Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Nova izdanja Laguninih autora

Na knjižarskim policama uskoro će se naći deseto izdanje zbirke kratkih, humorističkih priča Jelice Greganović „Osmeh za svaki dan“. Kroz naizgled laganu, sasvim šaljivu i dovoljno uvrnutu priču, autorka dokazuje istovetnost ljudskih emocija osnovnih i nijansiranih, koje ne zaobilaze nikoga i nikad.

U štampi je osmo izdanje knjige „Vreme smrti: Prerovo ide u rat“ Dobrice Ćosića. Prvi deo uvodi čitaoce u predigre Prvog svetskog rata, politička i vojna previranja u Evropi i raspoloženje srpske vlade, vojske i naroda u trenutku opšte mobilizacije usled austrougarske objave rata.

Latinično izdanje knjige „Preko praga“ vladike Grigorija doživeće šesto izdanje. Melanholičnom zbirkom priča vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije Durić nesumnjivo ulazi u red darovitih bosanskohercegovačkih pisaca. Pisac se u ovoj zbirci okreće sudbinama malih ljudi u svom hercegovačkom podneblju s kraja burnog XX veka.

 Peto izdanje doživeće roman Keri Čin „Nedostojna“. U romanu je predstavljena Mila, devojka zarobljena između prošlosti i budućnosti, miljea iz kojeg je potekla i želje da se ostvari…

Uskoro će se u prodaji naći četvrto izdanje romana „Čudo u Poskokovoj Dragi“ Ante Tomića. Ovo je kultna knjiga o pet balkanskih brđana – ocu Jozi i četiri sina Krešimiru, Branimiru, Zvonimiru i Domagoju u potrazi za ženskom rukom koja bi ih hranila i čistila.

I druga knjiga vladike Grigorija doživeće novo izdanje. U štampi je treće izdanje ćirilične verzije knjige „Nebeska dvorišta“. Snažna i potresna, ova se priča o životu, lepoti i stradanju drži vrednosti o kojima njen autor govori kada god uzme reč.

Treće izdanje doživeće i hit roman Dejana Tiago-Stankovića „Odakle sam bila, više nisam“. Od naslova pa do poslednje rečenice ovaj mozaik-roman posvećen Lisabonu donosi izuzetnu atmosferu jednog posebnog grada, koju stvaraju njegovi stanovnici, bilo da su rođeni tu ili pridošli.

U štampi je drugo izdanje knjige „Priči nikad kraja“ Jelice Greganović i Gorice Nešović. Uz želju da se svakodnevni događaji i osećanja učine vrednim pažnje, ova knjiga je ženski pogled na svet, koji istovremeno pokazuje i stalnu novinarsku radoznalost i potrebu da se zabeleži bogatstvo, zanimljivost i lepota svakodnevice.

Samo mesec dana od pojavljivanja u knjižarama novi roman Vladimira Kecmanovića „Kad đavoli polete“ doživeće drugo izdanje. „Kad đavoli polete“ je roman o zlostavljanju dečaka i izostavljanju mnogih reči. Jer Kecmanović je majstor da od nenapisanog i ćutnje stvori čudo likova i priče.

Drugo izdanje doživeće i roman za decu Bojana Ljubenovića „Tajne dedinog kofera“. To je zabavna i poučna priča o tome kako je sticanje prijatelja jedna od najvažnijih avantura u životu.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Ante Tomić

