Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Novi tiraži knjiga domaćih autora

Vanja Bulić je napisao „Simeonov pečat“ nakon svog putovanja na Svetu goru, zaintrigiran požarom na Hilandaru 2004. godine. Pred čitaocima je 18. izdanje ove knjige.

Na knjižarskim policama uskoro će se naći deveto izdanje romana za decu „Agi i Ema“ Igora Kolarova. Ovo je dirljiva priča o prijateljstvu usamljenog devetogodišnjeg dečaka Agija i luckaste starice Eme. Prema ovom poetskom i duhovitom romanu (ovenčanom Nagradom Politikinog zabavnika za najbolju dečju knjigu) snimljen je prvi srpski film za decu, u režiji Milutina Petrovića. Roman je dosad preveden na engleski, ruski, francuski i italijanski jezik.

Knjiga „Preko praga“ vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija Durića melanholična je zbirka priča koje nam pomažu da shvatimo da u životu nema nevažnih stvari. Autor nam otkriva da je veličina uvek skrivena u jednostavnosti, i da je istina glavno merilo vrednosti... U štampi je osmo izdanje ove knjige.

Osmo izdanje doživeće i roman „Koreni“ Dobrice Ćosića, koji je ovenčan je prvom Ninovom nagradom. Radnja ovog dela smeštena je u vreme političkih promena i previranja srpskog građanskog društva s kraja XIX i početkom XX veka, a priča prati živote Aćima Katića, čoveka tradicionalnog kova i radikala, i njegovih sinova.

U prodaji širom Srbije uskoro će se naći četvrto izdanje biografije klavijaturistkinje grupe EKV Margite Stefanović „Magi – Kao da je bila nekad“ Dušana Vesića. Ovo je knjiga o svojevrsnoj „femme fatale“ nekadašnje jugoslovenske scene koja je svojom muzikom i harizmom obeležila jedan period u istoriji rok scene na ovim prostorima. Margita je preminula 2002. u 43. godini života, a način na koji je živela i umrla predmet je kontroverznih tumačenja. Knjigom „Magi – Kao da je bila nekad“ Vesić je dao realan pogled na jednu od najvrednijih pojava na srpskoj i eks-ju rok sceni. Knjiga sadrži i ekskluzivne fotografije iz karijere i privatnog života.

U štampi je i četvrto izdanje poetskog romana „Ja sam Akiko“ Stefana Tćmija. Ovo je priča o devojčici koja ne voli granice. Za Akiko je ljubav beskrajna potraga za toplinom. Ali ona zagrljaj ne traži, ona zagrljaj daje. Ona je svetlost koja razvejava mrak. Zato, iako svrstana u literaturu za decu i mlade, ova knjiga baš kao devojčica Akiko ne voli granice, pa ni one o uzrastu čitalaca.

„Ja, tajkun“ je autobiografija najuspešnijeg srpskog biznismena s kraja XX i početka XXI veka. Miroslav Mišković je posle 28 godina ćutanja konačno progovorio o sebi, ali i o mnogima u svom okruženju. Ona pruža celovit pogled srpskog preduzetnika na istorijat nesporazuma između države i njenih biznismena, na mentalitet srpskog političara i radnika, na ekonomsku prošlost, sadašnjost i budućnost Srbije i regiona. Otkrivajući tajne najuspešnije kompanije od Vardara do Triglava, ova knjiga postaje pravi udžbenik praktične ekonomije. U štampi je njeno treće izdanje.

Knjiga „Fazoni i fore“ nastala je prema istoimenoj legendarnoj TV emisiji. Uživajte u pesmama i smešnim zgodama koje je Ršum napisao za decu, ali i za celu porodicu, proverite dostignuća otkačenog pronalazača Raše i naučite mnoge nevažne stvari koje će vam biti neophodne da ih znate kad budete veliki. „Fazoni i fore“ kroz zabavu nenametljivo uče decu osnovnim životnim istinama, jer se šalama najbolje štiti odrastanje. Knjiga je prepuna duha i mašte i sigurno će vas uz zdrav smeh dovesti do zdrave pameti. Knjižarske police uskoro će krasiti njeno treće izdanje.

