Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Pisci i moda: Zmijski car i šešir

Pored Petra Pana odenutog lišćem, dečaka koji ne želi da odraste, i Mali princAntoana de Sent-Egziperija ne prihvata svet odraslih u kojem jedino prepoznaje ono što odlikuje površnu pojavu Persone. Osim sujete, licemerja, hvalisavosti, Princ nije u stanju da uoči i prihvati druge vidove i blagodeti odraslosti. Osećajnost ove knjige, na koju se „lepe“ i mladi i stari, razotkriva pisca koji smatra kako je detinjstvo pravi život u fantazijama, istinski život umetnika, dok je sve ostalo ispraznost matoraca da jure za novcem i da se pred drugima dokazuju.
Zmijski20car20Mali20princ
Predistorija susreta sa Malim princem ispunjena je piščevim (naratorovim) uzaludnim pokušajima da ljudi rastumače njegov neobičan linearni crtež zmijskog cara udava koji je progutao slona. Međutim, mnogi na njemu ne prepoznaju sitog udava već isključivo vide šešir velikog oboda. Udav je, u stvari, prikriven oblikom šešira, što jungovka Marija-Lujza fon Franc detaljno tumači analizirajući piščev složen odnos sa zahtevnom i proždirućom majkom koja mu nije dozvolila da odraste.

Osim što je šešir kod mnogih potreban dodatak visini i što delimično maskira onog ko ga nosi, često sakrivajući pogled i pokrivajući čelo kao središte pameti, on predstavlja i mogućnost da njegov vlasnik bude neko drugi, možda neko luckast, neko ko se bez zadrške prepušta igri. Šešir često označava igru identiteta. On je granica između javnog i privatnog ja i podrazumeva kreiranje različitih uloga, od kitnjastih damskih bašti na glavama Budenbrokovih i cilindra kao produžetka cerebralnosti i znaka nametljive inteligencije do grotesknih ili detinjastih persona iza kojih se krije mračnija strana ličnosti. Ridler iz Betmenovog sveta nosi šešir melon, nalik cirkuskim rekvizitima, dok njegova sklonost ka igrama i zagonetkama skriva potuljenog intelektualca sadistu.

Ludi šeširdžija se projavljuje u „Alisi u Zemlji čuda“, gde, onako kako razmišlja dete, izvrće logiku do apsurda ponašajući se neuravnoteženo, od ljubaznosti do grubosti. U nekadašnjoj preradi šešira, najčešće od dabrovog krzna, koristila su se jedinjenja sa živom, koja je, pri parenju krzna da bi omekšalo, isparavala i trovala jadne šeširdžije. Mahom su gubili kosu i zube, a neke su spopadale „bubice i spirohete“ pa je tako u Engleskoj stvoren izraz mad as a hatter, ili ćaknut kao šeširdžija, koji se uspešno proširio poezijom i prozom. U bajkama, čarobni šešir može da nosioca učini nevidljivim dok Supermen, kad je u ulozi novinara reportera, kao deo civilnog maskiranja u nekog prosečnog nosi uobičajeni model fedora.

Knjiga o Malom princu kaže da posle kvara aviona i prinudnog sletanja u Sahari, što je podatak iz ličnog Egziperijevog života, pisac sreće Princa koji izgleda kao kepec-Napoleon, sa mačem i elegantnim šinjelom ukrašenim zvezdastim epoletama i širokim manžetnama. Mališa zahteva da mu pisac narator nacrta ovcu. Iako je Mali princ šestogodišnje dete koje zabavljaju crteži, on je prpošan i ima pomalo nadmen stav gospodara situacije. Nastupa sa teatralnim osećanjem nadmoći, sa sigurnošću malog boga. Njegov lik sa pozorišnom kostimografijom neporaslog despota lebdi u sanjivoj izmaglici i u fantazijama tipičnim za detinjstvo i blizak dodir sa nesvesnim. Starmali princ prezire svet odraslih, posedujući onu naivnu životnost za kojom čeznu oni koji su je izgubili u odrastanju.

Iako nedodirljivo popularna, knjiga o Malom princu odiše sentimentalnošću koja izaziva izvesnu nelagodnost, možda zbog toga što meki sentiment uvek u sebi krije okrutnost i dobro sakrivenu ravnodušnost ili razjedajuću patnju. Za Egziperija je Princ, koji se pojavio na Zemlji i potom nestao, sigurno nastao kao posledica gubitka mlađeg brata, koga je mnogo voleo i čija je prerana smrt sagorela veliki deo piščeve ličnosti onesposobivši je da odraste.

Lik Malog princa, ugrađenog u napoleonovski šinjel, odgovara prototipu večitog dečaka koji prezire odrasle nudeći detinjstvo kao jedino pravo utočište. Večiti dečak, puer aeternus iz Ovidijevih „Metamorfoza“, odnosi se na boga-dečaka iz Eleusinskih misterija, koga su poistovećivali sa Dionisom i Erosom. On je rođen noću, u misteriji majčinskog kulta u Eleusini i neka je vrsta spasitelja, boga bujanja, uskrsnuća i božanske mladosti. U savremenom značenju, atribut večiti dečak označava tip mladog muškarca koji pati od snažnog kompleksa majke, ispoljavajući tipično neurotično ponašanje prepoznatljivo kroz homoseksualnost i donžuanstvo.