Ante Tomić

<p style="text-align: justify">Ante Tomić (1970, Split) studije filozofije i sociologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Objavio je romane <em>Što je muškarac bez brkova</em> (2000, adaptiran za pozorište; snimljen film 2005. u rečiji Hrvoja Hribara), <em>Ništa nas ne smije iznenaditi</em>, (2003, adaptiran za pozorište; snimljen film <em>Karaula</em>, u režiji Rajka Grlića), <em>Ljubav, struja, voda, telefon</em> (2005), <em>Građanin pokorni</em> (Nagrada Kiklop, 2006), <em>Čudo u Poskokovoj Dragi</em> (2009), <em>Punoglavci</em> (2011) i <em>Veličanstveni Poskokovi</em> (2015)&nbsp;i <em>Nada </em>(2024). Objavio je i zbirke priča <em>Zaboravio sam gdje sam parkirao</em> (1997), <em>Veliki šoping</em> (2004) i <em>Pogledaj što je mačka donijela</em> (2019); zbirku drama <em>Krovna udruga i druge drame</em> (2005, u saradnji sa Ivicom Ivaniševićem); kao i publicistička dela <em>Smotra folklora</em> (feljtoni, 2001), <em>Klasa optimist</em> (kolumne, 2004); <em>Dečko koji obećava</em> (kolumne 2009) i <em>Nisam pametan</em> (kolumne 2010). Stalni je kolumnista <em>Jutarnjeg lista</em> i portala <em>Velike priče</em>. Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva &bdquo;Marija Jurić Zagorka&ldquo; za najbolju reportažu.<br /> <br /> Foto: Petar Marković</p>

Slika Bojan Ljubenović

Bojan Ljubenović

<p style="text-align: justify">Bojan Ljubenović<br /> Rođen 1972. godine u Beogradu.<br /> Uređuje rubriku TRN u &bdquo;Večernjim novostima&ldquo;.<br /> <br /> Objavio:<br /> <br /> <em>Pisma iz Beograda</em>, aforizmi, 1998. <br /> <em>Pocepani suncobran</em>, aforizmi o deci 2002. <br /> <em>Beograd, live</em>, aforizmi o Beogradu 2006. <br /> Zastupljen je u zbirci kratkih antiratnih priča <em>Legenda za upućene</em> (B92, 1992. god)<br /> Koautor knjige <em>Metafore dr Zorana Đinđića</em>, 2004. <br /> <em>Triput sečem i opet kratko</em>, satirične priče 2009.<br /> <em>Smejalice</em>, aforizmi za decu i detinjaste 2012. <br /> <em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi 2013.<br /> <em>Pisma iz Srbije</em>, 2014.<br /> <em>Trn u oku</em>, politički aforizmi, 2015.<br /> <em>Knjiga za zaljubljene dečake</em>, <em>Knjiga za zaljubljene devojčice</em>, 2015.<br /> <em>Crvena zvezda, moj fudbalski klub</em>, <em>Partizan, moj fudbalski klu</em>b, 2016.<br /> <em>Uki, mali fudbaler</em>, roman za decu, 2017.<br /> <em>Luna, mala teniserka</em>, roman za decu, 2017.<br /> <em>Vuk, mali glumac</em>, roman za decu, 2017.<br /> <em>Zanimljivi bukvar sa istorijskom čitankom za decu u rasejanju</em>, 2018.<br /> <em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi, dopunjeno izdanje, 2018.<br /> <em>Naši fudbaleri na Mundijalima</em>, sportska knjiga za decu , 2018. <br /> <br /> Nagrade:<br /> <br /> &bdquo;Mladi jež&ldquo; 2000., za najboljeg mladog satiričara Jugoslavije.<br /> Prva nagrada 2007., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Vladimir Bulatović VIB&ldquo; 2007., nagrada lista Politika za doprinos srpskoj satiri.<br /> Prva nagrada 2008., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Jovan Hadži Kostić&ldquo; 2009., nagrada lista Večernje novosti za novinsku satiru.<br /> Treća nagrada 2010., za aforizme na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; 2010., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Triput sečem i opet kratko</em>.<br /> &bdquo;Vuko Bezarević&ldquo; 2013., nagrada za najbolju satiričnu priču na Festivalu u Pljevljima (Crna Gora).<br /> &bdquo;Letnji erski kabare&ldquo;, Čajetina 2013., prva nagrada za dečje aforizme.<br /> &bdquo;Dragiša Kašiković&ldquo; 2014., za satirično stvaralaštvo.<br /> Treća nagrada 2014., za satiričnu priču na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Tipar&ldquo; 2015., nagrada za najbolju satiričnu knjigu na prostoru bivše Jugoslavije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>, Festival u Pljevljima, Crna Gora.<br /> &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; 2015., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>.<br /> &bdquo;Interfer&ldquo; 2017., nagrada za novinsku reportažu na Internacionalnom festivalu novinskih reportaža.<br /> &bdquo;Zlatna značka&ldquo; 2018. Kulturno-prosvetne zajednice Srbije</p>