U štampi je drugo izdanje avanturističkog romana za decu „Beogradska mumija“ Branka Miloradovića, nagrađenog Dositejevim perom za 2016. godinu. Ova knjiga vodi čitaoce na uzbudljivo putovanje po starom Egiptu i upoznaje sa starim civilizacijama. Kao inspiracija autoru je poslužila prava mumija koja se nalazi u Beogradu na Filozofskom fakultetu.

Knjige možete pronaći u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari www.delfi.rs i na sajtu www.laguna.rs.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Dobrica Ćosić

Dobrica Ćosić

<p style="text-align: justify">Dobricа Ćosić (1921&ndash;2014), pisаc, esejistа, političаr, jednа od nаjznаčаjnijih figurа srpske istorije i književnosti druge polovine 20. vekа. U književnost ulаzi 1951. godine sа svojim prvim romаnom Dаleko je sunce, prvim modernim romаnom o jugoslovenskoj revoluciji koji je predstаvljаo kritiku revolucionаrnog terorа. Romаn je preveden nа tridesetаk jezikа, а sаmo u SSSR-u štаmpаn u 1.600.000 primerаkа. Zаtim objаvljuje romаne: <em>Koreni</em> (1954), <em>Deobe</em> (1961), <em>Bаjkа</em> (1965), <em>Vreme smrti</em> (tetrаlogijа, 1972&ndash;79), <em>Vreme zlа</em> &ndash; trilogijа<em> Grešnik</em> (1985), <em>Otpаdnik</em> (1986) i <em>Vernik</em> (1990), <em>Vreme vlаsti I </em>(1996) i <em>Vreme vlasti II</em> (2007). Dobitnik je Ninove nаgrаde dvа putа, zа romаne <em>Koreni</em> i <em>Deobe.</em><br /> <br /> Udruženje književnikа Srbije dodelilo mu je 1986. Nаgrаdu UKS zа izuzetаn znаčаj zа književno stvаrаlаštvo. Povelju Zаdužbine Jаkovа Ignjаtovićа iz Budimpešte dobio je 1989. godine. Njegoševа nаgrаdа uručenа mu je 1990. godine nа Cetinju zа troknjižje<em> Vreme zlа</em>.<br /> <br /> Dvа putа je dobio trаdicionаlnu godišnju nаgrаdu Nаrodne biblioteke Srbije zа nаjčitаniju domаću knjigu (1990. godine zа romаn Vernik i 1996. zа romаn <em>Vreme vlаsti I</em>; inаče, jedаn je od sаmo tri piscа, uz Slobodаnа Selenićа i Ljiljаnu Hаbjаnović Đurović, koji je ovu nаgrаdu dobio više putа). Povodom sedamdesetog rođendаnа dobio je 1991. godine specijаlnu Vukovu nаgrаdu. Junа 1993. dodeljenа mu je književnа nаgrаdа &bdquo;Zlаtni krst knezа Lаzаrа&ldquo;, dok je romаn <em>Vreme vlаsti</em> višestruko nаgrаđivаn (Kočićevo pero 1996, Nаgrаdа &bdquo;Lаzа Kostić&ldquo; 1996, &bdquo;Mešа Selimović&ldquo; 1997, &bdquo;Petаr Kočić&ldquo; 1997, Kočićevа nаgrаdа 1998, nаgrаdа &bdquo;Svetozаr Ćorović&ldquo; 1997, а ugledni švаjcаrski list <em>Nuvo Kotidijen</em> je, nа osnovu аnkete među čitаocimа u toj zemlji, početkom mаjа mesecа 1996. ovаj romаn proglаsio jednim od sedаm nаjboljih evropskih romаnа). Godine 1998. u Kruševаčkom pozorištu uručen mu je &bdquo;Zlаtni krst despotа Stefаnа Lаzаrevićа&ldquo;.<br /> <br /> U Moskvi je mаjа 2010. postаo prvi dobitnik nаgrаde &bdquo;Puškin&ldquo; zа izuzetne zаsluge u književnosti, a u okviru Prvog slovenskog forumа umetnosti &bdquo;Zlаtni vitez&ldquo; predsednik udruženjа pisаcа Rusije Vаlerij Gаničev uručio je Ćosiću i nаgrаdu &bdquo;Zlаtni vitez&ldquo; zа književno stvаrаlаštvo.<br /> <br /> Delа Dobrice Ćosića prevedenа su nа tridesetаk jezikа, а svi romаni prevedeni su nа frаncuski gde su dobili nаjveće pohvаle.&nbsp;</p>

