Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima
„Aven i jazopas u Zemlji Vauka“ Uroša Petrovića doživeće svoje deveto izdanje. Roman se smatra prvim delom prave epske fantastike na srpskom jeziku. Govori o dečaku duge, bele kose koji prolazi kroz inicijacijsku, epsku avanturu u detaljno osmišljenom svetu prakontinenta Gondvane. Knjiga je u Srbiji od samog početka stekla mnogobrojne poklonike. Pozivamo vas da proverite zašto je ova knjiga postala kultna čak i svetu odraslih!
„Urnebesna fizika“ je knjiga za one koji su ludi za fizikom i za one koji bi radije vukli krokodila za rep nego izučavali fiziku! Dobila je nagradu Neven za najbolju knjigu iz oblasti popularne nauke u 2015. godini, a da je čitaoci vole govori i činjenica da izlazi njeno osmo izdanje.
Knjiga o čudima nove ere, „Vreme čuda“ Borislava Pekića, doživela je šesto izdanje. Okvir ovog Pekićevog maestralnog romana, sastavljenog iz priča, jesu biblijski motivi Isusovih čuda u Judeji. Sa poetičnom dijalektikom ona su izokrenuta u svoju suprotnost sa puno humora, ali i dubokog razumevanja za ljudsku patnju, ljubav i sudbinu. Na magičan način uvedeni smo u svet daleke prošlosti gde ideološka zagriženost i netrpeljivost bilo koje dve suprotstavljene snage pokazuje iste osobine kao i u bilo koje doba ljudske istorije.
Najlepše pesme, priče i poeme za decu Branka Ćopića „Nećeš mi verovati“ pojavljuju se u petom izdanju. Bezbroj se čudnih stvari dozna i vidi kad se nad zemljom rašire krila svemoćnog i svevidećeg zmaja Fantazije. Mačak Toša, Žuća, Šarov, Ježurka Ježić, Mjesec i njegova baka, pijetao i mačak i drugi junaci povešće vas u poučne i zabavne avanture – sve do nezaboravnog vašara u Strmoglavcu! Uživajte u majstorijama jednog od najvoljenijih pisaca za decu i uverite se u to da Ćopićeva magija nikad neće prestati da nas zasmejava i opčinjava.
U štampi je i drugo izdanje knjiga:
„Udario me pubertet u glavu“ – zabavan roman Roberta Takariča o problemima ulaska u pubertet, koji je na veoma zanimljiv način ilustrovao Tihomir Čelanović. Dečak Zvezdan je upravo ušao u pubertet i zaljubio se u Zoricu. Svet mu je izvrnut naglavačke brojnim igrama, nepouzdanim drugarima, žurkama i nestašlucima, a povrh svega toga on dobija još jedan strašan udarac: Zorica odlazi iz grada! Ovo je, između ostalog, i priča o tome kako preboleti ljubav svog života u pubertetu.
„Tvoj anđeo čuvar“ Mirjane Bobić Mojsilović – uzbudljiva, duhovita i potresna priča o ljubavi, ljubomori, padu i ustajanju, o gubitku i ponovnom osvajanju vlastitog života. Ovo je knjiga o strahu i drhtanju, buci i besu, o popuštanju, slabosti i snazi, o jakoj ženi koja sreće jakog muškarca i prepušta mu se.
„Napuljski diplomata“ – dve godine nakon uspeha knjige „Prva ljubav“, Mario Liguori nam u svom novom romanu upečatljivo pripoveda o istoriji dveju država i protivrečnostima dva velegrada, Napulja i Beograda.
