Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Treći izbor za Lagunin izlog

Povodom Laguninih 15 uspešnih godina naši dragi čitaoci slali su nam 15 predloga knjiga koje su, po njihovom mišljenju, obeležile rad vodeće izdavačke kuće u Srbiji i regionu.

Za kratko vreme pristigao je veliki broj predloga koji će u narednom periodu biti objavljeni na Laguninom sajtu.

Za ovu nedelju za sve poštovaoce Lagune izabrali smo predlog Kristijana Vekonja, čijih 15 predloga i pismo prenosimo u celosti.

„Od samog početka sam Vaš čitalac i do sada ste me mnogo puta pozitivno iznenadili. Najveći deo moje lične biblioteke upravo čine vaša izdanja i prilično je teško napraviti top 15. Ovo što sam napisao nije redosled mojih omiljenih izdanja jer bi se sve ove knjige mogle naći na prvom mestu takve liste :). Ovih petnaest izdanja su knjige koje su, po meni, doprinele činjenici da je Laguna u samom vrhu izdavača u Srbiji.

Naslov moje liste bi bio: Laguna – Prva u svemu
1. Margaret Atvud - Sluškinjina priča (roman koji je poslednji put preveden davne 1988. u jednoj zemlji koje vise nema, prva distopija Margaret Atvud, roman koji zaslužuje da bude prvi na svakoj listi)
2.Teri Pračet - Boja magije (prva Lagunina knjiga, a isto tako Laguna je prva koja se zainteresovala za njegove knjige - svaka čast, Lagunci!)
3. Dejvid Mičel - Atlas oblaka (Laguna objavila knjigu pre no što je uopšte bilo i reči o snimanju filma)
4. Haled Hoseini - Lovac na zmajeve (prvi Hoseinijev roman koji mu je i doneo slavu i zbog kojeg svi njegovi romani budu prvi na Laguninim top listama)
5. Džordž R.R.Martin - Igra prestola (Laguna objavila roman i on je stekao kultni status među čitaocima fantasy romana u Srbiji i pre snimanja serije)
6. Mario Vargas Ljosa - Avanture nevaljale devojčice (Laguna je ovim romanom započela objavljivanje značajnog dela iz impozantnog opusa ovog Nobelovca)
7. Uroš Petrović - Zagonetne priče (priče koje su promenile način razmišljanja mnogih)
8. Vikas Svarup - Pitanja i odgovori (Laguna objavila roman pre snimanja Oskarom ovenčanog filma)
9. Goran Skrobonja - Čovek koji je ubio Teslu (roman koji je pomerio granice srpskog romana)
10. Toni Parsons - Čovek i dečak (prvi Parsonsov roman koji je započeo parsonsmaniju u Srbiji)
11. Nil Gejmen - Zvezdana prašina (roman objavljen pre simpatičnog filma sa Robertom DeNirom i Mišel Fajfer)
12. Kristofer Prist - Prestiž (roman objavljen pre izuzetnog filma)
13. Filip Pulman - Njegova mračna tkanja (trilogija koja je objavljena pre ekranizacije prvog dela)
14. Džastin Kronin - Prolaz (knjiga koja je zaintrigirala svet i nestrpljivo čeka svoju ekranizaciju)
15. Dejan Stojiljković - Konstantinovo raskršće (prvi roman veoma intrigantnog domaćeg pisca)

Da rezimiram: prvi ste u stvarima koje stvarno vrede. Ostanite takvi!

Veliki pozdrav

Kristijan Vekonj“

Najlepše hvala Kristijanu Vekonju na privrženosti našoj kući, na divnom pismu i izuzetnom izboru knjiga koji će krasiti naš sajt i ulepšati Laguninu rođendansku proslavu.

Budite sa nama, i uz najbolje knjige proslavimo uspešnih 15 godina poslovanja.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Dejan Stojiljković

