Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Šest Laguninih naslova u širem izboru za Ninovu nagradu

Članovi Ninovog žirija kritike za najbolji roman godine, u sastavu Tamara Mitrović, Violeta Stojmenović, Milena Đorđijević, Žarka Svirčev i Goran Korunović, objavili su širi izbor za ovo priznanje.
800x500-ninova-nagrada-2023-laguna
Od ukupno 188 romana primljenih na konkurs, odabrano je 38 koji ulaze u širi izbor, među kojima je i šest naslova u izdanju Lagune.

U širi izbor za Ninovu nagradu ušli su „Duhovi“ Vladimira Arsenijevića, „Krotitelji vremena“ Miomira Petrovića, „Godina bez proljeća“ Adnana Repeše,  „Via Acquarossa“ Marija Liguorija, „Polje meduza“ Ota Oltvanjija i „Pakrac“ Vladana Matijevića.

Uži izbor će biti objavljen 11. januara, dok će dobitnik Ninove nagrade biti proglašen 29. januara.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Adnan Repeša

Adnan Repeša

<p style="text-align: justify">Adnan Repeša rođen je 1978. godine u Mostaru. Objavio je zbirke priča S obje strane srca, <em>Kratke priče za dugo umiranje</em> i <em>Kancer</em>, kao i romane <em>Svojta </em>i <em>Iza šutnje su planine</em>. Živi u Blagaju.</p>

Slika Mario Liguori

Mario Liguori

<p style="text-align: justify">Mario Liguori (Sarno, Italija), diplomirao je komparativne jezike i kulture na Univerzitetu L&rsquo;Orientale u Napulju, a master studije završio na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde je i doktorirao. Piše na italijanskom i srpskom jeziku. Zastupljen je u antologiji <em>Buket za staru damu</em> (Protego, 2008), a autor je putopisne proze <em>Snatrenja</em> (Službeni glasnik, 2010), dvojezične zbirke <em>Sedam jesenjih priča/Sette storie autunnali</em> (Akademska knjiga, 2013), knjige priča <em>Prva ljubav</em>, monografije <em>Vedi Napoli e poi muori: Napulj u srpskim putopisima od 1851. do 1951. godine</em> (Službeni glasnik, 2015) i romana <em>Napuljski diplomata</em> (Laguna, 2016). <br /> <br /> Objavljivao je u listovima <em>Danas</em>, <em>Blic</em>, <em>Politika</em>, <em>Oslobođenje</em>, <em>L&rsquo;Isola</em>, <em>Polja</em> i drugim časopisima i dnevnicima. Prevodio je naučne radove i kataloge za <em>Galeriju Matice srpske</em>, a radio je kao simultani prevodilac na naučnim skupovima u Italiji i Srbiji. Bio je gost na prestižnom Hariman institutu Univerziteta Kolumbija u Njujorku. Od 2007. do 2009. živeo je u Švedskoj, gde je, između ostalog, predavao u Centru za jezike <em>Kävlinge Lärcentrum</em>. Strastveni je putnik: posetio je gotovo sve evropske države, a duže je boravio u Irskoj, Velikoj Britaniji i Sloveniji. <br /> <br /> Predaje italijanski jezik na Filozofskom fakultetu i Akademiji umetnosti u Novom Sadu.</p>