<p style="text-align: justify">Borislav Pekić, jedan od najznačajnijih pisaca srpske književnosti XX veka, romansijer, dramski pisac i filmski scenarista, rođen je 4. februara 1930. godine u Podgorici. Detinjstvo je proveo u Podgorici, Novom Bečeju, Mrkonjić-Gradu, Kninu, Cetinju i Bavaništu u Banatu. Od 1945. godine je u Beogradu, gde je pohađao Treću mušku gimnaziju i maturirao 1948. godine. Te iste godine osuđen je na petnaest godina strogog zatvora sa prinudnim radom i gubitkom građanskih prava od deset godina kao pripadnik, tada ilegalnog, Saveza demokratske omladine Jugoslavije. Na izdržavanju kazne je bio u KPD Sremska Mitrovica i KPD Niš. Pomilovan je 1953. godine, pošto je proveo pet godina u zatvoru. <br />
<br />
Studirao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Godine 1958. oženio se arhitektom Ljiljanom Glišić, sestričinom dr Milana Stojadinovića. Te godine je dobio prvu nagradu na anonimnom konkursu za originalni scenario, koji je raspisao „Lovćen film“. Godine 1959. počinje da radi kao dramaturg i scenarista za ovu filmsku kuću, a iste godine sa Ljiljanom dobija ćerku Aleksandru. Na početku svog književnog stvaralaštva pisao je scenarija za različita filmska preduzeća. Prema njegovom tekstu „Dan četrnaesti” snimljen je film koji je 1961. godine predstavljao Jugoslaviju na filmskom festivalu u Kanu. <br />
<br />
Godine 1965. objavljuje svoj prvi roman „Vreme čuda”. Od tada se posvećuje isključivo pisanju. Piše prozu, pozorišne, radio i televizijske drame. Član je uredništva „Književnih novina” od 1968. do 1969. godine i saradnik u časopisima „Stvaranje”, „Književnost”, „Savremenik” i „Književna reč”, kao i u brojnim novinama i dnevnim listovima. Za drugi roman, „Hodočašće Arsenija Njegovana” (1970), dobija prestižnu Ninovu nagradu za roman godine. Nakon odluke da se sa porodicom privremeno preseli u London 1970. vlasti mu bez obrazloženja oduzimaju pasoš. Posle godinu dana uspeo je da se pridruži porodici u Londonu, ali za jugoslovenske vlasti postaje persona non grata. Kratki roman „Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana” objavljen je u izdanju „Slova ljubve“ iz Beograda tek 1975. godine (iako je napisan znatno ranije, ali Pekić nije uspeo da pronađe izdavača koji bi se usudio da objavljuje njegova književna dela). <br />
<br />
Rukopis sotije „Kako upokojiti vampira” izabran je na anonimnom književnom konkursu Udruženih izdavača i štampan 1977. godine. Sledi kratak roman „Odbrana i poslednji dani” (1977). Njegovo kapitalno delo, saga-fantazmagorija „Zlatno runo”, objavljuje se u sedam tomova (1978–1986), za koje Pekić 1987. godine dobija „Njegoševu nagradu“. Prema mišljenju žirija Televizije Srbije, ovaj roman je ušao u izbor deset najboljih romana napisanih na srpskom jeziku od 1982. do 1992. godine. <br />
<br />
Žanr-romanom „Besnilo” (1983), svojevrsnom apokaliptičkom vizijom sveta u kojem živimo, Pekić je odstupio iz istorijske tematike „Zlatnog runa” i napisao delo sa elementima trilera. Taj roman, zahvaljujući svojoj tematskoj provokativnosti, postao je bestseler i doživeo veliki broj izdanja. Po mišljenu čitalaca, „Besnilo” je, pored „Godina koje su pojeli skakavci”, ušlo u selekciju deset najboljih romana u srpskoj književnosti objavljenih od 1982. do 1992. godine. U sledećem, antropološkom romanu 1999, objavljenom 1984, za koji 1985. godine dobija nagradu za naučnu fantastiku, Pekić ostaje na tragu te uzbudljive fantastične utopije. <br />
