Stanislav Lem&ldquo;, &bdquo;Veljko Petrović&ldquo;, &bdquo;Laza Kostić&ldquo; i &bdquo;Isidora Sekulić&ldquo;. Laguna je objavila izbor njegovih kratkih priča <em>Ukradeni roman</em>.<br /> <br /> Njegovi romani, koji izmiču uobičajenim definicijama romana, čitani su kao dela realističke fantastike, i u njima se prepliću kako tragični tako i komični elementi, groteska i detekcija. Za <em>Srodnike</em>, njegov prvi roman, dobitnik je Njegoševe nagrade, a za <em>Hodočašće u Sodomu</em> dobitnik je regionalne nagrade &bdquo;Miodrag Bulatović&ldquo;.<br /> <br /> U izdanju Lagune objavljeni su i romani <em>Pilot tramvaja</em>, <em>Polazeći od kraja sveta</em> i <em>Kotao</em>.<br /> &nbsp;</p>

Slika Marko Vidojković

Marko Vidojković

<p style="text-align: justify">Marko Vidojković (Beograd, 1975) po obrazovanju je pravnik. Autor je romana <em>Ples sitnih demona</em> (2001), <em>Đavo je moj drug</em> (2002), <em>Pikavci na plaži</em> (2003), <em>Kandže </em>(2004), <em>Sve crvenkape su iste</em> (2006), <em>Hoću da mi se nešto lepo desi odmah</em> (2009), <em>Kandže 2: Diler i smrt</em> (2012), <em>Urednik </em>(2014), <em>E baš vam hvala</em> (2017) i <em>Đubre </em>(2020). Takođe, objavio je zbirke priča <em>Bog ti pomogo</em> (2007), <em>Priče s dijagnozom</em> (2015) i <em>Kovid 19+</em> (2021). Za roman <em>Sve crvenkape su iste</em> osvojio je Vitalovu nagradu za najbolju knjigu 2006. godine, dok je roman <em>Kandže </em>osvojio nagrade Kočićevo pero i Zlatni bestseler. Roman <em>E baš vam hvala</em> donosi mu Nagradu Hudi Maček Grosmanovog festivala fantastike i stripa. Vidojković je prevođen na nemački, engleski, bugarski, slovenački, makedonski, poljski, mađarski i češki jezik, a njegove knjige su objavljivane i u Hrvatskoj. Godine 2010. bio je protagonista dokumentarnog filma <em>Dugo putovanje kroz istoriju, historiju i povijest</em>, zajedno s Miljenkom Jergovićem, dok je njegov roman <em>Ples sitnih demona</em> adaptiran u pozorišnu predstavu uspešno igranu u beogradskom Dadovu. Pored književnog stvaralaštva, bio je urednik magazina <em>Maxim </em>i <em>Playboy</em>, kao i u beogradskoj kancelariji zagrebačkog izdavača <em>Profil</em>. Takođe se bavio muzikom, svirao i pevao u bendovima <em>The Goblins</em>, <em>Toxic Noise Team</em>, <em>On the Run,</em> <em>Snowdrop</em>, <em>Strap On</em> i <em>Crveni vetar</em>. Kao TV voditelj, vodio je emisije <em>390 stepeni</em> na ATV Banja Luka i <em>400 stepeni</em> na TV Naša, a od 2017. godine, zajedno s Nenadom Kulačinom, vodi politički špageti-vestern <em>Dobar, loš, zao</em>, koji se od oktobra 2020. emituje na portalu nova.rs. Od decembra 2017. do oktobra 2023. bio je redovni kolumnista banjalučkog portala Buka, a od novembra 2021. piše kolumne za dnevni list <em>Danas </em>svakim radnim danom. Prema podacima <em>PEN International</em> za 2022, 2023. i 2024. godinu, Vidojković spada među sto najugroženijih pisaca na planeti i počasni je član slovenačkog PEN centra. Od februara 2023. godine prinuđen je da živi i radi van Srbije. <br /> <br /> <u><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="www.facebook.com/marko.vidojkovic.writer" data-value="http://www.facebook.com/marko.vidojkovic.writer"><span class="ql-link-text">www.facebook.com/marko.vidojkovic.writer</span></span><br></u><u><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="www.instagram.com/marko.vidojkovic" data-value="http://www.instagram.com/marko.vidojkovic"><span class="ql-link-text">www.instagram.com/marko.vidojkovic</span></span></u></p>

