Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Samoizolacija – konačno mogu da se lepo namestim i na miru čitam ili Recept protiv anksioznosti

Jeste li primetili tišinu? Nema žagora ni buke automobilskih motora. Za nas koji smo prešli na rad od kuće to je neobična situacija koja stvara dodatnu nervozu. Ali ubrzo sam shvatila da se u tišini mnogo bolje koncentrišem na posao i da odsustvo zvukova nije jezivo već da mi čak i prija. Ali šta sa vremenom koje smo nekad ispunjavali van kuće, sa porodicom i prijateljima koje sada ne možemo da srećemo? Onda tišina ponovo počinje da bude preteća. Ali ne mora tako da bude.

Ja sam od onih „srećnika“ koji imaju tri para naočara: „za daleko“, „za kompjuter“ i „za čitanje“ pa je vreme samoizolacije postalo idealno jer mogu da se ušuškam i da me niko ne prekida mnogo duže nego inače pa kada se namestim sa knjigom u krilu ne moram više da podižem pogled i besomučno menjam naočare. Mogu da čitam dokle god me stranice vuku. A ušuškavanje se svodi na to da sedim na kauču sa podignutrim nogama, poduprta jastucima sa svih strana, ukuljučujući i onaj u krilu kojim podupirem knjigu. U neku ruku, napravim sebi idealno anatomsko sedište, jer što vam je udobnije to se lakše možete opistiti. Nije li nam to svima ovih dana preko potrebno? Smestim se u svoju udobnu čitalačku „kapsulu“ i za tili čas prepustim tekstu. Preporučujem i vama da pronađete najudobniji položaj i prepustite se svetu iz neke knjige. Vreme će vam proleteti, barem na neko vreme zaboravićete na problene i osećaćete se okrepljeno.
Pošto od svakodnevnog uredničkog posla obično ne stižem da sa dovoljnom pažnjom čitam ono što uređuju moje kolege, odlučila sam da u ovom periodu biram naslove iz njihove „kuhinje“. Tako su za kratko vreme „progutane“: „Češka škola ne postoji“ Gorana Marković (osvrt na vreme kada je gospodin Marković studirao filmsku režiju u Pragu ; veoma lucidna i duhovita knjiga) – urednik je Dejan Mihailović; „Ubisvet“ Siniše Soćanina (roman koji počinje kao triler, u potpunosti kidnapuje vašu pažnju  da biste na kraju uzviknuli je li moguće da imamo autore koji pišu ovakvu svetski vrhunsku žanrovsku literaturu) –urednik je  Zoran Penevski, i „Stvarni život“ Adelin Dijedone (volim knjige koje pre svega imaju dobru priču, ova jeste mračna, ali je izuzetna) – urednica je Maja Mihajlović. Trenutno se uspavljujem knjigom „Zašto spavamo“ Metjua Vokera (više mi nikada neće pasti na pamet da dan varam tako što ću ga produžiti jer ću spavati kraće, da bismo se bolje osećali i bili funkcionalniji dobro je da rauzmemo svoje telo i način na koji nam radi mozak – spavanje je važno!) – urednik je Srđan Krstić.

Nađite svoj najudobniji položaj, iskoristite tišinu i opustite se uz knjigu. To je jedan od načina da se prevaziđe anksioznost koju sada sigurno skoro svi osećamo.

Mina Kebin, urednik Lagune

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Adelin Dijedone

Adelin Dijedone

<p style="text-align: justify">Adelin Dijedone (1982) belgijska je književnica i glumica. Godine 2017. za novelu <em>Amaroula</em> dobila je prvu nagradu na konkursu Francuske zajednice u Belgiji. Iste godine je napisala pozorišni komad <em>Bonobo Moussaka</em>, a 2018. i svoj prvi roman <em>Stvarni život.</em> Za <em>Stvarni život</em> dobila je četrnaest književnih nagrada, uključujući nagrade FNAC, Renodo gimnazijalaca, Rosel, Filigran, Gonkur &ndash; po izboru Italije, Gonkur &ndash; po izboru Belgije, Prvo pero, Veliku nagradu čitateljki magazina <em>El</em>&hellip; Živi u Briselu.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© ActuaLitté / CC BY-SA 2.0 / Wikimedia Commons</p>

