Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

8 nezaboravnih književnih putovanja

Leto uskoro prolazi, i svi mi koji smo već bili na odmoru prisećamo se osećaja peska među prstima, a oni srećnici koji se tek spremaju za tropske destinacije ne mogu da pobegnu od ljubomornih pogleda dok kotrljaju kofere ka aerodromu. Ovog petka smo pripremili naslove koji će svima koji su već bili na odmoru vratiti delić atmosfere sa omiljene destinacije, a onima koji se spremaju za put možda dopune spisak knjiga koji su pripremili.
Foto: Unsplash

Herojske potrage, memoari, priče o ličnom iskupljenju, menjanje života iz korena i pronalaženje izgubljenog dela sebe, sve ove teme nas mogu podstaći da iz tuđih iskustava naučimo nešto. U fikciji kao i u životu, putovanje može biti idealno rešenje kada osetimo da tapkamo u mestu i da žudimo za promenom.

Putovanje u Mali Dribling“ – Bil Brajson

Godine 1995. Bil Brajson je seo u auto i započeo oproštajno putovanje po Engleskoj, koje je trajalo nedeljama, pre nego što se sa porodicom vratio u Sjedinjene Američke Države. Knjiga o tom putovanju – „Beleške s malog ostrva“ – beskrajno je srdačan prikaz Engleske i jedan od najdovitljivijih.

Dve decenije kasnije odlučio je da ponovo otkrije tu zemlju, a rezultat je „Putovanje u Mali Dribling“. Krećući se trasom od Bognora na jugu do Kejp Rata na severu, Brajson nam otkriva čudesno lepu, ekscentričnu, dražesnu i jedinstvenu zemlju. Sa svojim nenadmašnim smislom za humor i nepogrešivim okom za neobično i neočekivano, on nudi pronicljiv uvid u današnju Britaniju – ono najbolje i ono najgore u njoj.
Alhemičar“ – Paulo Koeljo

Priča koja pleni svojom jednostavnošću i inspiriše svojom mudrošću prati mladog andaluzijskog pastira Santjaga, koji iz rodne Španije odlazi u egipatsku pustinju kako bi našao skriveno blago zakopano ispod piramida. Niko ne zna kakvo je blago u pitanju, ni da li će Santjago uspeti da prevaziđe prepreke koje mu staju na put, ali ono što počinje kao potraga za svetovnim bogatstvima pretvara se u potragu za bogatstvom koje se nalazi u nama samima. Zanosna, živopisna i duboko ljudska, ova priča predstavlja večni dokaz moći naših snova da nas preobraze i svedoči o tome koliko je važno slušati sopstveno srce.
Samarkand“ – Amin Maluf

Samarkand, to je Persija Omara Hajama, pesnika vina, slobodnog mislioca, genijalnog astronoma, ali i Persija Hasana Sabaha, osnivača reda asasina, najstrašnije sekte u Istoriji. Samarkand, to je Orijent XIX veka i početka XX, putovanje u svet u kom su snovi o slobodi oduvek uspevali da odole utvarama. Samarkand, to je pustolovina jednog rukopisa nastalog u XI veku, izgubljenog prilikom mongolskih upada i ponovo pronađenog šest vekova kasnije. Još jednom, vodeći nas putem svile kroz najzanosnije gradove Azije, Amin Maluf nas oduševljava svojim izvanrednim pripovedačkim darom.
Zvona starog Tokija“ – Ana Šerman

„Zvona starog Tokija“ idu za glasovima prošlosti kroz lavirint japanske prestonice. Jedna starica se seća kako je za vreme Drugog svetskog rata bežala od američkih napalm-bombi. Jedan naučnik pravi najtačniji sat na svetu, koji neće kasniti ni sekundu u pet milijardi godina. Poglavar šogunske kuće Tokugava kazuje svoje misli o razaranju grada njegovih predaka. „Ono što je izgubljeno – izgubljeno je. Ako pokušavate da trčite za izgubljenim, ono će vas odvesti u tamu.“ Ali Ana Šerman nas vodi i na putešestvija po gradu slikajući svoje prijateljstvo s vlasnikom malog, sasvim naročitog kafea, koji uživanje u kafi uzdiže do čiste umetnosti.
Jedi, moli, voli“ – Elizabet Gilbert

