Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Šta sad da čitam? – 7 romana o odrastanju

Putovanje od deteta do odrasle osobe ume da bude nepredvidljivo, zbunjujuće, teško, ali i veoma uzbudljivo, pa ne čudi što je piscima odrastanje nepresušan izvor inspiracije i što čitaoci rado biraju knjige sa tom temom, jer sa njihovim junacima često mogu da se poistovete.
Foto: Rawpixel

Šta je, u stvari, roman o odrastanju? Roman o odrastanju je onaj u kojem glavni junak pred očima čitalaca postaje odrasla osoba. To dalje otvara još pitanja. Da li roman o odrastanju zahteva da na kraju dođe do vidnog sazrevanja? Da li odrastanje mora da bude centralna tema romana – u zapletu, po emocionalnoj težini? Da li glavni lik mora na početku da bude i bukvalno adolescent? Odgovor na sve ovo je „uglavnom da, ali ne uvek.“ Ove priče obično naglašavaju dijalog ili unutrašnji monolog u odnosu na radnju, često im je radnja u prošlosti ili se odrasle osobe prisećaju događaja koji su se već desili.

U romanima o odrastanju ne radi se obavezno o godinama. To su knjige o razvoju, o onom definišućem trenutku u izgradnji lika kada jednostavni optimizam mladosti zameni nešto dublje, emocionalno razumevanje i sveta i sebe samih. Trajanje i konstantna popularnost ovog žanra, poznatijeg i kao bildungsroman, ukorenjeni su u njegovoj suštinskoj humanosti. Glavni junaci su iskusili euforiju prve ljubavi, preseljenje u novi grad, doživeli gubitke, našli posao, prilagođavali se promenama u porodičnim odnosima; sve su to osećanja i te kako poznata svima nama. Možemo da se poistovetimo sa junacima, bez obzira na to kad su ili gde pisani ti romani.

Potraga za sopstvenim mestom pod suncem nije jednostavna. Dodajte joj hormone, prve ljubavi i porodične drame i odrastanje zaista može da izgleda kao nemogući zadatak – zato nije ni čudo što je Petar Pan mnogima omiljeni književni junak. Svi možemo da se poistovetimo sa transformacijama koje se odvijaju tokom adolescentskog perioda.

Romani o odrastanju na najbolji način „hvataju“ te apstraktne a opet esencijalne procese. Ove knjige uranjaju u problematične i osetljive porodične odnose, zadiru u samospoznaju i osećaj pripadanja, i istražuju seksualnost, romanse i slomljena srca.

Junaci koji se ne zaboravljaju
Univerzalan i uvek aktuelan roman „Jadi mladoga Vertera“ priča je o nesrećnoj ljubavi, begu od učmalosti sredine i o osećanju izgubljenosti – temama koje vekovima opsedaju umetnike. Gete je imao samo 24 godine kada je napisao ovaj delimično autobiografski roman. Osetljivog i strastvenog temperamenta, Verter je odraz jednog doba, generacije koja je u njegovom liku pronašla sebe i opravdanja za svoja osećanja, prepoznavši svoje emocije u njegovoj ispovesti.
Male žene“, jedna od najvoljenijih i najčitanijih knjiga svih vremena, zasnovana na mladalačkim događajima Luize Mej Olkot, opisuje porodični život, avanture, ljubavi i prijateljstva četiri sestre Marč koje žive u Novoj Engleskoj tokom Američkog građanskog rata. „Dobre supruge“ nastavljaju njihovu priču kada su odrasle, zaljubile se i zavolele, neke se i udale, suočavajući ih sa neumitnim iskušenjima i problemima svakodnevnog života u potrazi za srećom.
Neki romani Toni Morison, dobitnice Nobelove i Pulicerove nagrade, mogu da se klasifikuju kao romani o odrastanju. Možda je njen treći roman „Solomonova pesma“ najbolji primer, jer pokriva kompletan razvojni put Mejkona Deda Trećeg (koji je poznatiji kao Mlekadžija, jer ga je majka dugo dojila) od njegovog rođenja do smrti njegovog oca. Prateći Mlekadžijino putovanje od industrijskog grada do mesta iz kojeg potiče njegova porodica, autorka nas upoznaje sa lepezom poroka, lažova i ubica, sa likovima koji nastanjuju crni svet Amerike i razotkriva njihovu intimnu istoriju.
Klasik Džona IrvingaTuđa pravila“ priča priču o Homeru Velsu, koji odrasta u sirotištu u ruralnoj Novoj Engleskoj, gde pomaže direktoru te ustanove i njenom jedinom doktoru u sprovođenju abortusa – dok konačno ne odluči, kao mladić, da napusti mesto u kojem je proveo ceo život u potrazi za smislom i samim sobom. Stranice ove knjige prepune su prepoznatljive Irvingove ironije, nepredvidljvih obrta i tragičnih događaja. Autor nam poručuje da pravila moraju da postoje, ali kada je reč o stvarnom životu, potreba da se izborimo sa nedaćama na svaki mogući način jača je od svih pravila.

