Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Nova izdanja knjiga domaćih autora

Pred čitaocima će se uskoro naći deveto izdanje knjige Nenada Novaka Stefanovića „Vodič kroz ljubavnu istoriju Beograda“. U ovom delu autor je po principu „jedna kuća – jedna ljubavna priča“ ispričao četrdesetak priča o slavnim beogradskim ljubavima i njihovim adresama. Ovo je vodič o zatajnim vezama nobelovca Ive Andrića, naučnika Milutina Milankovića, kraljevskih parova iz dinastija Obrenovića i Karađorđevića, o dvorskoj romansi Josipa Broza i o desetinama značajnih ličnosti opisanih u ambijentu palata i kuća sa utisnutim pečatom vremena.

U štampi je osmo izdanje romana za decu „Agi i Ema“ Igora Kolarova. Ovo je dirljiva priča o prijateljstvu usamljenog devetogodišnjeg dečaka Agija i luckaste starice Eme. Prema ovom poetskom i duhovitom romanu (ovenčanom Nagradom Politikinog zabavnika za najbolju dečju knjigu) snimljen je prvi srpski film za decu, u režiji Milutina Petrovića. Roman je preveden na engleski, ruski, francuski i italijanski jezik.

Sedmo izdanje doživeće „Sentimentalna povest Britanskog carstva“ Borislava Pekića. Objedinjujući mnoge istorijske istine i zablude, Borislav Pekić, dugo godina azilant na britanskom ostrvu, stvorio je neobičnu, istorijski validnu i čitalački uzbudljivu i zanimljivu povest gordog Albiona – britanskog Ujedinjenog Kraljevstva.

Na knjižarskim policama naći će se i sedmo izdanje knjige „Nećeš mi verovati“ Branka Ćopića u kojoj su sabrane njegove najlepše pesme, priče i poeme za decu. Čitajući ih uživaćete u majstorijama jednog od najvoljenijih pisaca za decu i uveriti se u to da Ćopićeva magija nikad neće prestati da nas zasmejava i opčinjava.

Roman „Koreni“ Dobrice Ćosića ovenčan je prvom Ninovom nagradom. Radnja ovog dela smeštena je u vreme političkih promena i previranja srpskog građanskog društva s kraja XIX i početkom XX veka, a priča prati živote Aćima Katića, čoveka tradicionalnog kova i radikala, i njegovih sinova. U štampi je sedmo izdanje ove knjige.

Roman „Top je bio vreo“ Vladimira Kecmanovića je antiratna drama o odrastanju dečaka u Sarajevu pod opsadom tokom devedesetih godina. Po ovom romanu je snimljen istoimeni igrani film i trenutno je u štampi šesto izdanje ove knjige.

U štampi je peto izdanje knjige Bojana Ljubenovića „Pisma iz Srbije“. Stranac, koji je glavni junak ovog epistolarnog romana, neprestano se iščuđava ovdašnjim paradoksima praveći se naivnijim nego što zaista jeste. Iz te naivnosti rađa se oštra kritika srpskog društva. Njegovim zapažanjima ništa ne promiče, od srpskog odnosa prema Kosovu pa do toga kako se prosečna ovdašnja porodica ponaša na letovanju. Ova knjiga će i najveće mrgude naterati da se smeju.

Peto izdanje knjige „Dušan Silni“ Luke Mičete takođe se nalazi u štampi. Prvi srpski car Stefan Uroš IV, prozvan Dušan Silni, najčuveniji je srpski vladar koji je ušao u mit obeleživši svoje stoleće, ali i celu srpsku istoriju. Spadao je među one izuzetne ličnosti koje su smatrale da samo večnost može da im zapoveda, a istorija sudi.
U štampi je četvrto izdanje „Antičkih izreka“ Vladete Jankovića. Ovo je knjiga o poreklu, smislu i upotrebi najpoznatijih antičkih izreka koje se veoma često sreću i danas u svakodnevnom govoru, medijima, književnim i publicističkim delima… Kada upotrebimo izraz „Damoklov mač“, da li zaista znamo ko je bio Damokle? Kada kažemo da je otvorena „ Pandorina kutija“, jesmo li sasvim sigurni ko je bila Pandora i kako je došla da svoje kutije? Svrha ove knjige je da na ovakva pitanja jasno i zabavno odgovori, da tako proširi okvire naše opšte kulture.

U štampi je treće izdanje romana „Veliki juriš“. U rano proleće 1916. godine poručnik srpske vojske Miloš Vojnović oporavlja se na Krfu, u vili Ahileon, od prelaska preko Albanije. Tu upoznaje neobičnu Holanđanku Fani de Grot i postaje očevidac samoubistva srpskog majora koga niko nije oslovljavao po imenu. Napeta potraga za izgubljenim pismom koje je ostalo iza majora Vojnovića će voditi kroz ulice Krfa, do vrhova Kajmakčalana, a zatim nazad, do solunskih kabarea i Solunskog fronta.

U štampi je i drugo izdanje knjiga:

„Fazoni i fore“ Ljubivoja Ršumovića – knjiga nastala prema istoimenoj legendarnoj TV emisiji, kroz zabavu nenametljivo uči decu osnovnim životnim istinama, jer se šalama najbolje štiti odrastanje. Knjiga, prepuna duha i mašte, koja će vas uz zdrav smeh dovesti do zdrave pameti.

„Spletkarenje sa sopstvenom dušom“ Marije Jovanović – roman ovenčan nagradom „Žensko pero“, prvi put je objavljen 2000. godine i danas se čita sa velikim žarom i stiče nove čitaoce. Ovo je ljubavna priča koju prate filozofska razmišljanja i eseji o svakodnevnom životu.

„Neviđena Srbija – najluđe storije iz naše istorije“ – veliki putnik, pisac i poznavalac naših krajeva Vlada Arsić prikupio je nesvakidašnje istorijske i savremene priče koje možete naći u ovoj knjizi. Iako one mogu da posluže kao sjajna zabava, ove crtice mnogo govore o nama samima.

„Škola za anđele“ Isidore Bjelice – svojevrstan nastavak knjige „Sama“. Ovoga puta autorka otkriva 12 inicijacija ljubavi koje će promeniti život svake osećajne osobe koja traži smisao u ovom svetu.

„Kvadratni koren iz života“ Muharema Bazdulja – priča u kojoj se ukrštaju dva grada i dva čoveka. Tokom jednog putovanja junak pravi bilans što vlastitog života, što političkih i generacijskih promašaja. Pišući o politici, ali dostojno umetnosti romana, poput Ismaila Kadarea, sa Bolanjovom sposobnošću da prikaže duh vremena kroz opise intelektualnih koterija, Bazdulj je napisao roman koji se brzo čita i dugo pamti.

