Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima
Sajam knjiga je bio idealna prilika da postavimo našim piscima pitanja koja nisu strogo vezana za njihove nove naslove. U narednom periodu ćemo objavljivati te video zapise i njihove odgovore na različita pitanja.
Prvo u seriji „opštih“ pitanja bilo je: šta je za Vas obrazovanje. To bi ih uglavnom iznenadilo, izgleda da su danas opšta pitanja postala retkost.
Iako opšte pitanje –– ono je veoma važno.
Veoma su zanimljivi i njihovi odgovori, i evo prilike da čujete šta su nam rekli…
<p style="text-align: justify">Dejan Stojiljković (Niš, 1976), prozni i dramski pisac, filmski i strip scenarista.<br />
<br />
Do sada je objavio romane <em>Konstantinovo raskršće</em>, <em>Duge noći i crne zastave</em>, <em>Znamenje anđela</em>, <em>Kainov ožiljak</em> (u četiri ruke, sa Vladimirom Kecmanovićem) i <em>Olujni bedem</em>, kao i prozne zbirke <em>Leva strana druma</em>, <em>Low Life</em> i <em>Kišni psi</em>. Zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem i Draganom Paunovićem autor je ilustrovane trilogije o Nemanjićima, koju čine knjige <em>U ime oca</em>, <em>Dva orla</em> i <em>U ime sina</em>.<br />
<br />
Autor je više dramskih tekstova i strip-scenarija.<br />
<br />
Jedan je od scenarista TV serije <em>Senke nad Balkanom</em>.<br />
<br />
Laureat je prestižne književne nagrade „Miloš Crnjanski“ (za roman <em>Konstantinovo raskršće</em>), kao i nagrade za dečju književnost „Dositejevo pero“ (za knjigu <em>Nemanjići: Dva orla</em>).<br />
<br />
Proza mu je prevođena na ruski, engleski, grčki, italijanski, slovački, makedonski, slovenački i francuski.<br />
<br />
Jedan je od najčitanijih savremenih srpskih pisaca.<br />
<br />
Član je književne grupe P-70, Srpskog književnog društva i Udruženja stripskih umetnika Srbije.<br />
<br />
Živi i radi u Nišu.</p>
<hr />
<p style="text-align: justify">Posetite sajt autora: <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="dejanstojiljkovic.rs" data-value="http://www.dejanstojiljkovic.rs"><span class="ql-link-text">dejanstojiljkovic.rs</span></span></p>
<p style="text-align: justify">Dragan Velikić, rođen u Beogradu 1953. godine. Diplomirao je opštu književnost sa teorijom književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu. Od 1994. do 1999. godine bio je urednik izdavačke delatnosti <em>Radija B 92</em>. Pisao je kolumne za <em>NIN</em>, <em>Vreme</em>, <em>Danas</em>, <em>Reporter</em> i <em>Status</em>. Od juna 2005. Do novembra 2009. godine bio je ambasador Republike Srbije u Austriji. Živi u Beogradu kao slobodni književnik.<br />
<br />
Romani: <em>Via Pula</em> (1988 – <em>Nagrada Miloš Crnjanski</em>), <em>Astragan</em> (1991), <em>Hamsin 51</em> (1993), <em>Severni zid</em> (1995 – stipendija Fonda „Borislav Pekić“), <em>Danteov trg</em> (1997), <em>Slučaj Bremen</em> (2001), <em>Dosije Domaševski</em> (2003), <em>Ruski prozor</em> (2007 – Ninova nagrada za najbolji roman godine, Nagrada „Meša Selimović“ za najbolju knjigu godine, Srednjoevropska nagrada za književnost), <em>Bonavia</em> (2012), <em>Islednik</em> (2015 – Nagrada „Kočićevo pero“, Ninova nagrada za najbolji roman godine, VItalova nagrada)<br />
<br />
Knjige priča: <em>Pogrešan pokret </em>(1983), <em>Staklena bašta</em> (1985), <em>Beograd i druge priče</em> (2009). <br />
<br />