Slika Miomir Petrović

Miomir Petrović

<p style="text-align: justify">Miomir Petrović (Beograd, 1972), pisac, pripovedač, dramaturg, teoretičar umetnosti, diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu na Odseku za dramaturgiju, magistrirao na Odseku za teatrologiju na FDU u Beogradu, doktorirao na Odseku za interdisciplinarne studije na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Bio je glavni dramaturg pozorišta Atelje 212 u Beogradu (1996&ndash;1999), zamenik direktora drame Narodnog pozorišta u Beogradu (2001&ndash;2002), dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu (do 2004). Redovni je profesor na predmetima Estetika, Teorija savremene umetnosti i Istorija scenskih umetnosti na Institutu za umetničku igru u Beogradu, predmeta <em>Creative Writing</em> i <em>Screen Culture na Higher College of Techology</em> (UAE) (2019&ndash;2021).<br /> <br /> Objavljena i izvođena dela:<br /> <br /> Drame: <em>Vagabund u gradskom vrtu</em> (1995), <em>Argivski incident</em> (1996), <em>Demijurg </em>(1997), <em>Appendix</em> (1997; izvedena 2003. u Centru lepih umetnosti &bdquo;Gvarnerijus&ldquo; i kao radio-drama u produkciji RTS-a 2004), <em>Čopor </em>(1998), <em>Vučije leglo</em> (2000) izvedena u Narodnom pozorištu u Pirotu 2006), radio-drame <em>Galerijeve vatre</em> i <em>Black Light</em> u produkciji RTS-a.<br /> <br /> Naučne monografije: <em>Oslobođenje drame</em> (Zadužbina Andrejević, Beograd 2000),<em> Kreativno pisanje, naratološki pristup tekstu i kontekstu</em> (Megatrend, Beograd 2011), <em>Mitopoetike </em>(Zavod za udžbenike, Beograd 2019).<br /> <br /> Romani: <em>Sakaćenje Romana</em> (Prosveta, 1997), <em>Pankration </em>(BIGZ, 1998), <em>Samomučitelj </em>(Prosveta, 2000), <em>Persijsko ogledalo</em> (Geopoetika, 2001), <em>Arhipelag </em>(Geopoetika, 2003), <em>Lisičje ludil</em>o (Laguna, 2005), <em>Staklena prašina</em> (Laguna, 2006), <em>Lisičino ludilo </em>(SKC, Skopje, 2007), <em>Libansko leto</em> (Laguna, 2007), <em>Persijsko ogledalo</em> (drugo izdanje, Laguna, 2008), <em>Bakarni bubnjevi</em> (Laguna, 2009), <em>Galerijeve vatr</em>e (Laguna, 2011), <em>Tečni led</em> (Prosveta, 2011), <em>Miris mraka</em> (Laguna, 2013), <em>Kuća od soli</em> (Laguna, 2016), <em>Black Light</em> (Laguna, 2018), <em>Филоктет на Лемносе/Персидское зеркало</em> (Aliteja, Sankt-Peterburg, 2018), <em>Šumski čopor</em> (Ammonite Books, 2019), <em>Središnja pustinja</em> (Laguna, 2021), <em>Krotitelji vremena</em> (Laguna, 2023).<br /> <br /> Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda (1996), nagrade &bdquo;Laza Kostić&ldquo; za knjigu <em>Kuća od soli</em> (2017) i Ordena &bdquo;Vožda Đorđa Stratimirovića&ldquo; za doprinos srpskoj kulturi (2022).<br /> <br /> Član je Srpskog književnog društva.</p>

Slika Oto Oltvanji

Oto Oltvanji

<p style="text-align: justify">Oto Oltvanji je rođen 1971. godine. Odrastao je u Subotici, živi i radi u Beogradu. Autor je romana <em>Crne cipele</em> (2005), <em>Kičma noći </em>(2010), <em>Iver</em> (2015) i <em>Polje meduza</em> (2023). Od početka devedesetih, objavio je pedesetak pripovedaka u časopisima i antologijama, od kojih su neke sakupljene u zbirci <em>Priče misterije i magije</em> (2017). Autor je krimića za decu <em>Kako sam postao detektiv</em> (2019). Sa engleskog je preveo, između ostalog, tri naslova Džonatana Litema &ndash; <em>Sva siročad Bruklina</em>, <em>Ne voliš me još</em> i <em>Tvrđava samoće</em>. Dobitnik je nagrade <em>Stanislav Lem</em> za fantastiku u književnosti.<br /> <br /> <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="otooltvanji.com" data-value="https://www.otooltvanji.com"><span class="ql-link-text">otooltvanji.com</span></span><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="facebook.com/oto.oltvanji" data-value="https://www.facebook.com/oto.oltvanji"><span class="ql-link-text">facebook.com/oto.oltvanji</span></span><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="twitter.com/otooltvanji" data-value="https://twitter.com/otooltvanji"><span class="ql-link-text">twitter.com/otooltvanji</span></span><u>instagram.com/otooltvanji/<br /> <br /> </u>Foto: Privatna arhiva</p>

