Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Nova izdanja Laguninih pisaca

350andjeli-nece-sici-sa-nebesa
Uskoro će se na knjižarskim policama naći dvanaesto izdanje publicističkog dela Zorana Lj. Nikolića i Vidoja D. Golubovića – „Beograd ispod Beograda“. Podzemni svet ispod velikih gradova nije samo predeo ljudske uobrazilje. Sve civilizacije, a pogotovo svaki grad, kao čvorište svake složenije ljudske zajednice, s vremenom uranjaju u zemlju. Sadašnji žitelji svakog grada na zemaljskom šaru tek su gornja površ jednog vremenskog stuba koji izvire iz podzemlja sačinjenog od mnogih slojeva. Beograd je od onih gradova gde su se priroda i istorija združile da stvore uzbudljivu podzemnu topografiju.

Roman „DorotejDobrila Nenadića, kultna knjiga koja je pomerila granice istorijskog romana i srpske književnosti, doživeće deseto izdanje. „Dorotej“ je roman na ivici žanra, ni istorijski, ni psihološki, ni polifoni, ni ljubavni, a opet klasik koji kroz više glasova svojih junaka pripoveda o kaluđeru-vidaru u srednjovekovnoj Srbiji, strancu u ovom svetu, koji strada sa svoje dobrote i čiste ljubavi.

Hajduk iz BeogradaGradimira Stojkovića i „Zanimljivi bukvarBojana Ljubenovića doživeće sedmo izdanje. Kroz niz komičnih epizoda (prvo pijanstvo, susreti sa seoskim mangupima), roman „Hajduk iz Beograda“, u kojem se Gligorije Pecikoza za letnji raspust vraća u rodno mesto, vodi ka priči o ljubavi, prijateljstvu, fotografijama, lubenicama i pokušajima da se shvate i druge ozbiljne stvari… Uz „Zanimljivi bukvar“ Bojana Ljubenovića pisanje i čitanje ćirilice deca će savladati lako i uz zabavu. U tome će im pomoći šaljive pesmice i aforizmi autora, ali i simpatične ilustracije Toše Borkovića.

U štampi je šesto izdanje knjige „Medved Rajko i pčela Darko“ popularnog glumca Andrije Miloševića. Da li ste čuli za medveda koji je hteo da poleti? Ili kreatora svetskog glasa pčelu Darka? A možda vas zanima da vidite hobotnicu karatistu na delu? Uživaćete u zabavnim pesmicama Andrije Miloševića i u divnim ilustracijama Nemanje Ristića, a kroz smeh ćete shvatiti svu vrednost i lepotu dečje mašte.

Uskoro će se u prodaji naći četvrto izdanje knjiga „Potraga za zlatnom strelom“ Bojana Ljubenovića, u kojoj osnovac Ognjen kreće u potragu za zlatnom strelom, simbolom hrabrosti i pobede, ali i zloslutne legende prepune opasnosti i izazova, kao i „Hajduk u Beogradu – filmske korice“ Gradimira Stojkovića, kultne knjige o odrastanju, uklapanju i nedoumicama mladih. U štampi je i četvrto izdanje knjige regionalnog TV voditelja Aleksandra Stankovića „Iz svoje kože: Život s depresijom“, u kojoj autor bespoštedno iznosi svoje iskustvo kako bi drugi koji pate od ove bolesti shvatili da nisu sami.

Treće izdanje doživeće „Uspavanka za miša – meki povezJelice Greganović, slikovnica koja najmlađe čitaoce najlepšim putem vodi do bezbrižnih snova, i „Anđeli neće sići sa nebesa“, devet priča iz zaostavštine Đorđa Lebovića, koje se prvi put objavljuju i kao da zamenjuju nikad napisana dva završna poglavlja njegovog romana „Semper idem“.

Knjige „Kenija: Damari divljineViktora Lazića, „Lenka DunđerskaPere Zupca, „Madonin sokoVanje Bulića i „Boja strahaZorana Petrovića doživeće drugo izdanje. U putopisnom delu „Kenija: Damari divljine“, autor nas kroz neverovatne opise vodi u egzotične predele ove mnogoljudne i raskošne zemlje. „Lenka Dunđerska“ Pere Zupca je najkompletnija biografija žene o kojoj je napisana najlepša ljubavna pesma na srpskom jeziku. U novom trileru Vanje Bulića „Madonin soko“ nastavljaju se novinarske i istraživačke avanture Novaka Ivanovića. Ovog puta Novak rešava enigmu povezanosti manastira Sokolica i skladištenja nuklearnog otpada, a usput otkriva povezanost savetnika američke ambasade na Kosovu sa jednim ubistvom. U uzbudljivom romanu „Boja straha“ Zorana Petrovića jedna decenijama stara tajna izlazi na videlo kada beogradska policija otkrije brutalno ubistvo u napuštenoj vili na Vračaru.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Andrija Milošević