<br />
Krajem 1984. godine, u izdanju „Partizanske knjige“ iz Beograda, izašla su Pekićeva „Odabrana dela” u 12 knjiga, za koja je dobio „Nagradu Udruženja književnika Srbije“. Časopis „Književnost” dodeljuje mu 1986. godine, povodom četrdesetogodišnjice izlaženja časopisa, specijalnu „Povelju“. „Nolit“ objavljuje zbirku gotskih priča „Novi Jerusalim” 1988. godine. Za roman-epos „Atlantida” (1988) dobija „Goranovu nagradu“. Autobiografsko- memoarska proza „Godine koje su pojeli skakavci” (prvi tom) proglašena je za najbolju knjigu u 1987. godini i za kratko vreme doživela tri izdanja. Drugi tom pod istim naslovom dobija 1989. godine nagradu „Miloš Crnjanski“ za memoarsku prozu. Iste godine „Srpska književna zadruga“ objavljuje njegovu fantazmagoriju „Argonautika”. Povelju „Majska rukovanja“ za izuzetne stvaralačke rezultate na polju književnosti i kulture dobija 1990. od Doma omladine „Budo Tomović“ iz Podgorice. „Pisma iz tuđine” (1987), „Nova pisma iz tuđine” (1989, nagrada Sent-Andreje „Jakov Ignjatović“ u Budimpešti 1990. godine) i „Poslednja pisma iz tuđine” (1991, godišnja nagrada Grafičkog ateljea „Dereta“ za najuspešnije izdanje te godine) spadaju u Pekićev publicistički stvaralački domen. Esejistička proza „Sentimentalna povest britanskog carstva” objavljena je posthumno 1992. godine i za nju je 1993. dobio Počasnu nagradu BIGZ-a. <br />
<br />
Borislav Pekić je autor i oko trideset dramskih dela za pozorište, radio i televiziju, emitovanih i igranih na našim i stranim radio i televizijskim stanicama i pozorišnim scenama. Pozorišni komad „Korešpodencija” beleži 300 izvođenja za 24 godine na repertoaru Ateljea 212. Između ostalih dramskih dela izvođena su „Generali ili srodstvo po oružju” (1972, nagrada za komediju godine na Sterijinom pozorju u Novom Sadu), 189. stepenik (1982, Prva nagrada Radio Zagreba), a povodom „Dana Radio televizije Beograd“ godine 1987. dodeljena mu je diploma za osvojenu prvu nagradu na konkursu u kategoriji radiodramskih emisija. Drami „Kako zabavljati gospodina Martina” dodeljena je prva nagrada na festivalima u Ohridu i Varni (1990). Sledi godišnja nagrada pozorišta u Kruševcu „Kneginja Milica“ (1991) i iste godine plaketa „Pečat“ Narodnog pozorišta u Beogradu za specijalne zasluge. <br />
<br />
Dela su mu prevođena na engleski, nemački, francuski, italijanski, španski, holandski, poljski, češki, slovački, mađarski, rumunski, retoromanski, makedonski, slovenački, albanski, grčki, švedski i ukrajinski.<br />
<br />
Godine 1990. postaje jedan od osnivača Demokratske stranke, potpredsednik i član Glavnog odbora. Učestvuje u uređivanju prvih brojeva obnovljenog opozicionog lista „Demokratija”, glasila Demokratske stranke i prvog demokratskog glasa Srbije. <br />
<br />
