Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima
Na knjižarskim policama uskoro će se naći jedanaesto izdanje knjige „Kineska osveta“ Dejana Lučića. Reč je o žestokom političko-obaveštajnom romanu koji nam otkriva sukob kineskog (ili možda tibetanskog?) tajnog društva „Zeleni zmaj“ sa „Vavilonskim bratstvom“, koje je sinteza Iluminata i Vatikana. Glavni junaci su mlada i lepa beogradska novinarka i njujorški bankar, koji igrom sudbine bivaju uvučeni u zaveru.
Knjiga „Grad tajni“ Zorana Lj. Nikolića doživeće deveto izdanje. Jedna od najvećih tajni Balkana je ona o grobu hunskog vojskovođe Atile, koji je sahranjen na dnu reke da mu niko nikada ne pronađe grob. Beogradskog novinara, stručnjaka za tajnu istoriju, angažuje bogati Amerikanac da bude član ekipe koja će krenuti u potragu za Atilinim grobom.
U štampi je peto izdanje knjige „Ubistvo s predumišljajem“ Slobodana Selenića. U čitavom svom književnom opusu Selenić daje opis istorijskih događaja i iskustava zajednice koja se tiču posledica istorijskih promena u Srbiji... U romanu „Ubistvo s predumišljajem“, Selenićeva pažnja se okreće posledicama sloma Jugoslavije i ratovima devedesetih godina 20. veka.
U „Pismima iz tuđine“ Borislava Pekića protagonisti su dva imaginarna lika: Živorad, koji je oličavao Jugoslovene, i gospodin Džons, koji je predstavljao tipičnog Engleza. Njegovo ogromno znanje iz raznih oblasti, od mitologije, preko filozofije i politike, do muzike i književnosti, kao i njegovo književno majstorstvo, učinili su da svako pismo i danas zvuči blisko i prepoznatljivo, a istovremeno iznenađuje originalnošću i univerzalnom porukom. U štampi je treće izdanje ove knjige.
Treće izdanje doživeće i knjiga „Miris neba“ Isidore Bjelice. Pošto ju je dobra prijateljica V. dovela u Nicu da se odmori od bezbrojnih terapija i proslavi rođendan, Isidora već prvoga dana odlazi u Šanelovu prodavnicu da uz čašu šampanjca provede sat u svojoj omiljenoj zabavi: razgledanju nove kolekcije. Tu upoznaje misterioznu damu koja će joj otkriti šokantnu istinu o Koko Šanel i povesti je na duhovni put samootkrivanja.
Iako je izašla pre manje od mesec dana, knjiga „Češka škola ne postoji“ Gorana Markovića doživeće drugo izdanje. O svojim studijama, kolegama i uzbudljivom početku filmske karijere na čuvenoj praškoj filmskoj akademiji u vreme „praškog proleća“ Goran Marković govori već prepoznatljivim rečima kojima se odlikuje njegova uvek intrigantna proza: pitko, jednostavno, duhovito i na mahove dramatično.
Budući školarci, ali i oni koji su već napravili prve školske korake, pisanje i čitanje ćirilice uz „Zanimljivi bukvar“ Bojana Ljubenovića savladaće lako i uz zabavu. U tome će im pomoći šaljive pesmice i aforizmi autora, ali i simpatične ilustracije Toše Borkovića. U štampi je drugo izdanje ove knjige.
U prodaji će se uskoro naći i drugo izdanje zbirke pesama za decu „Vesna i cipela tesna“ Nataše Labović. Pesme u ovoj knjizi donose mnogo radosti i smeha, šala i dovitljivosti, ali su istovremeno i pogodan materijal za logopedsko uvežbavanje pravilnog izgovora glasova srpskog jezika. Ovakve vežbe su poslednji korak pred sticanje dobrih govornih navika, koje će se ogledati u budućem spontanom govoru deteta.
