Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Sreda na štandu Lagune – Sajam knjiga 2017.

Druženje sa piscima Lagune nastavlja se i četvrtog dana Sajma knjiga, u sredu 25. oktobra, na štandu u Hali 1:

Laguna, Hala 1, 12.00: Gradimir Stojković, „Sve moje gluposti“
Laguna, Hala 1, 12.30: Lela Stojanović, „Vesela veštica Nika“
Laguna, Hala 1, 13.00: Dragoslav Mihailović, „Zlotvori“
Laguna, Hala 1, 14.00: Staniša Stojiljković, „Moć i nemoć organizma“
Laguna, Hala 1, 15.00: Vladan Matijević, „R. C. Neminovno“
Laguna, Hala 1, 16.00: Goran Skrobonja, „Kada kažeš da sam tvoj“
Laguna, Hala 1, 17.00: Dragan Velikić, „Slučaj Bremen“
Laguna, Hala 1, 18.00: Dušan Kovačević, „Dvadeset srpskih podela“
Laguna, Hala 1, 19.00: Radmila Lazić, „Ugrizi život“
Pisac koji je stvorio Hajduka, omiljenog književnog junaka mnogih mališana, Gradimir Stojković družiće se sa čitaocima na štandu Lagune u Hali 1 od 12 sati. Predstaviće knjigu „Sve moje gluposti“, priču o Bogdanki Petrović. Ona želi da režira filmove ali u scenariju svog tinejdžerskog života mnogo toga ne može da kontroliše: nespretne dečake u koje se zaljubljuje, tatu koji uvek ima neku priču iz mladosti, uspehe i probleme u školi, ludo leto.

Kako biste se osećali kada biste dobili pismo i saznali da ste od svoje praprapraprababe nasledili zamak? Naravno da biste poleteli od sreće. Ali, pismo sadrži tri zadatka i treći se čini najtežim. Da li biste tada prihvatili izazov? Kako će se Vesela veštica Nika snaći? Da li će neko shvatiti da je Nika, u stvari, veštica? Odgovore saznajte u romanu Lele Stojanović „Vesela veštica Nika“. Autorka će potpisivati svoju knjigu od 12.30.

„Zlotvori“ su  priča o udbašu Jovanu Veselinoviću, milicajcu i partizanu iz Ćuprije, njegovim zločinima koje je počinio na Golom otoku u ime Leke, Kapičića, Ćeće, Krcuna i Josipa Broza, kao i političkim spletkama između njih koji će dovesti do razdora i propasti većine njih. Izmišljeni, stvarni i stvarnim događajima inspirisani junaci romana osvetljavaju brižljivo skrivano i jezivo lice naše novije istorije, pokazujući kako nakazna ideologija, slepo vlastoljublje i razobručena ambicija mogu zatrovati ljudski život i razoriti pojedinca. Dragoslav Mihailović svoje knjige potpisuje od 13 sati.

Objedinjujući naučna dostignuća, tradicionalnu medicinu i lekarsku praksu, knjiga „Moć i nemoć organizma“ Staniše Stojiljkovića otkriće nam lako razumljivim jezikom i uzbudljivim pripovedanjem čudesne tajne metaboličkih i biohemijskih procesa koji se u nama odigravaju. Svoje knjige potpisuje od 14 sati.

Roman o slučaju „R. C. Neminovno“ Vladana Matijevića prvi put je objavljen 1997. godine i dvadeset godina kasnije pred nama je novo izdanje umnogome drugačije od prvobitne verzije. Na prvi pogled, u novoj verziji romana „R. C. Neminovno“ sve je ostalo isto. Ali roman je ipak znatno drugačiji. Napisan je ispočetka, drugačijim stilom…  Posredi je duhovita priča o sredovečnom opštinskom činovniku Radomanu Civriću, čoveku koji je naizgled zadovoljan sobom i svojim životom. Matijević će svoje knjige potpisivati  od 15 sati.
Goran Skrobonja će svoje knjige potpisivati od 16 sati. „Kada kažeš da sam tvoj“ je  njegov peti roman i predstavlja svojevrsno ogledalo za generaciju iz šezdeset i neke, koja nije ni znala koliko joj je mladost bila bezbrižna i lepa.

