Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Popusti na Lagunine naslove s kreditnim karticama Banca Intesa

Dragi čitaoci, iskoristite brojne prednosti prilikom plaćanja kreditnim karticama Banca Intesa.
U periodu od 20. do 27. maja u knjižarama Delfi očekuje vas specijalna pogodnost – popust 50% na 10 odabranih naslova u izdanju Lagune:

„Jedno leto“, Bil Brajson
„Priče o crvenom sirku“, Mo Jen
„Keltov san“, Mario Vargas Ljosa
„Abecedar“, Česlav Miloš
„Ljuljaška daha“, Herta Miler
„Smrt na sandalovom kocu“, Mo Jen
„Riba u vodi“, Mario Vargas Ljosa
„Andaluzijski prijatelj“, Aleksander Sederberj
„Ko seje vetar“, Mihael Liders
„Opklada veka“, Majkl Luis

Podsećamo vas da do kraja godine plaćajući kreditnim karticama Banca Intesa možete ostvariti sledeće popuste:
popust 25% na knjige u izdanju Lagune za plaćanje kreditnom karticom u celosti;
popust 20% na knjige u izdanju Lagune za plaćanje na rate;
popust 5% na artikle gift programa.

Ukoliko nemate Banca Intesa kreditnu karticu, podnesite zahtev već danas u najbližoj ekspozituri Banke, i koristite sve prednosti koje ona donosi.

Ova ponuda se odnosi na plaćanje kreditnim karticama Banca Intesa u Laguna i Delfi knjižarama i ne uključuje internet prodajna mesta. Popusti se obračunavaju na redovne maloprodajne cene i ne mogu se sabirati ili kombinovati sa drugim popustima i akcijama. Popusti se odnose na plaćanje kreditnim karticama Banca Intesa za fizička lica u celosti, kao i na rate, osim ako nije drugačije navedeno.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Aleksander Sederberj

Aleksander Sederberj

<p style="text-align: justify">Aleksander Sederberj je radio kao televizijski scenarista i urednik na švedskoj televiziji. Rad na adaptacijama poznatih kriminalističkih romana inspirisao ga je da se i sam oproba u ovom žanru. <em>Andaluzijski prijatelj</em>, prvi deo trilogije o Sofi Brinkman, proglašen je za najbolju knjigu Frankfurtskog sajma knjiga 2011. godine. Sederberj živi na jugu Švedske sa suprugom i decom.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Malin Lauterbach</p>

Slika Bil Brajson

Bil Brajson

<p style="text-align: justify">Bil Brajson rođen je 1951. godine u De Moinu u Ajovi. Na svom prvom putovanju po Evropi, s rancem na leđima 1973, dospeo je i u Englesku, gde je upoznao ženu koja će mu postati supruga i rešio da se skrasi. Piše putopisne članke za Tajms i Indipendent. Do 1995. živeo je sa ženom i četvoro dece u Severnom Jorkširu, a potom odlučio da se vrati u Sjedinjene Države i preselio se s porodicom u Hanover u Nju Hempširu. Osam godina kasnije rešio se na još jedan povratak, i Brajsonovi od 2003. ponovo žive u Engleskoj.<br /> <br /> Prva Brajsonova knjiga bio je urnebesni putopis <em>The Lost Continent</em> (<em>Izgubljeni kontinent</em>), u kome je opisao putovanja po malim američkim gradovima u starom ševroletu svoje majke. Od tada je objavio, između ostalog, <em>A Walk in the Woods</em> (<em>Šetnja po šumi</em>), <em>I`m a Stranger Here Myself </em>(<em>I ja sam ovde stranac</em>), <em>The Mother Tongue </em>(<em>Maternji jezik</em>) i <em>Bill Bryson`s African Diary</em> (<em>Afrički dnevnik Bila Brajsona</em>). Pored duhovitog putopisa <em>Ni ovde ni tamo: putešestvija po Evropi</em>, Laguna je objavila i <em>A short History of Nearly Everything</em> (<em>Kratka istorija bezmalo svačega</em>). <br /> <br /> Bil Brajson je za <em>Kratku istoriju bezmalo svačega </em>dobio 2005. <em>Dekartovu </em>nagradu koju EU dodeljuje za izuzetna međunarodna ostvarenja u oblasti nauke. <em>Kratka istorija bezmalo svačega</em> je takođe dobila nagradu <em>Aventis</em> u kategoriji naučnih knjiga 2004.<a href="http://www.booksattransworld.co.uk/billbryson/" target="_blank"><br /> </a><br /> <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="http://www.booksattransworld.co.uk/billbryson/" data-value="http://www.booksattransworld.co.uk/billbryson/"><span class="ql-link-text">http://www.booksattransworld.co.uk/billbryson/</span></span></p>

