Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Novi tiraži knjiga domaćih autora

Novi roman Marka Vidojkovića  „E baš vam hvala”, čija je radnja smeštena u paralelnoj stvarnosti u kojoj Jugoslavija još uvek postoji, pred čitaocima će se uskoro naći u svom sedmom izdanju. Zasnovana na premisi da je početkom juna 1989. godine u avionskoj nesreći izginulo celokupno jugoslovensko Predsedništvo sa svim predsednicima socijalističkih republika, knjiga prikazuje jugoslovensko društvo koje se trglo iz reakcionarne apatije i okrenulo boljoj budućnosti. Ipak, usled velikog kosmičkog poremećaja dolazi do sudara te stvarnosti i njoj paralelne – naše. Glavni junak Mirko Šipka, radnik Saveznog SUP-a dolazi u dodir sa drugim univerzumom, otvaraju se portali, kroz njih izlaze neobična lica, koja otkrivaju da tamo negde u drugoj stvarnosti Jugoslavije više nema… Marko Vidojković nam ovim romanom pomaže da jasnije sagledamo i sudbinu Jugoslavije i vreme u kojem živimo.
U štampi je šesto izdanje knjige Borislava Pekića „Novi Jerusalim“. To je zbirka priča široke vremenske perspektive, ali i veoma široke perspektive karaktera; od ljudi koji stvaraju svet i novi sadržaj do onih koji ruše. Karakteri u sebi nose, kao dominantnu osobinu, pečat i lik vremena, kao sudbinu, iskušenje i tragiku postojanja. Svakom junaku Pekić je odredio jedan od osnovnih elemenata – metal, zemlju, vatru, vazduh, vodu …

Uz knjigu „Jači od bola“ Siniše Ubovića naučićete kako da se izdignete iznad svih starih ograničenja kroz dvanaest lekcija iz jedinstvenog programa koji je nastao iz autorovog ličnog iskustva i rada sa ljudima.„Sve u vašem životu može imati dvostruko značenje. Suština je u tome da otkrijete svoje najveće strahove, sumnje i duboka verovanja koja vam ne služe, i da ih transformišete u nešto konstruktivno”, jedna je od poruka ove knjige, čije će se četvrto izdanje uskoro naći pred čitaocima.

U štampi je i četvrto izdanje romana za tinejdžere ali i za odrasle  „Karavan čudesa“. Ovoga puta Uroš Petrović nam predstavlja dečaka koji je ukraden i odveden u svet kakav smo svi bar jednom sanjali i kojeg smo se svi oduvek plašili! Ovo je priču o dečaku Adamu, koji naglo i neočekivano biva istragnut iz roditeljskog doma i ograđenog dvorišta i bačen u prostor divlje prirode, prepušten sam sebi i vlastitoj snalažljivosti…

Pred čitaocima će se uskoro naći drugo izdanje knjige„Tajna istorija Miloševe Srbije“ Vuka Karadžića. Ovo je testamentarno delo oca srpskog jezika, nesvakidašnja i šokantna ispovest bliskog učesnika istorijskih događaja. Knjiga objedinjuje spis iz Vukove zaostavštine „Sprdnja“ (o odnosu knjaza Miloša prema podanicima), zatim hronologiju života i rada Vuka Karadžića i predgovor priređivača Dejana Mihailovića koji je bio neophodan kako bi čitalac na pravi način razumeo istorijski kontekst i činjenice zbog kojih ovu knjigu Vuk za života nije hteo i smeo da pošalje u štampu.

Knjige možete kupiti u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari www.delfi.rs i na sajtu www.laguna.rs.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Borislav Pekić

