Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Šest Laguninih naslova u užem izboru za Ninovu nagradu

Na konkurs nedeljnika Nin stiglo je više od 170 romana iz prošlogodišnje izdavačke produkcije na čitanje, od kojih je žiri izdvojio 40 dela u širi izbor. Među autorima su i višestruki učesnici trke za to književno priznanje, ali i debitanti, čije se teme kreću od Španskog građanskog rata do lјubavi, smrti, devedesetih, besparice, tranzicije...

Stručni žiri, koji čine Jasmina Vrbavac, Tamara Krstić, Zoran Paunović, Mihajlo Pantić i Božo Koprivica (predsednik), načinili su uži izbor od 11 naslova, od kojih su šest u izdanju Lagune.

U uži izbor ponekad se nađu i imena književnika koji su već dobili Ninovu nagradu. Romani Vladana Matijevića i Svetislava Basare proglašeni su najboljim romanesknim delima 2003. i 2006. godine. Ovoga puta ova dva eminentna Lagunina pisca ušla su u uži izbor sa naslovima „Andrićeva lestvica užasa“ (Basara) i „Susret pod neobičnim okolnostima“(Matijević). U trci za Ninovu nagradu ranijih godina bila je i Mirjana Đurđević, koja je sada u užem izboru romanom „Odlazak u Jolki Palki ili Lažna uzbuna u Aleji zaslužnih“. Vladimiru Tabaševiću pošlo je za rukom da se posle prošlogodišnjeg dela „Tiho teče Misisipi“ dve godine zaredom nađe u užem krugu – ovoga puta romanom „Pa kao“. U užem izboru za Ninovu nagradu ušli su i romani „Arzamas“ Ivane Dimić i „Ravnoteža“ Svetlane Slapšak.
„Arzamas“, Ivana Dimić
Ređajući prozne fragmente i „dramolete“, Ivana Dimić ispisuje priču u kojoj će ljubav biti jača od smrti.
Naslov svoj temelj ima, kako književnica napominje u jednom novinskom razgovoru, u razmišljanjima Viktora Šklovskog o blizini sreće i konačnog kraja. Predrag Bajčetić beleži da je reč o delu potresne iskrenosti i vedre bodrosti, satkanom od dramskog koje se magično preobražava u romaneskno. „Razgovori koji se čine komični, a nisu – razmišljanja koja se čine tužna, a nisu. Pripada retkom, i zanimljivom žanru dance macabre, i jeste ono bodlerovsko da se – smrt smeje našim ludostima, i nije to.“
Ivana Dimić (Beograd, 1957) autorka je pet knjiga kratkih priča, niza drama, dramatizacija i TV scenarija.

„Ravnoteža“, Svetlana Slapšak
Kako u jednom neuravnoteženom društvu održati sopstvenu ravnotežu? Roman Svetlane Slapšak govori o ženama u Beogradu za vreme rata u bivšoj Jugoslaviji. Ne prihvatajući da im u njihovo ime ubijaju sugrađane, rođake, prijatelje i sinove, one ih skrivaju od mobilizacije. Milica je prinuđena da prekucava rukopis velikog nacionalnog pisca kako bi preživela krizu devedesetih. Tražeći način da se mentalno udalji od posla na koji je prisiljena, ona istovremeno piše i roman-pastiš ugledajući se na pripovedni postupak i stvaralaštvo sestara Bronte.
Svetlana Slapšak (Beograd, 1948) napisala je (i uredila) preko šezdeset knjiga i zbornika, hiljade eseja, jedan roman, dve drame, libreto i nekoliko komada za pozorište senki.

„Odlazak u Jolki Palki ili Lažna uzbuna u Aleji zaslužnih“, Mirjana Đurđević
Detektivka Harijeta se prinudno vraća iz invalidske penzije kako bi rešila najteži i najkomplikovaniji slučaj sa kojim se usamljena, klimakterična žena može susresti: majčinu galopirajuću demenciju usred narastajuće sveopšte besparice. Ne bi li zbrinula majku u staračkom domu Manjifiko, prinuđena je da prodaje dušu odbeglim duhovima iz prošlosti. Kao u tipičnoj srpskoj zabludi, sve do potpunog razrešenja, novac pristiže iz Amerike, a ljubav iz Rusije.
Mirjana Đurđević (1956) napisala je seriju od sedam parodija na kriminalističke romane sa detektivkom Harijetom kao glavnom junakinjom.

