Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

U širem izboru za Ninovu nagradu sedam romana u izdanju Lagune

Kraj stare i početak nove godine uvek je posebno zanimljiv za sve ljubitelje književnosti jer se bira novi dobitnik Ninove nagrade.
Poslednjeg dana 2019. godine saznali smo i spisak naslova i autora koji su ušli u širi izbor.

Žiri Ninove nagrade kritike za najbolji roman godine, koji radi u sastavu: Branko Kukić, Ivan Milenković, Marjan Čakarević, Marija Nenezić i Teofil Pančić (predsednik), na sednici održanoj 24. decembra izabrao je 32 naslova koji ulaze u konkurenciju. Među njima je i sedam naslova u izdanju Lagune.

Pažnju Ninovog žirija privukao je roman „Adresa“ dvostrukog dobitnika ove prestižne nagrade Dragana Velikića, zatim romani „Ništa lakše od umiranja“ Elvedina Nezirovića, „Persson“ mladog Nikole Lekića, „Biblija“ Nenada Rackovića, „Pilot tramvaja“ Jovice Aćina, „Ubisvet“ Siniše Soćanina i „Roman o pijanstvima“ Igora Marojevića.

U narednom broju Nina biće objavljen spisak naslova koji su ušli u uži izbor, potom i najuži, a ime laureata biće poznato 20. januara.

Navijamo za naše autore!

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Dragan Velikić

Dragan Velikić

<p style="text-align: justify">Dragan Velikić, rođen u Beogradu 1953. godine. Diplomirao je opštu književnost sa teorijom književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu. Od 1994. do 1999. godine bio je urednik izdavačke delatnosti <em>Radija B 92</em>. Pisao je kolumne za <em>NIN</em>, <em>Vreme</em>, <em>Danas</em>, <em>Reporter</em> i <em>Status</em>. Od juna 2005. Do novembra 2009. godine bio je ambasador Republike Srbije u Austriji. Živi u Beogradu kao slobodni književnik.<br /> <br /> Romani: <em>Via Pula</em> (1988 &ndash; <em>Nagrada Miloš Crnjanski</em>), <em>Astragan</em> (1991), <em>Hamsin 51</em> (1993), <em>Severni zid</em> (1995 &ndash; stipendija Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;), <em>Danteov trg</em> (1997), <em>Slučaj Bremen</em> (2001), <em>Dosije Domaševski</em> (2003), <em>Ruski prozor</em> (2007 &ndash; Ninova nagrada za najbolji roman godine, Nagrada &bdquo;Meša Selimović&ldquo; za najbolju knjigu godine, Srednjoevropska nagrada za književnost), <em>Bonavia</em> (2012), <em>Islednik</em> (2015 &ndash; Nagrada &bdquo;Kočićevo pero&ldquo;, Ninova nagrada za najbolji roman godine, VItalova nagrada)<br /> <br /> Knjige priča: <em>Pogrešan pokret </em>(1983), <em>Staklena bašta</em> (1985), <em>Beograd i druge priče</em> (2009). <br /> <br /> Knjige eseja: <em>YU-Atlantida</em> (1993), <em>Deponija</em> (1994), <em>Stanje stvari</em> (1998), <em>Pseća pošta</em> (2006) <em>O piscima i gradovima</em> (2010). <br /> <br /> Knjiga izabranih intervjua: <em>39,5</em> (2010).<br /> <br /> Monografija<em> Pula &ndash; grad interval</em> (2014) &ndash; u koautorstvu sa fotografom Igorom Zirojevićem i istoričarkom umetnosti Paolom Orlić.<br /> <br /> Knjige Dragana Velikića prevedene su na šesnaest evropskih jezika, te na arapski i farsi. Zastupljen je u domaćim i inostranim antologijama. <br /> <br /> Dobitnik je Nagrade grada Budimpešte za 2013. godinu.</p>