Događaji koji promene ceo život
Nemojte praviti velike planove za nedelju u kojoj budete čitali „Lovca na zmajeveHaleda Hoseinija: emocionalno je razarajući i odbija da ga ispustite iz ruku. Smešten u turbulentne godine avganistanske novije istorije, Hoseinijev debitantski roman se vrti oko Amira, koji provodi život bežeći od kukavičkog i okrutnog čina iz detinjstva. Decenijama kasnije on ostavlja novi dom u Americi i vraća se u opasan svet Avganistana da nađe ono za čim najviše žudi: iskupljenje. Ova knjiga donosi važnu lekciju: ono što se dogodi u nekoliko dana, nekad i za samo jedan dan, može da promeni tok celog života.
Klasik američke književnosti „Ubiti pticu rugalicuHarper Li, iz perspektive Skaut Finč, šestogodišnje devojčice odrasle u malom gradu na jugu zemlje, na duhovit i autentičan način kritikuje rasne i klasne predrasude u američkom društvu tridesetih godina prošlog veka. U učmaloj sredini ogrezloj u nasilje i hipokriziju, moralna snaga jednog čoveka, advokata Atikusa Finča, koji brani crnca optuženog za silovanje bele žene, podsetiće stanovnike okruga Mejkom, ali i samog čitaoca, koliko je teško i važno istrajati u nameri da se bude čovek. Priča o porodici Finč, Atikusu, njegovoj deci Skaut i Džem priča je o ljudskom sazrevanju i pronalaženju mesta u društvu.
U svetskom bestseleru i višestruko nagrađivanoj knjizi „Mala zemljaGael Faj piše o odrastanju, bolnom detinjstvu i slomljenoj domovini. Burundi 1992. Za desetogodišnjeg Gabrijela život u udobnom domu sa ocem Francuzom i majkom Ruanđankom i mlađom sestrom nešto je najbliže raju. Mirna svakodnevica i bezbrižno detinjstvo će se raspasti kad i Burundi, sa kojim će se istorija brutalno poigrati. Prisećajući se nevinih godina dečaka zahvaćenog vrtlogom istorije, koji je morao brzo da odraste, Faj kroz glavni lik Gabrijela pokušava da pronađe odgovore za svoje strahove i pitanja o svom detinjstvu, kao i ljude koje je ostavio u Burundiju.

Knjige o odrastanju su dela sa čijim se junacima na mnogo načina možemo poistovetiti. Ponekad su glavni junaci toliko stvarni da možete u njihovoj ličnosti da prepoznate svoju mlađu verziju. U drugim slučajevima poenta je u iskustvu: već ste prošli kroz ovo ili poznajete nekoga ko jeste, i to vas pogodi u žicu. Priče o odrastanju daju glas moćnim emocijama i mislima koje mogu da savladaju ljude tokom ovog životnog perioda. Najbolje priče će uvek pomoći onima usred oluje, možda probuditi nostalgiju ili čak konačno odgovoriti na neka pitanja koja su odavno čekala odgovor.

Autor: Iva Burazor
Izvor: časopis Bukmarker, br. 10

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Gael Faj

Gael Faj

<p style="text-align: justify">Gael Faj je rođen 1982. godine u Burundiju. Njegova majka je Ruanđanka, a otac Francuz. Godine 1995, nakon izbijanja građanskog rata i genocida nad Tutsima u Ruandi 1944, stiže u Francusku. Živi u Ivlinu i otkriva rep muziku. Studira ekonomiju, završava master i radi dve godine u jednom investicionom fondu u Londonu. Vraća se iz Londona kako bi se posvetio pisanju i muzici.<br /> <br /> Objavio je album 2010. godine sa grupom <em>Milk Coffee & Sugar</em>, na kojem se vidi uticaj kreolske književnosti i hip-hop kulture. Godine 2013. izdaje svoj prvi solo-album <em>Pili Pili</em> sur un croissant au beurre. Između Budžumbure i Pariza koristi različite muzičke pravce: od repa do soula i džeza, sembe, kongolske rumbe, sebena&hellip;<br /> <br /> Godine 2016. objavljuje svoj prvi roman, <em>Mala zemlja</em>, za koji je dobio brojne nagrade: Gonkurovu nagradu gimnazijalaca, <em>Fnak</em>, <em>Audiolib</em>, <em>Nagradu za prvi roman</em>&hellip;<br /> <br /> Foto: © Philippe Nyirimihigo</p>