Slika Dušan Vesić

Dušan Vesić

<p style="text-align: justify">Dušan Vesić je rođen u Beogradu, na Svetu Petku 1959. godine. Smatraju ga jednim od najvažnijih <em>rock</em>-novinara Jugoslavije u periodu od 1980. do 1990. godine. Pisao je za gotovo sve relevantne novine i časopise tog vremena promovišući <em>rock</em>-kulturu. Bio je urednik za domaću scenu u časopisima <em>Rock</em> i <em>Pop Rock</em>. Bio je direktor festivala zabavne muzike <em>Beogradski šlager &ndash; Menadžer</em> (1992&ndash;1995). Od 1996. godine bavi se video-produkcijom. Autor je kultnog dokumentarnog TV-serijala <em>Rockovnik</em> (40 epizoda) i TV-serije i filma <em>EKV &ndash; Kao da je bilo nekad</em>. Živi u Beogradu i Puli.&nbsp;</p>

Slika Igor Kolarov

Igor Kolarov

<p style="text-align: justify">Igor Kolarov (1973&ndash;2017) jedan je od najznačajnijih domaćih pisaca za decu i mlade. Objavio je knjige za decu: <em>Hionijine priče</em> (pesme i priče, 2000); <em>Agi i Ema</em> (roman, 2002, nagrada "Politikin Zabavnik"); <em>Priče o skoro svemu</em> (priče, 2005, nagrada "Neven"), <em>Kuća hiljadu maski</em> (roman, 2006; nagrada "Politikin Zabavnik", nagrada "Sima Cucić", nagrada "Mali Princ" za najbolju dečju knjigu u regionu) i druge. Pored navedenih, dobio je i nagradu Zmajevih dečjih igara (2006) za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za mlade, kao i Zlatnu značku Kulturno-prosvetne zajednice Srbije (2009) za stvaralački doprinos u širenju kulture.&nbsp;</p>