Andrija Milošević

<p style="text-align: justify">Andrija Milošević je veoma popularan srpski i crnogorski pozorišni, televizijski i filmski glumac. Rođen je u Podgorici, ali slučajno, jer su mu roditelji bili u prolazu. Odmah po rođenju nastavili su ka Nikšiću, gradu u kojem je dočekao pubertet. Glumu je upisao odjednom, iznebuha, iznenadivši i sebe i druge, jer nikada pre toga nije video izvođenje neke pozorišne predstave. I pored televizijske slave, tvrdi: &bdquo;Beskrajna je moja igra, nema kraja mom uživanju, mojoj zabavi, smehu, nervozi, a sve to mi daje gluma.&ldquo;&nbsp;</p>

Slika Bojan Ljubenović

Bojan Ljubenović

<p style="text-align: justify">Bojan Ljubenović<br /> Rođen 1972. godine u Beogradu.<br /> Uređuje rubriku TRN u &bdquo;Večernjim novostima&ldquo;.<br /> <br /> Objavio:<br /> <br /> <em>Pisma iz Beograda</em>, aforizmi, 1998. <br /> <em>Pocepani suncobran</em>, aforizmi o deci 2002. <br /> <em>Beograd, live</em>, aforizmi o Beogradu 2006. <br /> Zastupljen je u zbirci kratkih antiratnih priča <em>Legenda za upućene</em> (B92, 1992. god)<br /> Koautor knjige <em>Metafore dr Zorana Đinđića</em>, 2004. <br /> <em>Triput sečem i opet kratko</em>, satirične priče 2009.<br /> <em>Smejalice</em>, aforizmi za decu i detinjaste 2012. <br /> <em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi 2013.<br /> <em>Pisma iz Srbije</em>, 2014.<br /> <em>Trn u oku</em>, politički aforizmi, 2015.<br /> <em>Knjiga za zaljubljene dečake</em>, <em>Knjiga za zaljubljene devojčice</em>, 2015.<br /> <em>Crvena zvezda, moj fudbalski klub</em>, <em>Partizan, moj fudbalski klu</em>b, 2016.<br /> <em>Uki, mali fudbaler</em>, roman za decu, 2017.<br /> <em>Luna, mala teniserka</em>, roman za decu, 2017.<br /> <em>Vuk, mali glumac</em>, roman za decu, 2017.<br /> <em>Zanimljivi bukvar sa istorijskom čitankom za decu u rasejanju</em>, 2018.<br /> <em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi, dopunjeno izdanje, 2018.<br /> <em>Naši fudbaleri na Mundijalima</em>, sportska knjiga za decu , 2018. <br /> <br /> Nagrade:<br /> <br /> &bdquo;Mladi jež&ldquo; 2000., za najboljeg mladog satiričara Jugoslavije.<br /> Prva nagrada 2007., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Vladimir Bulatović VIB&ldquo; 2007., nagrada lista Politika za doprinos srpskoj satiri.<br /> Prva nagrada 2008., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Jovan Hadži Kostić&ldquo; 2009., nagrada lista Večernje novosti za novinsku satiru.<br /> Treća nagrada 2010., za aforizme na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; 2010., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Triput sečem i opet kratko</em>.<br /> &bdquo;Vuko Bezarević&ldquo; 2013., nagrada za najbolju satiričnu priču na Festivalu u Pljevljima (Crna Gora).<br /> &bdquo;Letnji erski kabare&ldquo;, Čajetina 2013., prva nagrada za dečje aforizme.<br /> &bdquo;Dragiša Kašiković&ldquo; 2014., za satirično stvaralaštvo.<br /> Treća nagrada 2014., za satiričnu priču na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Tipar&ldquo; 2015., nagrada za najbolju satiričnu knjigu na prostoru bivše Jugoslavije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>, Festival u Pljevljima, Crna Gora.<br /> &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; 2015., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>.<br /> &bdquo;Interfer&ldquo; 2017., nagrada za novinsku reportažu na Internacionalnom festivalu novinskih reportaža.<br /> &bdquo;Zlatna značka&ldquo; 2018. Kulturno-prosvetne zajednice Srbije</p>