Ova knjiga je uzbudljiva potraga za smislom života od Italije preko Indije do Indonezije. Elizabet Gilbert je nadahnula i osnažila milione čitalaca da pronađu ono najbolje u sebi. Ova mudra i zanosna knjiga govori o tome kako je autorka nakon bolnog razvoda ostavila uobičajeni zapadnjački način života i krenula da istraži tri različita aspekta svoje prirode u okruženju tri različite kulture: zadovoljstvo u Italiji, privrženost duhovnom u Indiji a na indonežanskom ostrvu Baliju ravnotežu između svetovnog uživanja i božanske natčulnosti.
Ni ovde, ni tamo“ – Bil Brajson

Kao i brojni drugi pripadnici njegove generacije, Bil Brajson je početkom sedamdesetih proputovao Evropu s rancem na leđima, u potrazi za prosvetljenjem, pivom i ženama. Dvadeset godina kasnije odlučuje da se uputi tragom svoje zlatne mladosti, natovaren mapama i starom odećom i obogaćen britkim humorom. Plod ovog putovanja je „Ni ovde, ni tamo“, zabavno, bespoštedno lucidno i grohotno smešno hodočašće od zamrznutih bespuća Skandinavije do uzavrele gungule Istanbula, s usputnim stanicama u brojnim evropskim prestonicama i varošicama – brutalno iskren i duhovit pogled iz turističke perspektive na Stari kontinent po Brajsonu.
Putovanje jednog slona“ – Žoze Saramago

Po značaju i književnoj poruci „Putovanje jednog slona“ nesumnjivo se može nazvati testamentarnim Saramagovim delom. Godine 1551. portugalski kralj Žoao III poslao je nadvojvodi Maksimilijanu neobičan svadbeni dar: jednog indijskog slona u pratnji njegovog čuvara, koji su dotad čamili zanemareni na dvorskom imanju u Lisabonu. U Saramagovoj književnoj interpretaciji ovog istorijskog događaja, karavan koji predvode sam nadvojvoda i njegova žena, sa štitonošama i volujskim zapregama koje tegle hranu za slona, kreće polako na put – kroz Portugaliju i Španiju, morem do Italije, pa preko Alpa sve do carske Vijene, u kojoj nadvojvoda stoluje u kući Habzburga.
Na putu“ – Džek Keruak

Damarajući ritmovima marginalne Amerike sredinom XX veka, džeza, seksa, lakih droga i tajanstvenih obećanja kojima doziva otvoreni put, kultni roman Džeka Keruaka o slobodi i žudnji definisao je bit generaciju i postao nadahnuće za sve sledeće naraštaje od trenutka kada je prvi put objavljen pre više od pola veka. Zasnovan na Keruakovim avanturama s Nilom Kasidijem, roman govori o dvojici prijatelja čija su četiri putovanja preko čitavog kontinenta potraga za smislom i autentičnim iskustvom. Mešavina melanholične naivnosti i bezumnog osećanja napuštenosti, prožeta Keruakovom ljubavlju prema Americi, saosećanjem prema čitavom čovečanstvu i njegovim osećajem za jezik kao vrstu džeza, „Na putu“ je do srži američka vizija slobode i nade – neodoljiva i puna života i čuda.

