Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima
Članovi Ninovog žirija kritike za najbolji roman godine, u sastavu Tamara Mitrović, Violeta Stojmenović, Milena Đorđijević, Žarka Svirčev i Goran Korunović, objavili su širi izbor za ovo priznanje.
Od ukupno 188 romana primljenih na konkurs, odabrano je 38 koji ulaze u širi izbor, među kojima je i šest naslova u izdanju Lagune.
<p style="text-align: justify">Adnan Repeša rođen je 1978. godine u Mostaru. Objavio je zbirke priča S obje strane srca, <em>Kratke priče za dugo umiranje</em> i <em>Kancer</em>, kao i romane <em>Svojta </em>i <em>Iza šutnje su planine</em>. Živi u Blagaju.</p>
<p style="text-align: justify">Mario Liguori (Sarno, Italija), diplomirao je komparativne jezike i kulture na Univerzitetu L’Orientale u Napulju, a master studije završio na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde je i doktorirao. Piše na italijanskom i srpskom jeziku. Zastupljen je u antologiji <em>Buket za staru damu</em> (Protego, 2008), a autor je putopisne proze <em>Snatrenja</em> (Službeni glasnik, 2010), dvojezične zbirke <em>Sedam jesenjih priča/Sette storie autunnali</em> (Akademska knjiga, 2013), knjige priča <em>Prva ljubav</em>, monografije <em>Vedi Napoli e poi muori: Napulj u srpskim putopisima od 1851. do 1951. godine</em> (Službeni glasnik, 2015) i romana <em>Napuljski diplomata</em> (Laguna, 2016). <br />
<br />
Objavljivao je u listovima <em>Danas</em>, <em>Blic</em>, <em>Politika</em>, <em>Oslobođenje</em>, <em>L’Isola</em>, <em>Polja</em> i drugim časopisima i dnevnicima. Prevodio je naučne radove i kataloge za <em>Galeriju Matice srpske</em>, a radio je kao simultani prevodilac na naučnim skupovima u Italiji i Srbiji. Bio je gost na prestižnom Hariman institutu Univerziteta Kolumbija u Njujorku. Od 2007. do 2009. živeo je u Švedskoj, gde je, između ostalog, predavao u Centru za jezike <em>Kävlinge Lärcentrum</em>. Strastveni je putnik: posetio je gotovo sve evropske države, a duže je boravio u Irskoj, Velikoj Britaniji i Sloveniji. <br />
<br />
Predaje italijanski jezik na Filozofskom fakultetu i Akademiji umetnosti u Novom Sadu.</p>
<p style="text-align: justify">Miomir Petrović (Beograd, 1972), pisac, pripovedač, dramaturg, teoretičar umetnosti, diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu na Odseku za dramaturgiju, magistrirao na Odseku za teatrologiju na FDU u Beogradu, doktorirao na Odseku za interdisciplinarne studije na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Bio je glavni dramaturg pozorišta Atelje 212 u Beogradu (1996–1999), zamenik direktora drame Narodnog pozorišta u Beogradu (2001–2002), dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu (do 2004). Redovni je profesor na predmetima Estetika, Teorija savremene umetnosti i Istorija scenskih umetnosti na Institutu za umetničku igru u Beogradu, predmeta <em>Creative Writing</em> i <em>Screen Culture na Higher College of Techology</em> (UAE) (2019–2021).<br />
<br />
Objavljena i izvođena dela:<br />
<br />
Drame: <em>Vagabund u gradskom vrtu</em> (1995), <em>Argivski incident</em> (1996), <em>Demijurg </em>(1997), <em>Appendix</em> (1997; izvedena 2003. u Centru lepih umetnosti „Gvarnerijus“ i kao radio-drama u produkciji RTS-a 2004), <em>Čopor </em>(1998), <em>Vučije leglo</em> (2000) izvedena u Narodnom pozorištu u Pirotu 2006), radio-drame <em>Galerijeve vatre</em> i <em>Black Light</em> u produkciji RTS-a.<br />
<br />
Naučne monografije: <em>Oslobođenje drame</em> (Zadužbina Andrejević, Beograd 2000),<em> Kreativno pisanje, naratološki pristup tekstu i kontekstu</em> (Megatrend, Beograd 2011), <em>Mitopoetike </em>(Zavod za udžbenike, Beograd 2019).<br />
<br />
Romani: <em>Sakaćenje Romana</em> (Prosveta, 1997), <em>Pankration </em>(BIGZ, 1998), <em>Samomučitelj </em>(Prosveta, 2000), <em>Persijsko ogledalo</em> (Geopoetika, 2001), <em>Arhipelag </em>(Geopoetika, 2003), <em>Lisičje ludil</em>o (Laguna, 2005), <em>Staklena prašina</em> (Laguna, 2006), <em>Lisičino ludilo </em>(SKC, Skopje, 2007), <em>Libansko leto</em> (Laguna, 2007), <em>Persijsko ogledalo</em> (drugo izdanje, Laguna, 2008), <em>Bakarni bubnjevi</em> (Laguna, 2009), <em>Galerijeve vatr</em>e (Laguna, 2011), <em>Tečni led</em> (Prosveta, 2011), <em>Miris mraka</em> (Laguna, 2013), <em>Kuća od soli</em> (Laguna, 2016), <em>Black Light</em> (Laguna, 2018), <em>Филоктет на Лемносе/Персидское зеркало</em> (Aliteja, Sankt-Peterburg, 2018), <em>Šumski čopor</em> (Ammonite Books, 2019), <em>Središnja pustinja</em> (Laguna, 2021), <em>Krotitelji vremena</em> (Laguna, 2023).<br />