Slika Dobrilo Nenadić

Dobrilo Nenadić

<p style="text-align: justify">Dobrilo Nenadić (Vigošte kod Arilja, 1940 - Arilje, 2019), stekao je književni ugled i slavu već svojim prvim romanom Dorotej (1977), koji je otad doživeo 14 izdanja, osvojio nagrade: &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, &bdquo;Zlatni bestseler&ldquo;, &bdquo;Prosvetinu&ldquo; i nagradu NBS za najčitaniju knjigu 1999, a preveden je na ruski, engleski, poljski i slovenački jezik, i ekranizovan 1981. godine.<br /> <br /> Posle toga objavio je romane <em>Kiša</em> (1979), <em>Vreva</em> (1981), <em>Poplava</em> (1982), <em>Statist</em> (1983), <em>Divlje zvezde</em> (1985), <em>Roman o Obiliću</em> (1990), <em>Polarna svetlost</em> (1995), <em>Despot i žrtva</em> (1998), <em>Uragan</em> (1999), <em>Brajan</em> (2000), <em>Sablja grofa Vronskog</em> (2002), <em>Pobednici</em> (2004), <em>Mrzovolja kneza Bizmarka</em> (2005), <em>Hermelin</em> (2006), <em>Gvozdeno doba</em> (2009), <em>U senci crne smrti</em> (2011) i <em>Vreme kokoški</em> (2013). Pored toga objavio je dramu <em>Magla</em> (2004), novelu <em>Ahilije</em> (1996) i knjigu odabranih intervjua sa autorom <em>Razgovori</em> (2007). <br /> <br /> U svim njegovim romanima, kako primećuju kritičari, &bdquo;uvek je više kazano nego što je napisano&ldquo;, a u istorijskim sagama Nenadić je &bdquo;pratio najmanje dva osnovna tematska toka &ndash; istorijske teme iz bliže i dalje srpske prošlosti i socijalne procese i događaje iz svakodnevnice naših malih varoši... Njegova proza uvek ima logičan narativan tok, brojne asocijativne meandre, jezičku svežinu lokalnog govora i temperaturu i boju specifičnog humora koji se često oglašava i oštrom satirom&ldquo; (Milenko Pajić). <br /> <br /> Dva puta dobio je nagradu Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu (<em>Dorotej</em> 1978. i <em>Despot i žrtva</em> 1999), nagradu &bdquo;Meša Selimović&ldquo; 1998. za roman <em>Despot i žrtva</em>, &bdquo;Račansku povelju&ldquo; za romane sa istorijskom temom (povodom romana <em>Brajan</em>), &bdquo;Svetozar Ćorović&ldquo; za roman <em>Pobednici</em> 2005, &bdquo;Bora Stanković&ldquo; za roman <em>Mrzovolja kneza Bizmarka</em>, Biblios 2001. za ukupno stvaralaštvo, Povelju za životno delo Udruženja književnika Srbije 2006. i druge.</p>