Slika Dejan Tiago-Stanković

Dejan Tiago-Stanković

<p style="text-align: justify">Rođen je u Beogradu 1965, gde je živeo dok nije diplomirao arhitekturu kojom se potom nikada nije bavio. Čim je okončao školu, iz puke radoznalosti i želje da upozna svet odselio se u inostranstvo, gde nije nameravao dugo da ostane, ali okolnosti su odlučile da bude drugačije. U Londonu je živeo do 1995, kada se, umesto da se vrati kući u Beograd, preselio u Portugal. Živeo je u Lisabonu.<br /> <br /> Spisateljski zanat naučio je od najboljih, prevodeći književna dela. Tokom godina objavio je nekoliko prevoda, ali kako je sam voleo da kaže samo najznačajnijih pisaca, kako portugalskih na srpski tako srpskih na portugalski. Posebno se ponosio prevodima Saramaga, Ive Andrića i Dragoslava Mihailovića. Potom je počeo da piše i na srpskom i na portugalskom. Sa objavljivanjem sopstvenih dela počeo je kasno u životu, tek u svojim četrdesetima. Objavio je roman<em> Estoril</em>, koji je preveden na velike svetske jezike i nagrađen u Srbiji i Velikoj Britaniji, a u Portugalu je, na šta je Tiago osobito bio ponosan, <em>Estoril</em> ušao u školsku lektiru. Drugi roman <em>Zamalek</em>,<em> roman o kismetu</em>, objavljen u Laguni, dobio je Nagradu Evropske unije za književnost 2020. U septembru 2022. izašao je i njegov roman o Lisabonu <em>Odakle</em> <em>sam bila više nisam</em>. Preminuo je u Lisabonu krajem iste godine.<br /> <br /> Foto: Dušan Todorović</p>