<br />
Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda (1996), nagrade „Laza Kostić“ za knjigu <em>Kuća od soli</em> (2017) i Ordena „Vožda Đorđa Stratimirovića“ za doprinos srpskoj kulturi (2022).<br />
<br />
Član je Srpskog književnog društva.</p>
<p style="text-align: justify">Oto Oltvanji je rođen 1971. godine. Odrastao je u Subotici, živi i radi u Beogradu. Autor je romana <em>Crne cipele</em> (2005), <em>Kičma noći </em>(2010), <em>Iver</em> (2015) i <em>Polje meduza</em> (2023). Od početka devedesetih, objavio je pedesetak pripovedaka u časopisima i antologijama, od kojih su neke sakupljene u zbirci <em>Priče misterije i magije</em> (2017). Autor je krimića za decu <em>Kako sam postao detektiv</em> (2019). Sa engleskog je preveo, između ostalog, tri naslova Džonatana Litema – <em>Sva siročad Bruklina</em>, <em>Ne voliš me još</em> i <em>Tvrđava samoće</em>. Dobitnik je nagrade <em>Stanislav Lem</em> za fantastiku u književnosti.<br />
<br />
<span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="otooltvanji.com" data-value="https://www.otooltvanji.com"><span class="ql-link-text">otooltvanji.com</span></span><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="facebook.com/oto.oltvanji" data-value="https://www.facebook.com/oto.oltvanji"><span class="ql-link-text">facebook.com/oto.oltvanji</span></span><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="twitter.com/otooltvanji" data-value="https://twitter.com/otooltvanji"><span class="ql-link-text">twitter.com/otooltvanji</span></span><u>instagram.com/otooltvanji/<br />
<br />
</u>Foto: Privatna arhiva</p>
<p style="text-align: justify">Vladan Matijević (1962, Čačak) objavio je knjige: <em>Ne remeteći rasulo</em> (pesme, 1991), <em>Van kontrole</em> (roman, 1995, nova verzija 2021), <em>R. C. Neminovno</em> (roman, 1997, nova verzija 2017), <em>Samosvođenje </em>(pesme, 1999), <em>Prilično mrtvi</em> (priče, 2000, Andrićeva nagrada), <em>Pisac izdaleka</em> (roman, 2003, Ninova nagrada), <em>Časovi radosti</em> (roman, 2006), <em>Vrlo malo svetlosti</em> (roman, 2010, nagrade: „Meša Selimović“, „Borisav Stanković“ i „Isidora Sekulić“), <em>Memoari, amnezije</em> (eseji, 2012, nagrade: „Kočićevo pero“ i „Kočićeva knjiga“), <em>Pristaništa </em>(priče, 2014, nagrade: „Stevan Sremac“ i „Danko Popović“), <em>Susret pod neobičnim okolnostima</em> (roman, 2016), <em>Sloboda govora</em> (roman, 2020) i <em>Pakrac </em>(roman, 2023, nagrada „Beogradski pobednik“). Dobitnik je Nagrade „Ramonda serbika“ 2019. za celokupno književno delo i značajan doprinos književnosti i kulturi. Dobitnik je i nagrade „Zlatni krst kneza Lazara“ 2023. godine za celokupno književno delo. Gradsko pozorište u Čačku je 2023. godine premijerno izvelo predstavu „Sloboda govora“ po njegovom istoimenom romanu. Prevođen je na engleski, francuski, nemački, španski, italijanski i makedonski jezik.</p>
<p style="text-align: justify">Vladimir Arsenijević (Pula, 1965) objavio je prvi roman <em>U potpalublju</em> (prvi deo predviđene tetralogije <em>Cloaca Maxima</em>) 1994. godine. Ovaj roman je dobio <em>Ninovu nagradu za roman godine</em>, preveden je na dvadeset jezika, a istoimena pozorišna predstava po motivima ovog kultnog romana nagrađena je <em>Sterijinom nagradom</em> 1997. godine. Sledeći roman, <em>Anđela</em> (drugi deo ciklusa <em>Cloaca Maxima</em>) objavljen je 1997. godine. Posle boravka u Meksiku Arsenijević objavljuje knjigu <em>Meksiko – ratni dnevnik</em> (2000). Ilustrovani roman Išmail (2004), nastao je u saradnji s Aleksandrom Zografom. Roman Predator (2008) dobio je Nagradu za najbolju knjigu u mreži javnih biblioteka Srbije. 2009. godine Arsenijević objavljuje zbirku eseja pod nazivom Jugolaboratorija. Godine 2011. objavljuje ilustrovanu novelu <em>Minut – put oko sveta za 60 sekundi</em> nastalu u saradnji s Valentinom Broštean.<br />
<br />
Godine 2000. pokrenuo je izdavačku kuću <em>Rende</em> u kojoj je radio kao urednik do 2007. Osnivač je regionalnog književnog festivala <em>Krokodil</em> i izdavačke kuće za audio-knjige <em>Reflektor</em>, a kolumne i eseje redovno objavljuje u štampanim i elektronskim medijima u zemlji i regionu. Živi u Beogradu.</p>
Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!
Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!
E-mail adresa je obavezna
Da biste osigurali da su vaši podaci o nalogu ažurirani, molimo vas da potvrdite e-mail adresu koju želite da koristite za prijavu i obaveštenja o nalogu.