Slika Đorđe Lebović

Đorđe Lebović

<p style="text-align: justify">Đorđe Lebović (Sombor, 1928 &ndash; Beograd, 2004), pisac i dramatičar, detinjstvo je proveo u čestim selidbama i prilagođavanju na novu okolinu, najviše u Somboru i Zagrebu, usled razvoda roditelja i složene porodične situacije. Njegov osetljiv dečački karakter oblikovalo je apokaliptično vreme &bdquo;Velikog Sunovrata&ldquo;, kako ga sam naziva, zlo vreme koje se približavalo tokom njegovog odrastanja u krilu jevrejske porodice. Osnovnu školu je pohađao u Somboru i Zagrebu, a sa petnaest godina sa članovima svoje porodice transportovan je u koncentracioni logor Aušvic. <br /> <br /> U logorima Aušvic, Saksenhauzen i Mathauzen proveo je skoro dve godine, do završetka Drugog svetskog rata, i preživeo zahvaljujući, između ostalog, poznavanju nemačkog i mađarskog jezika. Kao pripadnik radne grupe staklorezaca učestvovao je u nacističkom demontiranju Krematorijuma II u Aušvicu, kada su nacisti ubrzano uništavali tragove svog zločina. Po povratku iz logora, Lebović je saznao da je izgubio celu porodicu i ostao bez 40 članova šire i uže familije. <br /> <br /> Završio je gimnaziju u Somboru u skraćenom roku 1947, a potom upisao filozofiju u Beogradu i diplomirao 1951. Za vreme studija radio je kao fizički radnik, nastavnik matematike, prevodilac i humorista, zarađujući za život kao reporter u Radio Beogradu i kolumnista u humorističkom listu &bdquo;Jež&ldquo;. Po završetku studija radi kao novinar u Radio Novom Sadu i kustos Muzeja pozorišne umetnosti u Beogradu, a od 1955. godine kao upravnik Letnje pozornice u Topčideru. Od 1960. godine upravnik je Izložbenog paviljona u Beogradu, a od 1979. direktor Drame u Beogradskom dramskom pozorištu. Godine 1981. odlazi u invalidsku penziju.<br /> <br /> Bio je član Evropskog komiteta &bdquo;Aušvic&ldquo;, nosilac ordena poljske vlade za doprinos idejama mira. <br /> <br /> Đorđe Lebović se javlja u književnosti pričom <em>O ljudima u paklu i paklu u ljudima</em> 1955. godine i novelom <em>Živeti je ponekad visoko</em>, objavljenom u prestižnom časopisu &bdquo;Delo&ldquo; 1956. Sledi drama <em>Nebeski odred</em>, koju je napisao u saradnji sa piscem Aleksandrom Obrenovićem, po mnogima začetak moderne srpske dramaturgije. Drama je prevedena i izvođena na desetak svetskih jezika, a 1957. godine nagrađena Sterijinom nagradom u Novom Sadu. Za dramu <em>Haliluja</em> ponovo osvaja Sterijinu nagradu 1965. godine. Vanrednu Sterijinu nagradu dobiće 1968. za dramu <em>Viktorija</em>. <br /> <br /> Tokom umetničkog delovanja napisao je mnogo radio drama, TV-drama, serija i scenarija za dugometražne igrane filmove. Najviše uspeha među njima imale su drame <em>Svetlosti i senke</em>, <em>Traganje po pepelu</em> (prva nagrada na međunarodnom festivalu radio drama <em>Prix Italia</em>), <em>Vojnik i lutka</em>, <em>Cirkus</em>, <em>Srebrno uže</em>, <em>Pali anđeo</em>, <em>Dolnja zemlja</em>, <em>Ravangrad 1900</em>, <em>Sentandrejska rapsodija</em>, <em>Ponor</em>... Drame su mu štampane i izvođene u Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Rusiji, Bugarskoj, Rumuniji, Italiji, Austriji, Holandiji, Belgiji, Danskoj, Norveškoj, Engleskoj, SAD i Izraelu. <br /> <br /> Od filmova za koje je Đorđe Lebović napisao scenarija najviše uspeha imali su <em>Most</em>, <em>Devojku s Kosmaja</em>, <em>Valter brani Sarajevo</em> i <em>Konvoj za El Šat</em>. <br /> <br /> U rukopisu i rasuti po časopisima ostali su njegovi eseji i desetak novela (<em>Zli umiru vertikalno</em>, <em>Kako je Greko zaradio hleb</em>, <em>Deset vodoravnih crta</em>, <em>Anđeli neće sići sa nebesa</em>, <em>Ako lažem, obesite me, moliću lepo</em>, <em>Sahrana obično počinje popodne</em>, <em>Važan esek</em> i dr.).<br /> <br /> Po izbijanju ratova na tlu bivše Jugoslavije, &bdquo;sa istim predznakom &ndash; tla i krvi&ldquo;, odlučio je da napusti Beograd i sa porodicom se preselio u Izrael 1992. godine. U Srbiju se vratio 2000. i do smrti četiri godine kasnije pisao svoj jedini, autobiografski roman <em>Semper idem</em>, koji je ostao nedovršen.&nbsp;</p>

Slika Gradimir Stojković

Gradimir Stojković

<p style="text-align: justify">Gradimir Stojković rođen je 1947. godine u banatskom selu Mramorak. Studirao je Fakultet političkih nauka (žurnalistiku) i Pedagoško-tehnički fakultet. Po zanimanju je književnik. Piše pesme, pripovetke i romane. Najpoznatiji romani: <em>Hajduk u Beogradu</em> (nagrada za najbolje književno delo za mlade Politikin zabavnik, 1985), <em>Hajduk protiv vetrenjača</em>, <em>Hajduk sa druge strane</em> (nagrada za najbolje književno delo za decu, Neven 1991), <em>Hajduk na Dunavu</em> (nagrada dečjeg žirija &bdquo;Dositejevo pero&ldquo; za 1999), <em>Prvi</em>, <em>Hajduk čuva domovinu</em> (nagrada dečjeg žirija &bdquo;Dositej&ldquo; za 2000), <em>Hajduk ostaje Hajduk</em> (nagrada dečjeg žirija &bdquo;Dositej&ldquo; za 2001), <em>Hajduk u četiri slike</em> (nagrada dečjeg žirija &bdquo;Dositejevo pero&ldquo; za 2002)&hellip; Najčitaniji je prozni pisac za decu i mlade u poslednjih dvadeset godina na prostorima negdašnje Jugoslavije, zajednice SCG i sada Srbije. Sve njegove knjige imale su nekoliko izdanja. Pesme i priče su mu prevođene na engleski, francuski, italijanski, nemački, ruski, slovački, bugarski, rumunski, mađarski, makedonski i slovenački jezik. Preminuo je 2025. godine u Beogradu.</p>