<p style="text-align: justify">Bojan Ljubenović<br />
Rođen 1972. godine u Beogradu.<br />
Uređuje rubriku TRN u „Večernjim novostima“.<br />
<br />
Objavio:<br />
<br />
<em>Pisma iz Beograda</em>, aforizmi, 1998. <br />
<em>Pocepani suncobran</em>, aforizmi o deci 2002. <br />
<em>Beograd, live</em>, aforizmi o Beogradu 2006. <br />
Zastupljen je u zbirci kratkih antiratnih priča <em>Legenda za upućene</em> (B92, 1992. god)<br />
Koautor knjige <em>Metafore dr Zorana Đinđića</em>, 2004. <br />
<em>Triput sečem i opet kratko</em>, satirične priče 2009.<br />
<em>Smejalice</em>, aforizmi za decu i detinjaste 2012. <br />
<em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi 2013.<br />
<em>Pisma iz Srbije</em>, 2014.<br />
<em>Trn u oku</em>, politički aforizmi, 2015.<br />
<em>Knjiga za zaljubljene dečake</em>, <em>Knjiga za zaljubljene devojčice</em>, 2015.<br />
<em>Crvena zvezda, moj fudbalski klub</em>, <em>Partizan, moj fudbalski klu</em>b, 2016.<br />
<em>Uki, mali fudbaler</em>, roman za decu, 2017.<br />
<em>Luna, mala teniserka</em>, roman za decu, 2017.<br />
<em>Vuk, mali glumac</em>, roman za decu, 2017.<br />
<em>Zanimljivi bukvar sa istorijskom čitankom za decu u rasejanju</em>, 2018.<br />
<em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi, dopunjeno izdanje, 2018.<br />
<em>Naši fudbaleri na Mundijalima</em>, sportska knjiga za decu , 2018. <br />
<br />
Nagrade:<br />
<br />
„Mladi jež“ 2000., za najboljeg mladog satiričara Jugoslavije.<br />
Prva nagrada 2007., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br />
„Vladimir Bulatović VIB“ 2007., nagrada lista Politika za doprinos srpskoj satiri.<br />
Prva nagrada 2008., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br />
„Jovan Hadži Kostić“ 2009., nagrada lista Večernje novosti za novinsku satiru.<br />
Treća nagrada 2010., za aforizme na Šabačkoj čivijadi.<br />
„Radoje Domanović“ 2010., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Triput sečem i opet kratko</em>.<br />
„Vuko Bezarević“ 2013., nagrada za najbolju satiričnu priču na Festivalu u Pljevljima (Crna Gora).<br />
„Letnji erski kabare“, Čajetina 2013., prva nagrada za dečje aforizme.<br />
„Dragiša Kašiković“ 2014., za satirično stvaralaštvo.<br />
Treća nagrada 2014., za satiričnu priču na Šabačkoj čivijadi.<br />
„Tipar“ 2015., nagrada za najbolju satiričnu knjigu na prostoru bivše Jugoslavije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>, Festival u Pljevljima, Crna Gora.<br />
„Radoje Domanović“ 2015., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>.<br />
„Interfer“ 2017., nagrada za novinsku reportažu na Internacionalnom festivalu novinskih reportaža.<br />
„Zlatna značka“ 2018. Kulturno-prosvetne zajednice Srbije</p>
<p style="text-align: justify">Borislav Pekić, jedan od najznačajnijih pisaca srpske književnosti XX veka, romansijer, dramski pisac i filmski scenarista, rođen je 4. februara 1930. godine u Podgorici. Detinjstvo je proveo u Podgorici, Novom Bečeju, Mrkonjić-Gradu, Kninu, Cetinju i Bavaništu u Banatu. Od 1945. godine je u Beogradu, gde je pohađao Treću mušku gimnaziju i maturirao 1948. godine. Te iste godine osuđen je na petnaest godina strogog zatvora sa prinudnim radom i gubitkom građanskih prava od deset godina kao pripadnik, tada ilegalnog, Saveza demokratske omladine Jugoslavije. Na izdržavanju kazne je bio u KPD Sremska Mitrovica i KPD Niš. Pomilovan je 1953. godine, pošto je proveo pet godina u zatvoru. <br />