Borislav Pekić

<p style="text-align: justify">Borislav Pekić, jedan od najznačajnijih pisaca srpske književnosti XX veka, romansijer, dramski pisac i filmski scenarista, rođen je 4. februara 1930. godine u Podgorici. Detinjstvo je proveo u Podgorici, Novom Bečeju, Mrkonjić-Gradu, Kninu, Cetinju i Bavaništu u Banatu. Od 1945. godine je u Beogradu, gde je pohađao Treću mušku gimnaziju i maturirao 1948. godine. Te iste godine osuđen je na petnaest godina strogog zatvora sa prinudnim radom i gubitkom građanskih prava od deset godina kao pripadnik, tada ilegalnog, Saveza demokratske omladine Jugoslavije. Na izdržavanju kazne je bio u KPD Sremska Mitrovica i KPD Niš. Pomilovan je 1953. godine, pošto je proveo pet godina u zatvoru. <br /> <br /> Studirao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Godine 1958. oženio se arhitektom Ljiljanom Glišić, sestričinom dr Milana Stojadinovića. Te godine je dobio prvu nagradu na anonimnom konkursu za originalni scenario, koji je raspisao &bdquo;Lovćen film&ldquo;. Godine 1959. počinje da radi kao dramaturg i scenarista za ovu filmsku kuću, a iste godine sa Ljiljanom dobija ćerku Aleksandru. Na početku svog književnog stvaralaštva pisao je scenarija za različita filmska preduzeća. Prema njegovom tekstu &bdquo;Dan četrnaesti&rdquo; snimljen je film koji je 1961. godine predstavljao Jugoslaviju na filmskom festivalu u Kanu. <br /> <br /> Godine 1965. objavljuje svoj prvi roman &bdquo;Vreme čuda&rdquo;. Od tada se posvećuje isključivo pisanju. Piše prozu, pozorišne, radio i televizijske drame. Član je uredništva &bdquo;Književnih novina&rdquo; od 1968. do 1969. godine i saradnik u časopisima &bdquo;Stvaranje&rdquo;, &bdquo;Književnost&rdquo;, &bdquo;Savremenik&rdquo; i &bdquo;Književna reč&rdquo;, kao i u brojnim novinama i dnevnim listovima. Za drugi roman, &bdquo;Hodočašće Arsenija Njegovana&rdquo; (1970), dobija prestižnu Ninovu nagradu za roman godine. Nakon odluke da se sa porodicom privremeno preseli u London 1970. vlasti mu bez obrazloženja oduzimaju pasoš. Posle godinu dana uspeo je da se pridruži porodici u Londonu, ali za jugoslovenske vlasti postaje persona non grata. Kratki roman &bdquo;Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana&rdquo; objavljen je u izdanju &bdquo;Slova ljubve&ldquo; iz Beograda tek 1975. godine (iako je napisan znatno ranije, ali Pekić nije uspeo da pronađe izdavača koji bi se usudio da objavljuje njegova književna dela). <br /> <br /> Rukopis sotije &bdquo;Kako upokojiti vampira&rdquo; izabran je na anonimnom književnom konkursu Udruženih izdavača i štampan 1977. godine. Sledi kratak roman &bdquo;Odbrana i poslednji dani&rdquo; (1977). Njegovo kapitalno delo, saga-fantazmagorija &bdquo;Zlatno runo&rdquo;, objavljuje se u sedam tomova (1978&ndash;1986), za koje Pekić 1987. godine dobija &bdquo;Njegoševu nagradu&ldquo;. Prema mišljenju žirija Televizije Srbije, ovaj roman je ušao u izbor deset najboljih romana napisanih na srpskom jeziku od 1982. do 1992. godine. <br /> <br /> Žanr-romanom &bdquo;Besnilo&rdquo; (1983), svojevrsnom apokaliptičkom vizijom sveta u kojem živimo, Pekić je odstupio iz istorijske tematike &bdquo;Zlatnog runa&rdquo; i napisao delo sa elementima trilera. Taj roman, zahvaljujući svojoj tematskoj provokativnosti, postao je bestseler i doživeo veliki broj izdanja. Po mišljenu čitalaca, &bdquo;Besnilo&rdquo; je, pored &bdquo;Godina koje su pojeli skakavci&rdquo;, ušlo u selekciju deset najboljih romana u srpskoj književnosti objavljenih od 1982. do 1992. godine. U sledećem, antropološkom romanu 1999, objavljenom 1984, za koji 1985. godine dobija nagradu za naučnu fantastiku, Pekić ostaje na tragu te uzbudljive fantastične utopije. <br /> <br /> Krajem 1984. godine, u izdanju &bdquo;Partizanske knjige&ldquo; iz Beograda, izašla su Pekićeva &bdquo;Odabrana dela&rdquo; u 12 knjiga, za koja je dobio &bdquo;Nagradu Udruženja književnika Srbije&ldquo;. Časopis &bdquo;Književnost&rdquo; dodeljuje mu 1986. godine, povodom četrdesetogodišnjice izlaženja časopisa, specijalnu &bdquo;Povelju&ldquo;. &bdquo;Nolit&ldquo; objavljuje zbirku gotskih priča &bdquo;Novi Jerusalim&rdquo; 1988. godine. Za roman-epos &bdquo;Atlantida&rdquo; (1988) dobija &bdquo;Goranovu nagradu&ldquo;. Autobiografsko- memoarska proza &bdquo;Godine koje su pojeli skakavci&rdquo; (prvi tom) proglašena je za najbolju knjigu u 1987. godini i za kratko vreme doživela tri izdanja. Drugi tom pod istim naslovom dobija 1989. godine nagradu &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo; za memoarsku prozu. Iste godine &bdquo;Srpska književna zadruga&ldquo; objavljuje njegovu fantazmagoriju &bdquo;Argonautika&rdquo;. Povelju &bdquo;Majska rukovanja&ldquo; za izuzetne stvaralačke rezultate na polju književnosti i kulture dobija 1990. od Doma omladine &bdquo;Budo Tomović&ldquo; iz Podgorice. &bdquo;Pisma iz tuđine&rdquo; (1987), &bdquo;Nova pisma iz tuđine&rdquo; (1989, nagrada Sent-Andreje &bdquo;Jakov Ignjatović&ldquo; u Budimpešti 1990. godine) i &bdquo;Poslednja pisma iz tuđine&rdquo; (1991, godišnja nagrada Grafičkog ateljea &bdquo;Dereta&ldquo; za najuspešnije izdanje te godine) spadaju u Pekićev publicistički stvaralački domen. Esejistička proza &bdquo;Sentimentalna povest britanskog carstva&rdquo; objavljena je posthumno 1992. godine i za nju je 1993. dobio Počasnu nagradu BIGZ-a. <br /> <br /> Borislav Pekić je autor i oko trideset dramskih dela za pozorište, radio i televiziju, emitovanih i igranih na našim i stranim radio i televizijskim stanicama i pozorišnim scenama. Pozorišni komad &bdquo;Korešpodencija&rdquo; beleži 300 izvođenja za 24 godine na repertoaru Ateljea 212. Između ostalih dramskih dela izvođena su &bdquo;Generali ili srodstvo po oružju&rdquo; (1972, nagrada za komediju godine na Sterijinom pozorju u Novom Sadu), 189. stepenik (1982, Prva nagrada Radio Zagreba), a povodom &bdquo;Dana Radio televizije Beograd&ldquo; godine 1987. dodeljena mu je diploma za osvojenu prvu nagradu na konkursu u kategoriji radiodramskih emisija. Drami &bdquo;Kako zabavljati gospodina Martina&rdquo; dodeljena je prva nagrada na festivalima u Ohridu i Varni (1990). Sledi godišnja nagrada pozorišta u Kruševcu &bdquo;Kneginja Milica&ldquo; (1991) i iste godine plaketa &bdquo;Pečat&ldquo; Narodnog pozorišta u Beogradu za specijalne zasluge. <br /> <br /> Dela su mu prevođena na engleski, nemački, francuski, italijanski, španski, holandski, poljski, češki, slovački, mađarski, rumunski, retoromanski, makedonski, slovenački, albanski, grčki, švedski i ukrajinski.<br /> <br /> Godine 1990. postaje jedan od osnivača Demokratske stranke, potpredsednik i član Glavnog odbora. Učestvuje u uređivanju prvih brojeva obnovljenog opozicionog lista &bdquo;Demokratija&rdquo;, glasila Demokratske stranke i prvog demokratskog glasa Srbije. <br /> <br /> Pekić je bio dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti od 1985. godine, član Krunskog saveta, potpredsednik Srpskog PEN-centra, član Engleskog PEN-centra, honorarni komentator srpskohrvatske sekcije BBC-ja. Bio je član Udruženja književnika Srbije, član Udruženja filmskih umetnika i član Udruženja dramskih umetnika Srbije. Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević posthumno ga je odlikovao Kraljevskim ordenom dvoglavog belog orla prvog stepena. Septembra 1997. dodeljena mu je Počasna plaketa &bdquo;Jugoslovenskog festivala Mojkovačke filmske jeseni&ldquo; povodom 50. godišnjice jugoslovenskog igranog filma. <br /> <br /> Borislav Pekić je preminuo 2. jula 1992. godine u Londonu. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu. <br /> <br /> Posle njegove smrti u Beogradu je osnovan Fond &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, čiji su osnivači Srpski PEN-centar, Srpska akademija nauka i umetnosti, Ministarstvo kulture, Branko Dragaš, Udruženje književnika Srbije i Ljiljana Pekić, koja je i direktor Fonda. Cilj Fonda je promocija i publikovanje Pekićevih dela, staranje o piščevoj zaostavštini kao i projekti &bdquo;Borislav Pekić našoj deci&ldquo; i godišnja dodela nagrade &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; za književna dela u nastajanju. Fond redovno objavljuje i publikaciju &bdquo;Anali Borislava Pekića&rdquo;. Pisci koji su dobili nagradu Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; za nova dela vremenom su postali afirmisani stvaraoci savremene srpske književnosti. U &bdquo;Analima Borislava Pekića&rdquo; svake godine se štampaju kritike i studije o raznim aspektima Pekićevog stvaranja, kao i odlomci iz romana nagrađenih pisaca i iscrpna Pekićeva bibliografija, koja se svake godine ažurira. <br /> <br /> Nakon piščeve smrti brigu o publikovanju njegovih rukopisa, kako objavljenih tako i onih iz zaostavštine, kao i sajt www.borislavpekic.com, preuzele su njegova supruga Ljiljana Pekić i ćerka Aleksandra Pekić.<br /> <br /> Izdavačka kuća &bdquo;Laguna&ldquo;, prvi put u Pekićevom umetničkom stvaralaštvu, objavljuje njegova celokupna književna dela u 14 knjiga.</p>

