Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

„Ovde nisu čista posla“: Baz Lurman o ekranizaciji „Majstora i Margarite“

U australijskoj radio emisiji „The History Listen“, producentkinja Roza Elen razgovarala je sa ljubiteljima Bulgakovljevoghttps://laguna.rs/a2022_autor_mihail_bulgakov_laguna.htmlromana o njegovoj jedinstvenoj magiji i neospornoj genijalnosti. Jedan od ovih ljubitelja je Baz Lurman, koji priprema adaptaciju ovog cenjenog ruskog romana. „Ne može se reći da sam ja tražio njega, iskreno sam imao osećaj da on mene traži“, kaže o ovom projektu.

„Moj omiljeni deo romana je o Margariti i o njenim transformacijama, koje su mi se naročito dopale“, kaže Lurman. „Deo u kome demon Azazel daje Margariti magičnu pomadu u sklopu priprema za đavolski ponoćni bal, kada ona uči da leti gola, jedan je od najveličanstvenijih momenata u ruskoj, pa i svetskoj književnosti“.

Naravno, već je bilo nekoliko adaptacija romana – dosad oko pet u Rusiji, kaže jedan poznavalac. Ali izgleda da je knjiga ukleta. „Sve ove produkcije su pratile bizarne komplikacije. Glumci su se povređivali, rođaci su im umirali, jednom je ceo film izgoreo u požaru, jednoj produkciji je trebalo 17 godina da ugleda svetlost dana, a jednom prilikom, ogromna crna mačka ušla je u stan jedne od glumica“.

Ni Lurmanova produkcija nije bez komplikacija. „Na neki način me je pomalo zavela ideja o ovoj produkciji, ali sam pomislio: Ne, nikad ne bih stvarno mogao da je uradim“, rekao je u emisiji.

„Cela ta priča mi nije napuštala misli, ali sam, u suštini, sve vreme bežao od nje. Hoću da kažem, razni ljudi su imali prava na priču, stalno su mi prilazili i govorili kako imaju autorska prava za ʼMajstora i Margarituʼ, i da sam prava osoba za njenu adaptacijuʼ, ili, jednom prilikom dok sam bio na potpisivanju knjige u Njujorku, neki čudak me je uhvatio za ruku i rekao [sa ruskim akcentom]: ʼPraviš Majstora i Margaritu?ʼ Na šta sam mu odgovorio kako razmišljam o tome. I onda mi je rekao: ʼJaviću ti seʼ. Dok se okretao, video sam da na ruci ima tetovažu vučje glave. I tada sam pomislio da treba da se držim podalje od ʼMajstora i Margariteʼ i da tu nisu čista posla.“

Pa, meni zvuči baš lepo. Poslušajte ceo podkast od 30 minuta ovde. (Ali samo ako imate vremena da ponovo pročitate roman, što ja prosto moram. Pa dobro – događale su se i gore stvari.)