Slika Jelica Greganović

Jelica Greganović

<p style="text-align: justify">Jelica Greganović je rođena 1964. godine u Kragujevcu. Od 1984. godine se bavi novinarstvom. Jedan je od osnivača Radija B92, kao i osnivač i prvi urednik njegove informativne redakcije. Do sada je pisala i izveštavala za B92, Vreme, NIN, Politikin Zabavnik, Šumadija Press, Studio B, Elle, Bazar, Ekonomist, Bankar...<br /> <br /> Objavila je devet zbirki humorističkih priča: <em>Priči nikad kraja</em>, <em>Samo da ti kažem</em>, <em>Od reči do reči</em>, <em>Ispod sedmog neba</em>, <em>Ljubav i druge sitnice</em>, <em>Osmeh za svaki dan</em>, <em>Zovem se Mama</em> i <em>Zovem se Mama 2</em>,&nbsp;<em>Život za poneti</em> kao i knjige za decu <em>Mravac Mrav</em> i <em>Uspavanka za miša</em>, koja je i dobitnik nagrade <em>Dobra slikovnica</em>, na <em>Međunarodnom festivalu slikovnica Čigra</em>.<br /> <br /> Svoje priče objavljuje i na portalu Blic Žena, kao i na blogu izdavačke kuće Laguna.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Bojan Brecelj</p>

Slika Pero Zubac

Pero Zubac

<p style="text-align: justify">Pero Zubac je rođen u Nevesinju, u Hercegovini, 30. maja 1945. godine. Rano je počeo da se bavi novinarstvom i bio je glavni urednik lista studenata Novosadskog univerziteta <em>Indeks</em>, a potom glavni i odgovorni urednik časopisa za kulturu i umetnost <em>Polja</em> u Novom Sadu. Jedan je od osnivača Književne omladine Srbije. Bio je i urednik zagrebačke revije mladih Polet i skopskog književnog časopisa <em>Misla</em>. Pisao je kolumne za <em>Borbu</em>, <em>Našu borbu</em>, <em>Pobjedu</em>, <em>Svijet</em>, <em>Unu</em>, <em>Glas omladine</em>, <em>Polet</em>, <em>Nedjelju</em>, <em>Oko</em>, <em>Dnevnik</em>, <em>Rad</em>, <em>Subotičke </em><em>novine</em>, <em>NS nedeljnik</em>, <em>Slobodnu Dalmaciju</em>. Prvu pesmu je objavio u studentskom listu Naši dani 1962. u Sarajevu, a sarađivao je u skoro svim tada važnijim jugoslovenskim listovima i časopisima.<br /> <br /> Objavio je šezdeset šest knjiga poezije, dvadeset četiri knjige pesama za decu i mlade, tri knjige eseja, lirsku studiju <em>Lenka Dunđerska</em>, tri knjige parodija na jugoslovensko pesništvo, šesnaest antologija srpskog i stranog pesništva, jedan roman za mlade. Na strane jezike prevedeno mu je osam knjiga, a pesme su mu prevođene na dvadeset pet jezika.<br /> <br /> Napisao je libreto za balet <em>Banović Strahinja</em> Stevana Divjakovića i balet <em>Kosmički čovek</em> Aleksandre Stepanović; libreto za operu Miroslava Štatkića Lenka i operu Mine Mitrušić Đerić <em>Smrt vojvode Prijezde</em>.<br /> <br /> Izvedene su mu dve drame (<em>Izbacivač </em>i <em>Vratio se Nikoletina</em>). Napisao je scenarija za osam dokumentarnih filmova i jedan igrani film (<em>Jovan Jovanović Zmaj</em>), a za scenario filma Karolja Vičeka <em>Pinki</em> dobio je Zlatnu povelju Međunarodnog festivala dokumentarnog filma u Beogradu. Koscenarista je dokumentarno-igranog filma <em>Doba Dunđerskih</em> u kojem je igrao i naratora. Realizovao je pedesetak multimedijalnih scenskih spektakala, a bio je i glavni realizator i član scenarističkog tima popularnog praznika Dana mladosti. Po njegovim scenarijima u TV Novi Sad realizovano je nekoliko stotina emisija raznorodnih programskih žanrova. Na njegove stihove komponovane su brojne kantate, solo pesme, oratorijumi, a za stihove namenjene deci dobio je prve nagrade na svim festivalima dečje pesme u nas.<br /> <br /> Bio je urednik popularnih televizijskih serija &bdquo;Muzički tobogan&ldquo;, &bdquo;Fazoni i fore&ldquo;, &bdquo;Harmonija sfera&ldquo;, &bdquo;Detinjstva&ldquo; i u tri mandata glavni urednik Kulturno-umetničkog programa TV Novi Sad, i urednik Dečjeg programa, pomoćnik glavnog i odgovornog urednika Zabavnog, rekreativnog i sportskog programa RTS-a i Koordinator dečjih programa RTS-a. Za životno delo u televizijskom stvaralaštvu dobio je &bdquo;Zlatnu Niku&ldquo; Internacionalnog festivala reportaže &bdquo;Interfer&ldquo;.<br /> <br /> Za književno stvaralaštvo nagrađen je sedamdeset puta.<br /> <br /> Od 2003. godine je redovni član Akademije prirodnih i humanitarnih nauka &bdquo;Kneževa Ščerbatovih&rdquo; u Moskvi; od 2022. redovni član Slovenske akademije književnosti i umetnosti u Varni; od 2024. redovni je član VANU, a od 2020. počasni član Američke akademije BHAAS. Dobitnik je nacionalnog priznanja za umetnički rad Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije. Odlikovan je Ukazom predsednika Republike Sretenjskim ordenom drugog stepena, za naročite zasluge za Republiku Srbiju i njene građane u književnom, posebno pesničkom stvaralaštvu, na Sretenje, 2021. godine. Član je Udruženja književnika Srbije i Društva književnika Vojvodine i počasni predsednik Saveza književnika u otadžbini i rasejanju.<br /> <br /> Od januara 2008. godine je u penziji.<br /> <br /> Živi i radi u Novom Sadu.<br /> <br /> Foto: Vladimir Zubac</p>