Slika Marko Vidojković

Marko Vidojković

<p style="text-align: justify">Marko Vidojković (Beograd, 1975) po obrazovanju je pravnik. Autor je romana <em>Ples sitnih demona</em> (2001), <em>Đavo je moj drug</em> (2002), <em>Pikavci na plaži</em> (2003), <em>Kandže </em>(2004), <em>Sve crvenkape su iste</em> (2006), <em>Hoću da mi se nešto lepo desi odmah</em> (2009), <em>Kandže 2: Diler i smrt</em> (2012), <em>Urednik </em>(2014), <em>E baš vam hvala</em> (2017) i <em>Đubre </em>(2020). Takođe, objavio je zbirke priča <em>Bog ti pomogo</em> (2007), <em>Priče s dijagnozom</em> (2015) i <em>Kovid 19+</em> (2021). Za roman <em>Sve crvenkape su iste</em> osvojio je Vitalovu nagradu za najbolju knjigu 2006. godine, dok je roman <em>Kandže </em>osvojio nagrade Kočićevo pero i Zlatni bestseler. Roman <em>E baš vam hvala</em> donosi mu Nagradu Hudi Maček Grosmanovog festivala fantastike i stripa. Vidojković je prevođen na nemački, engleski, bugarski, slovenački, makedonski, poljski, mađarski i češki jezik, a njegove knjige su objavljivane i u Hrvatskoj. Godine 2010. bio je protagonista dokumentarnog filma <em>Dugo putovanje kroz istoriju, historiju i povijest</em>, zajedno s Miljenkom Jergovićem, dok je njegov roman <em>Ples sitnih demona</em> adaptiran u pozorišnu predstavu uspešno igranu u beogradskom Dadovu. Pored književnog stvaralaštva, bio je urednik magazina <em>Maxim </em>i <em>Playboy</em>, kao i u beogradskoj kancelariji zagrebačkog izdavača <em>Profil</em>. Takođe se bavio muzikom, svirao i pevao u bendovima <em>The Goblins</em>, <em>Toxic Noise Team</em>, <em>On the Run,</em> <em>Snowdrop</em>, <em>Strap On</em> i <em>Crveni vetar</em>. Kao TV voditelj, vodio je emisije <em>390 stepeni</em> na ATV Banja Luka i <em>400 stepeni</em> na TV Naša, a od 2017. godine, zajedno s Nenadom Kulačinom, vodi politički špageti-vestern <em>Dobar, loš, zao</em>, koji se od oktobra 2020. emituje na portalu nova.rs. Od decembra 2017. do oktobra 2023. bio je redovni kolumnista banjalučkog portala Buka, a od novembra 2021. piše kolumne za dnevni list <em>Danas </em>svakim radnim danom. Prema podacima <em>PEN International</em> za 2022, 2023. i 2024. godinu, Vidojković spada među sto najugroženijih pisaca na planeti i počasni je član slovenačkog PEN centra. Od februara 2023. godine prinuđen je da živi i radi van Srbije. <br /> <br /> <u><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="www.facebook.com/marko.vidojkovic.writer" data-value="http://www.facebook.com/marko.vidojkovic.writer"><span class="ql-link-text">www.facebook.com/marko.vidojkovic.writer</span></span><br></u><u><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="www.instagram.com/marko.vidojkovic" data-value="http://www.instagram.com/marko.vidojkovic"><span class="ql-link-text">www.instagram.com/marko.vidojkovic</span></span></u></p>