Slika Česlav Miloš

Česlav Miloš

<p style="text-align: justify">Česlav Miloš (1911&ndash;2004), poljsko-litvanski pesnik, književnik, esejista i prevodilac. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1980.<br /> <br /> Rođen je u malom mestu u Litvaniji u plemićkoj porodici. Sudirao je u Vilnjusu. Upisao je polonistiku, studirao mesec dana i prešao na pravo, ali je i dalje sarađivao sa polonističkim književnim kružocima. U Parizu je kao stipendista boravio od 1931. gde se upoznao sa novim pravcima u književnosti. Tada je prvi put sreo svog rođaka, francuskog pesnika, metafizičara i kabalistu, Oskara Vladislava Miloša de Lubiča. Drugi njegov boravak u Parizu - školske 1934/35. bio je za njega mnogo značajniji. Po povratku iz Pariza radi u Radio Vilnjusu 1936/37. kada su ga nacionalisti izbacili zato što je pravio emisije o Belorusima i Jevrejima. Dobija posao u Radio Varšavi, gde upoznaje svoju buduću suprugu Janjinu Dlusku, ali i neke pesnike. Posebno mu je blizak Ježi Andžejevski. Ratno vreme provodi u Varšavi, odakle 1944. odlazi u slobodni Krakov. Jedno vreme posle rata radi kao poljski diplomata u SAD. Godine 1950. za katolički Božić poljske vlasti mu oduzimaju pasoš. Zahvaljujući tadašnjem ministru inostranih poslova Modžejevskom, odnosno, njegovoj supruzi Nataliji, pasoš mu je vraćen. U leto 1950. izabran je za sekretara Poljske ambasade u Parizu. Dana 15. februara 1951. napustio je ambasadu i zatražio politički azil od francuskih vlasti. Izvesno vreme proveo je u poljskoj &bdquo;Kulturi&ldquo;, a potom je s porodicom živeo u malom mestu kraj Pariza. Godine 1961. pozvan je da radi, najpre kao gostujući profesor u SAD. Predavao je književnost na Univerzitetu Berkli. Ranih devedesetih vraća se u Poljsku.<br /> <br /> Sebe je uvek prvenstveno smatrao pesnikom, i to hermetičkim pesnikom za malobrojnu čitalačku publiku, potom esejistom, a najmanje romanopiscem. Svoje najpoznatije delo, zbirku antistaljinističkih eseja &bdquo;Zarobljeni um&ldquo;, napisao je 1953. Ono mu je donelo veliku popularnost. U esejima je, kako je često pominjao, govorio ono što nije mogao da kaže u poeziji.<br /> <br /> U svojim poznijim delima bio je blizak Aleksandru Vatu i temi katastrofizma. Iskazivao je zabrinutost za sudbinu kulture i pisao je pesme bez određenog sadržaja inspirišući se primitivnom i varvarskom kulturom. Bavio se i temom umetnika u egzilu.</p>

Slika Herta Miler

Herta Miler

<p>Herta Miler je rođena 1953. godine u Ničidorfu u Rumuniji, a od 1987. godine živi u Berlinu kao spisateljica. Za svoje delo nagrađivana je brojnim nemačkim i međunarodnim nagradama. Godine 2009. Herta Miler dobila je Nobelovu nagradu za književnost. <br /><br />Izdavačka kuća <em>Hanzer </em>je objavila <em>Kralj se klanja i ubija </em>(2003), <em>Bleda gospoda sa šoljama moke </em>(2005), <em>Zver srca </em>(novo izdanje, 2007), <em>Lisac je već tada bio lovac </em>(novo izdanje, 2009) i roman <em>Ljuljaška daha</em> (2009).<br /><br />&nbsp;</p>

Slika Majkl Luis

Majkl Luis

<p style="text-align: justify">Majkl Luis je autor bestselera <em>Njujork tajmsa</em>. U knjizi <em>Opklada veka</em> govori o svetskoj finansijskoj krizi 2008. Po ovoj knjizi je snimljen istoimeni film, dobitnik Oskara. Piše članke i kolumne za brojne listove i časopise: <em>Blumberg vju</em>, <em>Veniti fer</em>, <em>Njujork tajms</em>, <em>Njujorker</em>&hellip;<br /> <br /> Odrastao je u Nju Orleansu, diplomirao je istoriju umetnosti na Prinstonu i magistrirao ekonomiju u Londonu. Živi u Berkliju u Kaliforniji sa suprugom i troje dece.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© Justin Hoch / CC BY 2.0 / Wikimedia Commons</p>