Slika Ljubivoje Ršumović

Ljubivoje Ršumović

<p style="text-align: justify">Ljubivoje Ršumović je rođen u Ljubišu, na Zlatiboru, 3. jula 1939. godine. Školovao se u Ljubišu, Čajetini, Užicu i Beogradu, gde je završio komparativnu književnost na Filološkom fakultetu, 1965. godine.<br /> <br /> Počeo je pisati rano, još kao osnovac u Ljubišu. Prve pesme je objavio kao gimnazijalac, 1957. godine, najpre u užičkim <em>Vestima</em>, a zatim u <em>Književnim novinama</em>.<br /> <br /> Godine 1965. zaposlio se u Radio Beogradu, u redakciji programa za decu. Svoj literarni rad uspešno ugrađuje u emisije <em>Utorak uveče &ndash; ma šta mi reče</em>, <em>Subotom u dva</em>, <em>Veseli utorak</em>. U tim programima primenjuje dokumentarnu poetiku koju je usvojio od Zmaja i Duška Radovića i pedagošku doktrinu Džona Loka: &bdquo;Što pre dete smatraš čovekom &ndash; pre će čovek i postati!&ldquo; Godine 1968. prelazi na televiziju i radi poznate serije: <em>Dvogled</em>, <em>Hiljadu zašto</em> i<em> Hajde da rastemo</em>. Kao televizijski poslenik napisao je, vodio i režirao više od šeststo emisija. Jedna od najpopularnijih serija za decu <em>Fazoni i fore</em> imala je sto pedeset sedam epizoda.<br /> <br /> Pored programa za decu uradio je i nekoliko serija dokumentarnih programa. Najpoznatija je serija <em>Dijagonale &ndash; priče o ljudima i naravima</em>, u kojima Ršumović govori o pojedinim etničkim grupama, puštajući pripadnike tih grupa da sami daju karakterizaciju svojih saplemenika. To su emisije o Mijacima, Brsjacima, Malisorima, Torbešima, Bunjevcima, Erama, Lalama, Dubrovčanima, Bodulima, Šopovima, Gorancima, Piperima itd.<br /> <br /> Objavio je devedeset dve knjige, uglavnom za decu. Najpoznatiji su mu naslovi: <em>Ma šta mi reče</em>, <em>Pričanka</em>, <em>Pevanka</em>, <em>Još nam samo ale fale</em>, <em>Vesti iz nesvesti</em>, <em>Nevidljiva ptica</em>, <em>Domovina se brani lepotom</em>, <em>Sjaj na pragu</em>, <em>Rošavi anđeo</em>, <em>Zov tetreba</em>, <em>Uspon vrtovima</em>, <em>Pesme uličarke</em>, <em>Severozapadni krokodil</em>, <em>Pošto prodaš to što misliš</em>, <em>Opasan svedok</em>, <em>Ne vucite me za jezik</em>, <em>Gujina stena</em>, <em>Bukvar dečjih prava</em>, <em>Tri čvora na trepavici</em>,<em> Poverenje u sunce</em>, <em>Tajna ledene pećine</em>, <em>Beli paketi</em>, <em>Sunčanje na mesečini</em>, <em>Ujdurme i zvrčke iz antičke Grčke</em>, <em>Zauvari</em>, <em>Planiranje prošlosti</em>, <em>Zemlja hoda nebom</em>, <em>Vidovite priče</em>, <em>Vid iz Talambasa</em>...<br /> <br /> U pozorištima je izvedeno više njegovih dela: <em>Šuma koja hoda</em>, <em>Nevidljiva ptica</em>, <em>Baba Roga</em>, <em>Rokenrol za decu</em>, <em>Uspavana lepotica</em>, <em>Au, što je škola zgodna</em>,<em> U cara Trojana kozje uši</em>, <em>Snežana i sedam patuljaka</em>...<br /> <br /> Dobio je književne nagrade: &bdquo;Neven&ldquo;, &bdquo;Mlado pokolenje&ldquo;, Nagradu Zmajevih dečjih igara, Brankovu nagradu, Oktobarsku nagradu grada Beograda, Goranovu plaketu, Vukovu nagradu, Zlatni prsten Festivala pesnika za decu u Crvenki, nagradu &bdquo;Porodica bistrih potoka&ldquo; Udruženja književnika Srbije, prvu nagradu za dramski tekst U cara Trojana kozje uši na Festivalu pozorišta za decu u Kotoru, &bdquo;Zlatni beočug&ldquo;, nagradu Politikinog zabavnika za knjigu <em>Tri čvora na trepavici</em>, nagradu &bdquo;Duško Radović&ldquo;, titulu &bdquo;Saradnik Sunca&ldquo;, Instelovu nagradu za poeziju, nagradu &bdquo;Miroslav Antić&ldquo; (kao prvi dobitnik 2008), nagradu &bdquo;Princ dečjeg carstva Tamaris&ldquo; u Banjaluci i nagradu &bdquo;Branko Ćopić&ldquo; za knjigu <em>Sunčanje na mesečini</em>.<br /> <br /> Dobio je i tri zapažene međunarodne nagrade: &bdquo;Pulja&ldquo; u Bariju, za celokupno stvaralaštvo za decu, nagradu Uneska za <em>Bukvar dečjih prava</em>, na svetskom konkursu za knjigu koja propagira mir i toleranciju, i nagradu &bdquo;Tabernakul&ldquo; za poeziju u Skoplju.<br /> <br /> Dela su mu prevedena na više stranih jezika.<br /> <br /> Autor je udžbenika za osnovnu školu: <em>Deca su narod poseban</em> (drugi razred), za izborni predmet Građansko vaspitanje, i <em>Azbukovar</em> i <em>Pismenar</em> (prvi razred).<br /> <br /> Uporedo sa književnim radom bavio se i sportom. Osnivač je, takmičar i prvi predsednik Karate kluba &bdquo;Crvena zvezda&ldquo;. Bio je predsednik Karate saveza Srbije i savezni je sudija karatea.<br /> <br /> Od 1986. do 2002. bio je direktor Pozorišta &bdquo;Boško Buha&ldquo;.<br /> <br /> Predsednik je Kulturno-prosvetne zajednice Srbije i jedan od osnivača i član Upravnog odbora Zadužbine Dositeja Obradovića.<br /> <br /> Jedan je od osnivača i prvi predsednik Odbora za zaštitu prava deteta Srbije, pri organizaciji Prijatelji dece Srbije, u kojoj je aktuelni predsednik Skupštine.<br /> <br /> Više nije član Udruženja književnika Srbije.<br /> <br /> Živi i radi na Slobodnoj teritoriji, nedaleko od Beograda.</p>