Dobitnik Ninove nagrade Dragan Velikić družiće se sa čitaocima na štandu Lagune u Hali 1 od 17 sati. Kroz priču o čoveku koji je vozio tramvaj u pet velikih gradova, „Slučaj Bremen“ govori o potrazi za ocem nestalim u logoru nacističke Nemačke i o tome da li čovek može da promeni sudbinu.

Od 18 sati akademik i pisac Dušan Kovčević potpisivaće svoju knjigu „Dvadeset srpskih podela”. U ovoj satiričnoj nabrajalici srpskih podela Dušan Kovačević na sebi svojstven način, duhovito i neuvijeno, podseća nas u koliko smo se kolona svrstali i koliko nas ima istih a toliko različitih: nebeski i ovozemaljski Srbi, proistočni i prozapadni, patriote i izdajnici, racionalni i iracionalni, oslobodioci i oslobođeni…

Jedna od najznačajnijih savremenih srpskih pesnikinja Radmila Lazić družiće se sa čitaocima od 19 sati. U knjizi beskompromisne proze „Ugrizi život“ autorka je pronašla je efektnu formu za pronicljivo promišljanje života kroz lirsku prozu, kratke priče, kolaž od proznih fragmenata.

Dobro došli!

Partner Lagune na ovogodišnjem Sajmu knjiga je Banca Intesa, a Laguni su se pridružili i brojni sponzori: Mastercard, kompanija Bambi, Grand kafa, Avon, Henkel, Coca Cola, Generali, Dexy Co, Emmezeta, Bioten, Klub kniževnika, Sport klub i MEF Fakultet.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Dragan Velikić

Dragan Velikić

<p style="text-align: justify">Dragan Velikić, rođen u Beogradu 1953. godine. Diplomirao je opštu književnost sa teorijom književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu. Od 1994. do 1999. godine bio je urednik izdavačke delatnosti <em>Radija B 92</em>. Pisao je kolumne za <em>NIN</em>, <em>Vreme</em>, <em>Danas</em>, <em>Reporter</em> i <em>Status</em>. Od juna 2005. Do novembra 2009. godine bio je ambasador Republike Srbije u Austriji. Živi u Beogradu kao slobodni književnik.<br /> <br /> Romani: <em>Via Pula</em> (1988 &ndash; <em>Nagrada Miloš Crnjanski</em>), <em>Astragan</em> (1991), <em>Hamsin 51</em> (1993), <em>Severni zid</em> (1995 &ndash; stipendija Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;), <em>Danteov trg</em> (1997), <em>Slučaj Bremen</em> (2001), <em>Dosije Domaševski</em> (2003), <em>Ruski prozor</em> (2007 &ndash; Ninova nagrada za najbolji roman godine, Nagrada &bdquo;Meša Selimović&ldquo; za najbolju knjigu godine, Srednjoevropska nagrada za književnost), <em>Bonavia</em> (2012), <em>Islednik</em> (2015 &ndash; Nagrada &bdquo;Kočićevo pero&ldquo;, Ninova nagrada za najbolji roman godine, VItalova nagrada)<br /> <br /> Knjige priča: <em>Pogrešan pokret </em>(1983), <em>Staklena bašta</em> (1985), <em>Beograd i druge priče</em> (2009). <br /> <br /> Knjige eseja: <em>YU-Atlantida</em> (1993), <em>Deponija</em> (1994), <em>Stanje stvari</em> (1998), <em>Pseća pošta</em> (2006) <em>O piscima i gradovima</em> (2010). <br /> <br /> Knjiga izabranih intervjua: <em>39,5</em> (2010).<br /> <br /> Monografija<em> Pula &ndash; grad interval</em> (2014) &ndash; u koautorstvu sa fotografom Igorom Zirojevićem i istoričarkom umetnosti Paolom Orlić.<br /> <br /> Knjige Dragana Velikića prevedene su na šesnaest evropskih jezika, te na arapski i farsi. Zastupljen je u domaćim i inostranim antologijama. <br /> <br /> Dobitnik je Nagrade grada Budimpešte za 2013. godinu.</p>