„Andrićeva lestvica užasa“, Svetislav Basara
Kaloperović, glavni junak novog Basarinog romana, polazeći iz Beograda u Zagreb na promociju knjige, svraća kod prijatelja, ali susret dva stara znanca pretvara se u neobuzdan i bespoštedan dijalog u paraboli balkanskog mentaliteta, uz temeljno seciranje lokalnih nacionalnih svetinja i mitova pod aurom borbene gluposti, primitivizma i iskvarenosti. Prepoznatljivim stilskim sredstvima Basara proširuje ciklus romana kojim se obračunava sa mitomanijom, okovima postmodernih književnih trendova…
Svetislav Basara (Bajina Bašta, 1953) objavio je desetine knjiga proze. Ninovu nagradu za roman „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ dobio je 2006. godine.

„Susret pod neobičnim okolnostima“, Vladan Matijević
Roman o posrnulom anđelu i demonima, ljubavi i smrti. Ana Žeželj namerava da 9. jul 2015. proživi na uobičajen način: pušeći cigarete, pijuckajući pivo i čekajući da zazvoni telefon, da joj se napokon javi Marjan, nestao pre više od pola veka.
Taj dan je, međutim, od ranog jutra drugačiji i po mnogo čemu nagoveštava da joj može biti poslednji. U grudima oseća bol, a baš tada otkriva da zagrobni život i onostrane sile stvarno postoje. U svom kupatilu vidi biće s pepeljastim krilima. Da li zaista počinje groteskni i strašni rat između demona i anđela?
Vladan Matijević (Čačak, 1962) objavio je dve knjige poezije, pet romana, dve zbirke pripovedaka, knjigu eseja i drama. Ninovu nagradu dobio je 2003. za delo „Pisac izdaleka“.

„Pa kao“, Vladimir Tabašević
Emil, mladi pisac i umišljeni genije, dobija priliku da iskoristi književni talenat i za novčanu nadoknadu napiše knjigu o životu jednog pukovnika u penziji. Dok sluša starčeva sećanja koja treba da uobliči u književno uspelu formu, Emil upoznaje njegovu negovateljicu Anu, prelepu mladu devojku sa kojom ulazi u strastvenu ljubavnu vezu. Figura starca samo je povod za brojne nesporazume koje će proživeti mladi zaljubljeni par postavši žrtva sveopšteg haosa. Kako društvenog, tako i onog ličnog, porodičnog. Pakao generacijskih razlika, porodičnih relacija, nerazumevanja i nemogućnosti istinskog ljubavnog susreta ispisuje se u jednom naizgled običnom ljubavnom odnosu.
Vladimir Tabašević (Mostar, 1986) autor je četiri knjige poezije i romana „Tiho teče Misisipi“.

Ninova nagrada prvi put je dodelјena 1954. godine, a do raspada Jugoslavije dodeljivana je piscima sa celog prostora bivše države. Jedini trostruki laureat je Oskar Davičo, a dvostruki su, uz Velikića, i Dobrica Ćosić, koji je ujedno i prvi dobitnik, i Živojin Pavlović.

Finalisti 63. Ninove nagrade biće poznati 12. januara, a ko će je dobiti saznaće se 16. januara. Zanimljivo je da ove godine razlika između najmlađeg i najstarijeg književnika u užem krugu prelazi četiri decenije.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Ivana Dimić