Slika Siniša Ubović

Siniša Ubović

<p>Siniša Ubović je rođen 1973. godine u Zemunu. Pre nego što je stupio u oblast ličnog razvoja, javnosti je bio poznat po svojoj glumačkoj karijeri, u kojoj je ostvario desetine pozorišnih, televizijskih i filmskih uloga i za glumački rad je u više navrata nagrađivan. Poseban utisak na publiku ostavila je njegova izuzetna uloga Marka Koraća u seriji <em>Miris kiše na Balkanu</em>.<br /> <br /> Sinišino zanimanje za oblast ličnog razvoja počelo je 2009. godine i od tada ne prestaje da se edukuje i usavršava. Prvi je regionalni licencirani trener programa <em>Heal Your Life</em>, baziranog na metodologiji Lujze Hej, i jedan od dvanaest trenera u celom svetu koji poseduju licencu za obučavanje budućih trenera ovog programa.<br /> <br /> Na polju ličnog razvoja i motivacije imao je priliku da uči od najvećih učitelja današnjice, kao što su Lujza Hej, Vejn Dajer, Šeril Ričardson, Merijen Vilijamson, Brendon Burčard, Rid Trejsi, Brus Lipton, Karolina Mis, Greg Brejden.<br /> <br /> Autor je inspirativnih i motivacionih bestselera: <em>Put promene... i neće biti kraja čudesima</em>, <em>Afirmacije za put promene</em>, <em>100% JA</em>, <em>Dnevnik promene</em>, <em>Meditacija za početnike</em>, <em>Jači od bola</em>, kao i jednog od najinspirativnijih romana na ovim prostorima <em>Moja baba zen budista</em>. <br /> <br /> Kreator je jedinstvenog sveobuhvatnog motivacionog koncepta <em>Total Motivation</em> i jednom godišnje u Beogradu organizuje dvodnevni spektakularni motivacioni trening istog naziva koji je kreirao po ugledu na najbolje svetske događaje ovog tipa i kojima prisustvuje po nekoliko stotina učesnika iz celog regiona ali i iz celog sveta. <br /> <br /> Siniša živi u Beogradu, gde vodi izuzetno posećena motivaciona predavanja, treninge i edukacije, i često gostuje kao predavač i trener, kako u regionu tako i u mnogim gradovima Evrope i Amerike.<br /> <br /> Poslednjih nekoliko godina aktivno se bavi trčanjem koje mu pruža neverovatan osećaj slobode, radosti i povezanosti sa svojim unutrašnjim bićem. Upravo tokom trčanja, kako kaže, dobio je inspiraciju da stvori neke od svojih najboljih programa i knjiga. U svojim nogama ima veliki broj istrčanih polumaratona i maratona. <br /> <br /> Ako želite da prisustvujete nekom Sinišinom predavanju ili da budete polaznik njegovih radionica, treninga ili profesionalnih edukacija posetite njegove sajtove: www.sinisaubovic.com i www.totalmotivation.rs.<br /> <br /> Ukoliko želite da budete na dnevnom ili nedeljnom nivou inspirisani Sinišinim radom možete se prijaviti na <em>YouTube</em> kanal Siniše Ubovića ili se povezati sa njim preko njegovih oficijelnih društvenih mreža na <em>Facebooku</em> ili <em>Instagramu</em> koje on lično vodi i uređuje.</p>