Slika Miroslav Mišković

Miroslav Mišković

<p style="text-align: justify">Miroslav Mišković je rođen 5. jula 1945. godine u selu Bošnjane kod Varvarina. Posle prekida atletičarske karijere diplomirao je na kragujevačkom odeljenju Ekonomskog fakulteta u Beogradu. Specijalizaciju iz devizno-bankarskog poslovanja stiče u Dubrovniku. Poslovnu karijeru otpočinje u kruševačkoj filijali <em>Jugobanke</em>, u kojoj postaje najmlađi direktor deviznog sektora. Godine 1977. postaje finansijski direktor Hemijske industrije <em>Župa</em>, a zatim staje na njeno čelo kao jedan od najmlađih generalnih direktora u istoriji jugoslovenske privrede. U vladu Republike Srbije ulazi na kraju 1989. godine kao potpredsednik zadužen za privredne reforme. Budući da korenite promene nisu moguće bez tržišne privrede i privatizacije društvene svojine, napušta to mesto posle svega šest meseci. Osnivač je i predsednik <em>Delta holdinga</em>, kompanije koja je od 1991. godine prešla put od firme sa četiri zaposlena pripravnika do vodeće korporacije na prostoru bivše Jugoslavije. U svojoj zemlji doživeo je otmicu, hapšenje, zatvaranje, suđenje i višegodišnju medijsku harangu. Oženjen je, ima dvoje dece i četvoro unučadi.&nbsp;</p>

Slika Stefan Tićmi

Stefan Tićmi

<p style="text-align: justify">Stefan Mitić Tićmi rođen je u Leskovcu 1992. godine. Objavio je knjige: <em>U'vatile me lutke</em> (2015), <em>Ja sam Akiko</em> (2018), <em>Kaput od mahovine</em> (2020) i <em>Guguto memeto</em> (2023). Scenarista je četvrte sezone televizijskog serijala <em>Avanture miša Harlampija</em> (2025).<br /> <br /> Zbirka <em>U'vatile me lutke</em> prevedena je i prilagođena osobama sa oštećenim sluhom, dok je roman <em>Ja sam Akiko</em>, prodat u više od 25.000 primeraka, doživeo niz umetničkih adaptacija &ndash; animirani film, mural, grafičku novelu, kao i više pozorišnih predstava koje se izvode u zemlji i regionu. Prema romanu <em>Guguto memeto</em> snimljen je kratki igrani film.<br /> <br /> Njegova dela uvrštena su na prestižnu listu <em>White Ravens</em> Međunarodne omladinske biblioteke u Minhenu. Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Leskovca za doprinos kulturi, afirmaciji dečje književnosti i društvenom angažovanju, kao i nagrade Politikinog Zabavnika za najbolju dečju knjigu namenjenu mladima u 2018. godini za roman <em>Ja sam Akiko</em>, i plaketu Dječja knjiga godine na Međunarodnom festivalu Trg od knjige u Herceg Novom.<br /> <br /> Živi i radi u Beogradu.</p>