Dejan Stojiljković

<p style="text-align: justify">Dejan Stojiljković (Niš, 1976), prozni i dramski pisac, filmski i strip scenarista.<br /> <br /> Do sada je objavio romane <em>Konstantinovo raskršće</em>, <em>Duge noći i crne zastave</em>, <em>Znamenje anđela</em>, <em>Kainov ožiljak</em> (u četiri ruke, sa Vladimirom Kecmanovićem) i <em>Olujni bedem</em>, kao i prozne zbirke <em>Leva strana druma</em>, <em>Low Life</em> i <em>Kišni psi</em>. Zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem i Draganom Paunovićem autor je ilustrovane trilogije o Nemanjićima, koju čine knjige <em>U ime oca</em>, <em>Dva orla</em> i <em>U ime sina</em>.<br /> <br /> Autor je više dramskih tekstova i strip-scenarija.<br /> <br /> Jedan je od scenarista TV serije <em>Senke nad Balkanom</em>.<br /> <br /> Laureat je prestižne književne nagrade &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo; (za roman <em>Konstantinovo raskršće</em>), kao i nagrade za dečju književnost &bdquo;Dositejevo pero&ldquo; (za knjigu <em>Nemanjići: Dva orla</em>).<br /> <br /> Proza mu je prevođena na ruski, engleski, grčki, italijanski, slovački, makedonski, slovenački i francuski.<br /> <br /> Jedan je od najčitanijih savremenih srpskih pisaca.<br /> <br /> Član je književne grupe P-70, Srpskog književnog društva i Udruženja stripskih umetnika Srbije.<br /> <br /> Živi i radi u Nišu.</p> <hr /> <p style="text-align: justify">Posetite sajt autora: <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="dejanstojiljkovic.rs" data-value="http://www.dejanstojiljkovic.rs"><span class="ql-link-text">dejanstojiljkovic.rs</span></span></p>

Slika Dejvid Mičel

Dejvid Mičel

<p style="text-align: justify">Dejvid Mičel rođen je 1969. godine u Sautportu, a odrastao je u Melvernu (Vorčesteršair, Velika Britanija). Studirao je englesku i američku književnost. Nakon studija živeo je godinu dana na Siciliji, a zatim se peselio u Hirošimu (Japan) gde je tokom osam godina predavao engleski jezik. Sada živi u Irskoj.<br /> <br /> Prvi roman Dejvida Mičela, <em>Ghostwritten</em>, objavljen je 1999. Dobio je nagradu &bdquo;<em>Mejl on Sandej</em>/Džon Luelin Ris&ldquo; kao najbolja knjiga pisca mlađeg od trideset pet godina, a takođe je uvršten i u uži izbor za Gardijanovu nagradu za debitantsku knjigu. Njegov drugi roman,<em> number9dream</em>, usledio je 2001. i uključen je u uži izbor za Bukerovu nagradu kao i za Memorijalnu nagradu &bdquo;Džejms Tejt Blek&ldquo;.<br /> <br /> Dejvid Mičel je 2003. izabran za jednog od <em>Grantinih</em> najboljih mladih britanskih romanopisaca. Njegov roman <em>Atlas oblaka</em> po kojem je 2012. godine snimljen istoimeni film bio je u najužem izboru za Bukerovu nagradu. A roman <em>Hiljadu jeseni Jakoba de Zuta</em> osvojio je 2011. godine Komonvelt nagradu.</p>

Slika Džordž R. R. Martin

Džordž R. R. Martin

<p style="text-align: justify">Džordž Martin je rođen 1948. u Nju Džerziju kao Džordž Rejmond Ričard Martin. Sklonost ka pisanju razvio je još kao dete, pišući priče o čudovištima i prodajući ih komšijskoj deci. Kasnije, u srednjoj školi, postao je ljubitelj stripa i predani kolekcionar, usmerivši svoje literarno delovanje na pisanje strip scenarija za različite opskurne fanzine. Prvi profesionalni ugovor sklopio je 1970, prodavši priču za strip <em>Heroj</em>. <br /> <br /> Godine 1971. diplomirao je žurnalistiku na univerzitetu Nortvestern. Nekoliko sledećih godina radio je u administraciji okruga Kuk, organizovao šahovske turnire i bio predavač na katedri za novinarstvo univerziteta Klark u Ajovi. Tokom sedamdesetih samo je povremeno pisao.<br /> <br /> Pošto se 1979. razveo, svu energiju usmerio je ka pisanju. Sve ostalo je legenda: za svoj literarni rad Džordž R. R. Martin dobio je sve važnije nagrade u žanru epske fantastike, nekoliko nagrada Nebula i Hugo. <br /> <br /> Godine 1986. seli se u Holivud, gde radi kao urednik serijala <em>Zona sumraka</em>, konsultant na scenariju za <em>Lepoticu i zver</em>, producent istog projekta, a na kraju i supervizor. <br /> <br /> Martin danas živi u Santa Feu u Novom Meksiku. Potpredsednik je Američkog udruženja SF pisaca.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Copyright Fevre River Packet Company</p>