Knjige možete pronaći u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari www.delfi.rs i na sajtu www.laguna.rs.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Bojan Ljubenović

Bojan Ljubenović

<p style="text-align: justify">Bojan Ljubenović<br /> Rođen 1972. godine u Beogradu.<br /> Uređuje rubriku TRN u &bdquo;Večernjim novostima&ldquo;.<br /> <br /> Objavio:<br /> <br /> <em>Pisma iz Beograda</em>, aforizmi, 1998. <br /> <em>Pocepani suncobran</em>, aforizmi o deci 2002. <br /> <em>Beograd, live</em>, aforizmi o Beogradu 2006. <br /> Zastupljen je u zbirci kratkih antiratnih priča <em>Legenda za upućene</em> (B92, 1992. god)<br /> Koautor knjige <em>Metafore dr Zorana Đinđića</em>, 2004. <br /> <em>Triput sečem i opet kratko</em>, satirične priče 2009.<br /> <em>Smejalice</em>, aforizmi za decu i detinjaste 2012. <br /> <em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi 2013.<br /> <em>Pisma iz Srbije</em>, 2014.<br /> <em>Trn u oku</em>, politički aforizmi, 2015.<br /> <em>Knjiga za zaljubljene dečake</em>, <em>Knjiga za zaljubljene devojčice</em>, 2015.<br /> <em>Crvena zvezda, moj fudbalski klub</em>, <em>Partizan, moj fudbalski klu</em>b, 2016.<br /> <em>Uki, mali fudbaler</em>, roman za decu, 2017.<br /> <em>Luna, mala teniserka</em>, roman za decu, 2017.<br /> <em>Vuk, mali glumac</em>, roman za decu, 2017.<br /> <em>Zanimljivi bukvar sa istorijskom čitankom za decu u rasejanju</em>, 2018.<br /> <em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi, dopunjeno izdanje, 2018.<br /> <em>Naši fudbaleri na Mundijalima</em>, sportska knjiga za decu , 2018. <br /> <br /> Nagrade:<br /> <br /> &bdquo;Mladi jež&ldquo; 2000., za najboljeg mladog satiričara Jugoslavije.<br /> Prva nagrada 2007., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Vladimir Bulatović VIB&ldquo; 2007., nagrada lista Politika za doprinos srpskoj satiri.<br /> Prva nagrada 2008., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Jovan Hadži Kostić&ldquo; 2009., nagrada lista Večernje novosti za novinsku satiru.<br /> Treća nagrada 2010., za aforizme na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; 2010., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Triput sečem i opet kratko</em>.<br /> &bdquo;Vuko Bezarević&ldquo; 2013., nagrada za najbolju satiričnu priču na Festivalu u Pljevljima (Crna Gora).<br /> &bdquo;Letnji erski kabare&ldquo;, Čajetina 2013., prva nagrada za dečje aforizme.<br /> &bdquo;Dragiša Kašiković&ldquo; 2014., za satirično stvaralaštvo.<br /> Treća nagrada 2014., za satiričnu priču na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Tipar&ldquo; 2015., nagrada za najbolju satiričnu knjigu na prostoru bivše Jugoslavije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>, Festival u Pljevljima, Crna Gora.<br /> &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; 2015., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>.<br /> &bdquo;Interfer&ldquo; 2017., nagrada za novinsku reportažu na Internacionalnom festivalu novinskih reportaža.<br /> &bdquo;Zlatna značka&ldquo; 2018. Kulturno-prosvetne zajednice Srbije</p>