Autor teksta: Dunja Lozuk

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Amin Maluf

Amin Maluf

<p style="text-align: justify">Amin Maluf je francuski pisac libanskog porekla, rođen 1949. u Bejrutu, u libanskoj porodici intelektualaca maronitske i melkitske hrišćanske manjine. Nakon studija sociologije i ekonomije, radio je u Libanu kao novinar i ratni reporter u listu An Nahar, obavljajući misije širom sveta i susrećući se sa istorijskim ličnostima kao što su Indira Gandi, Naser i Homeini.<br /> <br /> Odbijajući da učestvuje u libanskom građanskom ratu, 1976. emigrirao je u Francusku, gde mu se kasnije priključuje i porodica. U Parizu je neko vreme nastavio da se bavi novinarstvom, da bi se ubrzo posvetio književnosti pišući na odličnom francuskom.<br /> <br /> Postigao je veliki svetski uspeh istorijskim esejom &bdquo;Krstaški ratovi u očima Arapa&ldquo; (1983), koji su ponovili romani: &bdquo;Leon Afrikanac&ldquo; (1986), &bdquo;Samarkand&ldquo; (1988), &bdquo;Vrtovi svetlosti&ldquo; (1991), &bdquo;Prvi vek posle Beatrise&ldquo; (1992), &bdquo;Baldasarovo putešestvije&ldquo; (2000), &bdquo;Dezorijentisani&ldquo; (2012), a naročito slavni esej &bdquo;Ubilački identiteti&ldquo; (1998), preveden na pedesetak jezika. Autor je i žanrovski neodredivih knjiga: &bdquo;Porekla&ldquo; (2004) i &bdquo;Fotelja na Seni&ldquo; (2016), kao i operskih libreta. Za roman &bdquo;Taniosova stena&ldquo; (1993) dobio je Gonkurovu nagradu, najveće francusko književno priznanje, a bestseler &bdquo;Levantski đerdan&ldquo; (1996) preneo je na film režiser Atik Rahimi 2015. godine.<br /> <br /> Primio je niz drugih priznanja i nagrada: za esej &bdquo;Poremećenost sveta&ldquo; (2009) nagradu &bdquo;Knjiga i prava čoveka&ldquo; za &bdquo;Brodolom civilizacija&ldquo; (2019) nagradu &bdquo;Danas&ldquo; itd. Najveće priznanje doživeo je 2011. godine izborom u Francusku akademiju, na čijem je čelu danas, među &bdquo;40 besmrtnika&ldquo;. Posmatrač i tumač svoga vremena, Amin Maluf uspeva svojim delima u duhu tolerancije i humanističkih principa da izgradi mostove između različitih civilizacija i kultura.<br /> <br /> Foto: JF PAGA Grasset</p>

Slika Ana Šerman

Ana Šerman

<p style="text-align: justify">Ana Šerman je rođena u Arkanzasu. Studirala je grčki i latinski na koledžu Velsli i Oksfordu pre nego što se preselila u Tokio 2001. <em>Zvona starog Tokija</em> su njena prva knjiga.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© Zed Nelson</p>

    Slika Bil Brajson

    Bil Brajson

    <p style="text-align: justify">Bil Brajson rođen je 1951. godine u De Moinu u Ajovi. Na svom prvom putovanju po Evropi, s rancem na leđima 1973, dospeo je i u Englesku, gde je upoznao ženu koja će mu postati supruga i rešio da se skrasi. Piše putopisne članke za Tajms i Indipendent. Do 1995. živeo je sa ženom i četvoro dece u Severnom Jorkširu, a potom odlučio da se vrati u Sjedinjene Države i preselio se s porodicom u Hanover u Nju Hempširu. Osam godina kasnije rešio se na još jedan povratak, i Brajsonovi od 2003. ponovo žive u Engleskoj.<br /> <br /> Prva Brajsonova knjiga bio je urnebesni putopis <em>The Lost Continent</em> (<em>Izgubljeni kontinent</em>), u kome je opisao putovanja po malim američkim gradovima u starom ševroletu svoje majke. Od tada je objavio, između ostalog, <em>A Walk in the Woods</em> (<em>Šetnja po šumi</em>), <em>I`m a Stranger Here Myself </em>(<em>I ja sam ovde stranac</em>), <em>The Mother Tongue </em>(<em>Maternji jezik</em>) i <em>Bill Bryson`s African Diary</em> (<em>Afrički dnevnik Bila Brajsona</em>). Pored duhovitog putopisa <em>Ni ovde ni tamo: putešestvija po Evropi</em>, Laguna je objavila i <em>A short History of Nearly Everything</em> (<em>Kratka istorija bezmalo svačega</em>). <br /> <br /> Bil Brajson je za <em>Kratku istoriju bezmalo svačega </em>dobio 2005. <em>Dekartovu </em>nagradu koju EU dodeljuje za izuzetna međunarodna ostvarenja u oblasti nauke. <em>Kratka istorija bezmalo svačega</em> je takođe dobila nagradu <em>Aventis</em> u kategoriji naučnih knjiga 2004.<a href="http://www.booksattransworld.co.uk/billbryson/" target="_blank"><br /> </a><br /> <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="http://www.booksattransworld.co.uk/billbryson/" data-value="http://www.booksattransworld.co.uk/billbryson/"><span class="ql-link-text">http://www.booksattransworld.co.uk/billbryson/</span></span></p>