Pekić je bio dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti od 1985. godine, član Krunskog saveta, potpredsednik Srpskog PEN-centra, član Engleskog PEN-centra, honorarni komentator srpskohrvatske sekcije BBC-ja. Bio je član Udruženja književnika Srbije, član Udruženja filmskih umetnika i član Udruženja dramskih umetnika Srbije. Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević posthumno ga je odlikovao Kraljevskim ordenom dvoglavog belog orla prvog stepena. Septembra 1997. dodeljena mu je Počasna plaketa „Jugoslovenskog festivala Mojkovačke filmske jeseni“ povodom 50. godišnjice jugoslovenskog igranog filma. <br />
<br />
Borislav Pekić je preminuo 2. jula 1992. godine u Londonu. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu. <br />
<br />
Posle njegove smrti u Beogradu je osnovan Fond „Borislav Pekić“, čiji su osnivači Srpski PEN-centar, Srpska akademija nauka i umetnosti, Ministarstvo kulture, Branko Dragaš, Udruženje književnika Srbije i Ljiljana Pekić, koja je i direktor Fonda. Cilj Fonda je promocija i publikovanje Pekićevih dela, staranje o piščevoj zaostavštini kao i projekti „Borislav Pekić našoj deci“ i godišnja dodela nagrade „Borislav Pekić“ za književna dela u nastajanju. Fond redovno objavljuje i publikaciju „Anali Borislava Pekića”. Pisci koji su dobili nagradu Fonda „Borislav Pekić“ za nova dela vremenom su postali afirmisani stvaraoci savremene srpske književnosti. U „Analima Borislava Pekića” svake godine se štampaju kritike i studije o raznim aspektima Pekićevog stvaranja, kao i odlomci iz romana nagrađenih pisaca i iscrpna Pekićeva bibliografija, koja se svake godine ažurira. <br />
<br />
Nakon piščeve smrti brigu o publikovanju njegovih rukopisa, kako objavljenih tako i onih iz zaostavštine, kao i sajt www.borislavpekic.com, preuzele su njegova supruga Ljiljana Pekić i ćerka Aleksandra Pekić.<br />
<br />
Izdavačka kuća „Laguna“, prvi put u Pekićevom umetničkom stvaralaštvu, objavljuje njegova celokupna književna dela u 14 knjiga.</p>
<p style="text-align: justify">Branko Ćopić je rođen 1915. godine u Hašanima u Bosni. Nižu gimnaziju je završio u Bihaću, pohađao je učiteljsku školu u Sarajevu, Banjaluci i Karlovcu, a diplomirao je pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Počeo je da piše vrlo rano, a prva dela je objavio već u svojoj četrnaestoj godini. Tokom Drugog svetskog rata bio je ratni dopisnik i jedan od učesnika u Narodnooslobodilačkoj borbi. Pisao je pesme, priče, novele, romane za decu i odrasle. Jedan je od najplodnijih i najčitanijih pisaca naše književnosti, a dela su mu višestruko nagrađivana i prevođena na mnogo svetskih jezika. Napisao je više od trideset knjiga za decu među kojima su najpoznatije zbirke pripovedaka <em>U svijetu medvjeda i leptirova</em>, <em>Priče partizanke</em>, <em>Doživljaji mačka Toše</em>, <em>Priče ispod zmajevih krila</em> i romani <em>Orlovi rano lete</em>, <em>Magareće godine</em> i <em>Slavno vojevanje</em>. Tragično je preminuo 1984. godine u Beogradu.</p>
<p style="text-align: justify">Branko Stevanović (1966) rođen je u Bačkoj Topoli, odrastao na Krivaji i u Sevojnu, živi na Novom Beogradu. Piše za decu i odrasle. Bio je urednik u nekoliko izdavačkih kuća i listova za decu. Bavi se i prevodilačkim radom. U periodici je prisutan od 1984, a prvu knjigu objavio je 1986. godine. Poezijom i kratkom prozom zastupljen je u antologijama, udžbenicima i lektiri za osnovnu školu. <br />
<br />