Slika Dobrica Ćosić

Dobrica Ćosić

<p style="text-align: justify">Dobricа Ćosić (1921&ndash;2014), pisаc, esejistа, političаr, jednа od nаjznаčаjnijih figurа srpske istorije i književnosti druge polovine 20. vekа. U književnost ulаzi 1951. godine sа svojim prvim romаnom Dаleko je sunce, prvim modernim romаnom o jugoslovenskoj revoluciji koji je predstаvljаo kritiku revolucionаrnog terorа. Romаn je preveden nа tridesetаk jezikа, а sаmo u SSSR-u štаmpаn u 1.600.000 primerаkа. Zаtim objаvljuje romаne: <em>Koreni</em> (1954), <em>Deobe</em> (1961), <em>Bаjkа</em> (1965), <em>Vreme smrti</em> (tetrаlogijа, 1972&ndash;79), <em>Vreme zlа</em> &ndash; trilogijа<em> Grešnik</em> (1985), <em>Otpаdnik</em> (1986) i <em>Vernik</em> (1990), <em>Vreme vlаsti I </em>(1996) i <em>Vreme vlasti II</em> (2007). Dobitnik je Ninove nаgrаde dvа putа, zа romаne <em>Koreni</em> i <em>Deobe.</em><br /> <br /> Udruženje književnikа Srbije dodelilo mu je 1986. Nаgrаdu UKS zа izuzetаn znаčаj zа književno stvаrаlаštvo. Povelju Zаdužbine Jаkovа Ignjаtovićа iz Budimpešte dobio je 1989. godine. Njegoševа nаgrаdа uručenа mu je 1990. godine nа Cetinju zа troknjižje<em> Vreme zlа</em>.<br /> <br /> Dvа putа je dobio trаdicionаlnu godišnju nаgrаdu Nаrodne biblioteke Srbije zа nаjčitаniju domаću knjigu (1990. godine zа romаn Vernik i 1996. zа romаn <em>Vreme vlаsti I</em>; inаče, jedаn je od sаmo tri piscа, uz Slobodаnа Selenićа i Ljiljаnu Hаbjаnović Đurović, koji je ovu nаgrаdu dobio više putа). Povodom sedamdesetog rođendаnа dobio je 1991. godine specijаlnu Vukovu nаgrаdu. Junа 1993. dodeljenа mu je književnа nаgrаdа &bdquo;Zlаtni krst knezа Lаzаrа&ldquo;, dok je romаn <em>Vreme vlаsti</em> višestruko nаgrаđivаn (Kočićevo pero 1996, Nаgrаdа &bdquo;Lаzа Kostić&ldquo; 1996, &bdquo;Mešа Selimović&ldquo; 1997, &bdquo;Petаr Kočić&ldquo; 1997, Kočićevа nаgrаdа 1998, nаgrаdа &bdquo;Svetozаr Ćorović&ldquo; 1997, а ugledni švаjcаrski list <em>Nuvo Kotidijen</em> je, nа osnovu аnkete među čitаocimа u toj zemlji, početkom mаjа mesecа 1996. ovаj romаn proglаsio jednim od sedаm nаjboljih evropskih romаnа). Godine 1998. u Kruševаčkom pozorištu uručen mu je &bdquo;Zlаtni krst despotа Stefаnа Lаzаrevićа&ldquo;.<br /> <br /> U Moskvi je mаjа 2010. postаo prvi dobitnik nаgrаde &bdquo;Puškin&ldquo; zа izuzetne zаsluge u književnosti, a u okviru Prvog slovenskog forumа umetnosti &bdquo;Zlаtni vitez&ldquo; predsednik udruženjа pisаcа Rusije Vаlerij Gаničev uručio je Ćosiću i nаgrаdu &bdquo;Zlаtni vitez&ldquo; zа književno stvаrаlаštvo.<br /> <br /> Delа Dobrice Ćosića prevedenа su nа tridesetаk jezikа, а svi romаni prevedeni su nа frаncuski gde su dobili nаjveće pohvаle.&nbsp;</p>

Slika Gorica Nešović

Gorica Nešović

<p style="text-align: justify">Gorica Nešović (1964&ndash;2022) počinje da radi 1982. godine kao stalni saradnik i redaktor u omladinskom programu <em>Ritam srca</em>, koji se emitovao na Studiju B. Osniva Radio B92 sa još nekoliko kolega 1989. godine. Posle nekoliko godina provedenih na B92 vraća se u Studio B, gde počinje emitovanje TV programa, zatim radi kao urednik na Radiju City, a potom na B92 provodi još deset godina. Uređivala je i vodila emisiju <em>Buđenje </em>u sklopu jutarnjeg programa na Radio Beogradu, koji se potom selio na druge radio stanice.<br /> <br /> Tokom angažmana na radiju povremeno je radila i na televiziji. Vodila je razne emisije na Trećem kanalu, a na televiziji Studio B zabavno-muzičke emisije <em>Videodrom</em> i <em>Neosvest</em>.<br /> <br /> Od juna 2014. pa sve do oktobra 2022. sa Draganom Ilićem vodila je najslušaniji jutarnji program <em>Buđenje</em> na Radiju S2.</p>

