Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

„Ruski konzul“ u trci za Oskara

Film „Ruski konzul“ reditelja Miroslava Lekića, nastao po romanu Vuka Draškovića, srpski je kandidat za Oskara, saopštio je Filmski centar Srbije na svom sajtu.
image-6
Odluku je donela Selekciona komisija u čijem sastavu su predsednik Dimče Stojanovski, Biljana Maksić, Darko Bajić, Dejan Dabić, Božidar Zečević, Đorđe Milosavljević i Miloš Janković, navedeno je iz FCS-a. Odluka o izboru srpskog kandidata za 97. dodelu nagrade Američke akademije filmske umetnosti i nauke Oskar u kategoriji za nabolji međunarodni film doneta je tajnim glasanjem u prvom krugu, rečeno je u saopštenju.

Film „Ruski konzul“ donosi dinamičnu priču vraćajući nas u dramatične godine, koje se mogu smatrati ključnim trenucima kosovske krize, koja će definisati budući suživot Srba i Albanaca na Kosovu. Glavni junak ove filmske sage je srpski doktor Ilija Jugović (Nebojša Dugalić) koji po kazni dobija premeštaj u bolnicu u Prizrenu. Tu upoznaje profesora istorije Ljuba Božovića – ruskog konzula (Žarko Laušević), naizgled psihijatrijskog pacijenta koji tvrdi da će uskoro „Rusija opet postati Rusija, a Kosovo će opet biti srpsko“.

Protiv Božovića se okreću lokalni albanski moćnici, separatisti. Oni pokušavaju da isele Božovića, ali u njegovu zaštitu staje doktor Jugović.

Ovo je poslednji film Žarka Lauševića, koji je preminuo u novembru 2023. godine. Iako je bio bolestan i na hemioterapiji, Laušević je neumorno radio na filmu, što reditelj Miroslav Lekić opisuje kao zadivljujući napor.

„Žarko je u trenutku snimanja već bio bolestan i bio na hemioterapiji. On je to zaista uspeo da iznese na jedan način koji je potpuno zadivljujući“, izjavio je Lekić za Kurir.

Drugi put nominovan
Glumačku podelu, pored Žarka Lauševića i Nebojše Dugalića, čine i Paulina Manov, Svetozar Cvetković, Visar Vishka, Danica Radulović, Mensur Šafljiu, Konstantin Fidanov, Petar Zekavica, Meto Jovanovski, Nada Macanković, Slaviša Čurović, Enver Petroci, Tamara Aleksić i mnogi drugi.

Miroslav Lekić drugi put je naš kandidat za ovu nagradu, jer se takmičio s filmom „Lavirint“. Za laskavo priznanje godišnje se prijavi nekoliko desetina filmova, najčešće između 80 i 90. Iako srpski filmovi od svog formalnog početka 1994. nisu nijednom uvršteni među nominovane filmove, Jugoslavija ima drugačiju istoriju. Nagrada za najbolji strani film uvrštena je 1954, a Jugoslavija je već 1956. godine imala svog predstavnika, film „Cesta duga godinu dana“ italijanskog reditelja Đuzepea de Santisa. Ovaj film je iste godine dobio i Zlatni globus.

Autor: Sonja Đurić
Izvor: Vesti online

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Vuk Drašković

Vuk Drašković

<p style="text-align: justify">Vuk Drašković (1946, Međa kod Žitišta), pisac, političar, osnivač i predsednik Srpskog pokreta obnove. Po završenim studijama prava u Beogradu 1968, radio kao novinar u Tanjugu i dopisnik iz afričkih zemalja. Od 1980. posvetio se književnosti, a od kraja 80-ih godina do danas je i politički angažovan.<br /> <br /> Osnovao je stranku Srpski pokret obnove 1990. godine i bio najsnažniji i najuticajniji predstavnik opozicije i protivnik režima Slobodana Miloševića u poslednjoj deceniji XX veka, zbog čega je više puta, sa suprugom Danicom, zatvaran i izlagan policijskoj torturi, a nekoliko puta bio je i meta atentata kriminalizovanih struktura državne bezbednosti.<br /> <br /> Objavio je romane Sudija (1981), Nož (1982, ekranizovan 1999), Molitva (1985), Ruski konzul (1988), Noć đenerala (1994), Doktor Aron (2009), Via Romana (2012), Tamo daleko (2013), Isusovi memoari (2015, i iste godine u prevodu na engleski The Memoirs of Jesus), Ko je ubio Katarinu (2017), Aleksandar od Jugoslavije (2018), I grob i rob (2020), Monah Hokaj (2023); autobiografsku prozu Meta (2007); knjige eseja Ja, malograđanin (1981), Odgovori (1987), Koekude, Srbijo (1989), Podsećanja (2001), te knjige govora, intervjua i članaka Sve moje izdaje (1992), Isečci vremena (2016). Autobiografiju Ožiljci života objavio je 2022. godine.<br /> <br /> Njegove knjige prevođene su na bugarski, češki, engleski, francuski, grčki, italijanski, poljski, rumunski, ruski, španski, turski i ukrajinski jezik, a svi romani su mu bili bestseleri i u srpskim i u jugoslovenskim okvirima.<br /> <br /> Romani Nož, Aleksandar od Jugoslavije i Ruski konzul su ekranizovani.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x