Neke od objavljenih knjiga su: <em>Trajanja</em>, <em>Nikola Vrana i golubovi</em>, <em>Vrlo društvena igra</em>, <em>Upotreba deteta</em>, <em>Zoološka pesmarica</em>, <em>Priča o princu jedincu</em>, <em>Lepo ti kažem</em>, <em>Eto tako</em>, <em>Ovako je to bilo</em>, <em>Kako sam bio zec</em>, <em>Pozorištancije</em>, <em>Avanture Kraljevića Marka</em>, <em>Strogo poverljiva knjiga</em>, <em>Blago nama sa životinjama</em>… Koautor je knjiga <em>Urnebesna fizika</em> i <em>Urnebesna hemija</em>. Priredio je knjigu izabranih pesama Ljubivoja Ršumovića <em>Čini mi se vekovima</em> i knjigu izabranih priča i pesama Vladimira Andrića <em>Savršeni darmar</em>. Sa Igorom Kolarovim priredio je tri izbora iz srpske poezije za decu: <em>E, baš to!</em>, <em>Od Zmaja do beskraja</em> i <em>Zrenjaninski vatromet</em>. Sa Gordanom Maletić priredio je knjigu izabranih pesama Jovana Jovanovića Zmaja <em>Zgodno mesto</em>. <br />
<br />
Dobitnik je brojnih priznanja u sferi književnosti za decu, među kojima su: „Dečja knjiga godine“ 52. Međunarodnog beogradskog sajma knjiga, Nagrada „Neven“ Prijatelja dece Srbije (dva puta – za beletristiku i za popularnu nauku), Nagrada 57. Zmajevih dečjih igara za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za decu, Nagrada Žirija dečje kritike „Dositejevo pero“, Nagrada „Momčilo Tešić“, Nagrada „Knjaževačko zlatno runo“ za doprinos stvaralaštvu za decu i razigranom detinjstvu, Nagrada „Zlatni ključić“ 50. Festivala poezije Smederevska pesnička jesen, Povelja „Naisa“ 13. Medijana festivala dečjeg stvaralaštva i stvaralaštva za decu, Plaketa „Zlatna bulka“ 29. Međunarodnog festivala pesnika za decu u Crvenki za ukupan doprinos stvaralaštvu za decu, Nagrada „Zlatno Gašino pero“ 35. Međunarodnog festivala humora za decu u Lazarevcu, za doprinos vedrom duhu detinjstva. U časopisu Vukove zadužbine <em>Danica za mlade</em> je 2019. proglašen za ličnost godine, a 2021. u Republici Srpskoj proglašen je za „Princa Dječijeg carstva“ – za životno delo i doprinos dečjem stvaralaštvu.</p>
<p style="text-align: justify">Igor Kolarov (1973–2017) jedan je od najznačajnijih domaćih pisaca za decu i mlade. Objavio je knjige za decu: <em>Hionijine priče</em> (pesme i priče, 2000); <em>Agi i Ema</em> (roman, 2002, nagrada "Politikin Zabavnik"); <em>Priče o skoro svemu</em> (priče, 2005, nagrada "Neven"), <em>Kuća hiljadu maski</em> (roman, 2006; nagrada "Politikin Zabavnik", nagrada "Sima Cucić", nagrada "Mali Princ" za najbolju dečju knjigu u regionu) i druge. Pored navedenih, dobio je i nagradu Zmajevih dečjih igara (2006) za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za mlade, kao i Zlatnu značku Kulturno-prosvetne zajednice Srbije (2009) za stvaralački doprinos u širenju kulture. </p>
<p style="text-align: justify">Mario Liguori (Sarno, Italija), diplomirao je komparativne jezike i kulture na Univerzitetu L’Orientale u Napulju, a master studije završio na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde je i doktorirao. Piše na italijanskom i srpskom jeziku. Zastupljen je u antologiji <em>Buket za staru damu</em> (Protego, 2008), a autor je putopisne proze <em>Snatrenja</em> (Službeni glasnik, 2010), dvojezične zbirke <em>Sedam jesenjih priča/Sette storie autunnali</em> (Akademska knjiga, 2013), knjige priča <em>Prva ljubav</em>, monografije <em>Vedi Napoli e poi muori: Napulj u srpskim putopisima od 1851. do 1951. godine</em> (Službeni glasnik, 2015) i romana <em>Napuljski diplomata</em> (Laguna, 2016). <br />