Slika Uroš Petrović

Uroš Petrović

<p style="text-align: justify">Uroš Petrović (1967) je književnik čija dela pomeraju granice u savremenoj literaturi za decu i mlade. Počev od zbirki priča-mozgalica i romana u zagonetkama do grafičkih romana, bajki i fantastičnih pripovesti, dela ovog autora jesu originalne pustolovine koje bogato nagrađuju čitaoce. Razmrdavanje vijuga, susret sa čudesnim, neobičnim ali i zastrašujućim, raskošna mašta i osobeni humor u njegovim knjigama, odavno su postali omiljenim štivom i za odrasle.<br /> <br /> Autor je trideset knjiga (prodatih u više od pola miliona primeraka) i dobitnik većeg broja najprestižnijih nagrada za književnost za decu i mlade. Knjige su mu do sada objavljene i u Italiji, Mađarskoj, Grčkoj, Rusiji, Sloveniji, Rumuniji, Severnoj Makedoniji i Češkoj, kao i na engleskom jeziku.<br /> <br /> Svako njegovo druženje sa čitaocima, kako sa domaćim tako i sa onima van zemlje, jeste svojevrsni spoj književnog susreta, kreativne radionice i pozorišne predstave, umetničko-intelektualni performans koji uvek protiče u živoj, interaktivnoj atmosferi i potom se dugo pamti i prepričava.<br /> <br /> Po njegovom nagrađenom romanu <em>Peti leptir</em> snimljen je prvi (i još uvek jedini) dugometražni 3D film u istoriji srpske kinematografije.<br /> <br /> Autor je i više originalnih stonih društvenih igara, za koje je više puta nagrađen priznanjem <em>Dobra igračka</em> Prijatelja dece Srbije, nagradom <em>Gran Pri</em> za <em>Igračke sa svrhom</em> i nagradom <em>Najbolja stona društvena igra za decu</em>.<br /> <br /> Podsticao je naciju na razmišljanje i unutar kultnog serijala <em>Fazoni i fore</em>, kao i u kvizovima <em>Potera</em> kao sastavljač pitanja i kvizu <em>Lavirint</em> kao <em>Tvorac lavirinta</em> i najteža prepreka za takmičare, oba na Javnom servisu Radio televizije Srbije.<br /> <br /> Dobitnik je i većeg broja nagrada za fotografiju (<em>National Geographic</em>, <em>Microsoft</em>, <em>Wikipedia</em>, <em>Canon </em>itd)), koje objavljuje širom planete.<br /> <br /> Autor je koncepta <em>Zagonetna pitanja</em>, kao i programa za usavršavanje<em> Kako razmišljanjem izvan ustaljenih okvira doći do novih ideja i rešenja?</em>, <em>Zagonetne iluzije mozga, Socijalni tango, Mozgaonica za bolji svet i Misli kreaKtivno</em>, i koautor <em>NTC sistema učenja.</em><br /> <br /> Gostuje kao predavač na fakultetima, u školama i drugim obrazovnim ustanovama u zemlji i inostranstvu, kao i u kompanijama, na poslovnim forumima i kongresima.<br /> <br /> Bio je predsednik Mense Srbije i jedan od najuspešnijih rešavača IQ X testa na svetu.<br /> &nbsp;</p>