    Slika Džek Keruak

    Džek Keruak

    <p style="text-align: justify">Džek Keruak (1922, Louel, Masačusets &ndash; 1969, Sent Pitersburg, Florida), rođen kao Žan-Luj Lebri de Keruak. Srednju školu u Louelu završio je 1939. godine kao najbolji sportista i dobio fudbalsku stipendiju za Pripremni koledž Horas Men i Univerzitet Kolumbija. Za vreme Drugog svetskog rata radio je u trgovačkoj mornarici, gde je započeo pisanje romana <em>More je moj brat</em> (1950). U ranim godinama bio je pod uticajem Sarojana i Hemingveja, da bi kasnije razvio sopstveni stil, beležeći život američkog putnika i iskustvo bit generacije pedesetih godina. O tome svedoče brojni romani, kao što su: <em>Grad i velegrad</em> (1950), <em>Na putu</em> (1957), <em>Ljudi iz podzemlja</em> (1958), <em>Darma lutalice</em> (1958), <em>Tristesa</em> (1960), <em>Usamljeni putnik</em> (1960), <em>Big Sur</em> (1960), <em>Žerarove vizije</em> (1963), <em>Anđeli Desolejšn Pika</em> (1965), <em>Satori u Parizu</em> (1966), <em>Kodijeve vizije</em> (1972), i nekoliko knjiga poezije poput <em>Meksiko Siti bluza</em> (1959) i <em>San Francisko bluza</em> (1983).</p>

    Slika Elizabet Gilbert

    Elizabet Gilbert

    <p style="text-align: justify">Elizabet Gilbert je bestseler autorka <em>Njujork tajmsa</em>, najpoznatija po svetskom hitu <em>Jedi, Moli, Voli</em>, po kojem je snimljen i istoimeni film, kao i po nekoliko drugih knjiga koje su bile na bestseler listama. Karijeru je započela kao novinarka u <em>Harpers bazaru</em>, a objavljivala je članke i kratke priče u ostalim poznatim časopisima. Njene knjige i članci su čestu u najužem izboru za elitne nagrade i ima puno priznanja za knjige ili novinske članke godine u <em>Njujork tajmsu</em>, <em>Vašington postu</em>, <em>Čikago tribjunu</em> i <em>Njujorkeru</em>.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Shea Hembrey</p>

    Slika Paulo Koeljo

    Paulo Koeljo

    <p style="text-align: justify">Život Paula Koelja ostaje glavni izvor inspiracije za njegove knjige. Izazivao je smrt, izbegao je ludilo, borio se s drogom, trpeo torturu, eksperimentisao s magijom i alhemijom, studirao filozofiju i teologiju, nezasito čitao, izgubio i povratio veru i iskusio bol i radost ljubavi. Tragajući za svojim mestom u svetu, pronašao je odgovore na izazove sa kojima se svako suočava. On veruje da u sebi imamo snagu koja je potrebna da pronađemo svoju sudbinu.<br /> <br /> Njegove knjige su prevedene na 89 jezika i prodate u više od 320 miliona primeraka u više od 170 zemalja. Njegov roman <em>Alhemičar </em>(1988) prodat je u više od 120 miliona primeraka i inspirisao je najrazličitije ljude, od Malale Jusafzai do pevača Farela Vilijamsa.<br /> <br /> Član je Brazilske književne akademije i dobitnik Nacionalnog ordena Legije časti. Imenovan je za glasnika mira Ujedinjenih nacija 2007. godine.<br /> <br /> paulocoelhoblog.com<br /> <br /> Foto:&nbsp;Xavier Gonzalez</p>

