Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Tri preporuke za čitanje [video]

Mnogo je knjiga koje smo pročitali, ali doživljaj, iskustvo i trenutak u kome ih čitamo ostavljaju poseban pečat.

Iz hercegnovske Knjižare So stižu nam novi predlozi za čitanje. Voditelj Velibor Fulurijan predstaviće tri naslova iz Lagunine produkcije koja su mu privukla pažnju: svetski hit Heder Moris „Tetovažer iz Aušvica“, zatim poslednji roman Igora Marojevića „Roman o pijanstvima“, i nagrađivanu i filmovanu knjigu za decu Vojislave Vojnović „Princ od papira“.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Heder Moris

Heder Moris

<p style="text-align: justify">Heder Moris rođena je na Novom Zelandu, a sada živi u Australiji. Nekoliko godina, dok je radila u velikoj državnoj bolnici u Melburnu, studirala je i pisala scenarija, od kojih je jedan otkupio scenarista, dobitnik Oskara, iz Sjedinjenih Država. Heder je 2003. upoznala starijeg gospodina &bdquo;čiju priču vredi čuti&ldquo;. Dan kad je upoznala Lalija Sokolova promenio je i njen i njegov život. Njihovo prijateljstvo se produbljivalo i Lali se otisnuo na put samoispitivanja, poveravajući joj najintimnije pojedinosti svog života. Heder je prvobitno Lalijevu priču napisala kao scenario &ndash; koji se visoko kotirao na međunarodnim takmičenjima &ndash; a zatim ju je preoblikovala u svoj prvi roman <em>Tetovažer iz Aušvica</em>. <br /> <br /> Za više izvora, informacija, fotografija i dokumenata posetite veb-stranicu Heder Moris: HeatherMorris. com.au.</p>

Slika Igor Marojević

Igor Marojević

<p style="text-align: justify">Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni.<br /> <br /> Objavio je <em>Beogradsko petoknjižje</em>: romane &bdquo;Dvadeset četiri zida&ldquo; (1998, 2010), &bdquo;Parter&ldquo; (2009), &bdquo;Prave Beograđanke&ldquo; (2017) i &bdquo;Tuđine&ldquo; (2018) i zbirku priča &bdquo;Beograđanke&ldquo; (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz &bdquo;Etnofikcije&ldquo;, još nedovršene pentalogije: &bdquo;Žega&ldquo; (2004, 2008), &bdquo;Šnit&ldquo; (2007, 2008, 2014), &bdquo;Majčina ruka&ldquo; (2011) i &bdquo;Ostaci sveta&ldquo; (2020, 2022). Ostala dela: novela &bdquo;Obmana boga&ldquo; (1997), zbirke priča &bdquo;Tragači&ldquo; (2001), &bdquo;Mediterani&ldquo; (2006, 2008) i &bdquo;Sve za lepotu&ldquo; (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja &bdquo;Kroz glavu&ldquo; (2012) i &bdquo;Roman o pijanstvima&ldquo; (2019). Napisao je i drame: &bdquo;Nomadi&ldquo; (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), &bdquo;Tvrđava Evropa&ldquo; (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i &bdquo;Bar sam svoj čovek&ldquo; (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu &bdquo;Dvadeset četiri zida&ldquo; istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, Nagradu grada Beograda, &bdquo;Zlatni Beočug&ldquo;, &bdquo;Károly Szirmai&ldquo;, Nagradu iz Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, &bdquo;Desimir Tošić&ldquo;&hellip;<br /> <br /> Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom &bdquo;Preteče&ldquo;. Piše i knjigu pripovedaka &bdquo;Granična stanja&ldquo;. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika.<br /> <br /> Živi u Zemunu.</p>

Slika Vladislava Vojnović

Vladislava Vojnović

<p style="text-align: justify">Vladislava Vojnović (Bela Crkva, 1965). Završila je dramaturgiju na FDU u Beogradu. Objavila je zbirke pesama &bdquo;Ženske junačke pesme&ldquo; (2002), &bdquo;Lovac na grinje&ldquo; (2007), &bdquo;PeeMeSme&ldquo; (2010) i romane &bdquo;Lenjinova desnica&ldquo; (2010) i &bdquo;Kozje uši&ldquo; (2013). Piše za film, televiziju, pozorište i radio. Dobila je nagrade &bdquo;Rade Obrenović&ldquo; Zmajevih dečjih igara i &bdquo;Dositejevo pero&ldquo; za &bdquo;Princa od papira&ldquo; 2008. godine. Živi u Zemunu, gde s mužem Milošem Spasojevićem, filmskim i TV-snimateljem, gaji malu filmsku producentsku kuću, jednu običnu kuću, jednu kćerku i tri mačke.&nbsp;</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x