Slika Jelica Greganović

Jelica Greganović

<p style="text-align: justify">Jelica Greganović je rođena 1964. godine u Kragujevcu. Od 1984. godine se bavi novinarstvom. Jedan je od osnivača Radija B92, kao i osnivač i prvi urednik njegove informativne redakcije. Do sada je pisala i izveštavala za B92, Vreme, NIN, Politikin Zabavnik, Šumadija Press, Studio B, Elle, Bazar, Ekonomist, Bankar...<br /> <br /> Objavila je devet zbirki humorističkih priča: <em>Priči nikad kraja</em>, <em>Samo da ti kažem</em>, <em>Od reči do reči</em>, <em>Ispod sedmog neba</em>, <em>Ljubav i druge sitnice</em>, <em>Osmeh za svaki dan</em>, <em>Zovem se Mama</em> i <em>Zovem se Mama 2</em>,&nbsp;<em>Život za poneti</em> kao i knjige za decu <em>Mravac Mrav</em> i <em>Uspavanka za miša</em>, koja je i dobitnik nagrade <em>Dobra slikovnica</em>, na <em>Međunarodnom festivalu slikovnica Čigra</em>.<br /> <br /> Svoje priče objavljuje i na portalu Blic Žena, kao i na blogu izdavačke kuće Laguna.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Bojan Brecelj</p>

Slika Keri Čin

Keri Čin

<p style="text-align: justify">Autorka ljubavnih erotskih romana <em>Nedostojna</em>, <em>Nedostižna</em>, <em>Nepristojna </em>i <em>Neočekivana </em>za sebe kaže da je preko dana vesela domaćica i zaljubljenica u humor, a noću, kada zasijaju svetla velegrada, postaje nepopravljiva sanjarka i spisateljica. Inspiraciju crpi iz duha kraja iz kojeg potiče i grada u kojem živi. Voli jednostavnost i teži joj u svemu.</p>

Slika Vladika Grigorije

Vladika Grigorije

<p style="text-align: justify">Grigorije (svetovno Mladen Durić), rođen 1967. u Varešu, episkop je Srpske pravoslavne crkve, doktor teoloških nauka i pisac.<br /> <br /> Kao srednjoškolac je 1985. iz zavičajne Planinice, s ruba srednjobosanskog industrijskog kruga, prešao u Beograd, gde je maturirao na Bogosloviji 1989, diplomirao na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu 1994, te na Beogradskom univerzitetu 2014. stekao doktorat tezom o relacionoj ontologiji Jovana Zizjulasa.<br /> <br /> Istaknuti je pripadnik pobunjenog studentskog naraštaja koji je u Beogradu 1992. tražio društvene promjene i protivio se ratu, kada i odlazi u manastir. Kao monah deluje s episkopom zahumsko-hercegovačkim i primorskim Atanasijem, uglavnom u manastiru Tvrdoš, gde je iguman pa arhimandrit, i gde pomaže u čuvanju i održanju zajednice zahvaćene ratom. Vladika Atanasije predlaže ga za svog naslednika, te je 1999. uveden u episkopski tron, s kojeg 2018. prelazi za episkopa dizeldolfskog i sve Nemačke.&nbsp;Na osnovu odluka majskog Sabora 2024. o novim titulama srpskih arhijereja dobio je zvanje arhiepiskopa diseldorfsko-berlinskog i mitropolita nemačkog.<br /> <br /> Celina njegova duhovnog, arhipastirskog, stručnog i javnog rada povezana je snažnom upućenošću na kulturu razumevanja i dijaloga, razumljive i održive vrednosti života pojedinca i zajednice, čime je stekao poverenje i glas istaknute figure čije se poruke uzimaju u obzir i preko granice tradicije iz koje nastupa i u kojoj je ukorenjen.<br /> <br /> U nizu pojedinačnih stručnih i publicističkih prinosa, medijske dostupnosti i knjiga, izdvaja se nekoliko naslova od književnog značaja. Monografija <em>Biti sa drugim</em> (2018) više je od teološkog traktata, pokušaj razumevanja sveta na način da se &bdquo;zlatna nit&ldquo; uklopi a ne tek pronađe. U knjizi <em>Gledajmo se u oči</em> (2019) u razgovornoj se formi postavljaju pitanja biografije i pomirenja, crkve i društva, prevladavanja podela i slobode izbora kao pretpostavke okupljanja. Utisak da sve o čemu govori dolazi iz jezika potvrđen je zbirkom priča <em>Preko praga</em> (2017), u kojoj se narator povlači a lepotu sveta za koju treba izdržati rastvaraju likovi, bilo da je reč o lopti, smehu, vozovima ili brigama, i svetlost je prelomljena mimo monološkog okulara. Najzad, precizno i odmereno, škrtim a poetičnim slogom sročio je fragmentarnu sagu o maloj ali hrabroj zajednici koja brani svoje vekovno ognjište, alegoriju o malom čoveku na udaru pošasti rata koja se kristalizovala u odu Planinici, predelu nestvarne lepote, i čovekovoj spremnosti na velike odluke i dela &ndash; u roman <em>Nebeska dvorišta</em> (2022).<br /> <br /> Vladika Grigorije tako je pokazao da se i u modernom svetu sveštenici mogu uspešno upustiti u projektovanje književnih svetova.</p>