    Slika Žoze Saramago

    Žoze Saramago

    <p style="text-align: justify">Žoze Saramago (1922, Azinjaga &ndash; 2010, Kanarska ostrva), portugalski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998. godine, rodio se u siromašnoj seljačkoj porodici bezemljaša, mukotrpno se školovao i završio mašinbravarski zanat u srednjotehničkoj školi u Lisabonu, gde se njegova porodica preselila kad je Saramagu bilo dve godine. U toj školi je, &bdquo;za divno čudo, u nastavnom planu u to vreme, iako orijentisanom na tehničke nauke, bio pored francuskog i predmet portugalski jezik i književnost. Pošto kod kuće nisam imao knjiga (sopstvene knjige, koje sam sâm kupio, od para koje sam pozajmio od prijatelja, stekao sam tek u svojoj 19. godini), udžbenik portugalskog jezika, sa svojim antologijskim karakterom, otvorio mi je vrata književnog stvaralaštva&ldquo; (<em>Autobiografija</em>). Radio je kao automehaničar, referent u Zavodu za socijalno osiguranje, novinar, prevodilac, književni kritičar, kolumnista i urednik u više portugalskih dnevnih listova. Kao zamenik direktora jutarnjeg dnevnika &bdquo;Diário de Nóticias&ldquo; smenjen je posle vojnog puča 1975. i otad se potpuno posvetio književnosti. &nbsp;Posle napada i cenzure portugalskih konzervativnih vlasti na njegov roman <em>Jevanđelje po Isusu Hristu</em> 1991. godine, koje su sprečile njegovu kandidaturu za Evropsku književnu nagradu, preselio se na španska Kanarska ostrva, gde je umro 2010. godine od posledica upale pluća.<br /> <br /> Svoj prvi roman <em>Zemlja greha </em>objavio je 1947. Posle toga, do 1966, nije prisutan na portugalskoj književnoj sceni.&nbsp;Od 1955. do 1981. bavio se novinarstvom i prevođenjem (Per Lagerkvist, Žan Kasu, Mopasan, Andre Bonar, Tolstoj, Bodler, Anri Fosijon, Žak Romen, Hegel, Rejmond Bajer i dr.). Kao urednik u jednoj lisabonskoj izdavačkoj kući, upoznao je i sprijateljio se sa najznačajnijim savremenim portugalskim piscima toga doba, pa je objavljivanje zbirke <em>Moguće pesme</em> 1966. označilo njegov povratak u književnost. Otad slede brojne njegove zbirke pesama, romani, zbirke priča, kritike i politički tekstovi koje je objavljivao kod najznačajnijih izdavača i u poznatim portugalskim književnim i dnevnim novinama: <em>Verovatno radost</em> (pesme, 1970), <em>Priče s ovog i s onog sveta</em> (1971), <em>Putnička torba</em> (priče, 1973), <em>Godina 1993</em> (poema, 1973), <em>Beleške</em> (politički članci, 1974), <em>Gledišta iznesena u DL</em> (političke polemike protiv diktature, 1974), <em>Kvaziobjekat</em> (zbirka priča, 1978), <em>Putovanje kroz Portugaliju</em> (putopis, 1981) i romani <em>Priručnik slikarstva i kaligrafije</em> (1977), <em>Samonikli</em> (1980), <em>Sedam Sunaca i Sedam Luna</em> (1982), <em>Godina smrti Rikarda Reiša</em> (1984), <em>Kameni splav </em>(1986), <em>Povest o opsadi Lisabona</em> (1989), <em>Jevanđelje po Isusu Hristu </em>(1991), <em>Esej o slepilu</em> (1995),<em> Sva imena</em> (1997), <em>Pećina</em> (2001), <em>Udvojeni čovek</em> (2003), <em>Esej o vidovitosti </em>(2004), <em>Smrt i njeni hirovi</em> (2005) i <em>Kain </em>(2009). Napisao je i drame <em>Noć</em> (1979), <em>Šta da radim sa ovom knjigom?</em> (1980), <em>Drugi život Franje Asiškog</em> (1987) i <em>In Nomine Dei</em> (1991).&nbsp;<br /> <br /> Pristupio je Portugalskoj komunističkoj partiji 1969. ali je sebe smatrao pesimistom i ateistom. Saramagov anarhokomunizam i oštra kritika monarhizma i katolicizma, kao i njegov politički angažman, kritika Evropske Unije i Međunarodnog monetarnog fonda podstakli su neke kritičare da ga uporede sa Orvelom: &bdquo;Orvelova odbojnost prema Britanskoj imperiji istovetna je sa Saramagovim krstaškim ratom protiv imperije u vidu globalizma.&ldquo;&nbsp;<br /> <br /> Pre dodeljivanja Nobelove nagrade 1998, dobio je 1995. Kamoišovu nagradu, &nbsp;najprestižniju nagradu za pisce portugalskog književnog izraza.</p> <p style="text-align: justify">&nbsp;</p>

    Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

    visa-logo4x
    Group-96674x
    Group4x
    Group-96724x
    layer14x
    Group-96634x
    Group-96654x
    Group-96664x
    image-4384x
    Group-96644x
    image-4394x