Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima
Treći deo trilogije „Kazna za greh“ Lagunine bestseler autorke Jelene Bačić Alimpić doživeće sedmo izdanje. Knjiga „Molitva za oproštaj“ je roman o prelomnim godinama, prećutkivanim istinama, lažima i grehovima. I ljubavi kao poslednjem utočištu.
Roman „Una“ Mome Kapora je nastao 1981. godine i spada u red njegovih najčitanijih dela, ne samo zbog intrigantne ljubavne priče oko koje se radnja odvija već i zbog načina na koji je autor uspeo da dočara duh jednog vremena i tako ga zauvek sačuvao od zaborava. Napuštajući svoju „komfornu zonu“ i upuštajući se u vezu sa studentkinjom, profesor Babić dovodi u pitanje sopstvenu egzistenciju, ali zauzvrat dobija mnogo više ili mu se, možda, samo tako čini. U štampi je peto izdanje.
Na knjižarskim policama će se naći četvrto izdanje knjige „Upomoć, prijateljice“, koju su u četiri ruke napisale Isidora Bjelica i Jovana Hiesmayr. Dve prijateljice, koje su prošle stotine različitih terapeutskih tehnika, zajedno su došle do najefikasnije, koju su isprobale na sebi. Zahvaljujući ovoj knjizi, uvidećete da se prosvetljenje dešava na nivou emocije i naučiti kako da bol i nemoć pretvorite u snagu i radost uz pomoć svojih prijateljica.
Pred čitaocima će se uskoro naći i četvrto izdanje testamentarne knjige Vuka Stefanovića Karadžića „Tajna istorija Miloševe Srbije“. Ovo delo objedinjuje spis iz Vukove zaostavštine „Sprdnja“ (o odnosu knjaza Miloša prema podanicima), zatim hronologiju života i rada Vuka Karadžića, i predgovor priređivača Dejana Mihailovića, neophodan savremenom čitaocu kako bi na pravi način razumeo istorijski kontekst i činjenice zbog kojih objavljivanje ovakvog sadržaja nije bilo moguće za Vukovog života.
<p style="text-align: justify">Rođena u Sarajevu. Diplomirala i magistrirala dramaturgiju na FDU. Jedno vreme radila kao asistent na predmetu Scenario. Kao kolumnista i filmski kritičar pisala je za gotovo sve veće novine sa eks-jugoslovenskog prostora. Najduže se zadržala u <em>Kuriru</em>, gde je pisala kolumnu od 2003. do 2007. godine, pod nazivom <em>Blek sabat</em>. Zapažene kolumne imala je i u <em>Dugi</em>,<em> Studentu</em>, <em>Blicu nedelje</em>, <em>Pravdi</em>, <em>Ekspresu</em>, <em>Lisi</em>, <em>Tini</em>, <em>Ona</em>, <em>Storiju</em>, <em>Objektivu</em>, <em>Tabloidu</em>, <em>Srpskoj reč</em>i,<em> Pogledima</em>… Feljtone, putopise i reportaže godinama je pisala za <em>Profil</em> i <em>Damu</em>. <br />
<br />
Objavila preko šezdeset knjiga, pedeset pod svojim imenom, petnaest pod pseudonimom. Skoro sve njene knjige su bestseleri koji su doživeli i po deset, petnaest izdanja. Najpopularniji su: <em>Spas</em>, <em>Spas 2</em>,<em> Sama</em>, <em>Voleti i umreti na Karibima</em>,<em> Ljubav u Tunisu</em>, <em>Moj deda Luj Viton</em>, <em>Tajni život slavnih Srpkinja</em>, <em>Princeze di Montenegro</em>, <em>Dama iz Monaka</em>, <em>Srpkinja</em> – prodate su desetine hiljada primeraka. Svoju prvu knjigu <em>Prvi probuđeni</em> objavila je u ediciji „Pegaz“ još sa 18 godina i dugo vremena je bila najmlađi član UKS. Njen magistarski rad objavljen je pod nazivom <em>Tehnotriler kao savremeni oblik tragedije</em>.<br />
<br />
Kao pozorišni pisac i reditelj najveći uspeh doživela je sa dramom <em>Sarajka u Beogradu</em>, koja je deset godina punila hale. Veoma uspešni komadi bili su i <em>Ozloglašena</em>, <em>Psovači</em>,<em> Tako je govorio Broz</em>… Za dramu <em>Skadarlijka</em> dobija i prestižnu nagradu za najbolji tekst i režiju na internacionalnom festivalu u Sarajevu. <br />
<br />
Kao TV autor radila je nekoliko projekata, od toga<em> Klot–Frket</em> na BK televiziji i BN televiziji, i<em> Isidorin ljubavni vodič </em>na televiziji Metropolis.<br />
<br />
Kao scenarista i reditelj potpisuje 2000. godine prvi srpski nezavisni film <em>Dorćol–Menhetn</em>.<br />
<br />
Kao modni dizajner šešira imala je preko deset revija, za koje je dobila niz internacionalnih priznanja. <br />
<br />