Knjige eseja: <em>YU-Atlantida</em> (1993), <em>Deponija</em> (1994), <em>Stanje stvari</em> (1998), <em>Pseća pošta</em> (2006) <em>O piscima i gradovima</em> (2010). <br />
<br />
Knjiga izabranih intervjua: <em>39,5</em> (2010).<br />
<br />
Monografija<em> Pula – grad interval</em> (2014) – u koautorstvu sa fotografom Igorom Zirojevićem i istoričarkom umetnosti Paolom Orlić.<br />
<br />
Knjige Dragana Velikića prevedene su na šesnaest evropskih jezika, te na arapski i farsi. Zastupljen je u domaćim i inostranim antologijama. <br />
<br />
Dobitnik je Nagrade grada Budimpešte za 2013. godinu.</p>
<p style="text-align: justify">Dušan Kovačević (Mrđenovac kod Šapca, 1948), dramski pisac, romansijer, scenarista, pozorišni i filmski i reditelj. Završio je osnovnu školu u Šapcu i gimnaziju u Novom Sadu 1968, a diplomirao dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 1973.<br />
<br />
Radio je kao dramaturg na TV Beograd od 1973. do 1978, docent na Fakultetu dramskih umetnosti od 1986. do 1988, a od 1998. direktor je „Zvezdara teatra“ u Beogradu. Dopisni član SANU od 2000, redovni od 2009. godine. Bio je ambasador Srbije i Crne Gore, a zatim Srbije 2005–2006. godine u Portugaliji.<br />
<br />
Živi u Beogradu.<br />
<br />
Drame: <em>Maratonci trče počasni krug</em> (1972), <em>Radovan III</em> (1973), <em>Šta je to u ljudskom biću što ga vodi prema piću</em> (1976), <em>Proleće u januaru</em> (1977), <em>Svemirski zmaj</em> (delo za decu u stihu, 1977), <em>Sabirni centar</em> (1982), <em>Balkanski špijun</em> (1983), <em>Sveti Georgije ubiva aždahu</em> (1986), <em>Klaustrofobična komedija</em> (1987), <em>Profesionalac </em>(1990), <em>Urnebesna tragedija</em> (1991), <em>Lari Tompson, tragedija jedne mladosti</em> (1996), <em>Kontejner sa pet zvezdica</em> (1999), <em>Doktor šuster</em> (2000), <em>Dinar po dinar</em> (2005), <em>Generalna proba samoubistva</em> (2008), <em>Život u tesnim cipelama</em> (2010), <em>Kumovi </em>(2012), <em>Rođendan gospodina Nušića</em> (2014) i <em>Hipnoza jedne ljubavi</em> (2016).<br />
<br />
Filmski scenariji: <em>Beštije </em>(1976, režija Ž. Nikolić), <em>Poseban tretman</em> (1978, režija G. Paskaljević), <em>Ko to tamo peva</em> (1980, režija S. Šijan), <em>Maratonci trče počasni krug</em> (1981, režija S. Šijan), <em>Balkanski špijun</em> (1984, režija D. Kovačević i B. Nikolić), <em>Sabirni centar</em> (1990, režija G. Marković), <em>Urnebesna tragedija</em> (1995, režija G. Marković), <em>Podzemlje – Underground</em> (1995, režija E. Kusturica), <em>Profesionalac </em>(2003, režija D. Kovačević) i <em>Sveti Georgije ubiva aždahu</em> (2009, režija S. Dragojević).<br />
<br />
TV drame: <em>Povratak lopova</em> (1974), <em>Dvosobna kafana</em> (1975) i <em>Zvezdana prašina</em> (1976).<br />
<br />
TV serije: <em>Čardak i na nebu i na zemlji</em> (13 epizoda po 45 minuta, 1976), <em>Bila jednom jedna zemlja</em> (6 epizoda po 60 minuta, 1995).<br />
<br />
Radio drame: <em>828 kilometara severno od prve varoši</em> (1970) i <em>Bio čovek</em> (1970).<br />
<br />
Romani: <em>Meda peva bluz</em> (2004), <em>Bila jednom jedna zemlja</em> (1995).<br />
<br />
Priče: <em>Deset filmskih priča</em> (2023).<br />
<br />
Pesme: <em>Ja to tamo pevam</em> (2020).<br />
<br />