Slika Filip Pulman

Filip Pulman

<p style="text-align: justify">&bdquo;Priče su najvažnija stvar na svetu. Bez priča ne bi smo bili ljudska bića.<em>&ldquo; <br /> </em><br /> Filip Pulman je jedan od najpoštovanijih dečjih pisaca današnjice. Bio je kandidovan za gotovo sve nagrade za dečju književnost, a osvojio je nagradu <em>Smartis</em> (Zlatno priznanje za uzrast od 9 do 11 godina), kao i prestižnu Karnegijevu medalju za roman <em>Severna svetlost</em>. On je prvi dečji pisac koji je osvojio Vitbredovu nagradu, i to za roman <em>Ćilibarski durbin</em>.<br /> <br /> Filip Pulman rođen je 1946. u Norviču i rane godine života je proveo putujući po svetu, budući da su mu i otac i očuh bili piloti. Deo detinjstva je proveden u Australiji, gde se Filip upoznao sa svetom stripova i posebno zavoleo Supermena i Betmena. Sa 11 godina vratio se u Britaniju, gde je u školi pod uticajem profesorke engleskog toliko zavoleo da čita da joj i dan danas šalje primerke svojih knjiga. Po završenom koledžu, neko vreme je radio kao nastavnik i predavač na Vestminster koledžu, da bi se posle dvanaest godina potpuno predao pisanju. Prvi objavljen roman bio je tematski i žanrovski različit od onoga što će proslaviti Filipa Pulmana &ndash; dečje epske fantastike. <br /> <br /> Filip Pulman za sebe kaže: &bdquo;Prilično sam bezopasan i koristan. Želim da nastavim sa ovim što sad radim, i ne vidim razlog zašto ne bih. Ako pisanje postane protivzakonito, prekršiću zakon bez ikakvog dvoumljenja.&ldquo;<br /> <br /> Foto: © K. T. Bruce</p>

Slika Goran Skrobonja

Goran Skrobonja

<p style="text-align: justify">Goran Skrobonja rođen je 1962. godine u Beogradu.<br /> <br /> Objavio roman <em>Nakot</em> (1993), kao i <em>Od šapata do vriska, priče strave i fantastike </em>(1996),<em> Šilom u čelo, priče fantastike i strave</em> (2000). Autor je i <em>Bleferskog vodiča za horor</em> (1995) i koautor dela <em>La Rue &ndash; grafički roman</em> (2000 &ndash; nagrada BEDECOUVERT za najbolji debitantski strip-album, 2000).<br /> <br /> Zastupljen je u <em>Antologiji nove srpske fantastike. </em>Priredio je nekoliko antologija horor, odnosno SF književnosti. Prevodio Stivena Kinga, Dena Simonsa, Ijana Mekdonalda i mnoge druge autore.<br /> <br /> Živi u Beogradu.</p>