Slika Dragoslav Mihailović

Dragoslav Mihailović

<p style="text-align: justify">Dragoslav Mihailović rođen je 1930. godine u Ćupriji. <br /> <br /> Prvi poluknjiževni rad, humoresku pod naslovom &bdquo;Pismo&ldquo;, objavljuje krajem 1957. u <em>Ježevom kalendaru</em>. Zatim nekoliko godina sarađuje u novosadskom časopisu <em>Letopis Matice srpske</em>. Matica srpska objavljuje 1967. i prvu njegovu knjigu, zbirku šest pripovedaka pod naslovom <em>Frede, laku noć</em>, za koju dobija Oktobarsku nagradu Grada Beograda. Opet, najpre u <em>Letopisu</em>, isti izdavač 1968. objavljuje i drugu njegovu knjigu, kratki roman <em>Kad su cvetale tikve</em>. Treća knjiga, <em>Petrijin venac</em>, izdata 1975. godine, osvojila je &bdquo;Andrićevu nagradu&ldquo;. Roman <em>Čizmaši</em> objavio je 1983. i za njega dobio prestižnu Ninovu nagradu kritike, a 1985. godine i Nagradu Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu godine. <br /> <br /> Godine 1969, prema motivima svog romana, napisao je dramu <em>Kad su cvetale tikve</em>, koja je objavljena i, u oktobru te godine, pet puta igrana u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, ali posle mnogobrojnih napada na političkim skupovima i u štampi, na radiju i televiziji, lične intervencije Edvarda Kardelja i javnog govora Josipa Broza Tita, skinuta je s repertoara zbog eksplicitnog pominjanja golootočkih zatočenika. Posle toga drama četrnaest godina nije nanovo stavljena na repertoar &ndash; obnovljena je u Narodnom pozorištu u Beogradu 1984, a igrani film prema već otkupljenom scenariju nije snimljen. Roman je u zemlji bio devet godina praktično zabranjen, a isto toliko zvanični jugoslovenski diplomatski predstavnik odlagao je izlazak prevoda u jednoj socijalističkoj zemlji. <br /> <br /> Godine 1990. počeo je da objavljuje i dokumentarno-publicističku knjigu u više tomova <em>Goli otok</em> (poslednji, peti tom objavljen je 2012. godine).<br /> <br /> Objavio je još publicistička dela i naučne studije <em>Kratka istorija satiranja</em> (1999),<em> Crveno i plavo</em> (2001), <em>Vreme za povratak</em> (2006), <em>Majstorsko pismo</em> (2007), kao i drame<em> Kad su cvetale tikve</em>, <em>Protuve piju čaj</em>, <em>Skupljač</em> i <em>Uvođenje u posao</em>.&nbsp;U polemičkim tekstovima, izjavama i intervjuima osuđivao je dve državne koncepcije koju je Srbija tokom XX veka branila: Jugoslaviju i socijalizam.<br /> <br /> Izabrana dela su mu štampana dva puta, u šest knjiga 1984. i u sedam knjiga 1990. godine. &bdquo;Laguna&ldquo; je objavila njegova sabrana književna dela u 12 knjiga. Osim pomenutih, dobio je Kočićevu nagradu za životno delo, &bdquo;Račansku povelju&ldquo; za celokupno književno delo, Vitalovu nagradu za zbirku pripovedaka <em>Preživljavanje</em>, i mnoga druga književna priznanja. Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1981, a za redovnog 1989. godine.<br /> <br /> Dragoslav Mihailović je preminuo 12. marta 2023. godine u Beogradu.</p>