Slika Vladan Matijević

Vladan Matijević

<p style="text-align: justify">Vladan Matijević (1962, Čačak) objavio je knjige: <em>Ne remeteći rasulo</em> (pesme, 1991), <em>Van kontrole</em> (roman, 1995, nova verzija 2021), <em>R. C. Neminovno</em> (roman, 1997, nova verzija 2017), <em>Samosvođenje </em>(pesme, 1999), <em>Prilično mrtvi</em> (priče, 2000, Andrićeva nagrada), <em>Pisac izdaleka</em> (roman, 2003, Ninova nagrada), <em>Časovi radosti</em> (roman, 2006), <em>Vrlo malo svetlosti</em> (roman, 2010, nagrade: &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, &bdquo;Borisav Stanković&ldquo; i &bdquo;Isidora Sekulić&ldquo;), <em>Memoari, amnezije</em> (eseji, 2012, nagrade: &bdquo;Kočićevo pero&ldquo; i &bdquo;Kočićeva knjiga&ldquo;), <em>Pristaništa </em>(priče, 2014, nagrade: &bdquo;Stevan Sremac&ldquo; i &bdquo;Danko Popović&ldquo;), <em>Susret pod neobičnim okolnostima</em> (roman, 2016),&nbsp;<em>Sloboda govora</em> (roman, 2020) i <em>Pakrac </em>(roman, 2023, nagrada &bdquo;Beogradski pobednik&ldquo;). Dobitnik je Nagrade &bdquo;Ramonda serbika&ldquo; 2019. za celokupno književno delo i značajan doprinos književnosti i kulturi. Dobitnik je i nagrade &bdquo;Zlatni krst kneza Lazara&ldquo; 2023. godine za celokupno književno delo. Gradsko pozorište u Čačku je 2023. godine premijerno izvelo predstavu &bdquo;Sloboda govora&ldquo; po njegovom istoimenom romanu. Prevođen je na engleski, francuski, nemački, španski, italijanski i makedonski jezik.</p>

Slika Vladimir Arsenijević

Vladimir Arsenijević

<p style="text-align: justify">Vladimir Arsenijević (Pula, 1965) objavio je prvi roman <em>U potpalublju</em> (prvi deo predviđene tetralogije <em>Cloaca Maxima</em>) 1994. godine. Ovaj roman je dobio <em>Ninovu nagradu za roman godine</em>, preveden je na dvadeset jezika, a istoimena pozorišna predstava po motivima ovog kultnog romana nagrađena je <em>Sterijinom nagradom</em> 1997. godine. Sledeći roman, <em>Anđela</em> (drugi deo ciklusa <em>Cloaca Maxima</em>) objavljen je 1997. godine. Posle boravka u Meksiku Arsenijević objavljuje knjigu <em>Meksiko &ndash; ratni dnevnik</em> (2000). Ilustrovani roman Išmail (2004), nastao je u saradnji s Aleksandrom Zografom. Roman Predator (2008) dobio je Nagradu za najbolju knjigu u mreži javnih biblioteka Srbije. 2009. godine Arsenijević objavljuje zbirku eseja pod nazivom Jugolaboratorija. Godine 2011. objavljuje ilustrovanu novelu <em>Minut &ndash; put oko sveta za 60 sekundi</em> nastalu u saradnji s Valentinom Broštean.<br /> <br /> Godine 2000. pokrenuo je izdavačku kuću <em>Rende</em> u kojoj je radio kao urednik do 2007. Osnivač je regionalnog književnog festivala <em>Krokodil</em> i izdavačke kuće za audio-knjige <em>Reflektor</em>, a kolumne i eseje redovno objavljuje u štampanim i elektronskim medijima u zemlji i regionu. Živi u Beogradu.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x