Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Tri Lagunina romana u užem izboru za Ninovu nagradu

U uži izbor za Ninovu nagradu, žiri u sastavu Marija Nenezić, Ivan Milenković, Marjan Čakarević, Branko Kukić i Teofil Pančić (predsednik žirija) uvrstio je 17 romana, od kojih su tri u izdanju Lagune:
Ono o čemu se ne može govoriti“, Elvedin Nezirović

Španska čizma“, Vladimir Kopicl

Sluz i žuč“, Nenad Racković

Spisak naslova koji ulaze u uži izbor, kao i kratki opisi tih knjiga biće objavljen sutra, 13. januara, u novom izdanju Nina. Imena finalista i razgovori sa njima biće štampani u broju od 20. januara, a ime 68. dobitnika žiri će saopštiti 24. januara.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Elvedin Nezirović

Elvedin Nezirović

<p style="text-align: justify">Elvedin Nezirović (1976, Mostar) objavio je zbirke poezije <em>Bezdan </em>(2002), <em>Zvijer iz hotelske sobe</em> (2009) i <em>Propovijedanje bluesa</em> (2018), zbirku priča <em>Toliko o tome</em>, zbirku eseja, tekstova i kolumni <em>Deblokada grada</em> (2018) i romane <em>Boja zemlje</em> (2016), <em>Ništa lakše od umiranja</em> (2019, Nagrada &bdquo;Stevan Sremac&ldquo;, uži izbor za Ninovu nagradu) i <em>Ono o čemu se ne može govoriti</em> (2021. regionalna nagrada &bdquo;Predrag Matvejević&ldquo;, najuži izbor za Ninovu nagradu). Godine 2023. dodeljena mu je <em>Četrnaestofebruarska nagrada grada Mostara</em> za istrajan stvaralački rad i javni društveni angažman, koji su ga profilisali kao neumornog borca za bolji, lepši i zdraviji Mostar, pa je tako njegovo ime postalo jedan od sinonima antifašističke borbe u Mostaru danas</p>

Slika Nenad Racković

Nenad Racković

<p style="text-align: justify">Nenad Racković, multimedijalni umetnik, rođen je u Beogradu 1967. godine. Studirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti.<br /> <br /> Prvu pesmu objavio je 1984. godine u <em>Književnoj reči</em>, a prvu izložbu imao je u SKC-u 1985. godine. Uređivao je i vodio kultnu emisiju Radija B92 <em>Ritam srca</em> (1990&ndash;1998), bio je stalni saradnik <em>Beorame</em> (1995&ndash;1998).<br /> <br /> Priredio je 18 samostalnih i 19 grupnih izložbi; snimio tri filma: <em>Kako je propao rokenrol</em> (1990), <em>Crni bombarder </em>(1991), <em>Marble Ass</em> (1995); televizijski film <em>Poslednja dadaistička predstava</em> (TV Novi Sad, 1992); odigrao pozorišnu predstavu <em>Sveti Nik, Nicholas Edward Cave &ndash; život i veze</em> (Bitef teatar 1992); izveo brojne performanse.<br /> <br /> Pored mnogobrojnih tekstova u književnim časopisima objavio je i tri romana: <em>Aspirin</em> (2002), <em>Knjiga recepata</em> (2002), <em>Nesavladiva priča</em> (2006).<br /> <br /> Foto: Srđan Veljović</p>