Slika Dušan Kovačević

Dušan Kovačević

<p style="text-align: justify">Dušan Kovačević (Mrđenovac kod Šapca, 1948), dramski pisac, romansijer, scenarista, pozorišni i filmski i reditelj. Završio je osnovnu školu u Šapcu i gimnaziju u Novom Sadu 1968, a diplomirao dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 1973.<br /> <br /> Radio je kao dramaturg na TV Beograd od 1973. do 1978, docent na Fakultetu dramskih umetnosti od 1986. do 1988, a od 1998. direktor je &bdquo;Zvezdara teatra&ldquo; u Beogradu. Dopisni član SANU od 2000, redovni od 2009. godine. Bio je ambasador Srbije i Crne Gore, a zatim Srbije 2005&ndash;2006. godine u Portugaliji.<br /> <br /> Živi u Beogradu.<br /> <br /> Drame: <em>Maratonci trče počasni krug</em> (1972), <em>Radovan III</em> (1973), <em>Šta je to u ljudskom biću što ga vodi prema piću</em> (1976), <em>Proleće u januaru</em> (1977), <em>Svemirski zmaj</em> (delo za decu u stihu, 1977), <em>Sabirni centar</em> (1982), <em>Balkanski špijun</em> (1983), <em>Sveti Georgije ubiva aždahu</em> (1986), <em>Klaustrofobična komedija</em> (1987), <em>Profesionalac </em>(1990), <em>Urnebesna tragedija</em> (1991), <em>Lari Tompson, tragedija jedne mladosti</em> (1996), <em>Kontejner sa pet zvezdica</em> (1999), <em>Doktor šuster</em> (2000), <em>Dinar po dinar</em> (2005), <em>Generalna proba samoubistva</em> (2008), <em>Život u tesnim cipelama</em> (2010), <em>Kumovi </em>(2012), <em>Rođendan gospodina Nušića</em> (2014) i <em>Hipnoza jedne ljubavi</em> (2016).<br /> <br /> Filmski scenariji: <em>Beštije </em>(1976, režija Ž. Nikolić), <em>Poseban tretman</em> (1978, režija G. Paskaljević), <em>Ko to tamo peva</em> (1980, režija S. Šijan), <em>Maratonci trče počasni krug</em> (1981, režija S. Šijan), <em>Balkanski špijun</em> (1984, režija D. Kovačević i B. Nikolić), <em>Sabirni centar</em> (1990, režija G. Marković), <em>Urnebesna tragedija</em> (1995, režija G. Marković), <em>Podzemlje &ndash; Underground</em> (1995, režija E. Kusturica), <em>Profesionalac </em>(2003, režija D. Kovačević) i <em>Sveti Georgije ubiva aždahu</em> (2009, režija S. Dragojević).<br /> <br /> TV drame: <em>Povratak lopova</em> (1974), <em>Dvosobna kafana</em> (1975) i <em>Zvezdana prašina</em> (1976).<br /> <br /> TV serije: <em>Čardak i na nebu i na zemlji</em> (13 epizoda po 45 minuta, 1976), <em>Bila jednom jedna zemlja</em> (6 epizoda po 60 minuta, 1995).<br /> <br /> Radio drame: <em>828 kilometara severno od prve varoši</em> (1970) i <em>Bio čovek</em> (1970).<br /> <br /> Romani: <em>Meda peva bluz</em> (2004), <em>Bila jednom jedna zemlja</em> (1995).<br /> <br /> Priče: <em>Deset filmskih priča</em> (2023).<br /> <br /> Pesme: <em>Ja to tamo pevam</em> (2020).<br /> <br /> Priznanja i nagrade: Oktobarska nagrada Beograda (za scenario filma <em>Sabirni centar</em>, 1989); &bdquo;Zlatna arena&ldquo; za najbolji jugoslovenski film (Festival jugoslovenskog filma, Pula, <em>Balkanski špijun</em>, 1984; <em>Sabirni centar</em>, 1989); Nagrada Sterijinog grada Vršca za tekst savremene komedije (Sterijino pozorje, Novi Sad, <em>Maratonci trče počasni krug</em>, 1974); Sterijina nagrada za tekst savremene drame (Sterijino pozorje, Novi Sad, <em>Balkanski špijun</em>, 1984; <em>Sveti Georgije ubiva aždahu</em>, 1987; <em>Doktor šuster</em>, 