Priznanja i nagrade: Oktobarska nagrada Beograda (za scenario filma <em>Sabirni centar</em>, 1989); „Zlatna arena“ za najbolji jugoslovenski film (Festival jugoslovenskog filma, Pula, <em>Balkanski špijun</em>, 1984; <em>Sabirni centar</em>, 1989); Nagrada Sterijinog grada Vršca za tekst savremene komedije (Sterijino pozorje, Novi Sad, <em>Maratonci trče počasni krug</em>, 1974); Sterijina nagrada za tekst savremene drame (Sterijino pozorje, Novi Sad, <em>Balkanski špijun</em>, 1984; <em>Sveti Georgije ubiva aždahu</em>, 1987; <em>Doktor šuster</em>, 2002); nagrada „Branko Ćopić“ („Novosti 8“, Beograd, za dramski tekst i scenario filma <em>Balkanski špijun</em>, 1985; za najbolje humorističko satirično delo, <em>Klaustrofobična komedija</em>, 1988; za humor i satiru za komediju <em>Urnebesna tragedija</em>, 1992); nagrada „Joakim Vujić“ (za izuzetan doprinos razvoju pozorišne umetnosti u Srbiji, Knjaževsko-srpski teatar, Kragujevac, 1987); nagrada „Miloš Crnjanski“ (za knjigu <em>Drame</em>, Zadužbina Miloša Crnjanskog, Beograd, 1983); nagrada „Radoje Domanović“ (za ukupan doprinos srpskoj književnoj satiri, Fond „Radoje Domanović“, Beograd, 2007), „Zlatna palma“ za najbolji film (Filmski festival, Kan, 1995, <em>Podzemlje</em>); nagrada za najbolji scenario (Filmski festival, Montreal, 1984, <em>Balkanski špijun</em>; 2003, <em>Profesionalac</em>), nagrada međunarodnog žirija kritike za najbolji film – FIPRESCI (Filmski festival, Montreal, 2003, <em>Profesionalac</em>), Nagrada „Ivo Andrić“ za ukupan životni doprinos srpskoj književnosti (2017), nagrada Udruženja filmskih umetnika Srbije za životno delo (2018).<br />
<br />
Scenario za <em>Profesionalca </em>bio je nominovan među šest najboljih evropskih scenarija za 2003. od strane EFA (Evropske Filmske Akademije) u Berlinu; a film <em>Ko to tamo peva</em> dobio je „Čaplinovu nagradu“ u Veveju, itd. Film <em>Ko to tamo peva</em> po njegovom scenariju proglašen je za najbolji film jugoslovenske kinematografije nastao od 1945–1995. Filmski sajt IMDb je proglasio film <em>Podzemlje – Underground</em> za 223. od trista najboljih filmova svih vremena.<br />
<br />
<em>Sveti Georgije ubiva aždahu</em> izveden je u Grčkom nacionalnom teatru u Atini u februaru 1995. godine kao prvi ikad izveden srpski komad u Grčkoj. <em>Profesionalac </em>je igran u preko 40 inostranih pozorišta, pa i u prestižnom pariskom Theatre de la Ville u januaru 2004. godine, a 1995. je izveden u Njujorku (Off-Broadway). Između ostalog, izveden je u Teheranu na persijskom, u Španiji na galisijskom (galego) jeziku, u Barseloni na katalonskom, u Jerusalimu na hebrejskom, a u Turskoj se od 2012. godine igra svake sezone. Komad <em>Lari Tompson – tragedija jedne mladosti</em> izveden je 1998. na njujorškom festivalu i kao najbolja predstava festivala prikazan je u zgradi OUN za ambasadore u UN. Ta drama je u januaru 2005. godine imala premijeru i na Novom Zelandu. <em>Balkanski špijun</em> izveden je u Tokiju 2014. Drama <em>Maratonci trče počasni krug</em> izvođena je u Zagrebu, kao mjuzikl u Beogradu, kao opera u Austriji i Italiji, i kao opereta u Nemačkoj. <em>Doktor šuster</em> je izveden u Trstu i Tirani.<br />
<br />