Ivana Dimić

<p style="text-align: justify">Ivana Dimić (Beograd, 1957), diplomirani dramaturg, autor je brojnih kratkih priča, drama, dramatizacija i TV scenarija. Osim toga, prevodi sa engleskog i francuskog jezika i radi kao dramaturg u beogradskim pozorištima. Obavljala je funkcije pomoćnika ministra za kulturu, direktora drame Narodnog pozorišta i direktora Ateljea 212. Član je Srpskog književnog društva od 2001, a od 2005. ima status istaknutog umetnika. <br /> <br /> Objavljene knjige priča: <em>Crna zelen</em> (1995), <em>Mahorka, mastilo i muž</em> (1998), <em>Uzimanje vremena</em> (2001), <em>Ima li koga?</em> (2006), <em>Popis imovine</em> (2009).<br /> <br /> Izvedene drame: <em>Pred ogledalom</em> (Atelje 212, 1986), <em>Pepeljuga</em> (Malo pozorište &bdquo;Duško Radović&ldquo;, 1989), <em>Beli ugao</em> (objavljena u časopisu <em>Književnost</em> 1998), <em>Golje</em> (Pozorište na Terazijama, 2001), <em>Zmajovini pangalozi</em> (Pozorište &bdquo;Boško Buha&ldquo;, 2007).<br /> <br /> Izvedene dramatizacije: <em>Mamac</em> &ndash; prema romanima D. Albaharija (Narodno pozorište, 1998), <em>Cigani lete u nebo</em> &ndash; prema pripoveci M. Gorkog (Pozorište na Terazijama, 2004), <em>Petar Pan</em> &ndash; prema romanu M. Barija (Pozorište &bdquo;Boško Buha&ldquo;, 2010).<br /> <br /> Prevodi: drame sa engleskog M. Frejna, H. Pintera, N. Kauarda, B. Eltona, R. Munro, M. Džons, Maknelija i T. Stoparda; romani sa engleskog A. Makola Smita <em>Prva damska detektivska agencija</em> i <em>Žirafine suze</em>, kao i <em>Umreti u Čikagu</em> N. Tešić; drame sa francuskog V. Sardua, M. Marivoa, R. Kusa, E. Joneska, J. Reze, V. Lanua. <br /> <br /> Nagrade: Nagrada Tiba festivala za najbolji dramski tekst za <em>Zmajovine pangaloze</em> (2010), Zlatni beočug za trajni doprinos kulturi (2011), godišnja nagrada za predstave <em>Henri Šesti</em> i <em>Ženski orkestar</em> (2012).<br /> <br /> Živi i radi u Beogradu.<br /> <br /> Foto: vreme.com</p>

Slika Svetislav Basara

Svetislav Basara

Svetislav Basara (1953, Bajina Bašta), romansijer, pripovedač i dramski pisac. Autor je više od dvadeset knjiga – romana, zbirki pripovedaka, drama i eseja. Dobitnik je mnogih srpskih i međunarodnih književnih nagrada. Bio je ambasador Srbije na Kipru 2001–2005. godine. Objavio je: – knjige priča: „Priče u nestajanju“ (1982), „Peking by Night“ (1985), „Izgubljen u samoposluzi“ (2008) i „Majmunoopisanije“ (2008); „Očaj od nane“ (2016); – romane i novele: „Kinesko pismo“ (1985), „Fama o biciklistima“ (1987), „Na Gralovom tragu“ (1990), „Napuklo ogledalo“ (1986), „Mongolski bedeker“ (1992, Nolitova nagrada), „De Bello Civili“ (1993), „Looney Tunes“ (1997), „Sveta mast“ (1998), „Ukleta zemlja“ (1995), „Kratkodnevica“ (2000), „Džon B. Malkovič“ (2001), „Srce zemlje“ (2003), „Fantomski bol“ (2005), „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ (2006), „Dnevnik Marte Koen“ (2008), „Fundamentalizam debiliteta“ (2009), „Tajna istorija Bajine Bašte“ (2010), „Početak bune protiv dahija“ (2010), „Mein Kampf“ (2011), „Dugovečnost“ (2012), „Gnusoba“ (2013), „Anđeo atentata“ (2015) i „Andrićeva lestvica užasa“ (2016); – drame: „Bumerang“, „Oksimoron“ (2001) i „Nova Stradija“ (2009); – knjige eseja: „Na ivici“ (1987), „Tamna strana Meseca“ (1992), „Drvo istorije“ (1995), „Virtuelna kabala“ (1996), „Vučji brlog“ (1998), „Pušači crvenog bana“ (2017), „Atlas pseudomitogije“ (2019); – prepisku: sa Miljenkom Jergovićem „Tušta i tma“ (2014) i „Drugi krug“ (2015). Laguna je, počev od 2009, objavila nova izdanja romana „Fama o biciklistima“, „Ukleta zemlja“, „Looney Tunes“, „Sveta mast“, „Napuklo ogledalo“, „Mongolski bedeker“ i „Srce zemlje“. Dvostruki je dobitnik je Ninove nagrade za romane „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ i „Kontraendorfin“; nagrade „Isidora Sekulić“ i nagrade Srpskog književnog društva „Biljana Jovanović“ za roman „Anđeo atentata“ i prvi je dobitnik stipendije iz Fonda „Borislav Pekić“ za rukopis u nastajanju. Drame su mu izvođene na mnogim scenama, a knjige prevođene na engleski, francuski, nemački, mađarski, bugarski, italijanski i makedonski jezik. Član je Srpskog književnog društva.

