Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

„Petrogradski list“ u romanima Vanje Bulića

Iz štampe su upravo izašli devetnaesto izdanje „Simeonovog pečata“ i jedanaesto izdanje „Jovanovog zaveštanja“, romana Vanje Bulića. A oktobru će prilikom zvanične posete Beogradu, Vladimir Putin, predsednik Rusije, vratiti Srbiji „Petrogradski list“, istregnutu i ukradenu stranu 166 iz Miroslavljevog jevanđelja. Kakve veze imaju ove dve vesti?

Miroslavljevo jevanđelje se sedam vekova nalazilo u manastiru Hilandar, u Svetoj gori, jedinoj monaškoj državi na svetu. Radnje oba romana Vanje Bulića vezane su za manastir Hilandar i značajnu ulogu u njima ima Miroslavljevo jevanđelje, koje je se našlo u ediciji Uneskoa „Pamćenje sveta“ kao jedno od 120 najvrednijih nepokretnih dobara u istoriji ljudske civilizacije. „Petrogradski list“ je 1848. godine nožem isekao iz Miroslavljevog jevanđelja ruski vladika Porfirije Uspenski i predao ga na dar ruskom caru.

„Petrogradski list“ je, pored živih likova, u stvari glavni junak romana „Jovanovo zaveštanje“. Postojala je kletva u Hilandaru da će se dogoditi nešto strašno onome ko otuđi Miroslavljevo jevađelje. A nakon što je 1896. godine Aleksandar Obrenović iz Hilandara doneo u Beograd Miroslavljevo jevanđelje, ugasile su se tri dinastije, čiji su monarsi Miroslavljevo jevađelje, ili kradeni deo, smatrali i koristili kao ličnu svojinu. Tako su sa poslednjim vladarem iz loze nestali Obrenovići, Karađorđevići u Srbiji i Romanovi u Rusiji. Sva tri monarha su ubijena.

U romanu „Jovanovo zaveštanje“, postoje dva tajna društva – u Srbiji „Za kralja i otadžbinu“ i u Rusiji „Za cara i otadžinu“. Rusko tajno društvo želi da vrati „Petrogradski list“ u Srbiju, a srpsko društvo želi da kompletirano Miroslavljevo jevađelje vrati na Hilandar, jer postoji verovanje da će se povratkom najznačajnijeg ćiriličnog spisa na Hilandar vratiti monarhije u Rusiju i Srbiju.

Divna tema za razmišljanje šta će se dogoditi kada Vladimir Putin donese u Srbiju „Petrogradski list“...

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Vanja Bulić

Vanja Bulić

<p style="text-align: justify">Vanja Bulić (1947) čitav radni vek je proveo kao novinar u pisanim i elektronskim medijima. Za televiziju je uradio više od četiri hiljade emisija različitih žanrova, a pisao je za gotovo sve prestižne listove nekadašnje Jugoslavije. Bio je glavni urednik časopisa <em>ITD</em>, <em>Zum</em>, <em>Praktična žena</em>, pomoćnik glavnog urednika časopisa <em>Duga</em>, glavni urednik satelitskog programa TV BK, urednik zabavnog programa TV BK i TV <em>Happy</em>. Dobitnik je više novinarskih nagrada za pisano novinarstvo i gotovo svih priznanja koja se dodeljuju za posao voditelja na televiziji. Radio je dokumentarne filmove (<em>Državni radnik</em>, <em>Crveni barjak</em> <em>Filipa Filipovića</em>), scenarista je četiri TV serije (<em>Jugovići </em>&ndash; RTS, <em>Javlja mi se iz dubine duše</em> &ndash; TV Košava, <em>Drugo stanje</em> &ndash; BK TV i <em>Kafana na Balkanu</em> &ndash; Telekom). Koscenarista je dugometražnog filma <em>Lepa sela lepo gore</em> i scenarista filmova <em>Drugo stanje</em> i <em>Pokidan</em>. Napisao je zbirke priča <em>Kako sam gajio blizance</em> (1995), <em>Sto bisera</em> (2009), <em>Istorija u krevetu</em> (2012), <em>Muškarac u izvesnim godinama</em> (2014), <em>Zašto bog nema auto</em> (2016) i <em>Rupe u glavi</em> (2020), i romane <em>Tunel </em>&ndash; <em>lepa sela lepo gore </em>(1996), <em>Ratna sreća</em> (1999), <em>Zadah belog</em> (2000), <em>Vrele usne</em> (2001), <em>Parada strasti</em> (2003), <em>Drugo stanje</em> (2006), <em>Oko otoka</em> (2009), <em>Šole </em>(2010), <em>Simeonov pečat</em> (2012), <em>Jovanovo zaveštanje</em> (2013), <em>Dosije Bogorodica</em> (2014), <em>Devedesete </em>(2015 &ndash; knjiga u kojoj se nalaze četiri romana objavljena devedesetih godina prošlog veka), <em>Teslina pošiljka</em> (2015), <em>Šmekeri </em>(2016), <em>Šmekerke </em>(2017), <em>Viza za nebo</em> (2017), <em>Dušanova kletva</em> (2018), <em>Teodorin prsten</em> (2019), <em>Savin osvetnik</em> (2020), <em>Tata u drugom stanju</em> (2021), <em>Milutinov greh</em> (2023). Priredio je dnevnik iz Haga Veselina Šljivančanina <em>Branio </em><em>sam istinu</em> (2012), a napisao je i romansirane biografije glumaca Petra Božovića, Miše Janketića, Marka Nikolića, Lazara Ristovskog, Jelisavete Seke Sablić i pevača Ace Lukasa. Napisao je pet pozorišnih komada: <em>Državni radnik</em>, <em>Rijaliti obračun</em>, <em>Jače smo od sudbine</em>, <em>Braća po Hagu</em> i <em>Bitanga u boji</em>. Među nagradama dobijenim za spisateljski rad izdvajaju se <em>Zlatni beočug</em> za trajni doprinos kulturi Beograda, nagrada &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; za najbolju knjigu satiričnih priča, kao i tri godišnja priznanja Redakcije za kulturu RTS <em>Zlatni hit liber</em> za najtraženije knjige u knjižarama i bibliotekama Srbije 2012, 2013. i 2015. godine.<br /> <br /> Otac je trojice sinova, imao je rok sastav, strastveni je igrač preferansa i još uvek igra odbojku. Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x