Samo u beogradskim profesionalnim pozorištima odigrano je preko 4.000 predstava Kovačevićevih drama, koje je gledalo preko 2 miliona gledalaca. Njegove drame igrane su u preko 286 inostranih pozorišta i prevođene na nemački, engleski, francuski, talijanski, ruski, češki, slovački, grčki, poljski, makedonski, švedski, finski, mađarski, rumunski, bugarski, kineski, slovenački, turski, katalonski, španski, katalonski, galisijski, portugalski, persijski, japanski i hebrejski.</p>
<p style="text-align: justify">Dušan Krtolica ima petnaest godina. Rođen je 25. juna 2002. godine u Beogradu. Od svoje četvrte godine pohađa školu slikanja i crtanja kod akademskog slikara Zorana Čalije, gde stiče svoja prva znanja. Kada na Google ukucate njegovo ime i prezime, pojaviće se desetine stranica na mnogim jezicima sa njegovim radovima. O njemu je pisao čuveni <em>Huffington Post</em>, posvetivši mu poveći članak, a mnogi svetski mediji preneli su da se pojavio novi Direr u Srbiji. U poslednjih nekoliko godina snimljeno je više TV priloga gde je on bio gost, a RTS je snimio emisiju u okviru serijala „Mladi talenti Srbije“ posvećenu upravo njemu. Dušan Krtolica je do sada imao šest samostalnih izložbi u Srbiji i mnogo poziva za izlaganje od Amerike do Australije. Radovi su mu objavljeni u preko 250 umetničkih grupa u svetu. Na poziv iz Hong Konga, našao se među deset najperspektivnijih mladih umetnika iz celog sveta, čiji su radovi oslikani na vozilima koja kao pokretne galerije kruže ulicama ovog grada u cilju približavanja umetnosti građanima. Kao plod njegove velike ljubavi prema prirodi nastala je i ova enciklopedija, za koju je sam napisao tekst i nacrtao ilustracije sa četrnaest godina. </p>
<p style="text-align: justify">Jana Dačović je rođena 14. februara 1999. godine u Kraljevu. <br />
<br />
Bavi se <em>YouTubeom</em>: kači video snimke sa savetima i idejama za tinejdžere. Za dve i po godine sakupila je skoro 400.000 pratilaca. <br />
<br />
Prva Janina saradnja sa Lagunom jeste na njenom planer-kalendaru za 2017. godinu kojim su njeni pratioci na drustvenim mrežama bili oduševljeni.</p>
<p style="text-align: justify">Ljubivoje Ršumović je rođen u Ljubišu, na Zlatiboru, 3. jula 1939. godine. Školovao se u Ljubišu, Čajetini, Užicu i Beogradu, gde je završio komparativnu književnost na Filološkom fakultetu, 1965. godine.<br />
<br />
Počeo je pisati rano, još kao osnovac u Ljubišu. Prve pesme je objavio kao gimnazijalac, 1957. godine, najpre u užičkim <em>Vestima</em>, a zatim u <em>Književnim novinama</em>.<br />
<br />
Godine 1965. zaposlio se u Radio Beogradu, u redakciji programa za decu. Svoj literarni rad uspešno ugrađuje u emisije <em>Utorak uveče – ma šta mi reče</em>, <em>Subotom u dva</em>, <em>Veseli utorak</em>. U tim programima primenjuje dokumentarnu poetiku koju je usvojio od Zmaja i Duška Radovića i pedagošku doktrinu Džona Loka: „Što pre dete smatraš čovekom – pre će čovek i postati!“ Godine 1968. prelazi na televiziju i radi poznate serije: <em>Dvogled</em>, <em>Hiljadu zašto</em> i<em> Hajde da rastemo</em>. Kao televizijski poslenik napisao je, vodio i režirao više od šeststo emisija. Jedna od najpopularnijih serija za decu <em>Fazoni i fore</em> imala je sto pedeset sedam epizoda.<br />
<br />
Pored programa za decu uradio je i nekoliko serija dokumentarnih programa. Najpoznatija je serija <em>Dijagonale – priče o ljudima i naravima</em>, u kojima Ršumović govori o pojedinim etničkim grupama, puštajući pripadnike tih grupa da sami daju karakterizaciju svojih saplemenika. To su emisije o Mijacima, Brsjacima, Malisorima, Torbešima, Bunjevcima, Erama, Lalama, Dubrovčanima, Bodulima, Šopovima, Gorancima, Piperima itd.<br />