Slika Borislav Pekić

Borislav Pekić

<p style="text-align: justify">Borislav Pekić, jedan od najznačajnijih pisaca srpske književnosti XX veka, romansijer, dramski pisac i filmski scenarista, rođen je 4. februara 1930. godine u Podgorici. Detinjstvo je proveo u Podgorici, Novom Bečeju, Mrkonjić-Gradu, Kninu, Cetinju i Bavaništu u Banatu. Od 1945. godine je u Beogradu, gde je pohađao Treću mušku gimnaziju i maturirao 1948. godine. Te iste godine osuđen je na petnaest godina strogog zatvora sa prinudnim radom i gubitkom građanskih prava od deset godina kao pripadnik, tada ilegalnog, Saveza demokratske omladine Jugoslavije. Na izdržavanju kazne je bio u KPD Sremska Mitrovica i KPD Niš. Pomilovan je 1953. godine, pošto je proveo pet godina u zatvoru. <br /> <br /> Studirao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Godine 1958. oženio se arhitektom Ljiljanom Glišić, sestričinom dr Milana Stojadinovića. Te godine je dobio prvu nagradu na anonimnom konkursu za originalni scenario, koji je raspisao &bdquo;Lovćen film&ldquo;. Godine 1959. počinje da radi kao dramaturg i scenarista za ovu filmsku kuću, a iste godine sa Ljiljanom dobija ćerku Aleksandru. Na početku svog književnog stvaralaštva pisao je scenarija za različita filmska preduzeća. Prema njegovom tekstu &bdquo;Dan četrnaesti&rdquo; snimljen je film koji je 1961. godine predstavljao Jugoslaviju na filmskom festivalu u Kanu. <br /> <br /> Godine 1965. objavljuje svoj prvi roman &bdquo;Vreme čuda&rdquo;. Od tada se posvećuje isključivo pisanju. Piše prozu, pozorišne, radio i televizijske drame. Član je uredništva &bdquo;Književnih novina&rdquo; od 1968. do 1969. godine i saradnik u časopisima &bdquo;Stvaranje&rdquo;, &bdquo;Književnost&rdquo;, &bdquo;Savremenik&rdquo; i &bdquo;Književna reč&rdquo;, kao i u brojnim novinama i dnevnim listovima. Za drugi roman, &bdquo;Hodočašće Arsenija Njegovana&rdquo; (1970), dobija prestižnu Ninovu nagradu za roman godine. Nakon odluke da se sa porodicom privremeno preseli u London 1970. vlasti mu bez obrazloženja oduzimaju pasoš. Posle godinu dana uspeo je da se pridruži porodici u Londonu, ali za jugoslovenske vlasti postaje persona non grata. Kratki roman &bdquo;Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana&rdquo; objavljen je u izdanju &bdquo;Slova ljubve&ldquo; iz Beograda tek 1975. godine (iako je napisan znatno ranije, ali Pekić nije uspeo da pronađe izdavača koji bi se usudio da objavljuje njegova književna dela). <br /> <br /> Rukopis sotije &bdquo;Kako upokojiti vampira&rdquo; izabran je na anonimnom književnom konkursu Udruženih izdavača i štampan 1977. godine. Sledi kratak roman &bdquo;Odbrana i poslednji dani&rdquo; (1977). Njegovo kapitalno delo, saga-fantazmagorija &bdquo;Zlatno runo&rdquo;, objavljuje se u sedam tomova (1978&ndash;1986), za koje Pekić 1987. godine dobija &bdquo;Njegoševu nagradu&ldquo;. Prema mišljenju žirija Televizije Srbije, ovaj roman je ušao u izbor deset najboljih romana napisanih na srpskom jeziku od 1982. do 1992. godine. <br /> <br /> Žanr-romanom &bdquo;Besnilo&rdquo; (1983), svojevrsnom apokaliptičkom vizijom sveta u kojem živimo, Pekić je odstupio iz istorijske tematike &bdquo;Zlatnog runa&rdquo; i napisao delo sa elementima trilera. Taj roman, zahvaljujući svojoj tematskoj provokativnosti, postao je bestseler i doživeo veliki broj izdanja. Po mišljenu čitalaca, &bdquo;Besnilo&rdquo; je, pored &bdquo;Godina koje su pojeli skakavci&rdquo;, ušlo u selekciju deset najboljih romana u srpskoj književnosti objavljenih od 1982. do 1992. godine. U sledećem, antropološkom romanu 1999, objavljenom 1984, za koji 1985. godine dobija nagradu za naučnu fantastiku, Pekić ostaje na tragu te uzbudljive fantastične utopije. <br /> <br /> Krajem 1984. godine, u izdanju &bdquo;Partizanske knjige&ldquo; iz Beograda, izašla su Pekićeva &bdquo;Odabrana dela&rdquo; u 12 knjiga, za koja je dobio &bdquo;Nagradu Udruženja književnika Srbije&ldquo;. Časopis &bdquo;Književnost&rdquo; dodeljuje mu 1986. godine, povodom četrdesetogodišnjice izlaženja časopisa, specijalnu &bdquo;Povelju&ldquo;. &bdquo;Nolit&ldquo; objavljuje zbirku gotskih priča &bdquo;Novi Jerusalim&rdquo; 1988. godine. Za roman-epos &bdquo;Atlantida&rdquo; (1988) dobija &bdquo;Goranovu nagradu&ldquo;. Autobiografsko- memoarska proza &bdquo;Godine koje su pojeli skakavci&rdquo; (prvi tom) proglašena je za najbolju knjigu u 1987. godini i za kratko vreme doživela tri izdanja. Drugi tom pod istim naslovom dobija 1989. godine nagradu &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo; za memoarsku prozu. Iste godine &bdquo;Srpska književna zadruga&ldquo; objavljuje njegovu fantazmagoriju &bdquo;Argonautika&rdquo;. Povelju &bdquo;Majska rukovanja&ldquo; za izuzetne stvaralačke rezultate na polju književnosti i kulture dobija 1990. od Doma omladine &bdquo;Budo Tomović&ldquo; iz Podgorice. &bdquo;Pisma iz tuđine&rdquo; (1987), &bdquo;Nova pisma iz tuđine&rdquo; (1989, nagrada Sent-Andreje &bdquo;Jakov Ignjatović&ldquo; u Budimpešti 1990. godine) i &bdquo;Poslednja pisma iz tuđine&rdquo; (1991, godišnja nagrada Grafičkog ateljea &bdquo;Dereta&ldquo; za najuspešnije izdanje te godine) spadaju u Pekićev publicistički stvaralački domen. Esejistička proza &bdquo;Sentimentalna povest britanskog carstva&rdquo; objavljena je posthumno 1992. godine i za nju je 1993. dobio Počasnu nagradu BIGZ-a. <br /> <br /> Borislav Pekić je autor i oko trideset dramskih dela za pozorište, radio i televiziju, emitovanih i igranih na našim i stranim radio i televizijskim stanicama i pozorišnim scenama. Pozorišni komad &bdquo;Korešpodencija&rdquo; beleži 300 izvođenja za 24 godine na repertoaru Ateljea 212. Između ostalih dramskih dela izvođena su &bdquo;Generali ili srodstvo po oružju&rdquo; (1972, nagrada za komediju godine na Sterijinom pozorju u Novom Sadu), 189. stepenik (1982, Prva nagrada Radio Zagreba), a povodom &bdquo;Dana Radio televizije Beograd&ldquo; godine 1987. dodeljena mu je diploma za osvojenu prvu nagradu na konkursu u kategoriji radiodramskih emisija. Drami &bdquo;Kako zabavljati gospodina Martina&rdquo; dodeljena je prva nagrada na festivalima u Ohridu i Varni (1990). Sledi godišnja nagrada pozorišta u Kruševcu &bdquo;Kneginja Milica&ldquo; (1991) i iste godine plaketa &bdquo;Pečat&ldquo; Narodnog pozorišta u Beogradu za specijalne zasluge. <br /> <br /> Dela su mu prevođena na engleski, nemački, francuski, italijanski, španski, holandski, poljski, češki, slovački, mađarski, rumunski, retoromanski, makedonski, slovenački, albanski, grčki, švedski i ukrajinski.<br /> <br /> Godine 1990. postaje jedan od osnivača Demokratske stranke, potpredsednik i član Glavnog odbora. Učestvuje u uređivanju prvih brojeva obnovljenog opozicionog lista &bdquo;Demokratija&rdquo;, glasila Demokratske stranke i prvog demokratskog glasa Srbije. <br /> <br /> Pekić je bio dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti od 1985. godine, član Krunskog saveta, potpredsednik Srpskog PEN-centra, član Engleskog PEN-centra, honorarni komentator srpskohrvatske sekcije BBC-ja. Bio je član Udruženja književnika Srbije, član Udruženja filmskih umetnika i član Udruženja dramskih umetnika Srbije. Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević posthumno ga je odlikovao Kraljevskim ordenom dvoglavog belog orla prvog stepena. Septembra 1997. dodeljena mu je Počasna plaketa &bdquo;Jugoslovenskog festivala Mojkovačke filmske jeseni&ldquo; povodom 50. godišnjice jugoslovenskog igranog filma. <br /> <br /> Borislav Pekić je preminuo 2. jula 1992. godine u Londonu. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu. <br /> <br /> Posle njegove smrti u Beogradu je osnovan Fond &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, čiji su osnivači Srpski PEN-centar, Srpska akademija nauka i umetnosti, Ministarstvo kulture, Branko Dragaš, Udruženje književnika Srbije i Ljiljana Pekić, koja je i direktor Fonda. Cilj Fonda je promocija i publikovanje Pekićevih dela, staranje o piščevoj zaostavštini kao i projekti &bdquo;Borislav Pekić našoj deci&ldquo; i godišnja dodela nagrade &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; za književna dela u nastajanju. Fond redovno objavljuje i publikaciju &bdquo;Anali Borislava Pekića&rdquo;. Pisci koji su dobili nagradu Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; za nova dela vremenom su postali afirmisani stvaraoci savremene srpske književnosti. U &bdquo;Analima Borislava Pekića&rdquo; svake godine se štampaju kritike i studije o raznim aspektima Pekićevog stvaranja, kao i odlomci iz romana nagrađenih pisaca i iscrpna Pekićeva bibliografija, koja se svake godine ažurira. <br /> <br /> Nakon piščeve smrti brigu o publikovanju njegovih rukopisa, kako objavljenih tako i onih iz zaostavštine, kao i sajt www.borislavpekic.com, preuzele su njegova supruga Ljiljana Pekić i ćerka Aleksandra Pekić.<br /> <br /> Izdavačka kuća &bdquo;Laguna&ldquo;, prvi put u Pekićevom umetničkom stvaralaštvu, objavljuje njegova celokupna književna dela u 14 knjiga.</p>