Autor: Emili Templ
Izvor: lithub.com
Prevod: Borivoje Dožudić

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Mihail Bulgakov

Mihail Bulgakov

<p style="text-align: justify">Mihail Bulgakov rođen je 3. (15) maja 1891, u Kijevu, od oca Afanasija Ivanoviča Bulgakova (1859&ndash;1907), profesora Kijevske duhovne akademije, i majke Varvare Mihajlovne (1869&ndash;1922). Bio je prvo dete u porodici, uslediće još šestoro. Godine 1909. završava Prvu kijevsku gimnaziju i upisuje se na Medicinski fakultet Kijevskog univerziteta.<br /> <br /> U prvi brak stupio je godine 1913, sa Tatjanom Lapom (1892&ndash;1982). Diplomirao je 31. oktobra 1916. Prvo radno mesto bilo mu je u selu Nikoljskom u Smoljenskoj guberniji, zatim je radio kao lekar u Vjazmi. Tokom Prvog svetskog rata Bulgakov radi kao lekar &ndash; najpre u takozvanoj prifrontovskoj zoni, a kasnije u rezervi.<br /> <br /> U decembru 1917. prvi put dolazi u Moskvu i boravi kod svog ujaka, poznatog moskovskog lekara N. M. Pokrovskog (koji će biti prototip profesora Preobraženskog iz pripovetke &bdquo;Pseće srce&ldquo;). U proleće 1918. vraća se u Kijev, gde započinje svoju privatnu praksu kao lekar venerolog.<br /> <br /> U vreme Građanskog rata, u februaru 1919, Bulgakov je mobilisan kao vojni lekar, da bi se sredinom oktobra vratio u Kijev i tokom uličnih borbi prišao (nema podataka da li dobrovoljno ili zato što je zarobljen) Oružanim snagama Juga Rusije i postao vojni lekar Trećeg kozačkog puka. Izvesno vreme provodi u Čečeniji i na Vladikavkazu sa kozačkim jedinicama.<br /> <br /> Vladikavkasko pozorište u leto i jesen 1920. stavlja na repertoar prve njegove komade: <em>Samoodbrana</em> i <em>Braća Turbin</em>. U periodu od 1922&ndash;1926. Bulgakov u <em>Sireni</em> objavljuje više od 120 reportaža, eseja i feljtona. Piše prozna dela <em>Đavolijada</em>, <em>Kobna jaja</em>, <em>Pseće srce</em>, i drame <em>Zojkin stan</em>, <em>Purpurno ostrvo</em>, <em>Beg/Trka</em>, <em>Adam i Eva</em>, <em>Blaženstvo</em>, <em>Ivan Vasiljevič</em>, <em>Aleksandar Puškin</em> i druge. Nijednoj drami nije odobreno izvođenje.<br /> <br /> Godine 1923. pisac započinje rad na romanu <em>Bela garda</em>. Postaje član Sveruskog saveza pisaca. Naredne, 1924. godine, upoznaje Ljubov Jevgenijevnu Belozersku (1898&ndash;1987), koja se upravo vratila iz inostranstva i koja mu uskoro postaje žena.<br /> <br /> Veoma je značajno da se godine 1926. u Moskovskom umetničkom akademskom teatru (MHAT) s velikim uspehom daje njegova pozorišna predstava <em>Dani Turbinih</em>. Dozvola za njeno izvođenje, najpre izdata na godinu dana, nekoliko puta je produžavana, jer se dopala Staljinu. Istovremeno, u sovjetskoj štampi traje intenzivna, oštra kritika stvaralaštva Mihaila Bulgakova.<br /> <br /> Bulgakov i njegova druga supruga Ljubov Jevgenjevna godine 1928. odlaze na Kavkaz i obilaze Tiflis (Tbilisi), Batumi, Zeleni rt, Vladikavkaz&hellip; Iste godine beleži začetke romana kome će davati niz naslova sve do konačnog: <em>Majstor i Margarita</em>. Na tom romanu, koji smatra zavetnim delom na zalasku života, radiće oko dvanaest godina. Posle mnogih varijanata (osam redakcija), završiće ga 1939, ali ne sasvim: do same smrti diktiraće izmene i dopune svojoj trećoj supruzi &ndash; Jeleni Sergejevnoj Šilovskoj, koju je upoznao 1929. i koja će, predano radeći na ispravkama, romanu dati konačan oblik, ali na objavljivanje će ovaj roman čekati čitavih 26 godina.<br /> <br /> Godine 1929. skidaju se s repertoara svi njegovi komadi, te i naredne godine prestaje objavljivanje Bulgakovljevih dela. Upućuje pismo i Vladi SSSR, s molbom da odluči o njegovoj sudbini &ndash; ili da mu dozvoli da emigrira, ili da mu da mogućnost za rad u MHAT-u. Uskoro mu telefonira Staljin, savetujući da napiše molbu da ga prime u MHAT. Od 1930. do 1936. radi u MHAT-u kao asistent reditelja. <br /> <br /> Godine 1936, posle članka u <em>Pravdi</em>, Bulgakov je napustio MHAT i počeo da radi u Boljšom teatru kao libretista i prevodilac. Tokom 1937. radio je na libretu <em>Minjin i Požarski</em> i <em>Petar Prvi</em>.<br /> <br /> Godine 1939. pisac radi na libretu <em>Rašel</em>, kao i na drami o Staljinu (<em>Batumi</em>). Dramu je odobrio sâm Staljin, ali, uprkos očekivanjima autora, bila je zabranjena i za štampu i za izvođenje. U aprilu i maju pisac čita prijateljima roman <em>Majstor i Margarita</em> u celosti. U septembru mu se zdravlje dramatično pogoršava, gubi vid, lekari konstatuju hipertoničnu nefrosklerozu, čije znake je i sam već prepoznavao. Počinje da diktira supruzi Jeleni poslednje izmene za roman <em>Majstor i Margarita</em>.<br /> <br /> Desetog marta 1940. prestaje da kuca srce Mihaila Afanasjeviča Bulgakova; sledećeg dana održana je komemoracija u zdanju Saveza sovjetskih pisaca. Pre komemoracije moskovski skulptor S. D. Merkurov sa lica Bulgakova skida posmrtnu masku. Bulgakov je sahranjen na Novodevičjem groblju. Na njegovom grobu, prema želji njegove supruge J. S. Bulgakove, postavljen je kamen, nazvan &bdquo;golgota&ldquo;, koji je ranije ležao na grobu N. V. Gogolja.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x