Slika Vuk Stefanović Karadžić

Vuk Stefanović Karadžić

<p style="text-align: justify">Vuk Stefanović Karadžić (1787, Tršić &ndash; 1864, Beč), reformator srpskog jezika i pravopisa, sakupljač narodnih umotvorina, pisac, istoričar, etnolog i prosvetitelj. Osnovno obrazovanje stekao je u Lozničkoj školi i manastiru Tronoši, a jedno vreme i u gimnaziji u Sremskim Karlovcima, gde mu je učitelj bio kaluđer i pesnik Lukijan Mušicki. Učestvovao u Prvom srpskom ustanku kao pisar u Negotinskoj krajini. Zbog reumatične bolesti lečio se neuspešno u Novom Sadu, Pešti i Oršavi, i hrom, sa štulom i štapom, vratio se u Srbiju 1810. godine i uskoro počeo da opisuje Negotinsku krajinu i beleži jezičke osobenosti narodnog govora. Putuje u Beč 1813, upoznaje bečke Srbe i sarađuje u njihovim <em>Novinama serbskim</em>, a krajem godine upoznaje slovenačkog filologa Jerneja Kopitara, čiji će uticaj i podstrek biti presudni za Vukov dalji rad. Upoznaje Bečlijku Anu Kraus 1814, s kojom će se 1818. godine oženiti i koja će mu roditi pet sinova i osam kćeri, od kojih su mnoga deca umrla u najranijoj mladosti, a roditelje će nadživeti samo sin Dimitrije i kćer Mina (Vilhelmina). Nastavlja rad na gramatici narodnog govora i skupljanju narodnih pesama, objavljuje <em>Pjesnaricu</em> (1814), reformisanu <em>Pismenicu srbskoga jezika</em> (1814), koju je Kopitar pozdravio rečima &bdquo;dobrodošla prva srpska gramatiko sa ćiriličnim slovima&ldquo;, drugu knjigu srpskih narodnih pesama <em>Narodnu srpsku pjesnaricu</em> (1815) i prvi <em>Srpski rječnik</em> (1818) sa preko 26 hiljada reči, protumačenih na nemačkom i latinskom jeziku, kada se opredelio za fonetski pravopis umesto etimološkog (<em>srpski</em> umesto <em>srbski</em>) i za 29 slova azbuke koja važe do danas (ćirilično slovo <em>х</em> je uneo kasnije). Sam je osmislio ćirilične grafeme <em>ђ, љ, њ, ћ и џ,</em> a iz latinske abecede preuzeo slovo <em>j</em>.<br /> <br /> Putuje u Rusiju 1820, gde je dočekan s velikim uvažavanjem, a 1823. putuje u Nemačku, gde je upoznao Jakoba Grima i Getea. Njegova gramatika i pesnarice prevode se na nemački, češki i ruski, u Lajpcigu stiče titulu počasnog doktora filozofije i postaje dopisni član mnogih evropskih učenih društava.<br /> <br /> Objavljuje prvu knjigu <em>Narodnih srpskih pesama</em> 1824. i piše biografiju kneza Miloša na nemačkom jeziku. Sumnjičen je za zapadnjački uticaj i često u sukobu sa knezom Milošem, pa su njegove knjige bile jedno vreme zabranjene u Srbiji. Najzad se zbog svojih veza i uticaja u naučnim krugovima Evrope i Rusije izmirio sa Milošem i jedno vreme čak bio postavljen za predsednika Velikog suda (gradonačelnika) Beograda 1831.<br /> <br /> Godina 1847. smatra se godinom pobede Vukovih reformatorskih ideja, kada su objavljeni na narodnim jeziku Vukov prevod <em>Novog zaveta</em>, <em>Pesme</em> Branka Radičevića, Njegošev <em>Gorski vijenac</em> i Daničićeva studija <em>Rat za srpski</em> <em>jezik i pravopis</em>.<br /> <br /> Među njegovim najvažnijim delima su još <em>Prvi srpski bukvar</em> (1827), pokretanje kalendara <em>Danica</em>, knjige <em>Srpske narodne poslovice</em> (1836), <em>Srpske narodne pripovijetke</em> (1821, i prošireno izdanje 1853), <em>Kovčežić za istoriju</em><em>, jezik i običaje Srba</em> <em>sva tri zakona</em> (1849), drugo izdanje <em>Srpskog rječnika</em> (1852), sa preko 47 hiljada reči, kao i niz polemičkih, etnoloških i istorijskih spisa.<br /> <br /> Njegovi posmrtni ostaci preneseni su iz Beča u Beograd 1897. i sahranjeni u porti Saborne crkve, pored Dositeja Obradovića.<br /> &nbsp;</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x