Slika Branko Ćopić

Branko Ćopić

<p style="text-align: justify">Branko Ćopić je rođen 1915. godine u Hašanima u Bosni. Nižu gimnaziju je završio u Bihaću, pohađao je učiteljsku školu u Sarajevu, Banjaluci i Karlovcu, a diplomirao je pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Počeo je da piše vrlo rano, a prva dela je objavio već u svojoj četrnaestoj godini. Tokom Drugog svetskog rata bio je ratni dopisnik i jedan od učesnika u Narodnooslobodilačkoj borbi. Pisao je pesme, priče, novele, romane za decu i odrasle. Jedan je od najplodnijih i najčitanijih pisaca naše književnosti, a dela su mu višestruko nagrađivana i prevođena na mnogo svetskih jezika. Napisao je više od trideset knjiga za decu među kojima su najpoznatije zbirke pripovedaka <em>U svijetu medvjeda i leptirova</em>, <em>Priče partizanke</em>, <em>Doživljaji mačka Toše</em>, <em>Priče ispod zmajevih krila</em> i romani <em>Orlovi rano lete</em>, <em>Magareće godine</em> i <em>Slavno vojevanje</em>. Tragično je preminuo 1984. godine u Beogradu.</p>

Slika Dobrica Ćosić

Dobrica Ćosić

<p style="text-align: justify">Dobricа Ćosić (1921&ndash;2014), pisаc, esejistа, političаr, jednа od nаjznаčаjnijih figurа srpske istorije i književnosti druge polovine 20. vekа. U književnost ulаzi 1951. godine sа svojim prvim romаnom Dаleko je sunce, prvim modernim romаnom o jugoslovenskoj revoluciji koji je predstаvljаo kritiku revolucionаrnog terorа. Romаn je preveden nа tridesetаk jezikа, а sаmo u SSSR-u štаmpаn u 1.600.000 primerаkа. Zаtim objаvljuje romаne: <em>Koreni</em> (1954), <em>Deobe</em> (1961), <em>Bаjkа</em> (1965), <em>Vreme smrti</em> (tetrаlogijа, 1972&ndash;79), <em>Vreme zlа</em> &ndash; trilogijа<em> Grešnik</em> (1985), <em>Otpаdnik</em> (1986) i <em>Vernik</em> (1990), <em>Vreme vlаsti I </em>(1996) i <em>Vreme vlasti II</em> (2007). Dobitnik je Ninove nаgrаde dvа putа, zа romаne <em>Koreni</em> i <em>Deobe.</em><br /> <br /> Udruženje književnikа Srbije dodelilo mu je 1986. Nаgrаdu UKS zа izuzetаn znаčаj zа književno stvаrаlаštvo. Povelju Zаdužbine Jаkovа Ignjаtovićа iz Budimpešte dobio je 1989. godine. Njegoševа nаgrаdа uručenа mu je 1990. godine nа Cetinju zа troknjižje<em> Vreme zlа</em>.<br /> <br /> Dvа putа je dobio trаdicionаlnu godišnju nаgrаdu Nаrodne biblioteke Srbije zа nаjčitаniju domаću knjigu (1990. godine zа romаn Vernik i 1996. zа romаn <em>Vreme vlаsti I</em>; inаče, jedаn je od sаmo tri piscа, uz Slobodаnа Selenićа i Ljiljаnu Hаbjаnović Đurović, koji je ovu nаgrаdu dobio više putа). Povodom sedamdesetog rođendаnа dobio je 1991. godine specijаlnu Vukovu nаgrаdu. Junа 1993. dodeljenа mu je književnа nаgrаdа &bdquo;Zlаtni krst knezа Lаzаrа&ldquo;, dok je romаn <em>Vreme vlаsti</em> višestruko nаgrаđivаn (Kočićevo pero 1996, Nаgrаdа &bdquo;Lаzа Kostić&ldquo; 1996, &bdquo;Mešа Selimović&ldquo; 1997, &bdquo;Petаr Kočić&ldquo; 1997, Kočićevа nаgrаdа 1998, nаgrаdа &bdquo;Svetozаr Ćorović&ldquo; 1997, а ugledni švаjcаrski list <em>Nuvo Kotidijen</em> je, nа osnovu аnkete među čitаocimа u toj zemlji, početkom mаjа mesecа 1996. ovаj romаn proglаsio jednim od sedаm nаjboljih evropskih romаnа). Godine 1998. u Kruševаčkom pozorištu uručen mu je &bdquo;Zlаtni krst despotа Stefаnа Lаzаrevićа&ldquo;.<br /> <br /> U Moskvi je mаjа 2010. postаo prvi dobitnik nаgrаde &bdquo;Puškin&ldquo; zа izuzetne zаsluge u književnosti, a u okviru Prvog slovenskog forumа umetnosti &bdquo;Zlаtni vitez&ldquo; predsednik udruženjа pisаcа Rusije Vаlerij Gаničev uručio je Ćosiću i nаgrаdu &bdquo;Zlаtni vitez&ldquo; zа književno stvаrаlаštvo.<br /> <br /> Delа Dobrice Ćosića prevedenа su nа tridesetаk jezikа, а svi romаni prevedeni su nа frаncuski gde su dobili nаjveće pohvаle.&nbsp;</p>

