Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Sajam knjiga – Utorak na štandu Lagune – Raspored potpisivanja i aktivnosti

Druženje sa piscima Lagune nastavlja se i trećeg dana Sajma knjiga, u utorak 22. oktobra, na štandu u Hali 1:
Laguna, Hala 1, 12.00: Dragoslav Mihailović, „Treće proleće“
Laguna, Hala 1, 13.00: Vladeta Janković, „Imenik klasične starine“
Laguna, Hala 1, 16.30: Živojin Žika Petrović, „Nestvarno, a stvarno“
Laguna, Hala 1, 17.00: Goran Marković, „Beogradski trio“
Laguna, Hala 1, 18.00: Ljubica Arsić, „Četiri kiše“
Laguna, Hala 1, 18.30: Vanja Bulić, „Teodorin prsten“

Niklo iz jedne rane pripovetke, „Treće proleće“ se razgranalo u klasičan roman, čistih linija radnje, ubedljivih (i ponekad prepoznatljivih) likova i snažne etičke poente. U Mihailovićevom opusu, „Treće proleće“ je donekle izuzetak po urbanom ambijentu i dramatičnom ljubavnom zapletu. Ovo delo dokazanog majstora srpske proze dočarava vreme političkih pritisaka u kulturi i pravosuđu, verbalnog delikta, disidenata i sveprisutne Udbe, prividnog izobilja i moralne oskudice u decenijama pred raspad Jugoslavije. Pisac će na Laguninom štandu potpisivati knjigu od 12 sati.

Vladeta Janković će na Laguninom štandu biti od 13 sati i potpisivaće novo izdanje knjige „Imenik klasične starine“. Ovaj imenik se od sličnih danas dostupnih leksikona kod nas i u svetu razlikuje po tome što pored mitoloških, obuhvata i stvarne ličnosti od važnosti za društvenu i kulturnu istoriju, a donekle i po tome što nastoji da, u okvirima pojedinih odrednica, ukaže na značaj ove ili one mitološke ili istorijske figure u potonjem umetničkom i uopšte duhovnom stvaralaštvu. Zbog toga mitološke odrednice uglavnom sadrže osnovnu verziju legende, njeno simboličko značenje i najpoznatije obrade u književnosti, likovnoj umetnosti i muzici.

Od 16 sati i 30 minuta knjigu „Nestvarno, a stvarno“ potpisivaće autor Živojin Žika Petrović. Priče iz naše prošlosti – herojske, duhovite, zapanjujuće ili bizarne – često mogu da nas iznenade i zaprepaste. Živojin Petrović je strastveni sakupljač takvih crtica, a marljivim istraživanjem dokopao se očaravajućih podataka i preneo nam ih ne bi li se spasile iz čeljusti zaborava. Bilo da je reč o anegdotama, beleškama ili filmskim avanturama, svako poglavlje ove knjige upozorava da je pamćenje središnji deo naše kulture.

Reditelj i pisac Goran Marković potpisivaće svoju knjigu „Beogradski trio“ od 17 sati na Laguninom štandu. U vreme prelomnih događaja koje je obeležila rezolucija Informbiroa s kraja četrdesetih godina prošlog veka u Jugoslaviji, jedan od službenika Britanske ambasade u Beogradu i glavni junak ove knjige bio je i proslavljeni pisac Lorens Darel. On se upušta u ljubavnu avanturu sa ženom jednog visokog rukovodioca, koji će ubrzo završiti na Golom otoku. Kad uskoro i njegova žena doživi istu sudbinu, britanski pisac i diplomata učiniće sve da je spase i da se pomogne njenoj kćeri, devojčici koja je silom istorijskih neprilika ostala bez oba roditelja.

Prateći istoriju dve porodice u bezbrižno vreme raspusta i letovanja, Ljubica Arsić u novom romanu „Četiri kiše“ postupkom smenjivanja naratora prati periode formiranja svojih junaka, i istovremeno diskretno evocira jednu proteklu epohu i nestalu zemlju. Melanholično i duhovito, autorka dočarava sva uzbuđenja i radosti, često i nevesele ishode i mladalačke muke koji prate odrastanje Senke, Milice i Paška, u ono doba detinjstva i prvih ljubavi kada se bude nepoznate strasti, zanosi, opažanja sveta oko sebe i sebe u svetu. Autorka će na Laguninom štandu biti od 18 sati.