Slika Goran Marković

Goran Marković

<p style="text-align: justify">Goran Marković je rođen 1946. u Beogradu, od roditelja Olivere i Radeta, poznatih dramskih umetnika. Posle završene osnovne škole i gimnazije u svom rodnom gradu odlazi na studije u Prag, u Čehoslovačku. Tamo od 1965. do 1970, na poznatom Filmskom fakultetu pri Univerzitetu umetničkih muza (FAMU), studira, diplomira i magistrira filmsku režiju.<br /> <br /> Posle završenih studija, od 1970. do 1976, radi za televiziju dokumentarne filmove. Snimio je oko pedeset filmova, od kojih se neki izdvajaju svojom provokativnom formom i smelim sadržajima.<br /> <br /> Od 1976. godine počinje da se bavi pisanjem i režiranjem igranih filmova. Do sada ih je snimio petnaest, uglavnom po sopstvenim scenarijima, uključujući i tri televizijske serije.<br /> <br /> Od 1978. godine radi na FDU, gde je počeo kao asistent pripravnik kod profesora Radoša Novakovića. U toku svog rada na ovom fakultetu bio je docent na predmetu rad sa glumcima, zatim redovni profesor predmeta filmska režija, da bi se penzionisao u zvanju profesora emeritusa. U jednom periodu je bio šef katedre odseka Filmske i televizijske režije kao i predsednik Saveta fakulteta. Godine 1984. i 2018. gostuje kao predavač na Columbia University u Njujorku. Od 2010. do 2012. godine gostujući je profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Banskoj Bistrici u Slovačkoj. Od 2017. godine predaje predmet Poetike velikih reditelja na doktorskim studijama Akademije umetnosti u Novom Sadu i na FDU u Beogradu. Takođe je mentor doktorandima na ovim fakultetima.<br /> <br /> Do sada su u Francuskoj prikazane tri retrospektive filmova Gorana Markovića: u La Rošelu 1986, u Monpeljeu 1988, u Strazburu 1991. godine. Na velikoj retrospektivi Jugoslovenskog filma organizovanoj u Centru <em>Pompidu </em>u Parizu 1987. godine, Goran Marković je bio predstavljen sa četiri filma. Retrospektive svih filmova ovog autora u 2002. godini prikazali su Međunarodni filmski festival u Roterdamu, Kinoteka u Ljubljani i Kinoteka u Zagrebu. Godine 2008. prikazana je retrospektiva njegovih filmova u Kijevu.<br /> <br /> Na Međunarodnom filmskom festivalu u Monpeljeu, u Francuskoj, Goran Marković je 1992. godine bio predsednik međunarodnog žirija. Bio je član međunarodnog žirija na internacionalnom festivalu u Solunu, u Grčkoj, 1995. godine, na međunarodnom filmskom festivalu u Jerusalimu, u Izraelu, 2009. godine, i na međunarodnom internacionalnom festivalu u Orenburgu, u Rusiji, 2013. godine. Mnogo puta je bio član žirija filmskih i pozorišnih festivala u Jugoslaviji i Srbiji.<br /> <br /> Od 1986. godine počinje da režira u pozorištu i piše pozorišne komade. Napisao je jedanaest pozorišnih komada i režirao isto toliko predstava po svojim i tuđim tekstovima. Njegova <em>Turneja </em>nagrađena je Sterijinom nagradom za najbolji dramski tekst na Sterijinom pozorju 1997. godine.<br /> <br /> Dva puta je nagrađen godišnjom Nagradom grada Beograda za oblast kinematografije, 1983. godine za film <em>Variola vera</em> i 2001. godine za film <em>Kordon</em>. Od 1986. Goran Marković predstavljen je u <em>Rečniku filma</em> (<em>Librairie Larousse</em>), a od 2007. godine u obimnom vodiču istaknutih svetskih reditelja <em>501 filmski reditelj</em> (<em>Barron's Educational Series, Inc.</em>). Filmski centar Srbije je izdao monografiju o ovom autoru pod naslovom <em>Nacionalna klasa</em>. Nagradu za životno delo dobio je od Udruženja filmskih umetnika Srbije. Na Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj banji 2021. dobio je nagradu za životno delo <em>Zlatno pero Gordana Mihića</em>, a iste godine nagradu za životno delo <em>Živojin Pavlović</em> na Festivalu filmske režije u Leskovcu. Na Festivalu autorskog filma u Beogradu 2022. godine takođe je dobio nagradu za životno delo. Na festivalu u Motovunu, u Hrvatskoj, iste godine dobio je počasnu nagradu <em>Maverick</em>, koja se dodeljuje za kinematografsku hrabrost i širenje granica filmskog izražavanja. Godine 2012. odlikovan je francuskim ordenom <em>Officier dans l&rsquo;ordre des Arts et des Lettres</em>.<br /> <br /> Napisao je deset knjiga: četiri romana (<em>Tito i ja</em>, 1992; <em>Beogradski trio</em>, 2018 &ndash; najuži izbor za Ninovu nagradu; <em>Doktor D.</em>, 2022. i <em>Zavod</em>, 2024), prozne knjige <em>Češka škola ne postoji</em>, 1990; <em>Male tajne</em>, 2008; <em>Tri priče o samoubicama</em>, 2015. i <em>Izmišljeni život</em>, 2017; dnevnik <em>Godina dana</em>, 2000; i zbirku drama <em>Drame</em>, 1997.<br /> <br /> Foto: ©Mitar Mitrović</p>

Slika Metju Voker

Metju Voker

<p style="text-align: justify">Metju Voker je profesor neuronauke i psihologije na Univerzitetu Berkli, ujedno i direktor Laboratorije za proučavanje spavanja i za neuroimidžing. Pre toga je bio profesor psihijatrije na Harvardu. Objavio je više od sto naučnih studija i pojavio se u emisijama <em>60 Minutes</em>, <em>Nova</em>, <em>BBC News</em> i <em>NPR Science Friday</em>. <em>Zašto spavamo</em> je njegova prva knjiga.<br /> <br /> Foto: ©&nbsp;Frederick M Brown / Getty Images</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x