Slika Igor Kolarov

Igor Kolarov

<p style="text-align: justify">Igor Kolarov (1973&ndash;2017) jedan je od najznačajnijih domaćih pisaca za decu i mlade. Objavio je knjige za decu: <em>Hionijine priče</em> (pesme i priče, 2000); <em>Agi i Ema</em> (roman, 2002, nagrada "Politikin Zabavnik"); <em>Priče o skoro svemu</em> (priče, 2005, nagrada "Neven"), <em>Kuća hiljadu maski</em> (roman, 2006; nagrada "Politikin Zabavnik", nagrada "Sima Cucić", nagrada "Mali Princ" za najbolju dečju knjigu u regionu) i druge. Pored navedenih, dobio je i nagradu Zmajevih dečjih igara (2006) za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za mlade, kao i Zlatnu značku Kulturno-prosvetne zajednice Srbije (2009) za stvaralački doprinos u širenju kulture.&nbsp;</p>

Slika Isidora Bjelica

Isidora Bjelica

<p style="text-align: justify">Rođena u Sarajevu. Diplomirala i magistrirala dramaturgiju na FDU. Jedno vreme radila kao asistent na predmetu Scenario. Kao kolumnista i filmski kritičar pisala je za gotovo sve veće novine sa eks-jugoslovenskog prostora. Najduže se zadržala u <em>Kuriru</em>, gde je pisala kolumnu od 2003. do 2007. godine, pod nazivom <em>Blek sabat</em>. Zapažene kolumne imala je i u <em>Dugi</em>,<em> Studentu</em>,&nbsp;<em>Blicu nedelje</em>, <em>Pravdi</em>, <em>Ekspresu</em>, <em>Lisi</em>, <em>Tini</em>, <em>Ona</em>, <em>Storiju</em>, <em>Objektivu</em>, <em>Tabloidu</em>, <em>Srpskoj reč</em>i,<em> Pogledima</em>&hellip; Feljtone, putopise i reportaže godinama je pisala za <em>Profil</em> i <em>Damu</em>. <br /> <br /> Objavila preko šezdeset knjiga, pedeset pod svojim imenom, petnaest pod pseudonimom. Skoro sve njene knjige su bestseleri koji su doživeli i po deset, petnaest izdanja. Najpopularniji su: <em>Spas</em>, <em>Spas 2</em>,<em> Sama</em>, <em>Voleti i umreti na Karibima</em>,<em> Ljubav u Tunisu</em>, <em>Moj deda Luj Viton</em>, <em>Tajni život slavnih Srpkinja</em>, <em>Princeze di Montenegro</em>, <em>Dama iz Monaka</em>, <em>Srpkinja</em> &ndash; prodate su desetine hiljada primeraka. Svoju prvu knjigu <em>Prvi probuđeni</em> objavila je u ediciji &bdquo;Pegaz&ldquo; još sa 18 godina i dugo vremena je bila najmlađi član UKS. Njen magistarski rad objavljen je pod nazivom <em>Tehnotriler kao savremeni oblik tragedije</em>.<br /> <br /> Kao pozorišni pisac i reditelj najveći uspeh doživela je sa dramom <em>Sarajka u Beogradu</em>, koja je deset godina punila hale. Veoma uspešni komadi bili su i <em>Ozloglašena</em>, <em>Psovači</em>,<em> Tako je govorio Broz</em>&hellip; Za dramu <em>Skadarlijka</em> dobija i prestižnu nagradu za najbolji tekst i režiju na internacionalnom festivalu u Sarajevu. <br /> <br /> Kao TV autor radila je nekoliko projekata, od toga<em> Klot&ndash;Frket</em> na BK televiziji i BN televiziji, i<em> Isidorin ljubavni vodič </em>na televiziji Metropolis.<br /> <br /> Kao scenarista i reditelj potpisuje 2000. godine prvi srpski nezavisni film <em>Dorćol&ndash;Menhetn</em>.<br /> <br /> Kao modni dizajner šešira imala je preko deset revija, za koje je dobila niz internacionalnih priznanja. <br /> <br /> Autor je nagrađivanih radio-drama, od kojih je najveći uspeh doživela drama o Isidori Sekulić. Tvorac je niza performansa i umetničkog projekta <em>Politart</em>, koji je doživeo veliku internacionalnu promociju, a posebno je zapažena njena izložba sa N. Pajkićem u Muzeju savremene umetnosti &bdquo;Egzibicija nacionalnog pomirenja&ldquo;. <br /> <br /> Isidora je dobitnik i dva Beogradska pobednika za književnost, dva Zlatna bestselera,<em> Samsungove</em> nagrade za kulturu, nagrada Gala pisac TV Politike 2002, Najvoljenije žene 21. veka, Karić nagrade za publicistiku i nagrade &bdquo;Dragiša Kašiković&ldquo; za publicistiku, nagrade za književnost studenata Sorbone i mnogihdrugih nagrada za brojne humanitarne angažmane. <br /> <br /> Za roman <em>Spas </em>dodeljena joj je nagrada &bdquo;Zlatni Hit liber&ldquo; 2014. godine. <br /> <br /> Kao glavni urednik potpisala je nekoliko projekata: Isidorine ženske strane, Hepi-end, Trag istine. Bila je glavni urednik diplomatskog magazina <em>Vip Trip Diplomatic</em>&hellip; <br /> <br /> Njena dela prevođena su na engleski, ruski, francuski, slovenački, makedonski i španski jezik.<br /> <br /> Posle dugogodišnje borbe sa opakom bolešću, Isidora Bjelica je preminula u Beogradu u avgustu 2020. Sahranjena je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.</p>