<br />
Objavio je devedeset dve knjige, uglavnom za decu. Najpoznatiji su mu naslovi: <em>Ma šta mi reče</em>, <em>Pričanka</em>, <em>Pevanka</em>, <em>Još nam samo ale fale</em>, <em>Vesti iz nesvesti</em>, <em>Nevidljiva ptica</em>, <em>Domovina se brani lepotom</em>, <em>Sjaj na pragu</em>, <em>Rošavi anđeo</em>, <em>Zov tetreba</em>, <em>Uspon vrtovima</em>, <em>Pesme uličarke</em>, <em>Severozapadni krokodil</em>, <em>Pošto prodaš to što misliš</em>, <em>Opasan svedok</em>, <em>Ne vucite me za jezik</em>, <em>Gujina stena</em>, <em>Bukvar dečjih prava</em>, <em>Tri čvora na trepavici</em>,<em> Poverenje u sunce</em>, <em>Tajna ledene pećine</em>, <em>Beli paketi</em>, <em>Sunčanje na mesečini</em>, <em>Ujdurme i zvrčke iz antičke Grčke</em>, <em>Zauvari</em>, <em>Planiranje prošlosti</em>, <em>Zemlja hoda nebom</em>, <em>Vidovite priče</em>, <em>Vid iz Talambasa</em>...<br />
<br />
U pozorištima je izvedeno više njegovih dela: <em>Šuma koja hoda</em>, <em>Nevidljiva ptica</em>, <em>Baba Roga</em>, <em>Rokenrol za decu</em>, <em>Uspavana lepotica</em>, <em>Au, što je škola zgodna</em>,<em> U cara Trojana kozje uši</em>, <em>Snežana i sedam patuljaka</em>...<br />
<br />
Dobio je književne nagrade: „Neven“, „Mlado pokolenje“, Nagradu Zmajevih dečjih igara, Brankovu nagradu, Oktobarsku nagradu grada Beograda, Goranovu plaketu, Vukovu nagradu, Zlatni prsten Festivala pesnika za decu u Crvenki, nagradu „Porodica bistrih potoka“ Udruženja književnika Srbije, prvu nagradu za dramski tekst U cara Trojana kozje uši na Festivalu pozorišta za decu u Kotoru, „Zlatni beočug“, nagradu Politikinog zabavnika za knjigu <em>Tri čvora na trepavici</em>, nagradu „Duško Radović“, titulu „Saradnik Sunca“, Instelovu nagradu za poeziju, nagradu „Miroslav Antić“ (kao prvi dobitnik 2008), nagradu „Princ dečjeg carstva Tamaris“ u Banjaluci i nagradu „Branko Ćopić“ za knjigu <em>Sunčanje na mesečini</em>.<br />
<br />
Dobio je i tri zapažene međunarodne nagrade: „Pulja“ u Bariju, za celokupno stvaralaštvo za decu, nagradu Uneska za <em>Bukvar dečjih prava</em>, na svetskom konkursu za knjigu koja propagira mir i toleranciju, i nagradu „Tabernakul“ za poeziju u Skoplju.<br />
<br />
Dela su mu prevedena na više stranih jezika.<br />
<br />
Autor je udžbenika za osnovnu školu: <em>Deca su narod poseban</em> (drugi razred), za izborni predmet Građansko vaspitanje, i <em>Azbukovar</em> i <em>Pismenar</em> (prvi razred).<br />
<br />
Uporedo sa književnim radom bavio se i sportom. Osnivač je, takmičar i prvi predsednik Karate kluba „Crvena zvezda“. Bio je predsednik Karate saveza Srbije i savezni je sudija karatea.<br />
<br />
Od 1986. do 2002. bio je direktor Pozorišta „Boško Buha“.<br />
<br />
Predsednik je Kulturno-prosvetne zajednice Srbije i jedan od osnivača i član Upravnog odbora Zadužbine Dositeja Obradovića.<br />
<br />
Jedan je od osnivača i prvi predsednik Odbora za zaštitu prava deteta Srbije, pri organizaciji Prijatelji dece Srbije, u kojoj je aktuelni predsednik Skupštine.<br />
<br />
Više nije član Udruženja književnika Srbije.<br />
<br />
Živi i radi na Slobodnoj teritoriji, nedaleko od Beograda.</p>