Slika Haled Hoseini

Haled Hoseini

<p style="text-align: justify">Haled Hoseini je rođen 1965. godine u Kabulu, u Avganistanu. Njegov otac bio je diplomata u Ministarstvu spoljnih poslova Avganistana, a njegova majka je predavala farsi i istoriju u velikoj srednjoj školi u Kabulu. Ministarstvo spoljnih poslova šalje njegovu porodicu 1970. godine u Teheran, gde je njegov otac radio u avganistanskoj ambasadi.<br /> <br /> U Teheranu su živeli do 1973, kada su se vratili u Kabul. Jula 1973, u noći kada je rođen najmlađi Hoseinijev brat, zbačen je avganistanski kralj Zahir Šah u državnom udaru, koji je bez krvi organizovao kraljev rođak Daud Kan. U to vreme, Hoseini je išao u četvrti razred, i već je bio otkrio književnost i bio očaran brojnim knjigama koje je čitao.<br /> <br /> Avganistansko Ministarstvo spoljnih poslova 1976. godine još jednom premešta Hoseinijevu porodicu, ovog puta u Pariz. Bili su spremni da se vrate u Kabul 1980, ali je do tada Avganistan već doživeo krvavi komunistički prevrat i invaziju sovjetske vojske. Hoseinijevi su tražili i dobil politički azil od Sjedinjenih Američkih Država. Hoseinijeva porodica se u septembru 1980. preselila u San Hoze u Kaliforniji. Njegov otac je radio nekoliko poslova istovremeno i uspeo je da obezbedi svojoj porodici život bez socijalne pomoći. Haled Hoseini je maturirao 1984. i upisao se na Univerzitet Santa Klara, gde je diplomirao na osnovnim studijama iz biologije 1988. godine. Sledeće godine upisao se na medicinski fakultet &bdquo;San Dijego&ldquo; Kalifornijskog univerziteta, gde je 1993. diplomirao. Završio je stažiranje u bolnici &bdquo;Sidar-Sinaj&ldquo; u Los Anđelesu i 1996. započeo bavljenje internom medicinom. Međutim, njegova prva ljubav uvek je bilo pisanje.<br /> <br /> Hoseini ima žive, nežne i lepe uspomene na mirnodopsku presovjetsku eru Avganistana, kao i na svoja lična iskustva sa avganistanskim Hazarima (plemena u Avganistanu, Pakistanu i Iranu). Jedan Hazar posebno je imao uticaja na malog Haleda &ndash; bio je to tridesetogodišnjak po imenu Husein Kan, koji je radio za Hoseinijeve dok su živeli u Iranu. Kada je Haled bio u trećem razredu, učio je Kana da čita i piše. Iako je njegov odnos sa Huseinom Kanom bio kratkotrajan i više zvaničan, Haled se uvek sećao topline i privrženosti koja se razvila među njima &ndash; to je odnos koji se odrazio u njegovom prvom romanu &bdquo;Lovac na zmajeve&ldquo; (Laguna, 2006).<br /> <br /> U maju 2007. godine objavio je drugi roman &bdquo;Hiljadu čudesnih sunaca&ldquo; (Laguna, 2008). Obe knjige prodate su u preko 10 miliona primeraka u SAD i više od 38 miliona primeraka širom sveta.<br /> <br /> Hoseini je 2006. imenovan za ambasadora dobre volje UNHCR-a, Agencije za izbeglice Ujedinjenih nacija. Nadahnut putovanjem u Avganistan u svojstvu ambasadora UNHCR-a osnovao je neprofitnu Fondaciju Haled Hoseini za humanitarnu pomoć Avganistancima. Živi u severnoj Kaliforniji.<br /> <br /> Za više informacija o Haledu Hoseiniju posetite sledeće veb-sajtove: www.khaledhosseini.com i www.khaledhosseinifoundation.org.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Elena Seibert</p>

Slika Kristofer Prist

Kristofer Prist

<p>Kristofer Prist je stekao ugled sedamdesetih godina dvadesetog veka kao "majstor romantične naučne fantastike" (<em>Vašington post</em>) pre nego što je prešao na lepu književnost. <br /><br />Među njegovih osam prethodnih romana nalaze se i <em>Afirmacija</em> (1981) i <em>Glamur</em> (1984)<em>,</em> koji je osvojio nagradu <em>Kurd Lasvic.</em> <br /><br />Živi u Engleskoj sa ženom, roamansijerkom Li Kenedi, i njihovim blizancima, Elizabet i Sajmonom.<br /><br />&nbsp;<br /><br />&nbsp;</p>

Slika Margaret Atvud

Margaret Atvud

<p style="text-align: justify">Margaret Atvud rođena je 1939. u Otavi. Zahvaljujući obrazovanim roditeljima, već sa četiri godine je naučila da čita i piše. Pod njihovim uticajem (Atvudova je osnovno obrazovanje stekla u roditeljskoj kući) postala je posvećena čitanju i razvila je snažno interesovanje za pisanje.<br /> <br /> Već u srednjoj školi objavljivala je pesme, međutim presudnu ulogu u njenom literarnom razvoju odigrao je Nortrop Fraj, profesor engleskog jezika na koledžu koji je Atvudova pohađala. Tada istaknuti književni kritičar, Fraj je isticao vrednosti zanemarene kanadske književnosti, a u Margaret Atvud je prepoznao pisca koji tu književnost može podići na još viši nivo. Podrška koju je imala u profesoru, ubrzo je rezultirala zbirkom pesama<em> Double Persephone</em>, da bi po diplomiranju objavila još jednu, <em>The Circle Game</em>, dobivši ovaj put za zbirku najznačajnije kanadsko književno priznanje, <em>Governor's General Award</em>. Time je otpočela serija nagrada koje će ova književnica dobijati tokom narednih trideset i više godina, potvrđujući da je jedan od najvećih autora svog vremena. Među nagradama su i neke od najprestižnijih koje se dodeljuju u književnom svetu poput Bukerove, Welsh Arts International i drugih, za romane <em>Sluškinjina priča</em>, <em>Mačje oko</em> i <em>Slepi ubica</em>. Teme o kojima Atvudova piše veoma su raznovrsne: priroda, muško-ženski odnosi, politička pitanja, nacionalni identitet, istorija.<br /> <br /> Radeći kao urednik u jednoj izdavačkoj kući, Margaret Atvud se bavila i književnom kritikom. Iza ovog angažovanja ostalo je vrhunsko delo iz oblasti esejistike nazvano <em>Opstanak</em>, svojevrstan pogled na rad književnog urednika.<br /> <br /> Margaret Atvud trenutno živi u Torontu.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© Luis Mora</p>