Slika Vanja Bulić

Vanja Bulić

<p style="text-align: justify">Vanja Bulić (1947) čitav radni vek je proveo kao novinar u pisanim i elektronskim medijima. Za televiziju je uradio više od četiri hiljade emisija različitih žanrova, a pisao je za gotovo sve prestižne listove nekadašnje Jugoslavije. Bio je glavni urednik časopisa <em>ITD</em>, <em>Zum</em>, <em>Praktična žena</em>, pomoćnik glavnog urednika časopisa <em>Duga</em>, glavni urednik satelitskog programa TV BK, urednik zabavnog programa TV BK i TV <em>Happy</em>. Dobitnik je više novinarskih nagrada za pisano novinarstvo i gotovo svih priznanja koja se dodeljuju za posao voditelja na televiziji. Radio je dokumentarne filmove (<em>Državni radnik</em>, <em>Crveni barjak</em> <em>Filipa Filipovića</em>), scenarista je četiri TV serije (<em>Jugovići </em>&ndash; RTS, <em>Javlja mi se iz dubine duše</em> &ndash; TV Košava, <em>Drugo stanje</em> &ndash; BK TV i <em>Kafana na Balkanu</em> &ndash; Telekom). Koscenarista je dugometražnog filma <em>Lepa sela lepo gore</em> i scenarista filmova <em>Drugo stanje</em> i <em>Pokidan</em>. Napisao je zbirke priča <em>Kako sam gajio blizance</em> (1995), <em>Sto bisera</em> (2009), <em>Istorija u krevetu</em> (2012), <em>Muškarac u izvesnim godinama</em> (2014), <em>Zašto bog nema auto</em> (2016) i <em>Rupe u glavi</em> (2020), i romane <em>Tunel </em>&ndash; <em>lepa sela lepo gore </em>(1996), <em>Ratna sreća</em> (1999), <em>Zadah belog</em> (2000), <em>Vrele usne</em> (2001), <em>Parada strasti</em> (2003), <em>Drugo stanje</em> (2006), <em>Oko otoka</em> (2009), <em>Šole </em>(2010), <em>Simeonov pečat</em> (2012), <em>Jovanovo zaveštanje</em> (2013), <em>Dosije Bogorodica</em> (2014), <em>Devedesete </em>(2015 &ndash; knjiga u kojoj se nalaze četiri romana objavljena devedesetih godina prošlog veka), <em>Teslina pošiljka</em> (2015), <em>Šmekeri </em>(2016), <em>Šmekerke </em>(2017), <em>Viza za nebo</em> (2017), <em>Dušanova kletva</em> (2018), <em>Teodorin prsten</em> (2019), <em>Savin osvetnik</em> (2020), <em>Tata u drugom stanju</em> (2021), <em>Milutinov greh</em> (2023). Priredio je dnevnik iz Haga Veselina Šljivančanina <em>Branio </em><em>sam istinu</em> (2012), a napisao je i romansirane biografije glumaca Petra Božovića, Miše Janketića, Marka Nikolića, Lazara Ristovskog, Jelisavete Seke Sablić i pevača Ace Lukasa. Napisao je pet pozorišnih komada: <em>Državni radnik</em>, <em>Rijaliti obračun</em>, <em>Jače smo od sudbine</em>, <em>Braća po Hagu</em> i <em>Bitanga u boji</em>. Među nagradama dobijenim za spisateljski rad izdvajaju se <em>Zlatni beočug</em> za trajni doprinos kulturi Beograda, nagrada &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; za najbolju knjigu satiričnih priča, kao i tri godišnja priznanja Redakcije za kulturu RTS <em>Zlatni hit liber</em> za najtraženije knjige u knjižarama i bibliotekama Srbije 2012, 2013. i 2015. godine.<br /> <br /> Otac je trojice sinova, imao je rok sastav, strastveni je igrač preferansa i još uvek igra odbojku. Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije.</p>