<p style="text-align: justify"><strong>Marko Šelić Marčelo</strong> (Paraćin, 22.01.1983) pisac je kojem se dogodila muzika, iako hronologija objavljenih dela sugeriše da se desilo obrnuto. Objavio je studijske albume <em>De facto</em> (2003), <em>Puzzle shock!</em> (2005), <em>Treća strana medalje</em> (2008) i <em>Deca i Sunce</em> (2010), romane <em>Zajedno sami </em>(2008), <em>Malterego, knjiga prva: Rubikova stolica</em> (2012; izmenjeno i dopunjeno izdanje 2016), <em>Malterego, knjiga druga: Higijena nesećanja</em> (2017), zbirku tekstova <em>O ljudima, psima i mišima</em> (2009), stotinak kolumni za razne redakcije i <em>Napet šou</em> (2014), konceptualno delo koje objedinjuje peti studijski album i zbirku kolumnističko-esejističkih tekstova. Pažnju javnosti najpre je stekao tekstovima svojih pesama, kojima je zavredeo priznanja poput nagrade TV Metropolis (najbolja pesma) i Davorin za 2006. i 2009. godinu (najbolji urbani/rok album), a spot za <em>Pozerište</em> prvi je srpski spot uvršten u <em>World chart express</em> evropskog MTV-a. Prvi album bio je najprodavanije izdanje godine na listi IPS-a, tada najrelevantnijoj. Nekoliko godina objavljivao je kolumne u <em>Politici</em>, ali i u <em>Huperu</em>, gde je vodio i rubriku o stripovima. Ovaj angažman ovenčan je Nagradom za najboljeg mladog strip esejistu na Desetoj smotri mladih strip autora Balkana (2010), a od 2009. i poslom jednog od urednika u redakciji <em>Veselog četvrtka</em>, najvećeg domaćeg izdavača stripova, gde se stara o svim izdanjima Dilana Doga, italijanskog junaka. Uradio je, takođe, prevod i adaptaciju svih šest knjiga serijala <em>Lokot i Ključ</em> za kuću Darkwood. Učestvovao je u akcijama REX-a, Centra za nenasilje, Centra za ratnu traumu i organizacije ASTRA; temom tolerancije među narodima ex-Yu bavi se i aktuelna televizijska emisija Perspektiva, u kojoj je jedan od naratora i moderatora. Udruženje izdavača i knjižara Vojvodine dodelilo mu je titulu ambasadora knjige i čitanja (2007), a prva dva njegova romana dobila su Popboksovu nagradu publike za najbolju knjigu 2008. i 2012. Časopis <em>The Men</em> proglašava autora „čovekom godine“ u kategoriji <em>New Idol</em> (2010), a 2012. Šelić otvara 49. Niški sajam knjiga i grafike. Poslednjih godina angažovan je i u pozorištu: u DADOV-u se 2010. igrala dramska adaptacija romana “Zajedno sami” (po tekstu Branislave Ilić), a radio je i na komadima „Klasni neprijatelj“ P. Stojmenovića (tekst završnog songa), „Istraživač noćnih mora“ N. Zavišića (scenario) i „Doktor Nušić“ K. Mladenovića (tekstovi svih songova). <em>Napet šou</em> osvojio je nagradu City magazina za album godine, a celokupan Šelićev javni angažman doneo mu je i nagradu <em>Pravi muškarac</em>, kojom su ovenčani i Marko Somborac, Saša Janković, Zoran Kesić i Renato Grbić. <br />
<br />
Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, smer srpski jezik i književnost; Fakultet pedagoških nauka Univerziteta u Kragujevcu dodelio mu je počasnu diplomu Magister Humanitas za pedagoško delovanje i poseban doprinos razvoju kulture mladih. Radi i radi u Beogradu. Živi u svom svetu.<br />
</p>
Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!
Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!
E-mail adresa je obavezna
Da biste osigurali da su vaši podaci o nalogu ažurirani, molimo vas da potvrdite e-mail adresu koju želite da koristite za prijavu i obaveštenja o nalogu.