<br />
Studirao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Godine 1958. oženio se arhitektom Ljiljanom Glišić, sestričinom dr Milana Stojadinovića. Te godine je dobio prvu nagradu na anonimnom konkursu za originalni scenario, koji je raspisao „Lovćen film“. Godine 1959. počinje da radi kao dramaturg i scenarista za ovu filmsku kuću, a iste godine sa Ljiljanom dobija ćerku Aleksandru. Na početku svog književnog stvaralaštva pisao je scenarija za različita filmska preduzeća. Prema njegovom tekstu „Dan četrnaesti” snimljen je film koji je 1961. godine predstavljao Jugoslaviju na filmskom festivalu u Kanu. <br />
<br />
Godine 1965. objavljuje svoj prvi roman „Vreme čuda”. Od tada se posvećuje isključivo pisanju. Piše prozu, pozorišne, radio i televizijske drame. Član je uredništva „Književnih novina” od 1968. do 1969. godine i saradnik u časopisima „Stvaranje”, „Književnost”, „Savremenik” i „Književna reč”, kao i u brojnim novinama i dnevnim listovima. Za drugi roman, „Hodočašće Arsenija Njegovana” (1970), dobija prestižnu Ninovu nagradu za roman godine. Nakon odluke da se sa porodicom privremeno preseli u London 1970. vlasti mu bez obrazloženja oduzimaju pasoš. Posle godinu dana uspeo je da se pridruži porodici u Londonu, ali za jugoslovenske vlasti postaje persona non grata. Kratki roman „Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana” objavljen je u izdanju „Slova ljubve“ iz Beograda tek 1975. godine (iako je napisan znatno ranije, ali Pekić nije uspeo da pronađe izdavača koji bi se usudio da objavljuje njegova književna dela). <br />
<br />
Rukopis sotije „Kako upokojiti vampira” izabran je na anonimnom književnom konkursu Udruženih izdavača i štampan 1977. godine. Sledi kratak roman „Odbrana i poslednji dani” (1977). Njegovo kapitalno delo, saga-fantazmagorija „Zlatno runo”, objavljuje se u sedam tomova (1978–1986), za koje Pekić 1987. godine dobija „Njegoševu nagradu“. Prema mišljenju žirija Televizije Srbije, ovaj roman je ušao u izbor deset najboljih romana napisanih na srpskom jeziku od 1982. do 1992. godine. <br />
<br />
Žanr-romanom „Besnilo” (1983), svojevrsnom apokaliptičkom vizijom sveta u kojem živimo, Pekić je odstupio iz istorijske tematike „Zlatnog runa” i napisao delo sa elementima trilera. Taj roman, zahvaljujući svojoj tematskoj provokativnosti, postao je bestseler i doživeo veliki broj izdanja. Po mišljenu čitalaca, „Besnilo” je, pored „Godina koje su pojeli skakavci”, ušlo u selekciju deset najboljih romana u srpskoj književnosti objavljenih od 1982. do 1992. godine. U sledećem, antropološkom romanu 1999, objavljenom 1984, za koji 1985. godine dobija nagradu za naučnu fantastiku, Pekić ostaje na tragu te uzbudljive fantastične utopije. <br />
<br />