Slika Haled Hoseini

Haled Hoseini

<p style="text-align: justify">Haled Hoseini je rođen 1965. godine u Kabulu, u Avganistanu. Njegov otac bio je diplomata u Ministarstvu spoljnih poslova Avganistana, a njegova majka je predavala farsi i istoriju u velikoj srednjoj školi u Kabulu. Ministarstvo spoljnih poslova šalje njegovu porodicu 1970. godine u Teheran, gde je njegov otac radio u avganistanskoj ambasadi.<br /> <br /> U Teheranu su živeli do 1973, kada su se vratili u Kabul. Jula 1973, u noći kada je rođen najmlađi Hoseinijev brat, zbačen je avganistanski kralj Zahir Šah u državnom udaru, koji je bez krvi organizovao kraljev rođak Daud Kan. U to vreme, Hoseini je išao u četvrti razred, i već je bio otkrio književnost i bio očaran brojnim knjigama koje je čitao.<br /> <br /> Avganistansko Ministarstvo spoljnih poslova 1976. godine još jednom premešta Hoseinijevu porodicu, ovog puta u Pariz. Bili su spremni da se vrate u Kabul 1980, ali je do tada Avganistan već doživeo krvavi komunistički prevrat i invaziju sovjetske vojske. Hoseinijevi su tražili i dobil politički azil od Sjedinjenih Američkih Država. Hoseinijeva porodica se u septembru 1980. preselila u San Hoze u Kaliforniji. Njegov otac je radio nekoliko poslova istovremeno i uspeo je da obezbedi svojoj porodici život bez socijalne pomoći. Haled Hoseini je maturirao 1984. i upisao se na Univerzitet Santa Klara, gde je diplomirao na osnovnim studijama iz biologije 1988. godine. Sledeće godine upisao se na medicinski fakultet &bdquo;San Dijego&ldquo; Kalifornijskog univerziteta, gde je 1993. diplomirao. Završio je stažiranje u bolnici &bdquo;Sidar-Sinaj&ldquo; u Los Anđelesu i 1996. započeo bavljenje internom medicinom. Međutim, njegova prva ljubav uvek je bilo pisanje.<br /> <br /> Hoseini ima žive, nežne i lepe uspomene na mirnodopsku presovjetsku eru Avganistana, kao i na svoja lična iskustva sa avganistanskim Hazarima (plemena u Avganistanu, Pakistanu i Iranu). Jedan Hazar posebno je imao uticaja na malog Haleda &ndash; bio je to tridesetogodišnjak po imenu Husein Kan, koji je radio za Hoseinijeve dok su živeli u Iranu. Kada je Haled bio u trećem razredu, učio je Kana da čita i piše. Iako je njegov odnos sa Huseinom Kanom bio kratkotrajan i više zvaničan, Haled se uvek sećao topline i privrženosti koja se razvila među njima &ndash; to je odnos koji se odrazio u njegovom prvom romanu &bdquo;Lovac na zmajeve&ldquo; (Laguna, 2006).<br /> <br /> U maju 2007. godine objavio je drugi roman &bdquo;Hiljadu čudesnih sunaca&ldquo; (Laguna, 2008). Obe knjige prodate su u preko 10 miliona primeraka u SAD i više od 38 miliona primeraka širom sveta.<br /> <br /> Hoseini je 2006. imenovan za ambasadora dobre volje UNHCR-a, Agencije za izbeglice Ujedinjenih nacija. Nadahnut putovanjem u Avganistan u svojstvu ambasadora UNHCR-a osnovao je neprofitnu Fondaciju Haled Hoseini za humanitarnu pomoć Avganistancima. Živi u severnoj Kaliforniji.<br /> <br /> Za više informacija o Haledu Hoseiniju posetite sledeće veb-sajtove: www.khaledhosseini.com i www.khaledhosseinifoundation.org.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Elena Seibert</p>