Slika Svetlana Slapšak

Svetlana Slapšak

<p style="text-align: justify">Svetlana Slapšak (1948, Beograd), klasičnu gimnaziju završila je u Beogradu, gde je diplomirala, magistirala i doktorirala na Odeljenju za antičke studije na Filozofskom fakultetu. Bila je jedna od troje urednika satiričnog časopisa studenata Filozofskoga fakulteta u Beogradu <em>Frontisterion</em>, koji je zabranjen i uništen već sa prvim brojem, 1970. Pasoš oduzet od 1968. do 1973, pa ponovo 1975&ndash;1976. i 1988&ndash;1989. Saslušavana, praćena i pretučena od strane policije i tajnih službi. Dobila je univerzitetsku stipendiju kao najbolji diplomant Univerziteta u Beogradu 1971. Zaposlena u Institutu za književnost i umetnost u Beogradu 1972&ndash;1988. Optužena u sudskom procesu posle denuncijacije iz Instituta, izgubila službu posle internog samoupravnog suđenja organizovanog u Institutu, na sudu oslobođena svake krivice (1988). Predsednica Odbora za slobodu izražavanja Udruženja književnika Srbije 1986&ndash;1989, sastavila i izdala preko pedeset peticija, među njima i za oslobađanje Adema Demaćija. Bila je članica UJDI-ja. Preselila se u Ljubljanu 1991, državljanstvo dobila 1993, posle mnogih napada i kleveta u slovenačkim medijima. <br /> <br /> Sa mužem Božidarom vodila mirovne akcije od 1986. i za vreme rata pružila gostoprimstvo bosanskim i hrvatskim izbeglicama, organizovala sa njima letnju školu za bosanske izbeglice-tinejdžere (1993), koja se zbog velikog zanimanja od prvobitne tri nedelje produžila na četiri meseca. Nekoliko polaznika se zatim upisalo na univerzitete u Sloveniji. Izbačena iz UKS-a 1996, kako je navedeno &ndash; zbog negativnih kritika dela Dobrice Ćosića. Sastavila knjigu o dečjim pravima na bosansko-srpsko-hrvatsko-crnogorskom i na slovenačkom, koja je razdeljena svim osnovnim školama i centrima za izbeglice u Sloveniji. Knjiga je prevedena na romski jezik 2006. <br /> <br /> Predložena, u grupi Hiljadu žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir 2005. <br /> <br /> Predavala na mnogim jugoslovenskim, evropskim i američkim univerzitetima. Redovna profesorka za antropologiju antičkih svetova, studije roda i balkanologiju (od 2003), koordinator studijskih programa na ISH-u (<em>Institutum Studiorum Humanitatis</em>), postdiplomskog fakulteta za humanistiku u Ljubljani (od 1997), dekanka ISH-a (2003&ndash;2013). Penzionisana 2014. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani je predavala srpsku i hrvatsku književnost (1985&ndash;1992) na slavistici i Balkanske žene (1995&ndash;2012) na sociologiji kulture. Glavna urednica časopisa <em>ProFemina</em> u Beogradu od 1994. Direktorka Srpskog kulturnog centra &bdquo;Danilo Kiš&ldquo; u Ljubljani (2009&ndash;2013), umetnička direktorka SKC &bdquo;Danilo Kiš&ldquo; od 2013, direktorka Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani (2009). <br /> <br /> Nagrade: &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo; za knjigu eseja 1990; American PEN Freedom of Expression Award 1993; Helsinki Watch Award 2000; Helen Award, Montreal, 2001; Nagrada &bdquo;Mirko Kovač&ldquo; za knjigu eseja 2014. <br /> <br /> Objavila (napisala i/ili uredila) preko šezdeset knjiga i zbornika, preko četiristo studija (lingvistika, antičke studije, komparativna književnost, balkanologija, studije roda), preko hiljadu petsto eseja, jedan roman, dve drame, libreto, nekoliko komada za Karađoz &ndash; pozorište senki, koje je uvela u Sloveniju, prevode sa grčkoga, novogrčkoga, latinskoga, francuskoga, engleskoga i slovenačkoga. Pisala je kolumne u <em>Književnoj reči</em>, <em>Teleksu</em>, <em>Vremenu</em>, <em>Nezavisnom</em> i drugim časopisima, kao i na portalu <em>Peščanik</em>. U mariborskom <em>Večeru</em> piše rubriku jednom nedeljno već osamnaest godina. Novije knjige: <em>Franc Kavčič in antika: pogled iz antropologije antičnih svetov</em>, Ljubljana, Narodna galerija, 2011; <em>Mikra theatrika: antropološki pogled na antično in sodobno gledališče</em> (Knjižnica Mestnega gledališča ljubljanskega, zv. 156), Ljubljana, 2012; Z<em>elje in spolnost: iz zgodovinske antropologije hrane</em>, Beletrina, Ljubljana, 2013; <em>Antička miturgija: žene</em>, XX vek, Beograd, 2013; <em>Leteći pilav: antropološki eseji o hrani</em>, XX vek, Beograd, 2014; <em>Kuhinja z razgledom</em>, Goga, Novo Mesto, 2016, <em>Preživeti i uživati: iz antropologije hrane</em><em>. Eseji i recepti</em>, Prosvjeta, Sarajevo, 2016.<br /> <br /> Za roman <em>Ravnoteža </em>(Laguna) dobila je Vitalovu nagradu za 2016. godinu, a 2017. dobila je Nagradu mira ženskog odbora slovenačkog PEN-a. Godine 2018. objavila je roman <em>Škola za delikatne ljubavnike</em>.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Iztok Dimc</p>