Slika Elvedin Nezirović

Elvedin Nezirović

<p style="text-align: justify">Elvedin Nezirović (1976, Mostar) objavio je zbirke poezije <em>Bezdan </em>(2002), <em>Zvijer iz hotelske sobe</em> (2009) i <em>Propovijedanje bluesa</em> (2018), zbirku priča <em>Toliko o tome</em>, zbirku eseja, tekstova i kolumni <em>Deblokada grada</em> (2018) i romane <em>Boja zemlje</em> (2016), <em>Ništa lakše od umiranja</em> (2019, Nagrada &bdquo;Stevan Sremac&ldquo;, uži izbor za Ninovu nagradu) i <em>Ono o čemu se ne može govoriti</em> (2021. regionalna nagrada &bdquo;Predrag Matvejević&ldquo;, najuži izbor za Ninovu nagradu). Godine 2023. dodeljena mu je <em>Četrnaestofebruarska nagrada grada Mostara</em> za istrajan stvaralački rad i javni društveni angažman, koji su ga profilisali kao neumornog borca za bolji, lepši i zdraviji Mostar, pa je tako njegovo ime postalo jedan od sinonima antifašističke borbe u Mostaru danas</p>

Slika Igor Marojević

Igor Marojević

<p style="text-align: justify">Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni.<br /> <br /> Objavio je <em>Beogradsko petoknjižje</em>: romane &bdquo;Dvadeset četiri zida&ldquo; (1998, 2010), &bdquo;Parter&ldquo; (2009), &bdquo;Prave Beograđanke&ldquo; (2017) i &bdquo;Tuđine&ldquo; (2018) i zbirku priča &bdquo;Beograđanke&ldquo; (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz &bdquo;Etnofikcije&ldquo;, još nedovršene pentalogije: &bdquo;Žega&ldquo; (2004, 2008), &bdquo;Šnit&ldquo; (2007, 2008, 2014), &bdquo;Majčina ruka&ldquo; (2011) i &bdquo;Ostaci sveta&ldquo; (2020, 2022). Ostala dela: novela &bdquo;Obmana boga&ldquo; (1997), zbirke priča &bdquo;Tragači&ldquo; (2001), &bdquo;Mediterani&ldquo; (2006, 2008) i &bdquo;Sve za lepotu&ldquo; (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja &bdquo;Kroz glavu&ldquo; (2012) i &bdquo;Roman o pijanstvima&ldquo; (2019). Napisao je i drame: &bdquo;Nomadi&ldquo; (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), &bdquo;Tvrđava Evropa&ldquo; (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i &bdquo;Bar sam svoj čovek&ldquo; (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu &bdquo;Dvadeset četiri zida&ldquo; istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, Nagradu grada Beograda, &bdquo;Zlatni Beočug&ldquo;, &bdquo;Károly Szirmai&ldquo;, Nagradu iz Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, &bdquo;Desimir Tošić&ldquo;&hellip;<br /> <br /> Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom &bdquo;Preteče&ldquo;. Piše i knjigu pripovedaka &bdquo;Granična stanja&ldquo;. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika.<br /> <br /> Živi u Zemunu.</p>

Slika Jovica Aćin

Jovica Aćin

<p style="text-align: justify">U mladosti osuđivan zbog svojih tekstova, Jovica Aćin (1946) autor je nekoliko knjiga priča za koje je dobio niz značajnih nagrada, među kojima su &bdquo;Andrićeva&ldquo;, Vitalova, &bdquo;Stanislav Lem&ldquo;, &bdquo;Veljko Petrović&ldquo;, &bdquo;Laza Kostić&ldquo; i &bdquo;Isidora Sekulić&ldquo;. Laguna je objavila izbor njegovih kratkih priča <em>Ukradeni roman</em>.<br /> <br /> Njegovi romani, koji izmiču uobičajenim definicijama romana, čitani su kao dela realističke fantastike, i u njima se prepliću kako tragični tako i komični elementi, groteska i detekcija. Za <em>Srodnike</em>, njegov prvi roman, dobitnik je Njegoševe nagrade, a za <em>Hodočašće u Sodomu</em> dobitnik je regionalne nagrade &bdquo;Miodrag Bulatović&ldquo;.<br /> <br /> U izdanju Lagune objavljeni su i romani <em>Pilot tramvaja</em>, <em>Polazeći od kraja sveta</em> i <em>Kotao</em>.<br /> &nbsp;</p>