Slika Mario Vargas Ljosa

Mario Vargas Ljosa

<p style="text-align: justify">Mario Vargas Ljosa rodio se u Arekipi, u Peruu 1936. godine. Iako je u Pjuri izvedena jedna njegova drama i objavljena zbirka priča <em>Šefovi</em>, koja je dobila nagradu <em>Leopoldo Alas</em>, postao je poznat posle objavljivanja romana <em>Grad i psi</em>, za koji je dobio Nagradu Kratke biblioteke kuće <em>Seix Barral</em> 1962. i Nagradu kritike 1963. godine. Njegov drugi roman <em>Zelena kuća</em>, objavljen 1965, dobio je Nagradu kritike i Međunarodnu nagradu Romulo Galjegos. Potom je objavio dramska dela (<em>Gospođica iz Takne, Kati i nilski konj, La Čunga, Ludak sa balkona i Lepe oči, ružne slike</em>), studije i eseje (kao <em>Neprekidna orgija, Istina o lažama i Izazov nemogućeg</em>), sećanja (<em>Riba u vodi</em>), priče (<em>Štenad</em>) i, pre svega, romane: <em>Razgovor u katedrali, Pantaleon i posetiteljke, Tetka Hulija i piskaralo, Rat za smak sveta, Povest o Majti, Ko je ubio Palomina Molera?, Pripovedač, Pohvala pomajci, Lituma u Andima, Jarčeva fešta i Raj na drugom ćošku</em>. Dobio je najvažnije književne nagrade, od već spomenutih do nagrade Servantes, nagrade Princa Asturije, PEN/Nabokov i <em>Grinzane Cavour</em>. 2010. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Preminuo je 13. aprila 2025. godine.</p>

Slika Mihael Liders

Mihael Liders

<p style="text-align: justify">Mihael Liders je dugo godina proveo na Bliskom Istoku kao korespodent hamburškog časopisa <em>Die Zeit</em> i dobro poznaje sve tamošnje zemlje. Kao ekspert za islam čest je gost u TV i radio emisijama.&nbsp;</p>

    Mo Jen

    <p style="text-align: justify">Pravo ime Mo Jena je Guan Moje, a književni pseudonim na kineskom znači &bdquo;onaj koji ne govori&ldquo;. Rođen je 1955. u seljačkoj porodici. Roditelji su ga, iz predostrožnosti, naučili da ne govori kada je van kuće. Zbog toga je izabrao ovakav pseudonim, Mo Jen, &bdquo;onaj koji ne govori&ldquo;.<br /> <br /> Tokom Kulturne revolucije, 1966. godine, dobio je etiketu &bdquo;nepoželjnog elementa&ldquo; i zbog toga je izbačen iz škole. Njegova porodica je u to doba živela vrlo teško i siromašno. Radio je u fabrici, a 1976. je ušao u Narodnu oslobodilačku vojsku, a onda se učlanio i u Komunističku partiju. Mo Jen je diplomirao na Vojnoj akademiji umetnosti i književnosti 1986, a zatim i na Pekinškom univerzitetu. Njegovo seljačko poreklo i obrazovanje u vojnim okvirima, prilično odudaraju od obrazovanja koje su stekli drugi pisci nadojeni klasičnom književnošću. <br /> <br /> Godine 1981. je objavio svoju prvu novelu, <em>Kiša pada na prolećno veče</em> i uzeo pseudonim. Kritika je odmah toplo dočekala njegov prvenac, ali se proslavio romanom Crveni sirak koji je pretočen u film 1986.<br /> <br /> Mo Jen je dao ostavku u vojnoj službi 1999. gde je do tada radio u odeljenju za kulturu. <br /> <br /> Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 2012. godine sa obrazloženjem da sa &bdquo;fantastikom spaja fikciju, istoriju i savremeni trenutak&ldquo;.</p>

    Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

    visa-logo4x
    Group-96674x
    Group4x
    Group-96724x
    layer14x
    Group-96634x
    Group-96654x
    Group-96664x
    image-4384x
    Group-96644x
    image-4394x