Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

„Plava gospođa“ Milice Janković i „Jedno dopisivanje“ Julke Hlapec Đorđević u knjizi „Nove ljubavi“

Lagunina edicija „Savremenice“ koja upotpunjuje naše kulturno pamćenje o složenom radu značajnih Srpkinja iz XIX i s početka XX veka, kao i o istoriji privatnog života žena tog doba,  bogatija je za prve romane u istoriji naše književnosti koji se bave temom ženske preljube. Reč je o romanima „Plava gospođa“ Milice Janković i „Jedno dopisivanje“ Julke Hlapec Đorđević koje Laguna objavljuje u knjizi „Nove ljubavi“.

U tekstovima ranijih epoha žena je uglavnom bila ona koja je prevarena i koja zbog prevare pati, a ne ona koja vara. Književnice međuratne epohe prepoznale su potencijal ove teme i pomoću nje prvi put progovorile o ženi na posve drugačiji način: o ženi koja je aktivna, a ne pasivna. Takođe, progovorile su o braku, bračnim ulogama i dužnostima, majčinstvu i očinstvu, kao i o ženskom odnosu prema seksu.

„Plava gospođa“ (1924) prvi je roman štampan u formi knjige koji tematizuje žensku preljubu i zahvaljujući tome progovara o pomenutim problemima kao što su ženska seksualnost i uzoran građanski brak. Nakon ovog romana tek je u „Jednom dopisivanju“ (1932) Julka Hlapec Đorđević iznova obradila ovu temu.

Iako glavne junakinje ovih romana, Zora i Marija, stoje na različitim krajevima kada je reč o osvojenim slobodama i razumevanju ženskih identiteta, između njih postoji niz sličnosti. Glavna paralela tiče se prirode njihovih brakova. Obe junakinje žive u „lepim bračnim kavezima“, u zajednicama u kojima nisu zadovoljne partnerskim odnosima. Nezadovoljstvo i nedovoljna lična ostvarenost, emotivna i intelektualna neispunjenost glavni su razlozi za upuštanje u vanbračne afere.

Knjiga „Nove ljubavi“ donosi nam raznovrsniju sliku srpske književnosti, kada je reč o autorstvu, sadržaju, žanrovima, a dug je svakog naroda prema svom kulturnom nasleđu da neprekidno procenjuje i vrednuje pojedina nezasluženo zaboravljena dela. „Plava gospođa“ i „Jedno dopisivanje“ donose nam jednu drugačiju, novu, žensku sliku sveta međuratne srpske književnosti. Knjigu je priredila Jelena Milinković i napisala predgovor.

Knjigu „Nove ljubavi“ potražite od 2. februara u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari www.delfi.rs i na sajtu www.laguna.rs.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Julka Hlapec Đorđević

Julka Hlapec Đorđević

<p style="text-align: justify">Julka Hlapec Đorđević je rođena 1882. godine u Starom Bečeju. Najveći deo života provela je u inostranstvu, najviše u Beču i u Češkoj. Maturu iz klasičnih jezika položila je u Ljubljani. Doktorirala je filozofiju u Beču sa svega 24 godine i time postala jedna od prvih žena doktora nauka u Srbiji. Bila je poliglotkinja: govorila je engleski, nemački, francuski, mađarski i češki jezik. Nakon udaje za češkog oficira Zdenjka Hlapeca preselila se u Češku gde i provela najveći deo života. Pisala je romane, putopise, eseje i književnu kritiku. Sarađivala je sa brojnim časopisima i objavljivala za značajne izdavačke kuće. Bila je angažovana intelektualka &ndash; feministkinja i kao takva članica i osnivačica domaćih i internacionalnih feminističkih udruženja. Učestvovala je u negovanju jugoslovensko&ndash;čehoslovačkih kulturnih veza. Jedna je od najobrazovanijih žena prve polovine XX veka. Gotovo sve svoje knjige objavila je tokom jedne decenije. U esejističkim knjigama je objedinila studije koje je tokom 20-ih godina XX veka objavljivala u časopisima. Njeno stvaralaštvo povezano je sa feminističkim idejama. Umrla je u Češkoj 1969. godine. Najznačajnija dela: roman <em>Jedno dopisivanje</em> (1932); putopisna proza <em>Osećanja i opažanja</em> (1935); studije i eseji <em>Sudbina žene. Kriza seksualne etike</em> (1930), <em>Studije i eseji o feminizmu I i II</em> (1935, 1937). &nbsp;</p>

Slika Milica Janković

Milica Janković

<p style="text-align: justify">Milica Janković je rođena 1889. godine u Požarevcu. Zbog razvoda roditelja ubrzo se sa majkom i sestrama preselila kod ujaka u Veliko Gradište gde je provela najveći deo detinjstva i mladosti. U Velikom Gradištu je završila osnovnu školi i položila malu maturu. U Beogradu je završila slikarsku školu Bete i Riste Vukanovića i studirala ruski jezik kod Radovana Košutića. Radila je kao nastavnica crtanja u Kragujevcu i Beogradu. Usavršavala je slikanje u Minhenu. Prevodila je sa ruskog jezika (najznačajniji prevod: Tolstojeva trilogija romana <em>Detinjstvo</em>, <em>Dečaštvo</em>, <em>Mladost</em>). Pisala je pripovetke i romane. Debitovala je 1909. godine u časopisu <em>Srpski književni glasnik</em> (urednik Jovan Skerlić) pod pseudonimom L. Mihajlović. Sarađivala je sa izdavačkim kućama i časopisima širom Jugoslavije. Pored knijiževnost za odrasle, objavljivala je i književnost za decu. Njena dela su u bila među najčitanijim u prvoj polovini XX veka. Već sa dvadeset godina je osetila prve simptome bolesti (hronični reumatizam) sa kojom je živela do smrti. Najveći deo života provela je po lečilištima i banjama i vezana za krevet gotovo nepokretna. Umrla je 1939. godine u Niškoj banji. Najznačajnija dela: zbirka pripovedaka <em>Ispovesti</em> (1913, drugo izdanje 1922); romani <em>Pre sreće </em>(1918), <em>Kaluđer iz Rusije</em> (1919), <em>Plava gospođa</em> (1924), <em>Mutna i krvava</em> (1932); autobiografski zapisi <em>Među zidovima</em> (1932). &nbsp;</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x