2002); nagrada &bdquo;Branko Ćopić&ldquo; (&bdquo;Novosti 8&ldquo;, Beograd, za dramski tekst i scenario filma <em>Balkanski špijun</em>, 1985; za najbolje humorističko satirično delo, <em>Klaustrofobična komedija</em>, 1988; za humor i satiru za komediju <em>Urnebesna tragedija</em>, 1992); nagrada &bdquo;Joakim Vujić&ldquo; (za izuzetan doprinos razvoju pozorišne umetnosti u Srbiji, Knjaževsko-srpski teatar, Kragujevac, 1987); nagrada &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo; (za knjigu <em>Drame</em>, Zadužbina Miloša Crnjanskog, Beograd, 1983); nagrada &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; (za ukupan doprinos srpskoj književnoj satiri, Fond &bdquo;Radoje Domanović&ldquo;, Beograd, 2007), &bdquo;Zlatna palma&ldquo; za najbolji film (Filmski festival, Kan, 1995, <em>Podzemlje</em>); nagrada za najbolji scenario (Filmski festival, Montreal, 1984, <em>Balkanski špijun</em>; 2003, <em>Profesionalac</em>), nagrada međunarodnog žirija kritike za najbolji film &ndash; FIPRESCI (Filmski festival, Montreal, 2003, <em>Profesionalac</em>), Nagrada &bdquo;Ivo Andrić&ldquo; za ukupan životni doprinos srpskoj književnosti (2017), nagrada Udruženja filmskih umetnika Srbije za životno delo (2018).<br /> <br /> Scenario za <em>Profesionalca </em>bio je nominovan među šest najboljih evropskih scenarija za 2003. od strane EFA (Evropske Filmske Akademije) u Berlinu; a film <em>Ko to tamo peva</em> dobio je &bdquo;Čaplinovu nagradu&ldquo; u Veveju, itd. Film <em>Ko to tamo peva</em> po njegovom scenariju proglašen je za najbolji film jugoslovenske kinematografije nastao od 1945&ndash;1995. Filmski sajt IMDb je proglasio film <em>Podzemlje &ndash; Underground</em> za 223. od trista najboljih filmova svih vremena.<br /> <br /> <em>Sveti Georgije ubiva aždahu</em> izveden je u Grčkom nacionalnom teatru u Atini u februaru 1995. godine kao prvi ikad izveden srpski komad u Grčkoj. <em>Profesionalac </em>je igran u preko 40 inostranih pozorišta, pa i u prestižnom pariskom Theatre de la Ville u januaru 2004. godine, a 1995. je izveden u Njujorku (Off-Broadway). Između ostalog, izveden je u Teheranu na persijskom, u Španiji na galisijskom (galego) jeziku, u Barseloni na katalonskom, u Jerusalimu na hebrejskom, a u Turskoj se od 2012. godine igra svake sezone. Komad <em>Lari Tompson &ndash; tragedija jedne mladosti</em> izveden je 1998. na njujorškom festivalu i kao najbolja predstava festivala prikazan je u zgradi OUN za ambasadore u UN. Ta drama je u januaru 2005. godine imala premijeru i na Novom Zelandu. <em>Balkanski špijun</em> izveden je u Tokiju 2014. Drama <em>Maratonci trče počasni krug</em> izvođena je u Zagrebu, kao mjuzikl u Beogradu, kao opera u Austriji i Italiji, i kao opereta u Nemačkoj. <em>Doktor šuster</em> je izveden u Trstu i Tirani.<br /> <br /> Samo u beogradskim profesionalnim pozorištima odigrano je preko 4.000 predstava Kovačevićevih drama, koje je gledalo preko 2 miliona gledalaca. Njegove drame igrane su u preko 286 inostranih pozorišta i prevođene na nemački, engleski, francuski, talijanski, ruski, češki, slovački, grčki, poljski, makedonski, švedski, finski, mađarski, rumunski, bugarski, kineski, slovenački, turski, katalonski, španski, katalonski, galisijski, portugalski, persijski, japanski i hebrejski.</p>