Od 18 sati i 30 minuta Vanja Bulić potpisivaće svoju hit knjigu „Teodorin prsten“. Pripremajući se za modnu reviju na kojoj će manekenke nositi i srednjovekovni srpski nakit, novinar Novak Ivanović odlazi u manastir Banjsku i obilazi ruševine rudarskog grada Novo Brdo... Tamo nazire deo strašne tajne i stare legende o prstenu vizantijske princeze i potom srpske kraljice Teodore, majke cara Dušana Silnog: umreće brzo svako ko ga stavi na ruku! Za nepun sat, u toku modne revije u uglednom beogradskom hotelu, dogodiće se tri ubistva, a svi ubijeni, kako će se pokazati, bili su u neposrednom dodiru s kobnim prstenom.

Dobro došli!

Partner Lagune na ovogodišnjem Sajmu knjiga je Banca Intesa, a Laguni su se pridružili i brojni sponzori: Radio Laguna, Bambi, Grand Motors, City Residence, Voždove kapije, Moj Aviv, Generali osiguranje, Bel Medic, Beogyn, Hemofarm, Sport klub, Tref sport, Nescafé, Henkel, Dexy Co.

Pozivamo sve posetioce da objave fotografije našeg štanda i izdanja Lagune na društvenim mrežama uz korišćenje heštegova #SajamKnjiga2019 i #lagunaknjige i tako doprinesu velikoj zajednici knjigoljubaca koja je iz dana u dan sve veća. A kad završe kupovinu, neka nam fotografišu svoj sajamski ulov uz hešteg #DodajNaSpisak.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Dragoslav Mihailović

Dragoslav Mihailović

<p style="text-align: justify">Dragoslav Mihailović rođen je 1930. godine u Ćupriji. <br /> <br /> Prvi poluknjiževni rad, humoresku pod naslovom &bdquo;Pismo&ldquo;, objavljuje krajem 1957. u <em>Ježevom kalendaru</em>. Zatim nekoliko godina sarađuje u novosadskom časopisu <em>Letopis Matice srpske</em>. Matica srpska objavljuje 1967. i prvu njegovu knjigu, zbirku šest pripovedaka pod naslovom <em>Frede, laku noć</em>, za koju dobija Oktobarsku nagradu Grada Beograda. Opet, najpre u <em>Letopisu</em>, isti izdavač 1968. objavljuje i drugu njegovu knjigu, kratki roman <em>Kad su cvetale tikve</em>. Treća knjiga, <em>Petrijin venac</em>, izdata 1975. godine, osvojila je &bdquo;Andrićevu nagradu&ldquo;. Roman <em>Čizmaši</em> objavio je 1983. i za njega dobio prestižnu Ninovu nagradu kritike, a 1985. godine i Nagradu Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu godine. <br /> <br /> Godine 1969, prema motivima svog romana, napisao je dramu <em>Kad su cvetale tikve</em>, koja je objavljena i, u oktobru te godine, pet puta igrana u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, ali posle mnogobrojnih napada na političkim skupovima i u štampi, na radiju i televiziji, lične intervencije Edvarda Kardelja i javnog govora Josipa Broza Tita, skinuta je s repertoara zbog eksplicitnog pominjanja golootočkih zatočenika. Posle toga drama četrnaest godina nije nanovo stavljena na repertoar &ndash; obnovljena je u Narodnom pozorištu u Beogradu 1984, a igrani film prema već otkupljenom scenariju nije snimljen. Roman je u zemlji bio devet godina praktično zabranjen, a isto toliko zvanični jugoslovenski diplomatski predstavnik odlagao je izlazak prevoda u jednoj socijalističkoj zemlji. <br /> <br /> Godine 1990. počeo je da objavljuje i dokumentarno-publicističku knjigu u više tomova <em>Goli otok</em> (poslednji, peti tom objavljen je 2012. godine).<br /> <br /> Objavio je još publicistička dela i naučne studije <em>Kratka istorija satiranja</em> (1999),<em> Crveno i plavo</em> (2001), <em>Vreme za povratak</em> (2006), <em>Majstorsko pismo</em> (2007), kao i drame<em> Kad su cvetale tikve</em>, <em>Protuve piju čaj</em>, <em>Skupljač</em> i <em>Uvođenje u posao</em>.&nbsp;U polemičkim tekstovima, izjavama i intervjuima osuđivao je dve državne koncepcije koju je Srbija tokom XX veka branila: Jugoslaviju i socijalizam.<br /> <br /> Izabrana dela su mu štampana dva puta, u šest knjiga 1984. i u sedam knjiga 1990. godine. &bdquo;Laguna&ldquo; je objavila njegova sabrana književna dela u 12 knjiga. Osim pomenutih, dobio je Kočićevu nagradu za životno delo, &bdquo;Račansku povelju&ldquo; za celokupno književno delo, Vitalovu nagradu za zbirku pripovedaka <em>Preživljavanje</em>, i mnoga druga književna priznanja. Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1981, a za redovnog 1989. godine.<br /> <br /> Dragoslav Mihailović je preminuo 12. marta 2023. godine u Beogradu.</p>