Slika Ljubivoje Ršumović

Ljubivoje Ršumović

<p style="text-align: justify">Ljubivoje Ršumović je rođen u Ljubišu, na Zlatiboru, 3. jula 1939. godine. Školovao se u Ljubišu, Čajetini, Užicu i Beogradu, gde je završio komparativnu književnost na Filološkom fakultetu, 1965. godine.<br /> <br /> Počeo je pisati rano, još kao osnovac u Ljubišu. Prve pesme je objavio kao gimnazijalac, 1957. godine, najpre u užičkim <em>Vestima</em>, a zatim u <em>Književnim novinama</em>.<br /> <br /> Godine 1965. zaposlio se u Radio Beogradu, u redakciji programa za decu. Svoj literarni rad uspešno ugrađuje u emisije <em>Utorak uveče &ndash; ma šta mi reče</em>, <em>Subotom u dva</em>, <em>Veseli utorak</em>. U tim programima primenjuje dokumentarnu poetiku koju je usvojio od Zmaja i Duška Radovića i pedagošku doktrinu Džona Loka: &bdquo;Što pre dete smatraš čovekom &ndash; pre će čovek i postati!&ldquo; Godine 1968. prelazi na televiziju i radi poznate serije: <em>Dvogled</em>, <em>Hiljadu zašto</em> i<em> Hajde da rastemo</em>. Kao televizijski poslenik napisao je, vodio i režirao više od šeststo emisija. Jedna od najpopularnijih serija za decu <em>Fazoni i fore</em> imala je sto pedeset sedam epizoda.<br /> <br /> Pored programa za decu uradio je i nekoliko serija dokumentarnih programa. Najpoznatija je serija <em>Dijagonale &ndash; priče o ljudima i naravima</em>, u kojima Ršumović govori o pojedinim etničkim grupama, puštajući pripadnike tih grupa da sami daju karakterizaciju svojih saplemenika. To su emisije o Mijacima, Brsjacima, Malisorima, Torbešima, Bunjevcima, Erama, Lalama, Dubrovčanima, Bodulima, Šopovima, Gorancima, Piperima itd.<br /> <br /> Objavio je devedeset dve knjige, uglavnom za decu. Najpoznatiji su mu naslovi: <em>Ma šta mi reče</em>, <em>Pričanka</em>, <em>Pevanka</em>, <em>Još nam samo ale fale</em>, <em>Vesti iz nesvesti</em>, <em>Nevidljiva ptica</em>, <em>Domovina se brani lepotom</em>, <em>Sjaj na pragu</em>, <em>Rošavi anđeo</em>, <em>Zov tetreba</em>, <em>Uspon vrtovima</em>, <em>Pesme uličarke</em>, <em>Severozapadni krokodil</em>, <em>Pošto prodaš to što misliš</em>, <em>Opasan svedok</em>, <em>Ne vucite me za jezik</em>, <em>Gujina stena</em>, <em>Bukvar dečjih prava</em>, <em>Tri čvora na trepavici</em>,<em> Poverenje u sunce</em>, <em>Tajna ledene pećine</em>, <em>Beli paketi</em>, <em>Sunčanje na mesečini</em>, <em>Ujdurme i zvrčke iz antičke Grčke</em>, <em>Zauvari</em>, <em>Planiranje prošlosti</em>, <em>Zemlja hoda nebom</em>, <em>Vidovite priče</em>, <em>Vid iz Talambasa</em>...<br /> <br /> U pozorištima je izvedeno više njegovih dela: <em>Šuma koja hoda</em>, <em>Nevidljiva ptica</em>, <em>Baba Roga</em>, <em>Rokenrol za decu</em>, <em>Uspavana lepotica</em>, <em>Au, što je škola zgodna</em>,<em> U cara Trojana kozje uši</em>, <em>Snežana i sedam patuljaka</em>...<br /> <br /> Dobio je književne nagrade: &bdquo;Neven&ldquo;, &bdquo;Mlado pokolenje&ldquo;, Nagradu Zmajevih dečjih igara, Brankovu nagradu, Oktobarsku nagradu grada Beograda, Goranovu plaketu, Vukovu nagradu, Zlatni prsten Festivala pesnika za decu u Crvenki, nagradu &bdquo;Porodica bistrih potoka&ldquo; Udruženja književnika Srbije, prvu nagradu za dramski tekst U cara Trojana kozje uši na Festivalu pozorišta za decu u Kotoru, &bdquo;Zlatni beočug&ldquo;, nagradu Politikinog zabavnika za knjigu <em>Tri čvora na trepavici</em>, nagradu &bdquo;Duško Radović&ldquo;, titulu &bdquo;Saradnik Sunca&ldquo;, Instelovu nagradu za poeziju, nagradu &bdquo;Miroslav Antić&ldquo; (kao prvi dobitnik 2008), nagradu &bdquo;Princ dečjeg carstva Tamaris&ldquo; u Banjaluci i nagradu &bdquo;Branko Ćopić&ldquo; za knjigu <em>Sunčanje na mesečini</em>.<br /> <br /> Dobio je i tri zapažene međunarodne nagrade: &bdquo;Pulja&ldquo; u Bariju, za celokupno stvaralaštvo za decu, nagradu Uneska za <em>Bukvar dečjih prava</em>, na svetskom konkursu za knjigu koja propagira mir i toleranciju, i nagradu &bdquo;Tabernakul&ldquo; za poeziju u Skoplju.<br /> <br /> Dela su mu prevedena na više stranih jezika.<br /> <br /> Autor je udžbenika za osnovnu školu: <em>Deca su narod poseban</em> (drugi razred), za izborni predmet Građansko vaspitanje, i <em>Azbukovar</em> i <em>Pismenar</em> (prvi razred).<br /> <br /> Uporedo sa književnim radom bavio se i sportom. Osnivač je, takmičar i prvi predsednik Karate kluba &bdquo;Crvena zvezda&ldquo;. Bio je predsednik Karate saveza Srbije i savezni je sudija karatea.<br /> <br /> Od 1986. do 2002. bio je direktor Pozorišta &bdquo;Boško Buha&ldquo;.<br /> <br /> Predsednik je Kulturno-prosvetne zajednice Srbije i jedan od osnivača i član Upravnog odbora Zadužbine Dositeja Obradovića.<br /> <br /> Jedan je od osnivača i prvi predsednik Odbora za zaštitu prava deteta Srbije, pri organizaciji Prijatelji dece Srbije, u kojoj je aktuelni predsednik Skupštine.<br /> <br /> Više nije član Udruženja književnika Srbije.<br /> <br /> Živi i radi na Slobodnoj teritoriji, nedaleko od Beograda.</p>

