Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

U čast piscu oštrog pera: 10 najzanimljivijih činjenica o Branislavu Nušiću

Pre 160 godina rodio se velikan srpske književnosti Branislav Nušić, a ove godine se navršava 100 godina od prvog objavljivanja njegove „Autobiografije“, nastale povodom jubileja 45 godina književnog rada i 60 godina života. Svojim obimnim komediografskim opusom Nušić se nadovezao na stvaralaštvo Jovana Sterije Popovića i Koste Trifkovića. Za sebe je govorio da je prvenstveno humorista a ne satiričar, ali dodao i sledeće: „Samo ne pristajem da nisam izvrgao podsmehu i ruglu sve pojave našeg domaćeg i javnog života.“ Sledi 10 činjenica koje možda niste znali o ovom velikom piscu.
autobiografija nusic 1
1. Rođen pod drugim imenom

Branislav Nušić je po rođenju dobio ime Alkibijad Nuša. Na svet je došao u Beogradu, a detinjstvo proveo u Smederevu, da bi se zbog školovanja ponovo vratio u Beograd. Postavši punoletan zvanično je promenio ime u Branislav Nušić.

2. Prva komedija iz pera tinejdžera

Nušić je svoju prvu komediju „Narodni poslanik “ napisao sa svega 19 godina, ali je ona postavljena na scenu tek 13 godina kasnije, 1896. godine, zbog političke nepodobnosti​. Sličnu sudbinu imaće još jedno njegovo poznato delo.

3. Sumnjivo „Sumnjivo lice “

Ovu komediju napisao je 1887. godine, ali je postavljena na scenu tek 35 godina kasnije, 29. maja 1923. godine​.

4. Politički angažman

Nušić je bio član opozicione Radikalne stranke kao mladić, a njegov satirični pesnički rad „Dva raba“ oštro je kritikovao tadašnji režim i doveo ga je u sukob sa kraljem Milanom Obrenovićem, zbog čega je završio u zatvoru​. Jednu od dve godine kazne odslužio je zbog pomilovanja koje je dobio zahvaljujući molbi svog oca.

5. Služba u diplomatiji

Radio kao diplomata u Bitolju i Prištini, gde je bio svedok stradanja srpskog naroda. Ta iskustva opisao je u „Pismima konzula“.​ Tokom službe se 1893. godine oženio Darinkom, ćerkom trgovca.

6. Pseudonim Ben Akiba

Osim pod svojim imenom, pisao je i pod pseudonimom Ben Akiba, koristeći ovaj alias za satirične i humorističke radove​​.

7. Osnivač prvog dečjeg pozorišta

Nakon što je postavljen za sekretara Ministarstva prosvete, dramaturga Narodnog pozorišta u Beogradu, pa upravnika Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, Nušić je zajedno sa učiteljem Mihajlom Sretenovićem osnovao prvo dečje pozorište u Srbiji, u kojem su uloge tumačila isključivo deca​, a među njima i deca slavnog pisca.

8. Gubitak sina u ratu

Njegov jedini sin Strahinja Ban poginuo je kao vojnik u Prvom svetskom ratu. Nušić je o njemu retko govorio, ali je romanom „Devetstopetnaesta“ podigao svojevrsni spomenik njegovoj hrabrosti​.

9. Bez njega ne bi bilo pozorišta „Boško Buha“

Pred kraj života, Nušić je pomogao u osnivanju dečjeg pozorišta u Beogradu, koje danas, zahvaljujući njegovoj ćerki Margiti Predić-Nušić, nosi naziv „Boško Buha“.

10. Kritičar društva

Kroz svoje komedije, poput „Sumnjivog lica“ i „Gospođe ministarke“, Nušić je često oštro kritikovao društvenu birokratiju i malograđanštinu​. U svojim delima ovekovečio svakodnevicu srpskog društva na prelazu dva veka u kojima je živeo, a njegove sociološke analize su i do danas ostale primenljive na društvo.

11. Dug put do slave

Iako danas slovi za jednog od najznačajnijih srpskih pisaca, u svoje vreme Nušić nije odmah dobio priznanje. Njegov talent je kritika dugo potcenjivala​. Međutim, to se promenilo, a 19. januara 1938. godine, na dan njegove smrti, fasada zgrade beogradskog Narodnog pozorišta bila je uvijena u crno platno.