Slika Goran Marković

Goran Marković

<p style="text-align: justify">Goran Marković je rođen 1946. u Beogradu, od roditelja Olivere i Radeta, poznatih dramskih umetnika. Posle završene osnovne škole i gimnazije u svom rodnom gradu odlazi na studije u Prag, u Čehoslovačku. Tamo od 1965. do 1970, na poznatom Filmskom fakultetu pri Univerzitetu umetničkih muza (FAMU), studira, diplomira i magistrira filmsku režiju.<br /> <br /> Posle završenih studija, od 1970. do 1976, radi za televiziju dokumentarne filmove. Snimio je oko pedeset filmova, od kojih se neki izdvajaju svojom provokativnom formom i smelim sadržajima.<br /> <br /> Od 1976. godine počinje da se bavi pisanjem i režiranjem igranih filmova. Do sada ih je snimio petnaest, uglavnom po sopstvenim scenarijima, uključujući i tri televizijske serije.<br /> <br /> Od 1978. godine radi na FDU, gde je počeo kao asistent pripravnik kod profesora Radoša Novakovića. U toku svog rada na ovom fakultetu bio je docent na predmetu rad sa glumcima, zatim redovni profesor predmeta filmska režija, da bi se penzionisao u zvanju profesora emeritusa. U jednom periodu je bio šef katedre odseka Filmske i televizijske režije kao i predsednik Saveta fakulteta. Godine 1984. i 2018. gostuje kao predavač na Columbia University u Njujorku. Od 2010. do 2012. godine gostujući je profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Banskoj Bistrici u Slovačkoj. Od 2017. godine predaje predmet Poetike velikih reditelja na doktorskim studijama Akademije umetnosti u Novom Sadu i na FDU u Beogradu. Takođe je mentor doktorandima na ovim fakultetima.<br /> <br /> Do sada su u Francuskoj prikazane tri retrospektive filmova Gorana Markovića: u La Rošelu 1986, u Monpeljeu 1988, u Strazburu 1991. godine. Na velikoj retrospektivi Jugoslovenskog filma organizovanoj u Centru <em>Pompidu </em>u Parizu 1987. godine, Goran Marković je bio predstavljen sa četiri filma. Retrospektive svih filmova ovog autora u 2002. godini prikazali su Međunarodni filmski festival u Roterdamu, Kinoteka u Ljubljani i Kinoteka u Zagrebu. Godine 2008. prikazana je retrospektiva njegovih filmova u Kijevu.<br /> <br /> Na Međunarodnom filmskom festivalu u Monpeljeu, u Francuskoj, Goran Marković je 1992. godine bio predsednik međunarodnog žirija. Bio je član međunarodnog žirija na internacionalnom festivalu u Solunu, u Grčkoj, 1995. godine, na međunarodnom filmskom festivalu u Jerusalimu, u Izraelu, 2009. godine, i na međunarodnom internacionalnom festivalu u Orenburgu, u Rusiji, 2013. godine. Mnogo puta je bio član žirija filmskih i pozorišnih festivala u Jugoslaviji i Srbiji.<br /> <br /> Od 1986. godine počinje da režira u pozorištu i piše pozorišne komade. Napisao je jedanaest pozorišnih komada i režirao isto toliko predstava po svojim i tuđim tekstovima. Njegova <em>Turneja </em>nagrađena je Sterijinom nagradom za najbolji dramski tekst na Sterijinom pozorju 1997. godine.<br /> <br /> Dva puta je nagrađen godišnjom Nagradom grada Beograda za oblast kinematografije, 1983. godine za film <em>Variola vera</em> i 2001. godine za film <em>Kordon</em>. Od 1986. Goran Marković predstavljen je u <em>Rečniku filma</em> (<em>Librairie Larousse</em>), a od 2007. godine u obimnom vodiču istaknutih svetskih reditelja <em>501 filmski reditelj</em> (<em>Barron's Educational Series, Inc.</em>). Filmski centar Srbije je izdao monografiju o ovom autoru pod naslovom <em>Nacionalna klasa</em>. Nagradu za životno delo dobio je od Udruženja filmskih umetnika Srbije. Na Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj banji 2021. dobio je nagradu za životno delo <em>Zlatno pero Gordana Mihića</em>, a iste godine nagradu za životno delo <em>Živojin Pavlović</em> na Festivalu filmske režije u Leskovcu. Na Festivalu autorskog filma u Beogradu 2022. godine takođe je dobio nagradu za životno delo. Na festivalu u Motovunu, u Hrvatskoj, iste godine dobio je počasnu nagradu <em>Maverick</em>, koja se dodeljuje za kinematografsku hrabrost i širenje granica filmskog izražavanja. Godine 2012. odlikovan je francuskim ordenom <em>Officier dans l&rsquo;ordre des Arts et des Lettres</em>.<br /> <br /> Napisao je deset knjiga: četiri romana (<em>Tito i ja</em>, 1992; <em>Beogradski trio</em>, 2018 &ndash; najuži izbor za Ninovu nagradu; <em>Doktor D.</em>, 2022. i <em>Zavod</em>, 2024), prozne knjige <em>Češka škola ne postoji</em>, 1990; <em>Male tajne</em>, 2008; <em>Tri priče o samoubicama</em>, 2015. i <em>Izmišljeni život</em>, 2017; dnevnik <em>Godina dana</em>, 2000; i zbirku drama <em>Drame</em>, 1997.<br /> <br /> Foto: ©Mitar Mitrović</p>