Slika Vladan Matijević

Vladan Matijević

<p style="text-align: justify">Vladan Matijević (1962, Čačak) objavio je knjige: <em>Ne remeteći rasulo</em> (pesme, 1991), <em>Van kontrole</em> (roman, 1995, nova verzija 2021), <em>R. C. Neminovno</em> (roman, 1997, nova verzija 2017), <em>Samosvođenje </em>(pesme, 1999), <em>Prilično mrtvi</em> (priče, 2000, Andrićeva nagrada), <em>Pisac izdaleka</em> (roman, 2003, Ninova nagrada), <em>Časovi radosti</em> (roman, 2006), <em>Vrlo malo svetlosti</em> (roman, 2010, nagrade: &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, &bdquo;Borisav Stanković&ldquo; i &bdquo;Isidora Sekulić&ldquo;), <em>Memoari, amnezije</em> (eseji, 2012, nagrade: &bdquo;Kočićevo pero&ldquo; i &bdquo;Kočićeva knjiga&ldquo;), <em>Pristaništa </em>(priče, 2014, nagrade: &bdquo;Stevan Sremac&ldquo; i &bdquo;Danko Popović&ldquo;), <em>Susret pod neobičnim okolnostima</em> (roman, 2016),&nbsp;<em>Sloboda govora</em> (roman, 2020) i <em>Pakrac </em>(roman, 2023, nagrada &bdquo;Beogradski pobednik&ldquo;). Dobitnik je Nagrade &bdquo;Ramonda serbika&ldquo; 2019. za celokupno književno delo i značajan doprinos književnosti i kulturi. Dobitnik je i nagrade &bdquo;Zlatni krst kneza Lazara&ldquo; 2023. godine za celokupno književno delo. Gradsko pozorište u Čačku je 2023. godine premijerno izvelo predstavu &bdquo;Sloboda govora&ldquo; po njegovom istoimenom romanu. Prevođen je na engleski, francuski, nemački, španski, italijanski i makedonski jezik.</p>

Slika Vladimir Tabašević

Vladimir Tabašević

<p style="text-align: justify">Vladimir Tabašević rođen je 1986. godine u Mostaru pod punim imenom Bošnjak-Tabašević Vladimir. Početkom građanskog rata u BiH s majkom je došao u Beograd, gde i danas živi.<br /> <br /> Studirao je filozofiju.<br /> <br /> Prva knjiga pesama <em>Koagulum</em> (2010) štampana je u okviru Festivala mladih pesnika u Zaječaru kao nagrada laureata festivala. Samostalno objavljuje knjige poezije <em>Tragus</em> (2011), <em>Kundak </em>(2012) i konceptualno-poetski rad zajedno s Milošem Čvorovićem <em>Hrvatski kundak</em> (2013).<br /> <br /> Prvi roman <em>Tiho teče Misisipi</em> (2015) objavljuje najpre samostalno. Roman ulazi u uži izbor za Ninovu nagradu, a dobija regionalnu nagradu &bdquo;Mirko Kovač&ldquo;.<br /> <br /> Roman <em>Pa kao</em> (2016) ulazi u najuži izbor za Ninovu nagradu, dok <em>Zabluda Svetog Sebastijana</em> (2018) osvaja <em>Ninovu nagradu</em>. Roman <em>Noćne reči</em> (2023) odlukom autora nije kandidovan za Ninovu nagradu.<br /> <br /> Zajedno sa rediteljem Ivicom Buljanom realizovao je pozorišne adaptacije romana <em>Tiho teče Misisipi</em> i romana <em>Idiot </em> F. M. Dostojevskog.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x