Krajem 1984. godine, u izdanju „Partizanske knjige“ iz Beograda, izašla su Pekićeva „Odabrana dela” u 12 knjiga, za koja je dobio „Nagradu Udruženja književnika Srbije“. Časopis „Književnost” dodeljuje mu 1986. godine, povodom četrdesetogodišnjice izlaženja časopisa, specijalnu „Povelju“. „Nolit“ objavljuje zbirku gotskih priča „Novi Jerusalim” 1988. godine. Za roman-epos „Atlantida” (1988) dobija „Goranovu nagradu“. Autobiografsko- memoarska proza „Godine koje su pojeli skakavci” (prvi tom) proglašena je za najbolju knjigu u 1987. godini i za kratko vreme doživela tri izdanja. Drugi tom pod istim naslovom dobija 1989. godine nagradu „Miloš Crnjanski“ za memoarsku prozu. Iste godine „Srpska književna zadruga“ objavljuje njegovu fantazmagoriju „Argonautika”. Povelju „Majska rukovanja“ za izuzetne stvaralačke rezultate na polju književnosti i kulture dobija 1990. od Doma omladine „Budo Tomović“ iz Podgorice. „Pisma iz tuđine” (1987), „Nova pisma iz tuđine” (1989, nagrada Sent-Andreje „Jakov Ignjatović“ u Budimpešti 1990. godine) i „Poslednja pisma iz tuđine” (1991, godišnja nagrada Grafičkog ateljea „Dereta“ za najuspešnije izdanje te godine) spadaju u Pekićev publicistički stvaralački domen. Esejistička proza „Sentimentalna povest britanskog carstva” objavljena je posthumno 1992. godine i za nju je 1993. dobio Počasnu nagradu BIGZ-a. <br />
<br />
Borislav Pekić je autor i oko trideset dramskih dela za pozorište, radio i televiziju, emitovanih i igranih na našim i stranim radio i televizijskim stanicama i pozorišnim scenama. Pozorišni komad „Korešpodencija” beleži 300 izvođenja za 24 godine na repertoaru Ateljea 212. Između ostalih dramskih dela izvođena su „Generali ili srodstvo po oružju” (1972, nagrada za komediju godine na Sterijinom pozorju u Novom Sadu), 189. stepenik (1982, Prva nagrada Radio Zagreba), a povodom „Dana Radio televizije Beograd“ godine 1987. dodeljena mu je diploma za osvojenu prvu nagradu na konkursu u kategoriji radiodramskih emisija. Drami „Kako zabavljati gospodina Martina” dodeljena je prva nagrada na festivalima u Ohridu i Varni (1990). Sledi godišnja nagrada pozorišta u Kruševcu „Kneginja Milica“ (1991) i iste godine plaketa „Pečat“ Narodnog pozorišta u Beogradu za specijalne zasluge. <br />
<br />
Dela su mu prevođena na engleski, nemački, francuski, italijanski, španski, holandski, poljski, češki, slovački, mađarski, rumunski, retoromanski, makedonski, slovenački, albanski, grčki, švedski i ukrajinski.<br />
<br />
Godine 1990. postaje jedan od osnivača Demokratske stranke, potpredsednik i član Glavnog odbora. Učestvuje u uređivanju prvih brojeva obnovljenog opozicionog lista „Demokratija”, glasila Demokratske stranke i prvog demokratskog glasa Srbije. <br />
<br />
Pekić je bio dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti od 1985. godine, član Krunskog saveta, potpredsednik Srpskog PEN-centra, član Engleskog PEN-centra, honorarni komentator srpskohrvatske sekcije BBC-ja. Bio je član Udruženja književnika Srbije, član Udruženja filmskih umetnika i član Udruženja dramskih umetnika Srbije. Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević posthumno ga je odlikovao Kraljevskim ordenom dvoglavog belog orla prvog stepena. Septembra 1997. dodeljena mu je Počasna plaketa „Jugoslovenskog festivala Mojkovačke filmske jeseni“ povodom 50. godišnjice jugoslovenskog igranog filma. <br />
<br />
Borislav Pekić je preminuo 2. jula 1992. godine u Londonu. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu. <br />