Slika Viktor Lazić

Viktor Lazić

<p style="text-align: justify">Viktor Lazić (1985), književnik i advokat, autor Lagune i RTS-a, proveo je petnaest godina na putovanjima obilazeći stotinu zemalja &ndash; od džungli Indonezije, divljina Amazonije, vulkanskih kratera Afrike do metropola Amerike. <br /> <br /> Autor je sedam knjiga među kojima se izdvajaju <em>Tumaranje zemljom osmeha</em> o Tajlandu, <em>Velika avantura</em> objavljena u 20.000 primeraka i <em>Na vratima istoka</em> o putovanjima svetom ladom nivom, kao i <em>U srcu Sumatre</em> koja je u izbornoj lektiri beogradskih srednjih škola.<br /> <br /> Objavio je više od hiljadu autorskih tekstova u različitim medijima i napisao putopise o šezdeset zemalja.<br /> <br /> Lazić je osnivač i počasni predsednik Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju Adligat, direktor Muzeja knjige i putovanja i Muzeja srpske književnosti koji rade u okviru ovog udruženja. Deveta je generacija posvećenika kulture u svojoj porodici u kojoj se već 250 godina čuva i neguje pisana reč. Lazić na putovanjima sakuplja knjige i predmete za muzeje Adligata. Zahvaljujući njegovom angažovanju spašeno je više od milion knjiga i formirano je više od stotinu legata značajnih ličnosti u Udruženju Adligat. Za donacije knjiga drugim institucijama i formiranje biblioteka u kovid bolnicama premijerka Republike Srbije uručila mu je nagradu &bdquo;Dobročinitelj&ldquo; Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. <br /> <br /> Lazić je takođe poliglota, naučni i stručni prevodilac za engleski jezik sa licencom turističkog vodiča, bibliofil, filatelista i numizmatičar. <br /> <br /> Dobitnik je nagrade &bdquo;Đurin šešir&ldquo; i nagrade &bdquo;Rodoljub Nićiforović&ldquo;.<br /> <br /> Član je Udruženja književnika Srbije, Udruženja turističkih vodiča Srbije i Udruženja novinara Srbije. <br /> <br /> Dela su mu prevođena na engleski, nemački, ruski, indonežanski, poljski i makedonski jezik.</p>

Slika Zoran Lj. Nikolić

Zoran Lj. Nikolić

<p>Zoran Lj. Nikolić (1967), novinar i publicista, od 1997. godine radi za <em>Večernje novosti</em>. Prvu knjigu <em>Beograd ispod Beograda</em> (zajedno sa dr Vidojem Golubovićem) objavio je 2002. godine. To istraživačko delo, koje se bavi zaboravljenim podzemnim objektima i drugim tajnama koje se kriju ispod prestonice, za kratko vreme doživelo je sedam izdanja i često je na vrhu lista čitanosti.<br /><br />Tri godine kasnije, 2005, kao autor potpisuje knjigu <em>Masonski simboli u Beogradu</em> koja istražuje tragove koje su u glavnom gradu ostavili slobodni zidari i koja već ima tri izdanja i značajan broj čitalaca.<br /><br />Aprila 2007. godine iznenađuje publiku satiričnom knjigom <em>Globalizacija za neupućene</em> koja se na sarkastičan način bavi današnjicom, da bi se 2010. godine ponovo vratio istraživačkom novinarstvu i publicistici, ovog puta sa Mirkom Radonjićem, objavljujući knjigu <em>Tajna Novog Beograda</em>. Tokom 2011. godine objavio je i zbirku poezije <em>Dekada</em>, a <em>Grad tajni</em> mu je prvi roman.</p>