Slika Harper Li

Harper Li

<p style="text-align: justify">Harper Li (1926&ndash;2016) rođena je u Monrovilu u Alabami. Godine 1959. završila je rukopis svog bestseler romana <em>Ubiti pticu rugalicu</em>, ovenčanog Pulicerovom nagradom 1960. godine. Ubrzo nakon toga, pomogla je svom prijatelju Trumanu Kapoteu da napiše članak za <em>Njujorker</em>, koji će kasnije prerasti u njegovo remek-delo <em>In Cold Blood</em>. Godine 2007. odlikovana je Predsedničkom medaljom slobode za svoj doprinos književnosti. <br /> <br /> Nakon velikog i neočekivanog uspeha, Harper Li je odlučila da se povuče iz javnosti.&nbsp;<br /> <br /> <em>Ubiti pticu rugalicu</em> smatra se klasikom američke književnosti, po kojem je 1962. godine snimljen istoimeni kultni film.</p>

Slika Johan Volfgang Gete

Johan Volfgang Gete

<p style="text-align: justify">Johan Volfgang Gete rođen je 28. avgusta 1749. godine u Frankfurtu. Njegov otac je bio imućan i uglavnom se bavio kolekcionarstvom, a majka Elizabeta je bila kćerka jednog od najstarijih frankfurtskih dostojanstvenika, i po godinama je bila bliža svom sinu nego svom suprugu.<br /> <br /> Gete je odmalena pokazivao sklonosti ka crtanju i književnosti, a kasnije i ka dramskoj umetnosti. Studirao je prava u Lajpcigu, koji je bio centar nemačkog književnog preporoda u to doba, a onda i u Strazburu. Nakon završenih studija započeo je sopstvenu advokatsku praksu sa ciljem da pravo učini humanijim. Pretpostavlja se da zbog nedostatka iskustva nije bio uspešan advokat i da je gubio parnice. Međutim, poznavanje prava ga nije lišilo političko-administrativnih poslova jer je, sa različitim pauzama kada se posvećivao pisanju, bio angažovan kao ministar Karla Avgusta, vojvode od Saks-Vajmara i često ga je pratio na putovanjima, a na kraju je postao vojvodin glavni savetnik. Učestvovao je kao oficir pruske vojske u bici kod Valmija, tokom francuskih revolucionarnih ratova, a kasnije se upoznao sa Napoleonom i bio odlikovan ordenom Legije časti.<br /> <br /> Njegov ljubavni život mu je poslužio u više navrata kao građa za književna dela. &bdquo;Jade mladoga Vertera‟ je objavio 1773. godine, i ovaj roman mu je momentalno doneo slavu &ndash; preveden je gotovo istovremeno na francuski i engleski jezik. Njegov čuveni roman, &bdquo;Godine učenja Vilhelma Majstera‟, prvi nemački razvojni roman (<em>Bildungsroman</em>) objavio je 1796. godine. U međuvremenu je pisao poeziju i dramska dela od kojih su najpoznatija &bdquo;Ifigenija na Tauridi‟ i &bdquo;Torkvato Taso‟. Prvi deo drame &bdquo;Faust‟, pojavio se 1818. godine i, kao i &bdquo;Verter‟, momentalno je izazivao senzaciju. Gete je imao široka interesovanja, pa je tako pisao i o prirodnim naukama, botanici i teoriji boja.<br /> <br /> Poslednje godine života proživeo kao &bdquo;Vajmarski mudrac&ldquo; koga je evropski književni milje doslovno obožavao. Umro je 1832. godine od srčanog napada, mesec dana nakon što je završio drugi deo &bdquo;Fausta‟, koji je objavljen posthumno.</p>