Slika Vladimir Kecmanović

Vladimir Kecmanović

<p style="text-align: justify">Vladimir Kecmanović (Sarajevo, 1972) diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na Katedri za opštu književnost sa teorijom književnosti.<br /> <br /> Objavio je romane <em>Poslednja šansa</em> (1999), <em>Sadržaj šupljine</em> (2001), <em>Feliks</em> (2007), <em>Top je bio vreo</em> (2008), <em>Sibir </em>(2011), <em>Osama </em>(2015), <em>Kad đavoli polete</em> (2022) i zbirke pripovedaka <em>Zidovi koji se ruše</em> (2012), <em>Kao u sobi sa ogledalima</em> (2017). Sa Dejanom Stojiljkovićem objavio je roman <em>Kainov ožiljak</em> (2014) i trilogiju &bdquo;Nemanjići&ldquo;: <em>U ime oca</em> (2016), <em>Dva orla</em> (2016) i <em>U ime sina</em> (2017). Objavio je i esejističko-biografsku knjigu <em>Das ist Princip!</em> (2014), kao i istorijsko-esejističku hroniku <em>Dva krsta i jedna krv</em> (2017). Sa istoričarem Predragom Markovićem napisao je knjigu <em>Tito, pogovor</em> (2012).<br /> <br /> Dobitnik je stipendije Fondacije &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; i nagrada &bdquo;Branko Ćopić&ldquo;, &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, &bdquo;Hit libris&ldquo;, &bdquo;Vitez srpske književnosti&ldquo;, &bdquo;Pečat vremena&ldquo;, &bdquo;Pero despota Stefana&ldquo;, &bdquo;Teslina golubica&ldquo;, &bdquo;Krst vožda Đorđa Stratimirovića&ldquo;, &bdquo;Zlatni beočug&ldquo;, Velike nagrade &bdquo;Ivo Andrić&ldquo; Andrićevog instituta u Andrićgradu, kao i Andrićeve nagrade za priču &bdquo;Ratne igre&ldquo; iz zbirke <em>Kao u sobi sa ogledalima</em>. Roman <em>Kad đavoli polete</em> dobio je Vitalovu nagradu.<br /> <br /> Kecmanovićeva proza doživela je više filmskih, pozorišnih i dramskih adaptacija i prevedena je na engleski, francuski, nemački, ukrajinski, mađarski i rumunski jezik.<br /> <br /> Prevod romana <em>Top je bio vreo</em> (<em>The Canon Was Red Hot</em>) nominovan je za nagradu &bdquo;Dablin impac&ldquo;, koja se u Dablinu dodeljuje za najbolji roman na engleskom jeziku.<br /> <br /> Vladimir Kecmanović je stalni kolumnista lista <em>Politika</em>. Povremeno piše za više medija u zemlji i u okruženju. Vlasnik je i urednik izdavačke kuće VIA.<br /> <br /> Scenarista je serija <em>Senke nad Balkanom</em> i <em>Državni službenik</em>.<br /> <br /> Član je književne grupe P&ndash;70 (&bdquo;Proza na putu&ldquo;) i Srpskog književnog društva.<br /> <br /> Živi i radi u Beogradu.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x