Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Održana tribina Laguninih autora „Tito kroz prizmu pisaca“

U utorak, 30. septembra u Delfi Caféu u SKC-u održala se tribina Laguninih autora pod nazivom „Tito kroz prizmu pisaca“.

Na tribini u Delfi Caféu u SKC-u našli su se na okupu književnik Ivan Ivanji, autor knjige „Titov prevodilac“, Pero Simić, pisac publicističkog dela „Broz protiv Tita“, i novinar, urednik i publicista Milomir Marić, koji je pre tri decenije napisao kultni bestseler „Deca komunizma“, a Laguna ga ponovo štampala za nove generacije čitalaca.
Za one koji su pročitali sve tri knjige bilo je zanimljivo čuti šta učesnici misle o delima svojih kolega po peru, njihove ocene Titovog vremena, njegove zasluge, ali mnogo više greške, čije posledice i mi danas ispaštamo.

Zanimljivo je bilo čuti da li su i u kojim uslovima imali priliku da sretnu Tita, kakav je utisak ostavio na njih, šta ih je podstaklo da napišu knjige koje se odnose na vreme njegove neprikosnovene samovlasti nad narodima Jugoslavije i koliko je njegova krivica što se SFRJ raspala.

Ivanji nije krio da je i danas sa 86 godina ostao „titoista“ jer je period pod njegovom vlašću bio najmirniji i najprosperitetniji za sve narode koji su činili Jugoslaviju. On je uveren da bi sve bivše republike, da im se pruži prilika da biraju predsednika, ponovo glasale za Tita.

Marić je daleko kritičniji prema posleratnom periodu u SFRJ i smatra da smo uglavnom svi bili naivni i verovali da je „socijalizam sa ljudskim likom“ ostvariv, a da su se znakovi raspada države nagoveštavali još dok je bila kraljevina, pre Drugog svetskog rata, i da su bile vidljive secesionističke tendencije.

Simić je ispričao da je želeo samo da pronađe objašnjenje za Titovu izjavu da je „razgovor koji je vodio sa srpskim rukovodstvom 11. maja 1971. bio najteži u njegovom životu“.

Simić smatra da je potrebno istražiti sve što se zbivalo u SFRJ od početka maspoka u Hrvatskoj pa sve do donošenja ustava iz 1974. da bi se shvatilo da je tokom tih godina Josip Broz izneverio Tita to jest „titioizam“, koji je podrazumevao dostupnu demokratizaciju zemlje. Broz se, međutim, vratio staljinističkoj „čvrstoj ruci“ sve do smrti, ostavljajući prezaduženu zemlju bez perspektive da se dalje razvija.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Ivan Ivanji

Ivan Ivanji

<p style="text-align: justify">Ivan Ivanji rođen je 24.1.1929. godine u Zrenjaninu. Književnik je i prevodilac. Roditelji, oboje lekari, Jevreji, ubijeni su 1941. godine, a on se spasao bekstvom kod rođaka u Novi Sad. Tu je uhapšen u martu 1944. godine, posle čega je bio zatočen u koncentracionim Logorima Aušvic i Buhenvald do aprila 1945. godine.<br /> <br /> Završio je srednju tehničku školu u Novom Sadu, posle toga studirao arhitekturu, a zatim i germanistiku u Beogradu. Preko 20 godina bio je prevodilac za nemački jezik Josipu Brozu Titu kao i drugim državnim i partijskim funkcionerima. Paralelno s karijerom pedagoga, novinara, dramaturga i brojnim funkcijama koje je obavljao u kulturnom životu Beograda i diplomatiji, Ivanji se bavio i književnošću i od rane mladosti objavljivao poeziju, prozu, eseje, bajke i drame. Njegovim najznačajnijim delima smatraju se romani <em>Čoveka nisu ubili</em>, <em>Dioklecijan</em>, <em>Konstantin</em>, <em>Na kraju ostaje reč</em>, <em>Preskakanje senke</em>, <em>Barbarosin Jevrejin u Srbiji</em>, <em>Guvernanta i Balerina i rat</em>, kao i zbirke pripovedaka <em>Druga strana večnosti</em> i <em>Poruka u boci</em>.<br /> <br /> Njegova dela prevođena su na nemački, italijanski, engleski, mađarski, slovački i slovenački jezik. S nemačkog i mađarskog jezika preveo je desetine knjiga i drama.<br /> <br /> Ivan Ivanji preminuo je 9. maja 2024. godine u 96. godini života.<br /> &nbsp;</p>