Slika Luiza Mej Olkot

Luiza Mej Olkot

<p style="text-align: justify">Američka autorka Luiza Mej Olkot rođena je 29. novembra 1832. godine u Džermantaunu u Pensilvaniji, kao druga od četiri ćerke u porodici Olkot. Njen otac Ejmos Bronson Olkot bio je transcendentalista i učitelj, a majka Abigejl Mej, poznatija kao Abi, socijalna radnica. Porodica se 1834. godine preselila u Boston, gde je Luizin otac osnovao eksperimentalnu školu i pridružio se transcendentalističkom klubu sa R. V. Emersonom i H. D. Torom. Transcendentalizam kao idealistički pokret u američkoj književnosti i filozofiji sredine XIX veka donosio je romantičarski i mistički individualizam i, delujući više kao društveni pokret nego filozofska škola, odigrao bitnu ulogu u intelektualnom životu Amerike. <br /> <br /> Priča o porodici Olkot delom je i priča o transcendentalizmu. Novi stavovi o obrazovanju i metodama odgajanja dece oblikovali su Luizinu svest, nagoneći je da u svemu teži savršenstvu. Olkoti se 1840. godine sele u prirodu i dve godine žive u eksperimentalnom selu Frutlend, zasnovanom na principima utopijske komune. Ovakve odluke dovele su porodicu do krajnjeg siromaštva. Međutim, Luiza odlučuje da izvuče porodicu iz siromaštva a sebe učini slavnom, te počinje da objavljuje prvo pesme, potom priče, a kasnije i romane. Porodica se 1858. godine preselila na imanje Očard haus, kuću okruženu jabučarom, koja i danas postoji kao nacionalni spomenik u znak sećanja na slavnu književnicu. Luiza Mej Olkot preminula je 1888. godine u Bostonu, a sahranjena je u Konkordu pored Emersona, Hortona i Toroa na proplanku poznatom kao Greben pisaca. <br /> <br /> Luiza Mej Olkot je čitav život posvetila svojoj porodici iako je oduvek želela da putuje i upozna svet. Umesto toga, njene knjige i dan-danas obilaze svet. Za časopis <em>Atlantik mantli</em> (<em>Atlantic Monthly</em>) počela je da piše 1860. godine. Nakon učešća u Američkom građanskom ratu 1863. godine objavljuje <em>Skice iz bolnice</em> (<em>Hospital Sketches</em>), a godinu dana kasnije i roman <em>Raspoloženja</em> (<em>Moods</em>). Sredinom šezdesetih godina XIX veka Luiza Mej Olkot pisala je popularne trilere, građene na senzacionalističkim pričama punim strasti i srčane borbe poput romana <em>Polinina strast i kazna</em> (<em>Pauline&rsquo;s Passion and Punishment</em>, 1862). Knjiga <em>Moderni Mefistofel</em> (<em>A Modern Mephistopheles</em>, 1875) napisana je u potpuno drugačijem stilu, a spisateljica se u njemu bavi ozbiljnim filozofskim temama i preispitivanjem mračne strane čovekove prirode. <br /> <br /> Međutim, proslavila ju je sasvim drugačija vrsta književnosti. Na nagovor izdavača Tomasa Najlsa, koji je želeo da objavi &bdquo;žensku priču&ldquo;, napisala je <em>Male žene</em> (<em>Little Women</em>), roman o četiri sestre. Knjiga je štampana 1868. godine i odmah je postala bestseler. Čitava Amerika bila je očarana pričom, pa je Luiza Mej Olkot napisala i njen nastavak &ndash; <em>Dobre žene</em> (<em>Good Wives</em>), koji je objavljen 1869. godine. Kasnije su usledili nastavci: <em>Dečaci</em> (<em>Little Men</em>, 1871) i <em>Deca gospođe Džo</em> (<em>Jo&rsquo;s Boys</em>, 1886). Svi nastavci naišli su na izuzetno dobar prijem kod čitalaca i kritike, a roman <em>Male žene</em> spada u najvoljenije knjige svih vremena jer dotiče srca čitalaca različitih uzrasta.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Wikimedia Commons</p>

Slika Toni Morison

Toni Morison

<p style="text-align: justify">Američka književnica Toni Morison (1931-2019) bila je jedna je od najznačajnijih savremenih američkih stvaralaca. Ona je prva crna autorka koja je ovenčana Nobelovom nagradom, koju je dobila 1993. godine. Švedska akademija je hvalila njen jezički stil i &bdquo;vizionarsku snagu&ldquo;.<br /> <br /> Čuvena po svojoj posvećenosti temi rasnih predrasuda u SAD, Toni Morison je neumorno pripovedala o njoj sa istom dozom besa i saosećanja.<br /> <br /> Među mnogim priznanjima kojima je ovenčana je i Pulicerova nagrada iz 1988. godine za roman &bdquo;Voljena&ldquo;, a 2012. dobila je Medalju za slobodu od svog prijatelja i bivšeg predsednika Baraka Obame. Pre nego što je započela spisateljsku karijeru, Morisonova je dugi niz godina radila kao urednica u čuvenoj izdavačkoj kući Rendom Haus, i zaslužna je sa promovisanje crnačke literature. Nakon karijere u izdavaštvu, predavala je na brojnim čuvenim univerzitetima kao što su Jejl i Prinston. <br /> <br /> Napisala je jedanaest romana, od kojih su najpoznatiji <em>Voljena </em>i <em>Pesma Solomonova</em>.<br /> <br /> Pohvale kritičara su uvek bile jednoglasne: &bdquo;Ona poseduje besprekoran osećaj za emocionalni detalj. Možemo je slobodno nazvati najsvesnijim lirskim piscem današnjice.&ldquo;<em> The Philadelphia Inquirer</em><br /> &nbsp;</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x