<br />
Objavljivao je u listovima <em>Danas</em>, <em>Blic</em>, <em>Politika</em>, <em>Oslobođenje</em>, <em>L’Isola</em>, <em>Polja</em> i drugim časopisima i dnevnicima. Prevodio je naučne radove i kataloge za <em>Galeriju Matice srpske</em>, a radio je kao simultani prevodilac na naučnim skupovima u Italiji i Srbiji. Bio je gost na prestižnom Hariman institutu Univerziteta Kolumbija u Njujorku. Od 2007. do 2009. živeo je u Švedskoj, gde je, između ostalog, predavao u Centru za jezike <em>Kävlinge Lärcentrum</em>. Strastveni je putnik: posetio je gotovo sve evropske države, a duže je boravio u Irskoj, Velikoj Britaniji i Sloveniji. <br />
<br />
Predaje italijanski jezik na Filozofskom fakultetu i Akademiji umetnosti u Novom Sadu.</p>
<p style="text-align: justify">Mirjana Bobić Mojsilović je spisateljica i slikarka. Objavila je romane <em>Dnevnik srpske domaćice</em> (2000), <em>Happy End</em> (2002), <em>Majke mi, bajka</em> (2003), <em>Ono sve što znaš o meni</em> (2005), <em>Tvoj sam</em> (2006), <em>Srce moje</em> (2007), <em>Azbuka mog života</em> (2008), <em>Glad</em> (2009), <em>Gospodin pogrešni</em> (2010), <em>Traži me</em> (2012), <em>Tvoj anđeo čuvar</em> (2016), kratke priče <em>Baba, nemoj ništa da me pitaš</em> (1997) i zbirku poezije <em>Obećao si mi</em> (2016). Autorka je šest pozorišnih komada <em>Suze su O. K</em>., <em>Verica među šljivama</em>, <em>Pozovi M radi užitka</em>, <em>Poslednja šansa</em>, <em>Pogodi ko dolazi na večeru</em>, <em>Svlačenje</em>, koji su izvođeni u Narodnom pozorištu, Ateljeu 212, Kult Teatru, Zvezdara Teatru, Akademiji 28 i na sceni KC „Palilula“. Dvanaest njenih naslova objavljeno je u Francuskoj, Italiji, Češkoj, Hrvatskoj, Sloveniji i Makedoniji. Autorka je nekoliko samostalnih izložbi slika. Bila je jedan od prvih autora – samostalnih izdavača u Beogradu. Nekoliko puta je dobila nagradu „Zlatni bestseler“ i dobitnica je „Zlatne značke“ Kulturno-prosvetne zajednice Srbije. Mirjana Bobić Mojsilović je slobodna umetnica i živi u Beogradu. <br />
<br />
Foto: Vukica Mikača</p>
<p style="text-align: justify">Robert Takarič je profesor i pedagog drame, dramski pisac i pisac za decu iz Sente. Napisao je više knjiga za decu i dobio prestižne nagrade kao što su „Mali Princ“, „Neven“, „Dositejevo pero“… </p>
<p style="text-align: justify">Svetislav Paunović (1934–2014) radio je u Institutu Boris Kidrič u Vinči i Vojno-tehničkom institutu u Beogradu. Bio je asistent za predmet <em>Teorija električnih kola</em> na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Godine 1968. odlazi u Kanadu gde je kao asistent radio na Torontskom univerzitetu <em>Sent Džordž</em> i Koledžu <em>Ranimed</em>. Od 1971. radi u ETŠ <em>Nikola Tesla</em> u Beogradu. Na Višu elektrotehničku školu u Beogradu prelazi 1977. i tu ostaje do penzionisanja (2000). Od 1994. bio je šef katedre za elektroniku. Objavio je više stručnih radova iz oblasti analize i sinteze električnih kola, kao i rad <em>Sinteza jedne specijalne klase električnih mreža sa N pristupa</em>, koji je 1988. godine primljen od strane Srpske akademije nauke i umetnosti u Beogradu. Knjige: <em>Osnovi elektronike</em> (izdanje VETŠ u Beogradu, 1989); <em>Elektronika I </em>(pet izdanja VETŠ u Beogradu, 1996); <em>Zbirka rešenih zadataka iz elektronike I </em>(pet izdanja VETŠ u Beogradu, 1996); <em>Analiza kola i signala</em> (dva izdanja VETŠ u Beogradu, 1998); <em>Zbirka rešenih ispitnih zadataka iz analize kola i signala</em> (dva izdanja VETŠ u Beogradu, 1999) itd. </p>