Slika Mario Vargas Ljosa

Mario Vargas Ljosa

<p style="text-align: justify">Mario Vargas Ljosa rodio se u Arekipi, u Peruu 1936. godine. Iako je u Pjuri izvedena jedna njegova drama i objavljena zbirka priča <em>Šefovi</em>, koja je dobila nagradu <em>Leopoldo Alas</em>, postao je poznat posle objavljivanja romana <em>Grad i psi</em>, za koji je dobio Nagradu Kratke biblioteke kuće <em>Seix Barral</em> 1962. i Nagradu kritike 1963. godine. Njegov drugi roman <em>Zelena kuća</em>, objavljen 1965, dobio je Nagradu kritike i Međunarodnu nagradu Romulo Galjegos. Potom je objavio dramska dela (<em>Gospođica iz Takne, Kati i nilski konj, La Čunga, Ludak sa balkona i Lepe oči, ružne slike</em>), studije i eseje (kao <em>Neprekidna orgija, Istina o lažama i Izazov nemogućeg</em>), sećanja (<em>Riba u vodi</em>), priče (<em>Štenad</em>) i, pre svega, romane: <em>Razgovor u katedrali, Pantaleon i posetiteljke, Tetka Hulija i piskaralo, Rat za smak sveta, Povest o Majti, Ko je ubio Palomina Molera?, Pripovedač, Pohvala pomajci, Lituma u Andima, Jarčeva fešta i Raj na drugom ćošku</em>. Dobio je najvažnije književne nagrade, od već spomenutih do nagrade Servantes, nagrade Princa Asturije, PEN/Nabokov i <em>Grinzane Cavour</em>. 2010. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Preminuo je 13. aprila 2025. godine.</p>

Slika Nil Gejmen

Nil Gejmen

<p style="text-align: justify">Nil Gejmen je verovao da je strip autor, sve dok mu na nekoj zabavi jedan od prisutnih gostiju, inače urednik književnog dodatka lokalnih novina, nije objasnio da je to što Gejmen radi zapravo literarno stvaranje. Gejmen će kasnije u jednom prisećanju na ovaj događaj reći da se osećao kao žena koju su upravo obavestili da nije prostitutka već &bdquo;kraljica noći&ldquo; ("I suddenly felt like someone who had been informed that she wasn`t a hooker, that in fact she was a lady of the evening.", <em>Los Angeles Times</em>, 2001).<br /> <br /> Do tada, Gejmen je već stekao zavidnu reputaciju kao autor scenarija za strip serijal <em>Sendmen</em>, kao i za niz underground stripova za koje je dobio više nagrada. 1995. okončao je rad na <em>Sendmenu</em> počeo rad na<em> pravim</em> proznim delima, što je rezultiralo sa nekoliko zbirki priča i <em>Zvezdanom prašinom</em>, nekom vrstom bajke za odrasle. Sledila je saradnja sa Teri Pračetom na <em>Dobrim predskazanjima</em>, serija&nbsp;<em>Nikadođija</em> (futuristička priča o mračnom podzemnom svetu Londona, koji je BBC pretočio u TV seriju), kao i Gejmenovo viđenje dečije fantastike u <em>Koralini</em>, koju mnogi porede sa Luisovom <em>Alisom u zemlji čuda</em>. Godine 2001. objavljeni su <em>Američki bogovi</em>, roman za koji je Gejmen dobio jednu od najprestižnijih nagrada u žanru, nagradu Brem Stoker udruženja horor pisaca.<br /> <br /> Pored ovoga, Gejmen je kreator scenarija za japanski animirani film <em>Princeza Mononoke, </em>kao i scenarija za filmove koji tek treba da budu snimljeni po njegovim romanima i pričama. 1999. oživeo je serijal <em>Sendmen</em>. <br /> <br /> Niz zanimljivih detalja vezan je za ovog autora: Univerzitet Kalifornija uveo je <em>Sendmen</em> kao obaveznu lektiru na predavanjima o mitovima, pop pevačica Tori Ejmos je na čak tri svoja albuma izvodila pesme o Nilu Gejmenu, a proslavljeni pisac Norman Majler jednom prilikom je povodom fame oko <em>Sendmen</em> izjavio da je konačno dočekao jedan strip za intelektualce. Posle svega ovoga zanimljiva je i izjava Gejmenovog školskog savetnika, koju je kao petnaestogodišnjak mogao da čuje pošto mu je rekao da bi želeo da pravi stripove: &bdquo;A da li si razmišljao o poslu računovođe?&ldquo;<br /> <br /> Foto&nbsp;© Kyle Bice</p>