Slika Luka Mičeta

Luka Mičeta

<p style="text-align: justify">Luka Mičeta (Beograd, 1959). Završio Prvu beogradsku gimnaziju. Studirao ekonomiju na Beogradskom univerzitetu. Novinarstvom se bavi od 1980. godine.<br /> <br /> Bio komentator i urednik lista <em>Student</em>; komentator i urednik <em>NIN</em>-a; generalni direktor Tanjuga.<br /> <br /> Objavio je knjige <em>Srbi i demokratija</em> (Vidici i Dosije, Beograd, 1992), <em>Sudbina Bošnjaka</em> (NIN, 1997; Tersit, Beograd, 1999), <em>Panorama pogleda, pojmova i mišljenja Adila Zulfikarpašića</em> (Tersit, Beograd, 2001), <em>Vane Ivanović između Tita i Draže &ndash; Post scriptum jednog Jugoslavena</em> (Čigoja štampa i Otkrovenje, Beograd, 2010), <em>Sulejman, Hurem i Srbi</em> (Laguna, Beograd, 2012), <em>Povratak kralja &ndash; Sudbina Karađorđevića u egzilu</em> (Laguna, Beograd, 2013), <em>Stefan Nemanja &ndash; Nastanak evropske Srbije</em> (Laguna, Beograd, 2013), <em>Stefan Dečanski &ndash; biografija najnesrećnijeg srpskog kralja</em> (Laguna, Beograd, 2014), <em>Duh pobune &ndash; odabrani intervjui</em> (Laguna, Beograd, 2015), <em>Stefan Prvovenčani &ndash; biografija prvog srpskog kralja</em> (Laguna, Beograd, 2015), <em>Krik strasti i marševi trijumfa &ndash; Dr Aleksandar Obradović, impresario Crvene zvezde</em> (Danas, Beograd, 2015, Čigoja štmpa 2016), <em>Despot Stefan Lazarević &ndash; biografija prvog Beograđanina</em> (Laguna, Beograd, 2016), <em>Dušan Silni &ndash; biografija prvog srpskog cara</em> (Laguna, 2016), <em>Stefan Prvovenčani &ndash; biografija prvog srpskog kralja</em>, posebno izdanje (Laguna, Beograd, 2017),<em> Karađorđe I, II, biografija &ndash; Povest o životu srpskog vožda, njegovom dobu i vaskrsu države srpske</em> (Laguna, Beograd, 2018), <em>Odjek prošlosti </em>(Laguna, Beograd, 2019), <em>Zaveštanje Svetog Save</em> (Laguna, Beograd, 2019), <em>Odjek prošlosti II </em>(Laguna, Beograd, 2020).</p>

Slika Marija Jovanović

Marija Jovanović

<p style="text-align: justify">Marija Jovanović je rođena 1959. godine. Diplomirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Dosad je objavila romane <em>Spletkarenje sa sopstvenom dušom</em> (2000), <em>Kao da se ništa nije dogodilo</em> (2003), <em>Idi, vreme je</em> (2006), <em>Dovoljan razlog</em> (2008), <em>Zvuci iz podmornice</em> (2013). Za roman <em>Spletkarenje sa sopstvenom dušom</em> nagrađena je Ženskim perom, a <em>Kao da se ništa nije dogodilo</em>, <em>Idi, vreme je</em> i <em>Dovoljan razlog</em> ovenčani su nagradom Zlatni hit liber. Takođe, roman <em>Idi, vreme je</em> preveden je i objavljen u Mađarskoj 2010. godine, a <em>Spletkarenje sa sopstvenom dušom</em> u Nemačkoj 2011. godine.&nbsp;</p>

Slika Muharem Bazdulj

Muharem Bazdulj

<p style="text-align: justify">Muharem Bazdulj (Travnik, 1977) pisac je, novinar i prevodilac. Pre <em>Kvadratnog korena</em><em> iz života</em> objavio je još sedam romana. Njegovi romani su objavljeni i u prevodima na engleski, nemački, poljski, bugarski i makedonski jezik. Osim romana, piše kratku prozu te eseje i publicistiku. Pojedine priče i eseji prevedeni su na petnaestak jezika.<br /> <br /> Redovno piše za sarajevski dnevni list <em>Oslobođenje</em>, kao i za beogradsku <em>Politiku</em> i magazin <em>Nedeljnik</em>. 2013. godine dobio je nagradu za najboljeg novinara u štampanim medijima u Bosni i Hercegovini od strane Društva novinara BiH. Iduće godine redakcija beogradskog lista <em>Danas</em> dodeljuje mu nagradu &bdquo;Stanislav Staša Marinković&ldquo; za novinarsku hrabrost i istraživačko novinarstvo. Iste godine dobija i nagradu &bdquo;Bogdan Tirnanić&ldquo; Udruženja novinara Srbije za najbolji komentar. <br /> <br /> Među delima koje je preveo sa engleskog jezika su i knjiga izabranih pesama irskog nobelovca V.B. Jejtsa te knjiga prepiske Alena Ginsberga i Džeka Keruaka.<br /> <br /> Živi u Beogradu.</p>

Slika Nenad Novak Stefanović

Nenad Novak Stefanović

<p style="text-align: justify">Nenad Novak Stefanović rođen je u Beogradu 1961. godine. Objavio je, između ostalog: <em>Darovi mrtvih</em> (1988), <em>Pokrštavanje petokrake</em> (1994), <em>Jedan svet na Dunavu</em> (1996), <em>Zemlja u koferu </em>(2007), <em>Doktor sluša sving </em>(2009), <em>Svetlarnik</em> (2013), <em>Ubistvo u Kapetan Mišinoj </em>(2016), <em>Vodič kroz ljubavnu istoriju Beograda</em> (2017), <em>Muzeopisi </em>(2018),<em> Jedno ubistvo u Patrijaršiji</em> (2018), <em>Beograd kroz ključaonice 100 kuća</em> (2019). Knjige su mu prevođene na engleski i nemački jezik. Zastupljen je u antologiji kratke priče <em>Četvrtasto mesto</em> (2014). Bio je urednik u redakciji <em>Srpski Who is Who 2011&ndash;2013</em>. Koautor je dokumentarnog TV serijala <em>Peti oktobar &ndash; poslednja revolucija u Evropi</em>. Bio je glavni urednik magazina <em>Duga </em>i <em>Krug</em>.<br /> <br /> nenadnovaks@gmail.com</p>