<p style="text-align: justify">Uroš Petrović (1967) je književnik čija dela pomeraju granice u savremenoj literaturi za decu i mlade. Počev od zbirki priča-mozgalica i romana u zagonetkama do grafičkih romana, bajki i fantastičnih pripovesti, dela ovog autora jesu originalne pustolovine koje bogato nagrađuju čitaoce. Razmrdavanje vijuga, susret sa čudesnim, neobičnim ali i zastrašujućim, raskošna mašta i osobeni humor u njegovim knjigama, odavno su postali omiljenim štivom i za odrasle.<br />
<br />
Autor je trideset knjiga (prodatih u više od pola miliona primeraka) i dobitnik većeg broja najprestižnijih nagrada za književnost za decu i mlade. Knjige su mu do sada objavljene i u Italiji, Mađarskoj, Grčkoj, Rusiji, Sloveniji, Rumuniji, Severnoj Makedoniji i Češkoj, kao i na engleskom jeziku.<br />
<br />
Svako njegovo druženje sa čitaocima, kako sa domaćim tako i sa onima van zemlje, jeste svojevrsni spoj književnog susreta, kreativne radionice i pozorišne predstave, umetničko-intelektualni performans koji uvek protiče u živoj, interaktivnoj atmosferi i potom se dugo pamti i prepričava.<br />
<br />
Po njegovom nagrađenom romanu <em>Peti leptir</em> snimljen je prvi (i još uvek jedini) dugometražni 3D film u istoriji srpske kinematografije.<br />
<br />
Autor je i više originalnih stonih društvenih igara, za koje je više puta nagrađen priznanjem <em>Dobra igračka</em> Prijatelja dece Srbije, nagradom <em>Gran Pri</em> za <em>Igračke sa svrhom</em> i nagradom <em>Najbolja stona društvena igra za decu</em>.<br />
<br />
Podsticao je naciju na razmišljanje i unutar kultnog serijala <em>Fazoni i fore</em>, kao i u kvizovima <em>Potera</em> kao sastavljač pitanja i kvizu <em>Lavirint</em> kao <em>Tvorac lavirinta</em> i najteža prepreka za takmičare, oba na Javnom servisu Radio televizije Srbije.<br />
<br />
Dobitnik je i većeg broja nagrada za fotografiju (<em>National Geographic</em>, <em>Microsoft</em>, <em>Wikipedia</em>, <em>Canon </em>itd)), koje objavljuje širom planete.<br />
<br />
Autor je koncepta <em>Zagonetna pitanja</em>, kao i programa za usavršavanje<em> Kako razmišljanjem izvan ustaljenih okvira doći do novih ideja i rešenja?</em>, <em>Zagonetne iluzije mozga, Socijalni tango, Mozgaonica za bolji svet i Misli kreaKtivno</em>, i koautor <em>NTC sistema učenja.</em><br />
<br />
Gostuje kao predavač na fakultetima, u školama i drugim obrazovnim ustanovama u zemlji i inostranstvu, kao i u kompanijama, na poslovnim forumima i kongresima.<br />
<br />
Bio je predsednik Mense Srbije i jedan od najuspešnijih rešavača IQ X testa na svetu.<br />
</p>
Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!
Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!
E-mail adresa je obavezna
Da biste osigurali da su vaši podaci o nalogu ažurirani, molimo vas da potvrdite e-mail adresu koju želite da koristite za prijavu i obaveštenja o nalogu.