Slika Ljubica Arsić

Ljubica Arsić

<p style="text-align: justify">Ljubica Arsić je rođena na Svetog Nikolu 1955. godine u Beogradu. Diplomirala je na Filološkom fakultetu na grupi za Jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik i bila dugogodišnja profesorka književnosti u Muzičkoj školi <em>Mokranjac</em> u Beogradu. Bila je članica srpske redakcije književnog časopisa <em>Sarajevske sveske</em>, a u 2023. godini urednica je <em>Književnog magazina</em> Srpkog književnog društva.<br /> <br /> Romani: <em>Čuvari kazačke ivice</em>, <em>Ikona</em>, <em>Mango</em>, <em>Rajska vrata</em> i <em>Četiri kiše</em>.<br /> <br /> Zbirke priča: <em>Prst u meso</em>, <em>Cipele buvine boje</em>, <em>Barutana</em>, <em>Zona sumraka</em>, <em>Samo za zavodnice</em>, <em>Tigrastija od tigra</em>, <em>Maco, da l&rsquo; me voliš</em>, <em>All Inclusive</em>.<br /> <br /> Zbirka kolumni: <em>Pročitano sa usana</em>.<br /> <br /> Autorka je i knjige <em>Ljubica Arsić</em>, u ediciji mapiranja pisaca &bdquo;Jedan prema jedan&ldquo; u &bdquo;Službenom glasniku&ldquo;.<br /> <br /> Sastavila antologije: <em>Na brzaka</em> (svetska erotska priča), <em>Frrrrr</em> (ženska svetska erotska priča), <em>Klinci od dva metra</em> (priče savremenih svetskih pisaca o odrastanju), <em>Ostrvo na dva mora</em> (priče savremenih svetskih pisaca o moru), <em>Divlji eros</em> (erotska priča), <em>Ovako je</em> <em>počelo </em>(priče srpskih pisaca inspirisanih Grčkom, sa koautorom Dejanom Mihailovićem), <em>Tanjir pun reči</em> (priče savremenih svetskih pisaca o braku i porodici), <em>Život je uvek u pravu</em> (priče savremenih svetskih pisaca o lepom životu), <em>Riba, patka, vodozemac</em> (priče savremenih svetskih pisaca inspirisane životinjama), <em>Kraljica Lir i njena deca</em> (najbolje priče savremenih srpskih spisateljica), <em>Zov daljine</em> (panorama savremene srpske priče o putovanju sa koautorom Dejanom Mihailovićem).<br /> <br /> Nagrade: stipendija &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; i nagrada &bdquo;Isidorinim stazama&ldquo; za roman Ikona, nagrade &bdquo;Pro-femina&ldquo; i &bdquo;Biljana Jovanović&ldquo; za priče <em>Cipele buvine boje</em>, nagrade &bdquo;Laza Kostić&ldquo; i &bdquo;Žensko pero&ldquo; te nagrada <em>Hit libris</em> za priče <em>Tigrastija od tigra</em>, Andrićeva nagrada za priče <em>Maco, da l&rsquo; me voliš</em>, četiri nagrade Jevrejske opštine za doprinos jevrejskoj kulturi, nagrada &bdquo;Stevan Sremac&ldquo; za roman <em>Rajska vrata</em>.<br /> <br /> U svojim pričama i romanima smelo ispituje topose čežnje i erosa, poigravajući se s tabuima i proveravajući njihovu snagu.<br /> <br /> Knjige i priče su joj prevedene na ruski, engleski, francuski, nemački, bugarski, italijanski, ukrajinski, slovački. Eseje objavljuje po književnim časopisima i dnevnim novinama.<br /> <br /> E-mail: arsicljubica@yahoo.com.</p>

Slika Vanja Bulić

Vanja Bulić