Slika Vanja Bulić

Vanja Bulić

<p style="text-align: justify">Vanja Bulić (1947) čitav radni vek je proveo kao novinar u pisanim i elektronskim medijima. Za televiziju je uradio više od četiri hiljade emisija različitih žanrova, a pisao je za gotovo sve prestižne listove nekadašnje Jugoslavije. Bio je glavni urednik časopisa <em>ITD</em>, <em>Zum</em>, <em>Praktična žena</em>, pomoćnik glavnog urednika časopisa <em>Duga</em>, glavni urednik satelitskog programa TV BK, urednik zabavnog programa TV BK i TV <em>Happy</em>. Dobitnik je više novinarskih nagrada za pisano novinarstvo i gotovo svih priznanja koja se dodeljuju za posao voditelja na televiziji. Radio je dokumentarne filmove (<em>Državni radnik</em>, <em>Crveni barjak</em> <em>Filipa Filipovića</em>), scenarista je četiri TV serije (<em>Jugovići </em>&ndash; RTS, <em>Javlja mi se iz dubine duše</em> &ndash; TV Košava, <em>Drugo stanje</em> &ndash; BK TV i <em>Kafana na Balkanu</em> &ndash; Telekom). Koscenarista je dugometražnog filma <em>Lepa sela lepo gore</em> i scenarista filmova <em>Drugo stanje</em> i <em>Pokidan</em>. Napisao je zbirke priča <em>Kako sam gajio blizance</em> (1995), <em>Sto bisera</em> (2009), <em>Istorija u krevetu</em> (2012), <em>Muškarac u izvesnim godinama</em> (2014), <em>Zašto bog nema auto</em> (2016) i <em>Rupe u glavi</em> (2020), i romane <em>Tunel </em>&ndash; <em>lepa sela lepo gore </em>(1996), <em>Ratna sreća</em> (1999), <em>Zadah belog</em> (2000), <em>Vrele usne</em> (2001), <em>Parada strasti</em> (2003), <em>Drugo stanje</em> (2006), <em>Oko otoka</em> (2009), <em>Šole </em>(2010), <em>Simeonov pečat</em> (2012), <em>Jovanovo zaveštanje</em> (2013), <em>Dosije Bogorodica</em> (2014), <em>Devedesete </em>(2015 &ndash; knjiga u kojoj se nalaze četiri romana objavljena devedesetih godina prošlog veka), <em>Teslina pošiljka</em> (2015), <em>Šmekeri </em>(2016), <em>Šmekerke </em>(2017), <em>Viza za nebo</em> (2017), <em>Dušanova kletva</em> (2018), <em>Teodorin prsten</em> (2019), <em>Savin osvetnik</em> (2020), <em>Tata u drugom stanju</em> (2021), <em>Milutinov greh</em> (2023). Priredio je dnevnik iz Haga Veselina Šljivančanina <em>Branio </em><em>sam istinu</em> (2012), a napisao je i romansirane biografije glumaca Petra Božovića, Miše Janketića, Marka Nikolića, Lazara Ristovskog, Jelisavete Seke Sablić i pevača Ace Lukasa. Napisao je pet pozorišnih komada: <em>Državni radnik</em>, <em>Rijaliti obračun</em>, <em>Jače smo od sudbine</em>, <em>Braća po Hagu</em> i <em>Bitanga u boji</em>. Među nagradama dobijenim za spisateljski rad izdvajaju se <em>Zlatni beočug</em> za trajni doprinos kulturi Beograda, nagrada &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; za najbolju knjigu satiričnih priča, kao i tri godišnja priznanja Redakcije za kulturu RTS <em>Zlatni hit liber</em> za najtraženije knjige u knjižarama i bibliotekama Srbije 2012, 2013. i 2015. godine.<br /> <br /> Otac je trojice sinova, imao je rok sastav, strastveni je igrač preferansa i još uvek igra odbojku. Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije.</p>