<br />
Posle njegove smrti u Beogradu je osnovan Fond „Borislav Pekić“, čiji su osnivači Srpski PEN-centar, Srpska akademija nauka i umetnosti, Ministarstvo kulture, Branko Dragaš, Udruženje književnika Srbije i Ljiljana Pekić, koja je i direktor Fonda. Cilj Fonda je promocija i publikovanje Pekićevih dela, staranje o piščevoj zaostavštini kao i projekti „Borislav Pekić našoj deci“ i godišnja dodela nagrade „Borislav Pekić“ za književna dela u nastajanju. Fond redovno objavljuje i publikaciju „Anali Borislava Pekića”. Pisci koji su dobili nagradu Fonda „Borislav Pekić“ za nova dela vremenom su postali afirmisani stvaraoci savremene srpske književnosti. U „Analima Borislava Pekića” svake godine se štampaju kritike i studije o raznim aspektima Pekićevog stvaranja, kao i odlomci iz romana nagrađenih pisaca i iscrpna Pekićeva bibliografija, koja se svake godine ažurira. <br />
<br />
Nakon piščeve smrti brigu o publikovanju njegovih rukopisa, kako objavljenih tako i onih iz zaostavštine, kao i sajt www.borislavpekic.com, preuzele su njegova supruga Ljiljana Pekić i ćerka Aleksandra Pekić.<br />
<br />
Izdavačka kuća „Laguna“, prvi put u Pekićevom umetničkom stvaralaštvu, objavljuje njegova celokupna književna dela u 14 knjiga.</p>
<p style="text-align: justify">Dejan Lučić je za mnoge obaveštajni monstrum, koji je desetak godina, pre ruske vojne obaveštajne službe GRU, objavio „Plan o obnovi Hazarstana“ u svojoj knjizi <em>Islamska republika Nemačka</em>! A još 1994, u <em>Vladarima iz senke</em> – scenario pravljenja države Vojvodine u okviru „Operacije Habzburg“! O secesiji Kosmeta Lučić je bio nemilosrdno iskren u <em>Tajnama albanske mafije</em>, gde je još 1989. optužio levo krilo CIA-e za izdaju Zapada! <br />
<br />
Dosad je objavio sledeće knjige: <em>Varvarstvo u ime Hristovo</em>, <em>1 </em>i<em> 2</em> (sa prof. dr Dragoljubom Živojinovićem), 1988; <em>Tajne albanske mafije</em>, 1989; <em>Tajne lopovskog znata</em>, 1990; <em>Pavelićev testament</em>, <em>1</em> i <em>2</em>, 1990. i 1991; <em>Vladari iz senke</em>, 1994; <em>Islamska republika Nemačka</em>, <em>1</em> i <em>2</em>, 1999. i 2000; <em>Kraljevstvo Hazara</em>, <em>1</em> i <em>2</em>, 2005. i 2008; <em>Teorija zavere</em>, 2009, <em>Kineska osveta</em> 2011.</p>
<p style="text-align: justify">Rođena u Sarajevu. Diplomirala i magistrirala dramaturgiju na FDU. Jedno vreme radila kao asistent na predmetu Scenario. Kao kolumnista i filmski kritičar pisala je za gotovo sve veće novine sa eks-jugoslovenskog prostora. Najduže se zadržala u <em>Kuriru</em>, gde je pisala kolumnu od 2003. do 2007. godine, pod nazivom <em>Blek sabat</em>. Zapažene kolumne imala je i u <em>Dugi</em>,<em> Studentu</em>, <em>Blicu nedelje</em>, <em>Pravdi</em>, <em>Ekspresu</em>, <em>Lisi</em>, <em>Tini</em>, <em>Ona</em>, <em>Storiju</em>, <em>Objektivu</em>, <em>Tabloidu</em>, <em>Srpskoj reč</em>i,<em> Pogledima</em>… Feljtone, putopise i reportaže godinama je pisala za <em>Profil</em> i <em>Damu</em>. <br />
<br />