Slika Goran Skrobonja

Goran Skrobonja

<p style="text-align: justify">Goran Skrobonja rođen je 1962. godine u Beogradu.<br /> <br /> Objavio roman <em>Nakot</em> (1993), kao i <em>Od šapata do vriska, priče strave i fantastike </em>(1996),<em> Šilom u čelo, priče fantastike i strave</em> (2000). Autor je i <em>Bleferskog vodiča za horor</em> (1995) i koautor dela <em>La Rue &ndash; grafički roman</em> (2000 &ndash; nagrada BEDECOUVERT za najbolji debitantski strip-album, 2000).<br /> <br /> Zastupljen je u <em>Antologiji nove srpske fantastike. </em>Priredio je nekoliko antologija horor, odnosno SF književnosti. Prevodio Stivena Kinga, Dena Simonsa, Ijana Mekdonalda i mnoge druge autore.<br /> <br /> Živi u Beogradu.</p>

Slika Gradimir Stojković

Gradimir Stojković

<p style="text-align: justify">Gradimir Stojković rođen je 1947. godine u banatskom selu Mramorak. Studirao je Fakultet političkih nauka (žurnalistiku) i Pedagoško-tehnički fakultet. Po zanimanju je književnik. Piše pesme, pripovetke i romane. Najpoznatiji romani: <em>Hajduk u Beogradu</em> (nagrada za najbolje književno delo za mlade Politikin zabavnik, 1985), <em>Hajduk protiv vetrenjača</em>, <em>Hajduk sa druge strane</em> (nagrada za najbolje književno delo za decu, Neven 1991), <em>Hajduk na Dunavu</em> (nagrada dečjeg žirija &bdquo;Dositejevo pero&ldquo; za 1999), <em>Prvi</em>, <em>Hajduk čuva domovinu</em> (nagrada dečjeg žirija &bdquo;Dositej&ldquo; za 2000), <em>Hajduk ostaje Hajduk</em> (nagrada dečjeg žirija &bdquo;Dositej&ldquo; za 2001), <em>Hajduk u četiri slike</em> (nagrada dečjeg žirija &bdquo;Dositejevo pero&ldquo; za 2002)&hellip; Najčitaniji je prozni pisac za decu i mlade u poslednjih dvadeset godina na prostorima negdašnje Jugoslavije, zajednice SCG i sada Srbije. Sve njegove knjige imale su nekoliko izdanja. Pesme i priče su mu prevođene na engleski, francuski, italijanski, nemački, ruski, slovački, bugarski, rumunski, mađarski, makedonski i slovenački jezik. Preminuo je 2025. godine u Beogradu.</p>

Slika Lela Stojanović

Lela Stojanović

<p style="text-align: justify">Lela Stojanović je rođena i živi u Niškoj Banji. Član je Udruženja dramskih pisaca Srbije i Udruženja književnika Srbije. Objavila je knjige pesama za decu <em>Zeleni oblak</em> (1999), <em>Najlepši osmeh</em> (2008), <em>Oaza sreće</em> (pesme na temu ekologije, 2009) i <em>Konstantin Veliki</em> (slikovnica, 2013). Autorka je mnogobrojnih pozorišnih tekstova za dečju scenu, igranih u zemlji i regionu.&nbsp;</p>