Slika Svetislav Basara

Svetislav Basara

Svetislav Basara (1953, Bajina Bašta), romansijer, pripovedač i dramski pisac. Autor je više od dvadeset knjiga – romana, zbirki pripovedaka, drama i eseja. Dobitnik je mnogih srpskih i međunarodnih književnih nagrada. Bio je ambasador Srbije na Kipru 2001–2005. godine. Objavio je: – knjige priča: „Priče u nestajanju“ (1982), „Peking by Night“ (1985), „Izgubljen u samoposluzi“ (2008) i „Majmunoopisanije“ (2008); „Očaj od nane“ (2016); – romane i novele: „Kinesko pismo“ (1985), „Fama o biciklistima“ (1987), „Na Gralovom tragu“ (1990), „Napuklo ogledalo“ (1986), „Mongolski bedeker“ (1992, Nolitova nagrada), „De Bello Civili“ (1993), „Looney Tunes“ (1997), „Sveta mast“ (1998), „Ukleta zemlja“ (1995), „Kratkodnevica“ (2000), „Džon B. Malkovič“ (2001), „Srce zemlje“ (2003), „Fantomski bol“ (2005), „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ (2006), „Dnevnik Marte Koen“ (2008), „Fundamentalizam debiliteta“ (2009), „Tajna istorija Bajine Bašte“ (2010), „Početak bune protiv dahija“ (2010), „Mein Kampf“ (2011), „Dugovečnost“ (2012), „Gnusoba“ (2013), „Anđeo atentata“ (2015) i „Andrićeva lestvica užasa“ (2016); – drame: „Bumerang“, „Oksimoron“ (2001) i „Nova Stradija“ (2009); – knjige eseja: „Na ivici“ (1987), „Tamna strana Meseca“ (1992), „Drvo istorije“ (1995), „Virtuelna kabala“ (1996), „Vučji brlog“ (1998), „Pušači crvenog bana“ (2017), „Atlas pseudomitogije“ (2019); – prepisku: sa Miljenkom Jergovićem „Tušta i tma“ (2014) i „Drugi krug“ (2015). Laguna je, počev od 2009, objavila nova izdanja romana „Fama o biciklistima“, „Ukleta zemlja“, „Looney Tunes“, „Sveta mast“, „Napuklo ogledalo“, „Mongolski bedeker“ i „Srce zemlje“. Dvostruki je dobitnik je Ninove nagrade za romane „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ i „Kontraendorfin“; nagrade „Isidora Sekulić“ i nagrade Srpskog književnog društva „Biljana Jovanović“ za roman „Anđeo atentata“ i prvi je dobitnik stipendije iz Fonda „Borislav Pekić“ za rukopis u nastajanju. Drame su mu izvođene na mnogim scenama, a knjige prevođene na engleski, francuski, nemački, mađarski, bugarski, italijanski i makedonski jezik. Član je Srpskog književnog društva.

Slika Vladan Matijević

Vladan Matijević

<p style="text-align: justify">Vladan Matijević (1962, Čačak) objavio je knjige: <em>Ne remeteći rasulo</em> (pesme, 1991), <em>Van kontrole</em> (roman, 1995, nova verzija 2021), <em>R. C. Neminovno</em> (roman, 1997, nova verzija 2017), <em>Samosvođenje </em>(pesme, 1999), <em>Prilično mrtvi</em> (priče, 2000, Andrićeva nagrada), <em>Pisac izdaleka</em> (roman, 2003, Ninova nagrada), <em>Časovi radosti</em> (roman, 2006), <em>Vrlo malo svetlosti</em> (roman, 2010, nagrade: &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, &bdquo;Borisav Stanković&ldquo; i &bdquo;Isidora Sekulić&ldquo;), <em>Memoari, amnezije</em> (eseji, 2012, nagrade: &bdquo;Kočićevo pero&ldquo; i &bdquo;Kočićeva knjiga&ldquo;), <em>Pristaništa </em>(priče, 2014, nagrade: &bdquo;Stevan Sremac&ldquo; i &bdquo;Danko Popović&ldquo;), <em>Susret pod neobičnim okolnostima</em> (roman, 2016),&nbsp;<em>Sloboda govora</em> (roman, 2020) i <em>Pakrac </em>(roman, 2023, nagrada &bdquo;Beogradski pobednik&ldquo;). Dobitnik je Nagrade &bdquo;Ramonda serbika&ldquo; 2019. za celokupno književno delo i značajan doprinos književnosti i kulturi. Dobitnik je i nagrade &bdquo;Zlatni krst kneza Lazara&ldquo; 2023. godine za celokupno književno delo. Gradsko pozorište u Čačku je 2023. godine premijerno izvelo predstavu &bdquo;Sloboda govora&ldquo; po njegovom istoimenom romanu. Prevođen je na engleski, francuski, nemački, španski, italijanski i makedonski jezik.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x