Objavila preko šezdeset knjiga, pedeset pod svojim imenom, petnaest pod pseudonimom. Skoro sve njene knjige su bestseleri koji su doživeli i po deset, petnaest izdanja. Najpopularniji su: <em>Spas</em>, <em>Spas 2</em>,<em> Sama</em>, <em>Voleti i umreti na Karibima</em>,<em> Ljubav u Tunisu</em>, <em>Moj deda Luj Viton</em>, <em>Tajni život slavnih Srpkinja</em>, <em>Princeze di Montenegro</em>, <em>Dama iz Monaka</em>, <em>Srpkinja</em> – prodate su desetine hiljada primeraka. Svoju prvu knjigu <em>Prvi probuđeni</em> objavila je u ediciji „Pegaz“ još sa 18 godina i dugo vremena je bila najmlađi član UKS. Njen magistarski rad objavljen je pod nazivom <em>Tehnotriler kao savremeni oblik tragedije</em>.<br />
<br />
Kao pozorišni pisac i reditelj najveći uspeh doživela je sa dramom <em>Sarajka u Beogradu</em>, koja je deset godina punila hale. Veoma uspešni komadi bili su i <em>Ozloglašena</em>, <em>Psovači</em>,<em> Tako je govorio Broz</em>… Za dramu <em>Skadarlijka</em> dobija i prestižnu nagradu za najbolji tekst i režiju na internacionalnom festivalu u Sarajevu. <br />
<br />
Kao TV autor radila je nekoliko projekata, od toga<em> Klot–Frket</em> na BK televiziji i BN televiziji, i<em> Isidorin ljubavni vodič </em>na televiziji Metropolis.<br />
<br />
Kao scenarista i reditelj potpisuje 2000. godine prvi srpski nezavisni film <em>Dorćol–Menhetn</em>.<br />
<br />
Kao modni dizajner šešira imala je preko deset revija, za koje je dobila niz internacionalnih priznanja. <br />
<br />
Autor je nagrađivanih radio-drama, od kojih je najveći uspeh doživela drama o Isidori Sekulić. Tvorac je niza performansa i umetničkog projekta <em>Politart</em>, koji je doživeo veliku internacionalnu promociju, a posebno je zapažena njena izložba sa N. Pajkićem u Muzeju savremene umetnosti „Egzibicija nacionalnog pomirenja“. <br />
<br />
Isidora je dobitnik i dva Beogradska pobednika za književnost, dva Zlatna bestselera,<em> Samsungove</em> nagrade za kulturu, nagrada Gala pisac TV Politike 2002, Najvoljenije žene 21. veka, Karić nagrade za publicistiku i nagrade „Dragiša Kašiković“ za publicistiku, nagrade za književnost studenata Sorbone i mnogihdrugih nagrada za brojne humanitarne angažmane. <br />
<br />
Za roman <em>Spas </em>dodeljena joj je nagrada „Zlatni Hit liber“ 2014. godine. <br />
<br />
Kao glavni urednik potpisala je nekoliko projekata: Isidorine ženske strane, Hepi-end, Trag istine. Bila je glavni urednik diplomatskog magazina <em>Vip Trip Diplomatic</em>… <br />
<br />
Njena dela prevođena su na engleski, ruski, francuski, slovenački, makedonski i španski jezik.<br />
<br />
Posle dugogodišnje borbe sa opakom bolešću, Isidora Bjelica je preminula u Beogradu u avgustu 2020. Sahranjena je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.</p>
<p style="text-align: justify">Nataša Labović je rođena 1972. godine u Beogradu. Diplomirala je logopediju na Defektološkom fakultetu, a specijalizirala na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Svoju profesionalnu karijeru započela je u Zavodu za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju „Prof. dr Cvetko Brajović“ i Domu zdravlja Beograd, da bi najzad sprovela i započela privatnu praksu i osnovala svoj logopedski centar. Od 2014. godine predsednica je Udruženja logopeda Srbije. Stručni je saradnik, edukator i projekt menadžer Udruženja <em>Roditelj</em>. Autorka je više desetina naučnih i stručnih radova i MIG tehnike koja se koristi u terapiji disfluentnosti govora. Organizator je kongresa, konferencija, simpozijuma i stručnih seminara. Saradnik je nekoliko magazina i internet portala. Pesme piše od detinjstva, a zbirka pesama <em>Vesna i cipela tesna</em> joj je prvo autorsko delo. Majka je dve devojčice, a kćerka književnika. </p>