Slika Radmila Lazić

Radmila Lazić

<p style="text-align: justify">Radmila Lazić rođena je u Kruševcu. Piše poeziju, eseje, publicističke i prozne tekstove.<br /> <br /> Objavila je zbirke pesama &bdquo;To je to&ldquo; (1974), &bdquo;Pravo stanje stvari&ldquo; (1978), &bdquo;Podela uloga&ldquo; (1981), &bdquo;Noćni razgovori&ldquo; (1986), &bdquo;Istorija melanholije&ldquo; (1993), &bdquo;Priče i druge pesme&ldquo; (1998), &bdquo;Iz anamneze (2000), &bdquo;Doroti Parker bluz&ldquo; (2003. i 2004), &bdquo;Zimogrozica&ldquo; (2005), &bdquo;In vivo&ldquo; (2007), &bdquo;Magnolija nam cveta itd.&ldquo; (2009) i &bdquo;Crna knjiga&ldquo; (2014). Objavila izabrane pesme &bdquo;Najlepše pesme Radmile Lazić&ldquo; (2003, izbor i predgovor Nenada Miloševića), &bdquo;Srce međ zubima&ldquo; (2003, autorski izbor), &bdquo;Poljubi il ubi&ldquo; (2004, izbor i pogovor Tihomira Brajovića) i &bdquo;Zemni prtljag&ldquo; (2015, izbor i pogovor Bojane Stojanović Pantović).<br /> <br /> Objavila knjige eseja &bdquo;Mesto žudnje (2005) i &bdquo;Misliti sebe (2012).<br /> <br /> Autorka je prve antologije ženske poezije &bdquo;Mačke ne idu u raj (2000), kao i antologije srpske urbane poezije &bdquo;Zvezde su lepe, ali nemam kad da ih gledam (2009). <br /> <br /> Objavila knjigu antiratne prepiske &bdquo;Vjetar ide na jug i obrće se na sjever&ldquo; u koautorstvu sa Biljanom Jovanović, Radom Iveković i Marušom Krese, u ediciji &bdquo;Suhrkamp&ldquo; (1993), a potom i u ediciji &bdquo;Apatridi&ldquo; (1994).<br /> <br /> Zastupljena u mnogim izborima i antologijama srpske poezije u zemlji i inostranstvu. Pesme su joj prevođene na engleski, nemački, španski, italijanski, mađarski, norveški, japanski, poljski, makedonski&hellip;<br /> <br /> Objavila knjige izabranih pesama na makedonskom, engleskom, norveškom i nemačkom jeziku: &bdquo;Метафизика на самракот&ldquo; (2001) u prevodu Branka Cvetkovskog (Makedonija), &bdquo;A Wake for the Living&ldquo; u prevodu Čarlsa Simića (Graywolf Press, USA, 2003, bilingvalno), &bdquo;A Wake for the Living&ldquo; (Bloodaxe Books, England, 2004, bilingvalno), &bdquo;Med hjartet mellom tennene&ldquo; u prevodu Nataše Ristivojević Rajković i Torsteina Stiegler Seima (Solum Forlang, Oslo, 2005), &bdquo;Das Herz zwischen den Zahnem&ldquo; u prevod Mirjane i Klausa Wittmanna (Erata, Leipzig, 2011, bilingvalno). Dobitnica nagrada za poeziju: &bdquo;Milan Rakić&ldquo;, &bdquo;Đura Jakšić&ldquo;, &bdquo;Desanka Maksimović&ldquo;, &bdquo;Vladislav Petković Dis&ldquo;, &bdquo;Vasko Popa&ldquo;, &bdquo;Jefimijin vez&ldquo;, &bdquo;Laza Kostić&ldquo;, &bdquo;Milica Stojadinović Srpkinja&ldquo;. Bila je u najužem izboru za međunarodnu nagradu &bdquo;Zbignjev Herbert&ldquo; 2016. koju dodeljuje Fondacija &bdquo;Zbignjev Herbert&ldquo; iz Varšave.<br /> <br /> Pokrenula i uređivala prvi časopis za žensku književnost &bdquo;ProFemina&ldquo;. Uređivala biblioteku &bdquo;Femina&ldquo; u Prosveti i biblioteku &bdquo;Prethodnice&ldquo; u Narodnoj knjizi. <br /> <br /> Nositeljka je posebnog priznanja Vlade Republike Srbije od 2008. godine za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi Republike Srbije.<br /> <br /> Članica Srpskog PEN centra.<br /> <br /> Otvorila 57. Beogradski sajam knjiga 2012.<br /> <br /> Živi u Beogradu.<br /> &nbsp;</p>