Autor: Branislav Nušić

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Branislav Nušić

Branislav Nušić

<p style="text-align: justify">Komediograf, pripovedač, romanopisac, novinar i diplomata Branislav Nušić rođen je u Beogradu 20. oktobra 1864. godine u cincarskoj porodici kao Alkibijad Nuša. Detinjstvo je proveo u Smederevu gde je završio osnovnu školu i prve dve godine gimnazije. Maturirao je u Beogradu, započeo studije prva u Gracu i diplomirao na beogradskoj Velikoj školi. Postavši punoletan zvanično je promenio ime u Branislav Nušić. U devetnaestoj godini napisao je svoju prvu komediju <em>Narodni poslanik</em> koja će zbog političke nepodobnosti biti postavljena na scenu trinaest godina kasnije. Sličnu sudbinu imala je i njegova druga komedija <em>Sumnjivo lice </em>koja će na izviđenje čekati više od tri decenije. Kao dobrovoljac učestvovao je u srpsko-bugarskom ratu 1885. što je opisao u zbirci <em>Pripovetke jednog kaplara</em>. Zbog satirične pesme &bdquo;Dva raba&ldquo; u kojoj je uvredio kralja Milana osuđen je 1888. na dve godine zatvora u Požarevcu ali je posle godinu dana pomilovan. Na robiji je pisao priče kasnije okupljene u knjigu Listići i komediju <em>Protekcija</em>. Sledećih deset godina provodi u diplomatskoj službi u konzulatima u Osmanskom carstvu, u Bitolju, Skoplju, Solunu, Serezu i Prištini. Tokom službovanja u konzulatu u Prištini bio je svedok stradanja srpskog stanovništva na Kosovu i Metohiji što je opiso u svojim konzulskim pismima. Godine 1900. postavljen je za sekretara Ministarstva prosvete. Ubrzo nakon toga postao je dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu a 1904. godine imenovan je za upravnika Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Nakon godinu dana preselio se u Beograd gde se bavio novinarstvom. Osim pod svojim imenom pisao je i šaljive feljtone u <em>Politici </em>pod pseudonimom &bdquo;Ben Akiba&ldquo;. Od 1912. boravio je u Bitolj kao državni službenik a 1913. godine osnovao je pozorište u Skoplju. Povlači se sa vojskom kroz Albaniju tokom Prvog svetskog rata i potom boravi u Italiji, Švajcarskoj i Francuskoj. Nakon rata Nušić je postavljen za prvog upravnika Umetničkog odseka Ministarstva prosvete. Na ovoj poziciji je ostao do 1923. godine kada je postao upravnik Narodnog pozorišta u Sarajevu da bi se 1927. godine vratio u Beograd. Za redovnog člana Srpske kraljevske akademije izabran je 1933. Autor je prvog udžbenika retorike kod nas (1934) a dao je i važan doprinos razvoju srpske fotografije. Preminuo je 19. januara 1938. Tog dana fasada zgrade beogradskog Narodnog pozorišta bila je uvijena u crno platno.<br /> <br /> Svojim obimnim komediografskim opusom Nušić se nadovezuje na stvaralaštvo Jovana Sterije Popovića i Koste Trifkovića. U njegovom književnom radu mogu se izdvojiti tri perioda: prvi od osamdestih godina do kraja devetnaestog veka kada piše društvene komedije; drugi period od 1889. do 1929. godine kada je posvećen ozbiljnoj drami, različitim proznim žanrovima i vodviljskoj komediji; u trećem periodu koji otpočinje <em>Gospođom ministrakom</em> (1929), ponovo se vraća društvenoj komediji. Nušić je za sebe rekao da je prvenstveno humorista a ne satiričar ali dodao je i ovo: &bdquo;Samo ne pristajem da nisam izvrgao podsmehu i ruglu sve pojave našeg domaćeg i javnog života.&ldquo;<br /> <br /> Najznačajnija dela:<br /> <strong><br /> Komedije:</strong> <em>Narodni poslanik</em> (napisana 1883, izvedena 1896.), <em>Sumnjivo lice</em> (napisana 1888, izvedena 1923.), <em>Protekcija</em> (1889), <em>Običan čovek</em> (1899), <em>Svet</em> (1906), <em>Put oko sveta</em> (1910), <em>Gospođa ministarka</em> (1929), <em>Mister Dolar</em> (1932), <em>Ujež </em>(1933), <em>Beograd nekad i sad</em> (1933), <em>Ožalošćena porodica</em> (1934), <em>Dr</em> (1936), <em>Pokojnik </em>(1937), <em>Vlast </em>(nedovršena).<br /> <strong>Drame:</strong> <em>Tako je moralo bit</em><em>i </em>(1900), <em>Pučina </em>(1901), <em>Greh za greh</em> (1903), <em>Jesenja kiša</em> (1907), <em>Iza božjih leđa</em> (1909).<br /> <strong>Tragedije</strong>: <em>Nahod </em>(1923).<br /> <strong>Jednočinke:</strong> <em>Knez Ivo od Semberije</em> (1900), <em>Danak u krvi </em>(1907), <em>Hadži-Loja </em>(1908).<br /> <strong>Pripovetke:</strong> <em>Pripovetke jednog kaplara</em> (1886), <em>Listići </em>(1890), <em>Ramazanske večeri</em> (1898).<br /> <strong>Romani:</strong> <em>Opštinsko dete </em>(1902), <em>Devetsto petnaesta</em> (1921), <em>Hajduci </em>(1933).<br /> <strong>Autobiografska proza:</strong> <em>Autobiografija </em>(1924).<br /> <strong>Putopisi:</strong> <em>Kraj obala Ohridskog jezera</em> (1894),<em> Kosovo: opis zemlje i naroda</em> (1902).</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x