Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

„Samo ubistvo“ – Roman o samo običnim ubistvima

Mario Liguori, italijanski pisac srpske književnosti, podario nam je triler koji je mnogo više od detektivskog zapleta, jer „Samo ubistvo“ nije samo priča o ubistvima, ali kad već govori i o tome, onda treba naglastiti (možda i otkriti, iako se radnja trilera ne otkriva) da su to sasvim obična i uobičajena ubistva za svet u kome glavni junak inspektor Andrea Vale obitava i koji pokušava da suštinski spozna.

Stoga „Samo ubistvo“ u naslovu ne nosi dvosmislenost, nego trosmislenost: može biti aluzija na lažirano samoubistvo, može biti tvrdnja da nema govora o samoubistvu nego samo o ubistvu, ali može biti i pomirljiva konstatacija da je jedno ubistvo manje ili više svakodnevna pojava na koju je najbolje odmahnuti rukom.

U okolini Napulja, gde svako živi kao podvojena ličnost i gde su poštenje i nepoštenje relativne kategorije, naročito kad se taj odnos dovede u kontekst države i mafije, jedan inspektor rizikuje da doživi potpuni poraz jer se usudio da posumnja u zvaničnu verziju samoubistva, jer se usudio da samrtnikovu poruku čita između redova, jer se usudio da poistoveti pravo i pravdu tamo gde se beleže samo neslavni rekordi u broju zločina.

Želeći da pronikne u stvarne razloge takvog načina života i da shvati koji to poriv već generacijama vodi ljude u kriminal, glavni junak romana ne traži odgovore samo u neposrednoj okolini niti samo u svom vremenu, nego nas vraća i u prošlost, upoznajući nas sa epohom Napuljskog Kraljevstva, koje se neslavno utopilo u ujedinjenu Italiju, no očigledno je da tom prilikom nije nestalo rivaliteta južnog stanovništva Apeninskog poluostrva prema severu, nego naprotiv, kao da je tek tada izronio sav bunt i manifestovao se upravo kroz mafijašku organizaciju koja se ustremila na državu.

I da je ostalo na tome, inspektoru Valeu bilo bi lako, ali šta raditi kad mafija i država nisu jedna drugoj protivnice, nego saveznice?

Prateći inspektorovu istragu, ali i njegov privatni život, pred nama iskrsava jedan Napulj koji spoznajemo iz prve ruke, jer teško je ne primetiti koliku pažnju pisac posvećuje ovom gradu i podneblju, pa i samom mentalitetu južnih Italijana, o čemu zaista nemamo često prilike da čitamo, a i kad naiđemo na romane o italijanskoj mafiji, uglavnom figuriraju dva pojma: Sicilija i Koza nostra.

Zato će mnogima biti pravo otkrovenje dok budu čitali o napuljskoj organizaciji poznatoj kao Kamora i dok se iz poglavlja u poglavlje budu upoznavali sa žiteljima pokrajine Kampanije, gde se život sveo na to da čoveku zapravo nema života bez tuđe smrti.

Istina je da su Napulj i Kamora daleko od nas i da smo na svet italijanske mafije već navikli da gledamo pomalo romantičnim očima, pa nas „Samo ubistvo“ u tom pogledu možda i neće previše dirnuti i zabrinuti, ali sigurno nećemo ostati ravnodušni kad sa svakom narednom stranicom budemo nalazili sve više sličnosti sa sopstvenim podnebljem i sa prilikama u društvu kome pripadamo.

Ni pisac nije odoleo, pa je na jednom mestu direktno uporedio Napulj sa Beogradom, što je sasvim opravdano ako se setimo nepisanog pravila koje je Kamora postavila: ili prihvatiti kompromis ili biti kompromitovan – a ovo više nije samo pravilo mafije, nego preti da postane sasvim uobičajen način života svuda u svetu.

Pisano na srpskom jeziku od strane italijanskog pisca, „Samo ubistvo“ bi samo izgubilo ako bi se strogo svrstalo u italijansku ili u srpsku književnost, ali ono što se sa sigurnošću može reći, to je da su srpski čitaoci sada bogatiji za jedan pravi – napuljski roman.

Autor: Dušan Milijić

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Mario Liguori

Mario Liguori

<p style="text-align: justify">Mario Liguori (Sarno, Italija), diplomirao je komparativne jezike i kulture na Univerzitetu L&rsquo;Orientale u Napulju, a master studije završio na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde je i doktorirao. Piše na italijanskom i srpskom jeziku. Zastupljen je u antologiji <em>Buket za staru damu</em> (Protego, 2008), a autor je putopisne proze <em>Snatrenja</em> (Službeni glasnik, 2010), dvojezične zbirke <em>Sedam jesenjih priča/Sette storie autunnali</em> (Akademska knjiga, 2013), knjige priča <em>Prva ljubav</em>, monografije <em>Vedi Napoli e poi muori: Napulj u srpskim putopisima od 1851. do 1951. godine</em> (Službeni glasnik, 2015) i romana <em>Napuljski diplomata</em> (Laguna, 2016). <br /> <br /> Objavljivao je u listovima <em>Danas</em>, <em>Blic</em>, <em>Politika</em>, <em>Oslobođenje</em>, <em>L&rsquo;Isola</em>, <em>Polja</em> i drugim časopisima i dnevnicima. Prevodio je naučne radove i kataloge za <em>Galeriju Matice srpske</em>, a radio je kao simultani prevodilac na naučnim skupovima u Italiji i Srbiji. Bio je gost na prestižnom Hariman institutu Univerziteta Kolumbija u Njujorku. Od 2007. do 2009. živeo je u Švedskoj, gde je, između ostalog, predavao u Centru za jezike <em>Kävlinge Lärcentrum</em>. Strastveni je putnik: posetio je gotovo sve evropske države, a duže je boravio u Irskoj, Velikoj Britaniji i Sloveniji. <br /> <br /> Predaje italijanski jezik na Filozofskom fakultetu i Akademiji umetnosti u Novom Sadu.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x