Slika Zoran Petrović

Zoran Petrović

<p style="text-align: justify">Zoran Petrović, master psiholog, kompjuterski dizajner, muzičar i pisac, rođen je 1968. godine u Beogradu. Osamdesetih se aktivno bavi muzikom kao vokalni solista grupe &ldquo;Bukowski band&ldquo; i kao vokal projekta &ldquo;Psihokra­tija&ldquo;. Devedesetih počinje da radi u kompaniji 3DO iz Kalifornije u okviru projekta Meridian 59, a pored gaminga, bavi se i advertajzingom, kompjuterskim dizajnom, animacijama i TV reklamom.<br /> <br /> Nešto kasnije, u okviru oblasti: psihologija ličnosti, kriminalni profajling i proučavanje serijskih počinilaca teških krivičnih dela, a uz pomoć pionira profajlinga FBI, odeljenja BAU (Behavioral Analysis Unit), i domaćih eksperata Univerziteta u Be­ogradu, piše naučni rad &bdquo;Bihejvioralni profajling i mogućnost primene FBI tipologije silovatelja u službi istražnog postupka policije i prevencije na teritoriji Srbije&ldquo;.<br /> <br /> Od 2021. pored pisanja, opet se angažuje na muzičkom planu i to kao vokalni solista, kompozitor i producent pod umetničkim imenom En Bard. Pesme su objavljene preko nezavisnog američkog distributera DistroKid, a nezvanično čine celinu, koju je autor nazvao &bdquo;O Ljubavi i Zverima&ldquo;.<br /> <br /> Na književnoj sceni pojavljuje se zahvaljujući Ljubavi, i to 2009. sa svojom prvom zbirkom ljubavne poezije &bdquo;Ženi koju volim&ldquo;, a već sledeće godine izdaje i drugu, pod naslovom &bdquo;Hvala što postojiš&ldquo;. Njegov prvi roman, &bdquo;Bulevar greha&ldquo;, izašao je iz štampe 2016. godine. Posle toga se okreće svojoj velikoj ljubavi, Fan­tastici. U januaru 2017. godine izlazi njegov drugi roman &bdquo;Praznik Zveri &ndash; Žeteoci&ldquo; koji predstavlja prvi iz istoimene sage, koja do prve polovine 2024. godine broji pet delova. Jedan od delova sage preveden je i objavljen na engleskom jeziku u saradnji sa osnivačima legendarnog band-a Nox Arcana i vlasnika producentske kuće Monolith Graphics.<br /> <br /> Od početka 2018. godine, počinje saradnju sa profesorom Zoranom Živkovićem, koji preuzima ulogu redaktora.<br /> <br /> Priče Zorana Petrovića nalaze se u zbirkama fantastike širom regiona: Izdanja Refesticona, Čuvari zlatnog runa, U vrzinom kolu, Marsonic, Nešto diše u mojoj torti, a 2019. izdaje samostal­nu zbirku priča &bdquo;Čuvari fantazmi&ldquo;.<br /> <br /> U maju 2023. godine samostalno objavljuje roman &bdquo;Kletva usnule varoši&ldquo; koji osvaja čitaoce širom Srbije.<br /> <br /> U saradnji sa producentskom kućom Monolith Graphics i Joseph Vargo, Joseph Iorillo i Michelle Belanger, u septembru 2023. godine objavljuje zbirku horor priča i urbane fantastike, &bdquo;Glasovi iz senki&ldquo;, gde se, pored uloge autora, prvi put zvanično predstavlja i kao prevodilac sa engleskog.<br /> <br /> Trenutno piše šesti deo sage Praznik zveri &ndash; Bura Crvenog mora i izmaštava nove projekte. Pod umetničkim imenom Atelje Bulevar nudi usluge literarnog agenta i svega što je u vezi sa izdavanjem knjiga i njihovim marketingom.<br /> <br /> Više o autoru i njegovom radu, kao i odlomke iz pomenutih romana i mnogo toga drugog, možete naći na njegovim Face­book i Instagram stranicama.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x