Slika Vladika Grigorije

Vladika Grigorije

<p style="text-align: justify">Grigorije (svetovno Mladen Durić), rođen 1967. u Varešu, episkop je Srpske pravoslavne crkve, doktor teoloških nauka i pisac.<br /> <br /> Kao srednjoškolac je 1985. iz zavičajne Planinice, s ruba srednjobosanskog industrijskog kruga, prešao u Beograd, gde je maturirao na Bogosloviji 1989, diplomirao na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu 1994, te na Beogradskom univerzitetu 2014. stekao doktorat tezom o relacionoj ontologiji Jovana Zizjulasa.<br /> <br /> Istaknuti je pripadnik pobunjenog studentskog naraštaja koji je u Beogradu 1992. tražio društvene promjene i protivio se ratu, kada i odlazi u manastir. Kao monah deluje s episkopom zahumsko-hercegovačkim i primorskim Atanasijem, uglavnom u manastiru Tvrdoš, gde je iguman pa arhimandrit, i gde pomaže u čuvanju i održanju zajednice zahvaćene ratom. Vladika Atanasije predlaže ga za svog naslednika, te je 1999. uveden u episkopski tron, s kojeg 2018. prelazi za episkopa dizeldolfskog i sve Nemačke.&nbsp;Na osnovu odluka majskog Sabora 2024. o novim titulama srpskih arhijereja dobio je zvanje arhiepiskopa diseldorfsko-berlinskog i mitropolita nemačkog.<br /> <br /> Celina njegova duhovnog, arhipastirskog, stručnog i javnog rada povezana je snažnom upućenošću na kulturu razumevanja i dijaloga, razumljive i održive vrednosti života pojedinca i zajednice, čime je stekao poverenje i glas istaknute figure čije se poruke uzimaju u obzir i preko granice tradicije iz koje nastupa i u kojoj je ukorenjen.<br /> <br /> U nizu pojedinačnih stručnih i publicističkih prinosa, medijske dostupnosti i knjiga, izdvaja se nekoliko naslova od književnog značaja. Monografija <em>Biti sa drugim</em> (2018) više je od teološkog traktata, pokušaj razumevanja sveta na način da se &bdquo;zlatna nit&ldquo; uklopi a ne tek pronađe. U knjizi <em>Gledajmo se u oči</em> (2019) u razgovornoj se formi postavljaju pitanja biografije i pomirenja, crkve i društva, prevladavanja podela i slobode izbora kao pretpostavke okupljanja. Utisak da sve o čemu govori dolazi iz jezika potvrđen je zbirkom priča <em>Preko praga</em> (2017), u kojoj se narator povlači a lepotu sveta za koju treba izdržati rastvaraju likovi, bilo da je reč o lopti, smehu, vozovima ili brigama, i svetlost je prelomljena mimo monološkog okulara. Najzad, precizno i odmereno, škrtim a poetičnim slogom sročio je fragmentarnu sagu o maloj ali hrabroj zajednici koja brani svoje vekovno ognjište, alegoriju o malom čoveku na udaru pošasti rata koja se kristalizovala u odu Planinici, predelu nestvarne lepote, i čovekovoj spremnosti na velike odluke i dela &ndash; u roman <em>Nebeska dvorišta</em> (2022).<br /> <br /> Vladika Grigorije tako je pokazao da se i u modernom svetu sveštenici mogu uspešno upustiti u projektovanje književnih svetova.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x