Slika Teri Pračet

Teri Pračet

<p style="text-align: justify">Teri Pračet (1948&ndash;2015) počeo je da radi kao novinar jednog dana 1965. godine i svoj prvi leš ugledao već posle tri sata, što je u to vreme bilo iskustvo koje je zaista nešto <em>značilo</em>. Pošto se oprobao u gotovo svakom poslu koji postoji u provincijskom novinarstvu, osim, naravno, praćenja fudbalskih utakmica subotom, prešao je u <em>Central Electricity Generating Board</em> i postao predstavnik za javnost četiri nuklearne elektrane.<br /> <br /> Sve ovo se završilo 1987, kada je postalo očigledno da je pisanje romana o Disksvetu mnogo zabavnije od pravog posla. Od tada je broj napisanih knjiga postao dvocifren, a svaka naredna ima rezervisano mesto na top-listi bestselera. Pisao je knjige i za mlađe čitaoce. Povremeno su ga optuživali da se bavi književnošću.&nbsp;Govorio je da je pisanje najveća zabava koju čovek može sebi da priušti.<br /> <br /> Više informacija o autoru potražite na sajtu <u><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="terrypratchettbooks.com" data-value="https://www.terrypratchettbooks.com/"><span class="ql-link-text">terrypratchettbooks.com</span></span></u></p>

Slika Toni Parsons

Toni Parsons

<p style="text-align: justify">Toni Parsons je rođen u siromašnoj porodici u londonskom Ist Endu. Kada mu je bilo dvadeset godina zaposlio se u fabrici za proizvodnju džina. Potom je postao muzički novinar i pratio je eksploziju panka i novog talasa. Tokom sedamdesetih bio je muzički kritičar u NME, jednom od najuticajnijih muzičkih listova u Britaniji. Njegovi intervjui s grupama kao što su <em>The Clash</em>, <em>Sex Pistols</em>, <em>Blondie</em>, <em>Talking Heads</em> i <em>Ramones</em> načinili su ga kultnom figurom među mladima Engleske. Parsons je dobijao nagrade za svoj novinarski rad u listovima <em>GQ</em> i <em>Elle</em> tokom osamdesetih. Devedesetih je postao jedan od najpoznatijih televizijskih komentatora u emisiji BBC-ja <em>Late Review</em>.<br /> <br /> Nakon razvoda od prve žene dodeljeno mu je starateljstvo nad njihovim četvorogodišnjim sinom. Parsons je sin bivšeg marinca kojem je dodeljen Orden za izuzetnu službu tokom Drugog svetskog rata, što je drugo po važnosti odlikovanje u britanskoj vojsci. Ta dva odnosa &ndash; sa sinom koga je sam podizao i sa pokojnim ocem koga je obožavao &ndash; čine okosnicu i srž njegovog prvog romana <em>Čovek i dečak</em> koji je doživeo ogroman uspeh u Engleskoj i samo za prva dva meseca prodat je u tiražu od 750.000 primeraka.<br /> <br /> Parsons je jedan od najpoznatijih pisaca u Engleskoj. <em>Jedan po jedan</em> je njegov prvi triler kojim je započeo serijal romana o detektivu Maksu Vulfu.</p>