<p style="text-align: justify">Slobodan Selenić je rođen 1933. godine u Pakracu. Pisao je pozorišnu kritiku i bio redovni profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. Napisao je sledeće romane: <em>Memoari</em><em> Pere Bogalja </em>(1968, Oktobarska nagrada grada Beograda za književnost), <em>Prijatelji </em>(1980, NIN-ova nagrada, Nagrada Biblioteke SR Srbijeza najčitaniju knjigu 1981), <em>Pismo/glava </em>(1982), <em>Očevi i oci </em>(1985), <em>Timor mortis </em>(1989, nagradajugoslovenske kritike „Meša Selimović“), <em>Ubistvo</em> <em>s predumišljajem </em>(1993, Nagrada Biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu 1994. i 1995). Posthumno su mu objavljeni roman <em>Malajsko ludilo </em>(2003) i pozorišne kritike <em>Dramsko doba </em>(2005, priredioFeliks Pašić), objavljivane od 1956. do 1978. godine. Napisaoje tri drame:<em> Kosančićev venac </em>7 (prvoizvođenjemarta1982.u Ateljeu212), <em>Ruženje naroda u dva dela </em>(prvo izvođenje decembra1987. u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, Sterijina nagrada za najbolji tekst 1988), <em>Knez Pavle </em>(prvo izvođenje maja 1991. u Jugoslovenskom dramskom pozorištu). Iz oblasti dramske teorije i kritike objavio je sledeće knjige: <em>Angažmanu dramskoj formi </em>(1965. i 2003), <em>Dramski pravci XX veka </em>(1971. i 2002), i antologije <em>Avangardna drama </em>(1964), <em>Antologija savremene srpske drame </em>(1977). Knjiga razgovora i političkih eseja <em>Iskorak u stvarnost </em>objavljena je1995. i 2003. godine. <br />
<br />
Umro je 1995. godine u Beogradu.</p>
<p>Zoran Lj. Nikolić (1967), novinar i publicista, od 1997. godine radi za <em>Večernje novosti</em>. Prvu knjigu <em>Beograd ispod Beograda</em> (zajedno sa dr Vidojem Golubovićem) objavio je 2002. godine. To istraživačko delo, koje se bavi zaboravljenim podzemnim objektima i drugim tajnama koje se kriju ispod prestonice, za kratko vreme doživelo je sedam izdanja i često je na vrhu lista čitanosti.<br /><br />Tri godine kasnije, 2005, kao autor potpisuje knjigu <em>Masonski simboli u Beogradu</em> koja istražuje tragove koje su u glavnom gradu ostavili slobodni zidari i koja već ima tri izdanja i značajan broj čitalaca.<br /><br />Aprila 2007. godine iznenađuje publiku satiričnom knjigom <em>Globalizacija za neupućene</em> koja se na sarkastičan način bavi današnjicom, da bi se 2010. godine ponovo vratio istraživačkom novinarstvu i publicistici, ovog puta sa Mirkom Radonjićem, objavljujući knjigu <em>Tajna Novog Beograda</em>. Tokom 2011. godine objavio je i zbirku poezije <em>Dekada</em>, a <em>Grad tajni</em> mu je prvi roman.</p>
Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!
Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!
E-mail adresa je obavezna
Da biste osigurali da su vaši podaci o nalogu ažurirani, molimo vas da potvrdite e-mail adresu koju želite da koristite za prijavu i obaveštenja o nalogu.