<p style="text-align: justify">Vanja Bulić (1947) čitav radni vek je proveo kao novinar u pisanim i elektronskim medijima. Za televiziju je uradio više od četiri hiljade emisija različitih žanrova, a pisao je za gotovo sve prestižne listove nekadašnje Jugoslavije. Bio je glavni urednik časopisa <em>ITD</em>, <em>Zum</em>, <em>Praktična žena</em>, pomoćnik glavnog urednika časopisa <em>Duga</em>, glavni urednik satelitskog programa TV BK, urednik zabavnog programa TV BK i TV <em>Happy</em>. Dobitnik je više novinarskih nagrada za pisano novinarstvo i gotovo svih priznanja koja se dodeljuju za posao voditelja na televiziji. Radio je dokumentarne filmove (<em>Državni radnik</em>, <em>Crveni barjak</em> <em>Filipa Filipovića</em>), scenarista je četiri TV serije (<em>Jugovići </em>&ndash; RTS, <em>Javlja mi se iz dubine duše</em> &ndash; TV Košava, <em>Drugo stanje</em> &ndash; BK TV i <em>Kafana na Balkanu</em> &ndash; Telekom). Koscenarista je dugometražnog filma <em>Lepa sela lepo gore</em> i scenarista filmova <em>Drugo stanje</em> i <em>Pokidan</em>. Napisao je zbirke priča <em>Kako sam gajio blizance</em> (1995), <em>Sto bisera</em> (2009), <em>Istorija u krevetu</em> (2012), <em>Muškarac u izvesnim godinama</em> (2014), <em>Zašto bog nema auto</em> (2016) i <em>Rupe u glavi</em> (2020), i romane <em>Tunel </em>&ndash; <em>lepa sela lepo gore </em>(1996), <em>Ratna sreća</em> (1999), <em>Zadah belog</em> (2000), <em>Vrele usne</em> (2001), <em>Parada strasti</em> (2003), <em>Drugo stanje</em> (2006), <em>Oko otoka</em> (2009), <em>Šole </em>(2010), <em>Simeonov pečat</em> (2012), <em>Jovanovo zaveštanje</em> (2013), <em>Dosije Bogorodica</em> (2014), <em>Devedesete </em>(2015 &ndash; knjiga u kojoj se nalaze četiri romana objavljena devedesetih godina prošlog veka), <em>Teslina pošiljka</em> (2015), <em>Šmekeri </em>(2016), <em>Šmekerke </em>(2017), <em>Viza za nebo</em> (2017), <em>Dušanova kletva</em> (2018), <em>Teodorin prsten</em> (2019), <em>Savin osvetnik</em> (2020), <em>Tata u drugom stanju</em> (2021), <em>Milutinov greh</em> (2023). Priredio je dnevnik iz Haga Veselina Šljivančanina <em>Branio </em><em>sam istinu</em> (2012), a napisao je i romansirane biografije glumaca Petra Božovića, Miše Janketića, Marka Nikolića, Lazara Ristovskog, Jelisavete Seke Sablić i pevača Ace Lukasa. Napisao je pet pozorišnih komada: <em>Državni radnik</em>, <em>Rijaliti obračun</em>, <em>Jače smo od sudbine</em>, <em>Braća po Hagu</em> i <em>Bitanga u boji</em>. Među nagradama dobijenim za spisateljski rad izdvajaju se <em>Zlatni beočug</em> za trajni doprinos kulturi Beograda, nagrada &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; za najbolju knjigu satiričnih priča, kao i tri godišnja priznanja Redakcije za kulturu RTS <em>Zlatni hit liber</em> za najtraženije knjige u knjižarama i bibliotekama Srbije 2012, 2013. i 2015. godine.<br /> <br /> Otac je trojice sinova, imao je rok sastav, strastveni je igrač preferansa i još uvek igra odbojku. Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije.</p>