Slika Slobodan Vladušić

Slobodan Vladušić

<p style="text-align: justify">Slobodan Vladušić, pisac i esejista, rođen je 1973. godine u Subotici, gde i danas živi.<br /> <br /> Radi na Odseku za srpsku književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu u zvanju redovnog profesora.<br /> <br /> Romani:<em><br /> Forward</em> (2009) &ndash; stipendija &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, Vitalova nagrada.<br /> <em>Mi izbrisani</em> (2013) &ndash; nagada &bdquo;Meša Selimović&ldquo;.<br /> <em>Veliki juriš</em> (2018) &ndash; nagrade &bdquo;Svetozar Ćorović&ldquo;, &bdquo;Janko Veselinović&ldquo;.<br /> <em>Omama</em> (2021) &ndash; nagrada &bdquo;Beskrajni plavi krug&ldquo; koju dodeljuje Matica srpska.<br /> <br /> Teorijska proza:<br /> <em>Crnjanski, Megalopolis </em>(2011) &ndash; nagrada &bdquo;Isidora Sekulić&ldquo;. <br /> <em>Književnosti i komentari</em> (2017) &ndash; nagrade &bdquo;Laza Kostić&ldquo; i &bdquo;Đorđe Jovanović&ldquo;.<br /> <br /> Slobodan Vladušić je član neformalne grupe pisaca P-70, zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem, Dejanom Stojiljkovićem, Markom Krstićem i Nikolom Malovićem.<br /> <br /> Oficijelni sajt: slobodanvladusic.rs<br /> <br /> Foto: Katarina Marčetić</p>

Slika Vlada Arsić

Vlada Arsić

<p style="text-align: justify">Vlada Arsić rođen je u Beogradu, 1963. godine. Dugogodišnji je urednik i novinar u brojnim listovima i časopisima. Pisao je za <em>Press</em>,<em> Ilustrovanu politiku</em>, <em>Politikin zabavnik</em>, <em>Nacionalnu reviju Srbije</em>, reviju <em>SAT Plus</em>&hellip; Autor je i prvi urednik televizijske serije <em>Od zlata jabuka</em>.<br /> <br /> Autor je publicističke knjige <em>Lopatanje đavola</em> (2010) i romana<em> Izgubljene u magli</em> (2012), <em>Armagedon</em> (2014), <em>Brodolom</em> (2014) i <em>Kad zvona zaneme</em> (2016). Roman <em>Izgubljene u magli</em> adaptiran je u radio-dramu koja je premijerno emitovana na Drugom programu Radio Beograda, 2015. godine. Živi i stvara u Beogradu.</p>

Slika Vladeta Janković

Vladeta Janković

<p style="text-align: justify">Vladeta Janković je rođen 1940. u Beogradu, gde živi i radi. Završio je Klasičnu gimnaziju i Odsek za opštu književnost sa teorijom književnosti beogradskog Filološkog fakulteta, na kojem je zatim prešao put od asistenta-pripravnika do redovnog profesora antičke književnosti i uporedne istorije drame.<br /> <br /> Objavljivao je oglede, studije, književnu i pozorišnu kritiku.<br /> <br /> Objavio je knjige: <em>Poetska funkcija kovanica Laze Kostića</em>, Beograd 1969; <em>Menandrovi likovi i evropska drama</em>, Beograd 1978;<em> Terencije: Komedije</em> (prevod, komentar, predgovor), Beograd 1978; <em>&bdquo;Petrijin venac&ldquo; Dragoslava Mihailovića</em>, Beograd 1985;<em> Nasmejana životinja &ndash; o antičkoj komediji</em>, Novi Sad 1987; <em>Hrosvita: Drame</em> (prevod, komentar i predgovor), Zagreb 1988; <em>Imenik klasične starine</em>, Beograd 1992; <em>Beočug</em>, Beograd 2011.<br /> <br /> Kao ambasador Jugoslavije, pa Srbije, predstavljao je zemlju u Velikoj Britaniji, Republici Irskoj, pri Svetoj Stolici i Malteškom viteškom redu.</p>

Slika Vladimir Kecmanović

Vladimir Kecmanović

<p style="text-align: justify">Vladimir Kecmanović (Sarajevo, 1972) diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na Katedri za opštu književnost sa teorijom književnosti.<br /> <br /> Objavio je romane <em>Poslednja šansa</em> (1999), <em>Sadržaj šupljine</em> (2001), <em>Feliks</em> (2007), <em>Top je bio vreo</em> (2008), <em>Sibir </em>(2011), <em>Osama </em>(2015), <em>Kad đavoli polete</em> (2022) i zbirke pripovedaka <em>Zidovi koji se ruše</em> (2012), <em>Kao u sobi sa ogledalima</em> (2017). Sa Dejanom Stojiljkovićem objavio je roman <em>Kainov ožiljak</em> (2014) i trilogiju &bdquo;Nemanjići&ldquo;: <em>U ime oca</em> (2016), <em>Dva orla</em> (2016) i <em>U ime sina</em> (2017). Objavio je i esejističko-biografsku knjigu <em>Das ist Princip!</em> (2014), kao i istorijsko-esejističku hroniku <em>Dva krsta i jedna krv</em> (2017). Sa istoričarem Predragom Markovićem napisao je knjigu <em>Tito, pogovor</em> (2012).<br /> <br /> Dobitnik je stipendije Fondacije &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; i nagrada &bdquo;Branko Ćopić&ldquo;, &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, &bdquo;Hit libris&ldquo;, &bdquo;Vitez srpske književnosti&ldquo;, &bdquo;Pečat vremena&ldquo;, &bdquo;Pero despota Stefana&ldquo;, &bdquo;Teslina golubica&ldquo;, &bdquo;Krst vožda Đorđa Stratimirovića&ldquo;, &bdquo;Zlatni beočug&ldquo;, Velike nagrade &bdquo;Ivo Andrić&ldquo; Andrićevog instituta u Andrićgradu, kao i Andrićeve nagrade za priču &bdquo;Ratne igre&ldquo; iz zbirke <em>Kao u sobi sa ogledalima</em>. Roman <em>Kad đavoli polete</em> dobio je Vitalovu nagradu.<br /> <br /> Kecmanovićeva proza doživela je više filmskih, pozorišnih i dramskih adaptacija i prevedena je na engleski, francuski, nemački, ukrajinski, mađarski i rumunski jezik.<br /> <br /> Prevod romana <em>Top je bio vreo</em> (<em>The Canon Was Red Hot</em>) nominovan je za nagradu &bdquo;Dablin impac&ldquo;, koja se u Dablinu dodeljuje za najbolji roman na engleskom jeziku.<br /> <br /> Vladimir Kecmanović je stalni kolumnista lista <em>Politika</em>. Povremeno piše za više medija u zemlji i u okruženju. Vlasnik je i urednik izdavačke kuće VIA.<br /> <br /> Scenarista je serija <em>Senke nad Balkanom</em> i <em>Državni službenik</em>.<br /> <br /> Član je književne grupe P&ndash;70 (&bdquo;Proza na putu&ldquo;) i Srpskog književnog društva.<br /> <br /> Živi i radi u Beogradu.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x