Slika Vladimir Kopicl

Vladimir Kopicl

<p style="text-align: justify">Vladimir Kopicl rođen je 1949. godine. Završio je studije književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.<br /> <br /> Objavio je knjige poezije <em>Aer </em>(Matica srpska, 1978), <em>Parafraze puta</em> (Matica srpska, 1980), <em>Gladni lavovi</em> (Književna zajednica Novog Sada, 1985), <em>Vapaji & konstrukcije</em> (Matica srpska, 1986), <em>Pitanje poze</em> (Matica srpska, 1992), <em>Prikaze &ndash; nove i izabrane kratke pesme</em> (Matica srpska, 1995), <em>Klisurine </em>(Narodna knjiga, 2002), <em>Pesme smrti i razonode &ndash; izabrane i nove pesme </em>(Orpheus, 2002), <em>Smernice </em>(Biblioteka &bdquo;Svetozar Marković&ldquo;, 2006), <em>Promašaji </em>(Narodna biblioteka &bdquo;Stefan Prvovenčani&ldquo;, Edicija Povelja, 2008), <em>Sovin izbor &ndash; nove i izabrane pesme</em> (Gradska biblioteka &bdquo;Vladislav Petković Dis&ldquo;, 2008), <em>27 pesama: tenkovi & lune</em> (KCNS, 2011), <em>Nesvršeno</em> (dvojezično izdanje, Matica makedonska / Arka, 2011), <em>Tufne &ndash; izabrane pesme</em> (Narodna biblioteka Srbije i Zadužbina &bdquo;Desanka Maksimović&ldquo;, 2013), <em>H&Q</em> (Arhipelag, 2013), <em>Format zveri</em> (Arhipelag, 2015), <em>Szurdokok </em>(Forum, 2019), <em>Udaljeni bubnjevi</em> (KCNS, 2020).<br /> <br /> Roman: <em>Purpurna dekada</em> (Dereta, 2020).<br /> <br /> Knjige eseja: <em>Mehanički patak, digitalna patka</em> (Narodna knjiga, 2003), <em>Prizori iz nevidljivog</em> (Narodna knjiga, 2006), <em>Umetnost i propast</em> (Futura publikacije, 2018).<br /> <br /> Priredio je i preveo više knjiga, zbornika i antologija: <em>Telo umetnika kao subjekt i objekt umetnosti</em> (Tribina mladih, 1972 &ndash; sa Anom Raković), <em>Trip &ndash; vodič kroz savremenu američku poeziju </em>(Narodna knjiga, 1983 &ndash; sa Vladislavom Bajcem), <em>Novi pesnički poredak &ndash; antologija novije američke poezije</em> (Oktoih, 2001 &ndash; sa Dubravkom Đurić), <em>Vrata panike &ndash; telo, društvo i umetnost u mreži tehnološke derealizacije</em> (Orpheus, 2005), <em>Milenijumski citati</em> (Orpheus, 2005), <em>Tehnoskepticizam </em>(Orpheus, 2007) itd.<br /> <br /> Dobio je Brankovu nagradu za prvu knjigu pesama (1979), Sterijinu nagradu za pozorišnu kritiku (1989), Nagradu DKV za knjigu godine (2003), Nagradu &bdquo;Stevan Pešić&ldquo; (2003), Nagradu ISTOK-ZAPAD za poeziju (2006), Disovu nagradu za pesnički opus (2008), Nagradu &bdquo;Desanka Maksimović&ldquo; za pesničko delo i doprinos razvoju srpske poezije (2012), Nagradu Ramonda Serbica za celokupno delo i doprinos književnosti i kulturi (2017) i Nagradu &bdquo;Dimitrije Mitrinović&ldquo; za roman <em>Purpurna dekada</em> i izuzetan doprinos srpskoj kulturi i očuvanju lepih umetnosti (2021).<br /> <br /> O njegovom književnom i umetničkom radu objavljene su monografska izdanja: <em>Vladimir Kopicl: Ništa još nije ovde ali neki oblik već može da mu odgovara</em> (Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad, 2007, priredio Nebojša Milenković), <em>Najbolji svet &ndash; Vladimir Kopicl, dobitnik Disove nagrade</em> (Gradska biblioteka &bdquo;Vladislav Petković Dis&ldquo;, Čačak, 2008, priredila mr Marijana Matović) kao i zbornik radova <em>Poezija Vladimira Kopicla</em> (Zadužbina &bdquo;Desanka Maksimović&ldquo;, Beograd, 2014, priredila Mirjana Stanišić).<br /> <br /> Prevođen, zastupljen, biran, postavljan itd. Živi u Novom Sadu.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x