Pominjući „nago dete Isusa“ Jung ukazuje na arhetip boga-deteta prisutnog i u folkloru, u likovima patuljaka i elfa kao skrivenih i značajnih sila prirode. Oni su obično predstavljeni sa kapuljačom na kaputu, kao što su obučeni Snežanini patuljci. Prepoznatljiva kapuljača „večitih dečaka“ se sa pisca Žana Koktoa, koji ju je i sam nosio potom ustanovivši modu mladih, prenela do današnjih mladića koji nose dukseve sa kapuljačom natučenom do pola lica. Njihovu aseksualnu pojavu teško je povezati sa preterano erotizovanim „lolitama“. Ipak, na modnoj sceni, mladići-dečaci sa androginim karakteristikama stoje naporedo sa ženama – večitim devojkama ili devojčicama prenaglašene seksualne privlačnosti. Odnosi na svetskoj pozornici, ne samo mode već i među polovima, nalažu da se preispitaju izmenjene uloge muškarca i žene.

Autor: Ljubica Arsić
Izvor: Dnevnik

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Antoan de Sent Egziperi

Antoan de Sent Egziperi

Antoan de Sent Egziperi rođen je 29. juna 1900. godine  u Lionu u Francuskoj. Rastao je u porodici sa petoro dece (on je bio treće). Iako je od detinjstva pokazivao sklonost ka pisanju ipak je prevagnula njegova želja da postane pilot.  Ipak, čak i kada je profesionalno počeo da se bavi letenjem (od 1921. godine) nastavio je da piše. Njegove rukopise videli su poznati francuski pisci, među kojima je bio i Andre Žid, i podstakli su ga da nešto od toga objavi. Godine 1926. Izašao je njegov prvi roman Avijatičar. Nastavlja svoju letačku karijeru (1930. godine dobio je Orden legije časti za zasluge u civilnoj aero-anutici), ali i da objavljuje književne članke, priče i romane. Za vreme Drugog svetskog rata bio je pilot u okviru savezničkih snaga u borbama protiv nacističke Nemačke. Poginuo je u avionskoj nesreći 31. jula 1944. godine.

Slika Džejms Metju Bari

Džejms Metju Bari

<p>Ser Džejms Metju Bari (1860-1937), škotski dramaturg i romanopisac, svetsku slavu stekao je zahvaljujući knjizi <em>Petar Pan</em>. Karijeru je započeo kao novinar u Notingemu, da bi se osamdesetih godina XIX veka posvetio pisanju knjiga. Njegovi prvi romani, <em>Auld Licht Idylls</em> (1888), <em>A Window in Thrums</em> (1889) i <em>The Little Minister</em> (1891), poznatiji kao <em>Thums </em>romani, postigli su veliki uspeh. Postom su usletili <em>Tommy</em> romani &ndash; <em>Sentimental Tommy</em> (1896) i <em>Tommy and Grizel</em> (1902) &ndash; koji sadrže tematske i pripovedne elemente koji će u potpunosti biti razrađeni u knjizi o Petru Panu. Svoje najpoznatije delo o dečaku koji ne želi da odraste, prvobitno je napisao u dramskoj formi (prvo izvođenje drame <em>Petar Pan</em> bilo je 27. decembra 1904. godine), da bi ga kasnije pretočio u roman. Godine 1929. Dž. M. Bari autorska prava za <em>Petra Pana</em> prepisao je dečijoj bolnici u ulici Ormond.<br /><br />Beri je potekao iz radničke porodice. Otac Dejvid Bari je bio tkač, a majčin otac kamenorezac. Metju je odrastao u mnogočlanoj porodici kao deveto dete od desetoro mališana. Pre udaje za Dejvida Barija, njegova majka Margaret Ogilvi bila je pripadnik sekte Old Lights. Mnogi likovi u Džejmsovoj literaturi preuzeti su upravo iz priča koje mu je majka pripovedala u detinjstvu. <br /><br />Kada je imao sedam godina poginuo mu je dve godine stariji brat Dejvid. Budući da je Dejvid bio majčin miljenik Džejms se preoblačio u garderobu svog starijeg brata kako bi utešio majku koja je pala u depresiju. Izuzetna vezanost majke i sina rodila se upravo tih godina, a nakon majčine smrti (1896) Džejms je napisao prelepu Margaretinu biografiju. <br /><br />Nakon što je završio univerzitet Bari se praznih džepova preselio u London, gde je nastavio da se bavi novinarskim radom što mu je bio osnovni izvor prihoda. <br /><br />Danas se gotovo sa sigurnošću može reći da je Bari lik Petra Pana napisao na osnovu Pitera Dejvisa (1897-1960) i njegove mnogobrojne braće. Ovi dečaci bili su deca njegovih najboljih prijatelja Artura i Silvije Dejvis. Silvija je bila ćerka njegovog prijatelja romanopisca Džorda di Morijera. <br /><br />Godine 1909. Meri Bari je ostavila Džejmsa zbog pisca Gilberta Kenona i tako se njihov brak okončao. <br /><br />Kada su preminuli Artur i Silvija Dejvis, Beri je postao zakonski staratelj pet mališana, ali se nikada nije tako ponašao, već kao stariji brat. <br /><br />Džorž, jedan od dečaka je poginuo u I svetskom ratu, Majkl se za vreme pohađanja Oksforda udavio. Majklova smrt je Barija duboko pogodila. Piter je postao uspešni izdavač. 1960. je izvršio samoubistvo.<br /><br />Lik Vendi je napisao u sećanje na svoju majku. <br /><br />&nbsp;</p>

Slika Luis Kerol

Luis Kerol

<p style="text-align: justify">Luis Kerol (1832&ndash;1898) je bio pseudonim Čarlsa Latvidža Dodžsona, vikara i učitelja. Priču o Alisinim doživljajima prvi put je ispričao da zabavi svoju mladu prijateljicu Alisu Lidel dok su se vozili čamcem. Ona ga je zamolila da je zapiše i on ju je 1865. godine objavio pod naslovom <em>Alisine pustolovine u Zemlji čuda</em>. Nastavak <em>Alisa s one strane ogledala</em> objavljen je šest godina kasnije.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x