Slika Uroš Petrović

Uroš Petrović

<p style="text-align: justify">Uroš Petrović (1967) je književnik čija dela pomeraju granice u savremenoj literaturi za decu i mlade. Počev od zbirki priča-mozgalica i romana u zagonetkama do grafičkih romana, bajki i fantastičnih pripovesti, dela ovog autora jesu originalne pustolovine koje bogato nagrađuju čitaoce. Razmrdavanje vijuga, susret sa čudesnim, neobičnim ali i zastrašujućim, raskošna mašta i osobeni humor u njegovim knjigama, odavno su postali omiljenim štivom i za odrasle.<br /> <br /> Autor je trideset knjiga (prodatih u više od pola miliona primeraka) i dobitnik većeg broja najprestižnijih nagrada za književnost za decu i mlade. Knjige su mu do sada objavljene i u Italiji, Mađarskoj, Grčkoj, Rusiji, Sloveniji, Rumuniji, Severnoj Makedoniji i Češkoj, kao i na engleskom jeziku.<br /> <br /> Svako njegovo druženje sa čitaocima, kako sa domaćim tako i sa onima van zemlje, jeste svojevrsni spoj književnog susreta, kreativne radionice i pozorišne predstave, umetničko-intelektualni performans koji uvek protiče u živoj, interaktivnoj atmosferi i potom se dugo pamti i prepričava.<br /> <br /> Po njegovom nagrađenom romanu <em>Peti leptir</em> snimljen je prvi (i još uvek jedini) dugometražni 3D film u istoriji srpske kinematografije.<br /> <br /> Autor je i više originalnih stonih društvenih igara, za koje je više puta nagrađen priznanjem <em>Dobra igračka</em> Prijatelja dece Srbije, nagradom <em>Gran Pri</em> za <em>Igračke sa svrhom</em> i nagradom <em>Najbolja stona društvena igra za decu</em>.<br /> <br /> Podsticao je naciju na razmišljanje i unutar kultnog serijala <em>Fazoni i fore</em>, kao i u kvizovima <em>Potera</em> kao sastavljač pitanja i kvizu <em>Lavirint</em> kao <em>Tvorac lavirinta</em> i najteža prepreka za takmičare, oba na Javnom servisu Radio televizije Srbije.<br /> <br /> Dobitnik je i većeg broja nagrada za fotografiju (<em>National Geographic</em>, <em>Microsoft</em>, <em>Wikipedia</em>, <em>Canon </em>itd)), koje objavljuje širom planete.<br /> <br /> Autor je koncepta <em>Zagonetna pitanja</em>, kao i programa za usavršavanje<em> Kako razmišljanjem izvan ustaljenih okvira doći do novih ideja i rešenja?</em>, <em>Zagonetne iluzije mozga, Socijalni tango, Mozgaonica za bolji svet i Misli kreaKtivno</em>, i koautor <em>NTC sistema učenja.</em><br /> <br /> Gostuje kao predavač na fakultetima, u školama i drugim obrazovnim ustanovama u zemlji i inostranstvu, kao i u kompanijama, na poslovnim forumima i kongresima.<br /> <br /> Bio je predsednik Mense Srbije i jedan od najuspešnijih rešavača IQ X testa na svetu.<br /> &nbsp;</p>

Slika Vikas Svarup

Vikas Svarup

<p style="text-align: justify">Vikas Svarup je indijski diplomata koji je službovao u Turskoj, Sjedinjenim Državama, Etiopiji i Velikoj Britaniji. Trenutno radi u Ministarstvu spoljnjih poslova u Nju Delhiju. <br /> <br /> Njegov debitantski roman, <em>Pitanja i Odgovori</em>, objavljen je već u dvanaest zemalja, a po njemu je snimljen i film <em>Slumdog Millionaire</em>, dobitnik četiri <em>Zlatna globusa</em> i dve <em>BIFA</em> nagrade.<br /> <br /> U martu 2007. godine Svarup je osvojio nagradu čitalaca na sajmu knjiga u Parizu, <em>Prix Grand Public</em>, za roman <em>Pitanja i odgovori</em>.<br /> <br /> Njegov drugi roman <em>Six Suspects</em> objavljen je u julu 2008. godine. <br /> <br /> Vikas u slobodno vreme uživa u čitanju, igranju kriketa, tenisa i stonog tenisa. <br /> <br /> Živi u Indiji sa suprugom Aparnom, slikarkom, i sinovima Aditjom i Varunom.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x