Slika Nenad Racković

Nenad Racković

<p style="text-align: justify">Nenad Racković, multimedijalni umetnik, rođen je u Beogradu 1967. godine. Studirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti.<br /> <br /> Prvu pesmu objavio je 1984. godine u <em>Književnoj reči</em>, a prvu izložbu imao je u SKC-u 1985. godine. Uređivao je i vodio kultnu emisiju Radija B92 <em>Ritam srca</em> (1990&ndash;1998), bio je stalni saradnik <em>Beorame</em> (1995&ndash;1998).<br /> <br /> Priredio je 18 samostalnih i 19 grupnih izložbi; snimio tri filma: <em>Kako je propao rokenrol</em> (1990), <em>Crni bombarder </em>(1991), <em>Marble Ass</em> (1995); televizijski film <em>Poslednja dadaistička predstava</em> (TV Novi Sad, 1992); odigrao pozorišnu predstavu <em>Sveti Nik, Nicholas Edward Cave &ndash; život i veze</em> (Bitef teatar 1992); izveo brojne performanse.<br /> <br /> Pored mnogobrojnih tekstova u književnim časopisima objavio je i tri romana: <em>Aspirin</em> (2002), <em>Knjiga recepata</em> (2002), <em>Nesavladiva priča</em> (2006).<br /> <br /> Foto: Srđan Veljović</p>

Slika Nikola Lekić

Nikola Lekić

<p style="text-align: justify">Nikola Lekić, rođen 1989. u Beogradu, detinjstvo i prvu mladost proveo u Kruševcu i Somboru. Studirao Istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Trenutno živi i radi na relaciji Novi Sad-Beograd. Piše kratke, srednje i duge forme, sa rimom i bez rime. Objavljivan u književnim časopisima i nekoliko zbornika kratkih priča. 2014. godine fotokopir mašinom štampao svoj prvi roman <em>Žbun</em> u pedeset primeraka. 2016. kao samizdat objavio roman u pričama <em>Trafika</em>, u tiražu od 500 primeraka, sa kojim je uspeo dopreti do nešto šire čitalačke publike. 2018. godine fotokopir mašinom štampao roman <em>Persson</em> u pedeset primeraka rasprodatih u nekoliko dana nakon prvog predstavljanja knjige. <br /> <br /> <em>Persson</em> u izdanju Lagune njegov je prvi zvanično objavljeni roman.</p>

Slika Siniša Soćanin

Siniša Soćanin

<p style="text-align: justify">Siniša Soćanin je rođen u Sremskoj Mitrovici 1972. Piše za decu i odrasle. Objavio je zbirku priča &bdquo;Tri reda zuba&ldquo; (Matica srpska, 2002). Priča &bdquo;Premijera&ldquo; bila je u užem izboru na međunarodnom konkursu <em>Lapis Histriae</em> 2016. Njegov ekološki komad &bdquo;Gospodari metle&ldquo; najgledanija je dečja predstava pozorišta &bdquo;Dobrica Milutinović&ldquo; u Sremskoj Mitrovici. Komad za decu &bdquo;Petrarka&ldquo; je na repertoaru istog pozorišta od 2017. godine. Roman za decu &bdquo;Bandoglavić Strahinja&ldquo; (2018) bio je u najužem izboru za nagradu Zmajevih dečjih igara, nagradu &bdquo;Neven&ldquo; i nagradu Grada Niša za književnost za decu i mlade. &bdquo;Ubisvet&ldquo; (2019), njegov prvi roman za odrasle, bio je u užem izboru za nagradu &bdquo;Stevan Sremac&ldquo; i širem izboru za Ninovu nagradu. &bdquo;Mapa oproštaja&ldquo; je njegov drugi roman za odrasle. Živi u Zemunu.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x