Slika Vladeta Janković

Vladeta Janković

<p style="text-align: justify">Vladeta Janković je rođen 1940. u Beogradu, gde živi i radi. Završio je Klasičnu gimnaziju i Odsek za opštu književnost sa teorijom književnosti beogradskog Filološkog fakulteta, na kojem je zatim prešao put od asistenta-pripravnika do redovnog profesora antičke književnosti i uporedne istorije drame.<br /> <br /> Objavljivao je oglede, studije, književnu i pozorišnu kritiku.<br /> <br /> Objavio je knjige: <em>Poetska funkcija kovanica Laze Kostića</em>, Beograd 1969; <em>Menandrovi likovi i evropska drama</em>, Beograd 1978;<em> Terencije: Komedije</em> (prevod, komentar, predgovor), Beograd 1978; <em>&bdquo;Petrijin venac&ldquo; Dragoslava Mihailovića</em>, Beograd 1985;<em> Nasmejana životinja &ndash; o antičkoj komediji</em>, Novi Sad 1987; <em>Hrosvita: Drame</em> (prevod, komentar i predgovor), Zagreb 1988; <em>Imenik klasične starine</em>, Beograd 1992; <em>Beočug</em>, Beograd 2011.<br /> <br /> Kao ambasador Jugoslavije, pa Srbije, predstavljao je zemlju u Velikoj Britaniji, Republici Irskoj, pri Svetoj Stolici i Malteškom viteškom redu.</p>

Slika Živojin Petrović

Živojin Petrović

<p style="text-align: justify">Živojin Žika Petrović rođen je u Beogradu 1969. godine. U ranoj mladosti pokazuje interesovanje za elektroniku i kibernetiku, a već sa 18 godina registruje samostalnu delatnost, kao svoje dopunsko zanimanje, i osniva servis za popravku TV, audio i video tehnike. Osnovao je firmu &bdquo;Processor Commerce&ldquo;, izdavačku kuću &bdquo;GSM Public&ldquo; i prvi srpski časopis namenjen telekomunikacijama &ndash; &bdquo;Mobilni magazin&ldquo;, a zatim i &bdquo;e magazin&ldquo;, izdanje usmereno ka polju savremenih komunikacija, digitalne ekonomije i finansija. Osnivač je prve i jedinstvene u Srbiji, obrazovne i neprofitne TV stanice Srpska naučna televizija, koja je u saradnji sa kompanijom United Media, krajem 2018. godine prerasla u regionalni kanal nauke i umetnosti Brainz TV, čiji je direktor i glavni i odgovorni urednik.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x