Slika Staniša Stojiljković

Staniša Stojiljković

<p style="text-align: justify">Prof.dr Staniša Stojiljković je šef katedre za ekološko inženjerstvo Tehnološkog fakulteta u Leskovcu. Član je Srpske kraljevske akademije naučnika i umetnika. Sertifikovani je predavač iz oblasti Ekologija organizma Zdravstvenog Saveta Srbije. Predavač na kursevima koje su organizovali Međunarodno udruženje za kvantnu medicinu QUANTESS, Udruženje dijetetičara &ndash; nutricionista predškolskih ustanova Beograda i Udruženje privatnih doktora medicine i stomatologije grada Čačka. Autor je knjiga <em>Moć gline</em>, <em>Mršavljenje i detoksikacija</em>, <em>Nadimanje i gasovi</em> i <em>Ono što nismo pitali profesora</em>. Autor je Intenzivnog programa detoksikacije i oporavka organizma koji je prezentovao u Školi javnog zdravlja 2006 godine. Program je do sada koristilo više od 5000 učesnika. Autor je trideset proizvoda na bazi gline i lekovitog bilja koje distribuira porodična firma SHENEMIL. Autor je brojnih tekstova iz oblasti Ekologije organizma objavljenih u najznačajnijim dnevnim listovima i časopisima. Gostujući na televizijama u regionu afirmiše naučne i efikasno primenjive principe zdravog života. Od 2010. do 2016. godine bio je predsednik Etičkog komiteta Univerziteta u Nišu.&nbsp;</p>

Slika Vladan Matijević

Vladan Matijević

<p style="text-align: justify">Vladan Matijević (1962, Čačak) objavio je knjige: <em>Ne remeteći rasulo</em> (pesme, 1991), <em>Van kontrole</em> (roman, 1995, nova verzija 2021), <em>R. C. Neminovno</em> (roman, 1997, nova verzija 2017), <em>Samosvođenje </em>(pesme, 1999), <em>Prilično mrtvi</em> (priče, 2000, Andrićeva nagrada), <em>Pisac izdaleka</em> (roman, 2003, Ninova nagrada), <em>Časovi radosti</em> (roman, 2006), <em>Vrlo malo svetlosti</em> (roman, 2010, nagrade: &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, &bdquo;Borisav Stanković&ldquo; i &bdquo;Isidora Sekulić&ldquo;), <em>Memoari, amnezije</em> (eseji, 2012, nagrade: &bdquo;Kočićevo pero&ldquo; i &bdquo;Kočićeva knjiga&ldquo;), <em>Pristaništa </em>(priče, 2014, nagrade: &bdquo;Stevan Sremac&ldquo; i &bdquo;Danko Popović&ldquo;), <em>Susret pod neobičnim okolnostima</em> (roman, 2016),&nbsp;<em>Sloboda govora</em> (roman, 2020) i <em>Pakrac </em>(roman, 2023, nagrada &bdquo;Beogradski pobednik&ldquo;). Dobitnik je Nagrade &bdquo;Ramonda serbika&ldquo; 2019. za celokupno književno delo i značajan doprinos književnosti i kulturi. Dobitnik je i nagrade &bdquo;Zlatni krst kneza Lazara&ldquo; 2023. godine za celokupno književno delo. Gradsko pozorište u Čačku je 2023. godine premijerno izvelo predstavu &bdquo;Sloboda govora&ldquo; po njegovom istoimenom romanu. Prevođen je na engleski, francuski, nemački, španski, italijanski i makedonski jezik.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x