Slika Milomir Marić

Milomir Marić

<p style="text-align: justify">Milomir Marić (rođen 1956. godine) opisivao je tuđe pustolovine, avanture, iskušenja i sudbinske drame pošto svojih još nema. Njegovi &bdquo;stari&ldquo; su jednostavno ispunili raspoloživu kvotu. Sa trideset godina, kad su oni &bdquo;drmali&ldquo; svetom između Moskve, Beča, Berlina, Pariza i Njujorka, komandovali divizijama i bataljonima ili uskakali u ministarske fotelje nove revolucionarne vlasti, on je mlad, &bdquo;zelen&ldquo;, sumnjiv i neiskusan. I upravo zbog toga, malo zbunjen i lišen velikih prevratničkih perspektiva. Nezadovoljan i razočaran, poput većine svojih junaka, s tom razlikom što je on &bdquo;svega gladan&ldquo; na početku, a oni &bdquo;svega siti&ldquo; na kraju svog životnog puta. I njemu i njima je savršeno jasno da se istorija, ipak, ne može ponoviti. On za sobom ima normalno detinjstvo, mladost i redovno školovanje.<br /> <br /> Milomir Marić je gotovo jednu deceniju proveo prikupljajući sklonjenu i neobjavljenu istorijsku građu iz domaćih i inostranih arhiva. Iako ponekad u priči deluje ironično i zlonamerno, autor otvoreno zavidi svojim junacima i neizmerno im se divi.<br /> <br /> Milomir Marić je decenijama istraživao zabranjene stranice naše istorije, rušio dogovorene zablude i opsesije i otvarao opasne tabu teme, svestan da nam je prošlost, posle svega, možda neizvesnija od sadašnjosti i budućnosti. Dok su nas dobronamerno upozoravali da će nam višak istorije izazvati samo kuršlus u glavi, izbegavanje suočavanja sa stvarnošću istine vodila nas je u nove tragedije i nepopravljive greške, a istorijska distanca opominjala nas je da ništa nije bilo onako kako nam se činilo, kada smo oduševljeno donosili sudbonosne i često pogubne odluke. Zato je Milomir Marić pokušavao da na vreme prepozna šta se zapravo događa i šta se krije iza političkih kulisa i obmana, kao glavni urednik najprestižnijih novina ( Duga, Intervju, Profil ) i televizija ( BK Telecom i mnogih drugih ) međutim, istovremeno je sladostrasno prebirao po namerno zaturenim i sklonjenim dokumentima domaćim i inostranim arhivama i beležio sećanja koja su junaci naše epohe najradije poželeli da ponesu u grob, da bih ih kao opomenu za budućnost štampao u knjizi Deca komunizma.<br /> &nbsp;</p>

Slika Pero Simić

Pero Simić

<p style="text-align: justify">Pero Simić (1946&ndash;2016) rođen je u selu Skočić kod Zvornika, Bosna i Hercegovina. Po profesiji je novinar, a po obrazovanju je ekonomista. Od 1968. do 1970. bio novinar fabričkog lista Viskoza u Loznici. Od 1971. do 1973. bio je predsednik Saveza omladine Srbije. Od 1973. do 2008. novinar Večernjih novosti u Beogradu. Od novembra 1998. do marta 2000. glavni i odgovorni urednik &bdquo;Večernjih novosti&ldquo; i direktor Kompanije Novosti a.d.<br /> <br /> O nepoznatim stranicama iz Titove biografije i kontroverzama iz naše novije prošlosti, pisao je i u mnogim drugim srpskim i jugoslovenskim listova i časopisa, a u inostranstvu u &bdquo;Večernjoj Moskvi&ldquo; i bečkom &bdquo;Forumu&ldquo;. Pored vodećih beogradskih arhiva, šest puta je boravio na arhivskim istraživanjima u Moskvi.<br /> <br /> Objavio je 17 publicističkih i istoriografskih knjiga: &bdquo;Neizvesna prošlost&ldquo;, 1986; &bdquo;Lanci dogme&ldquo;, 1988; &bdquo;Kada Tito, Kako Tito, Zašto Tito&ldquo;, 1989; &bdquo;Tito agent Kominterne&ldquo;, 1990; &bdquo;Oproštaj bez milosti&ldquo;, (koautor s Jovanom Kesarom, 1990); &bdquo;U krvavom krugu &ndash; Tito i raspad Jugoslavije&ldquo; (1993, drugo izdanje pod naslovom Slom Titovog carstva 1999); &bdquo;Ode vožd (pad Slobodana Miloševića)&ldquo;, 2001; &bdquo;Vatre i potop &ndash; u vrtlogu porodičnog srbolenda&ldquo;, (koautor s Dejanom Lukićem), 2001; &bdquo;Srbija zemlja neobjašnjiva&ldquo;, 2003; &bdquo;Svetac i magle&ldquo;, 2005; &bdquo;Raspeto Kosovo&ldquo;, 2006; &bdquo;Iskušenja srpske elite &ndash; dokumenti o radu Srpskog kulturnog kluba&ldquo;, 2006; &bdquo;Tito, tajna veka&ldquo;, 2009. (prevedena na sve jezike naroda bivše Jugoslavije u tiražu od 61.500 primeraka); &bdquo;Titov dnevnik&ldquo;, 2009; &bdquo;Tito, strogo poverljivo &ndash; arhivski dokumenti&ldquo; (koautor sa Zvonimirom Despotom), 2010; &bdquo;Vreme jedne mladosti&ldquo; (koautor s Đokom Stojičićem i Miroslavom Markovićem), 2010; &bdquo;Draža - smrt duža od života&ldquo;, 2012. <br /> <br /> Hrvatski i slovenački istoričari i novinari proglasili su ga 2009, odnosno 2010. godine, za &bdquo;najboljeg poznavatelja Tita u svijetu&ldquo; i za &bdquo;najvećeg svetskog titologa&ldquo;.<br /> <br /> Osim u republikama bivše Jugoslavije, Simićeva biografija Josipa Broza Tita objavljena je i u Poljskoj, Bugarskoj, Austriji i Nemačkoj.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x