Autor je nagrađivanih radio-drama, od kojih je najveći uspeh doživela drama o Isidori Sekulić. Tvorac je niza performansa i umetničkog projekta <em>Politart</em>, koji je doživeo veliku internacionalnu promociju, a posebno je zapažena njena izložba sa N. Pajkićem u Muzeju savremene umetnosti „Egzibicija nacionalnog pomirenja“. <br />
<br />
Isidora je dobitnik i dva Beogradska pobednika za književnost, dva Zlatna bestselera,<em> Samsungove</em> nagrade za kulturu, nagrada Gala pisac TV Politike 2002, Najvoljenije žene 21. veka, Karić nagrade za publicistiku i nagrade „Dragiša Kašiković“ za publicistiku, nagrade za književnost studenata Sorbone i mnogihdrugih nagrada za brojne humanitarne angažmane. <br />
<br />
Za roman <em>Spas </em>dodeljena joj je nagrada „Zlatni Hit liber“ 2014. godine. <br />
<br />
Kao glavni urednik potpisala je nekoliko projekata: Isidorine ženske strane, Hepi-end, Trag istine. Bila je glavni urednik diplomatskog magazina <em>Vip Trip Diplomatic</em>… <br />
<br />
Njena dela prevođena su na engleski, ruski, francuski, slovenački, makedonski i španski jezik.<br />
<br />
Posle dugogodišnje borbe sa opakom bolešću, Isidora Bjelica je preminula u Beogradu u avgustu 2020. Sahranjena je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.</p>
<p style="text-align: justify">Jelena Bačić Alimpić je rođena 1969. godine u Novom Sadu. Školovala se u Karlovačkoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima i na Filozofskom fakultetu u rodnom gradu, na Katedri za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik.<br />
<br />
Radila je kao novinar i autor dokumentarnih televizijskih emisija za JRT mrežu i TV Novi Sad u periodu od 1987. do 1993. godine. Devet godina je bila novinar i urednik u sistemu <em>Color Press Group</em>. Od 2002. godine do kraja 2013. radila je kao novinar, urednik i voditelj na Televiziji Pink. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada za televizijsko stvaralaštvo u zemlji i regionu.<br />
<br />
Autorka je romana <em>Ringišpil</em> (2010), koji je preveden na makedonski, turski, bugarski i slovački jezik, nagrađen <em>Zlatnim Hit liberom</em> i dve godine zaredom proglašavan najčitanijom knjigom domaćeg autora. <em>Ringišpil</em> je objavljen i u luksuznom izdanju, u prestižnoj ediciji <em>Dragulji Lagune</em>, kao jedan od najprodavanijih i najčitanijih romana u istoriji izdavačke kuće Laguna.<br />
<br />
Njen drugi roman, <em>Pismo gospođe Vilme </em>(2012), i treći, <em>Poslednje proleće u Parizu</em> (2014), takođe su postali bestseleri, prevedeni su na makedonski jezik, nagrađeni <em>Zlatnim Hit liberom</em> i proglašeni za najčitanije knjige domaćeg autora u 2012. i 2014. godini. Takođe 2014. godine, Jelena Bačić Alimpić proglašena je za najčitanijeg stranog autora u Makedoniji i za to je dobila priznanje od Matice makedonske.<br />
<br />
U oktobru 2015. godine objavljen je njen četvrti roman <em>Noć kada su došli svatovi</em>, prva knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em>, koja je postavila nove rekorde u prodaji i čitanosti. Prevedena je na makedonski jezik. Druga knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em>, a autorkin peti roman, <em>Knjiga uspomena</em>, objavljena je u februaru 2016. godine, takođe je prevedena na makedonski jezik i zauzela je prvo mesto na listi najčitanijih i najprodavanijih knjiga u 2016. godini. Treća knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em> – <em>Molitva za oproštaj</em>, autorkin šesti roman, objavljena je u junu 2016. godine. Kao sve knjige iz ove trilogije, ušla je u prvih pet najprodavanijih i najčitanijih knjiga u 2016. godini. Prevedena je na makedonski jezik.<br />
<br />
Njena sedma knjiga <em>Nigde nema te</em>, objavljena u maju 2017. godine, takođe je postala bestseler, prevedena je na makedonski jezik i oborila je rekorde u prodaji i čitanosti u Srbiji i regionu.<br />
<br />
Godine 2018. objavila je još jedan bestseler, roman <em>Kofer iz Berlina</em>. Godine 2019. objavila je knjigu <em>Njegove bele rukavice</em>, a iste godine je njen roman <em>Poslednje proleće u Parizu</em> preveden na francuski jezik.<br />
<br />
Do sada je objavila dvanaest romana, a iz godine u godinu njeni romani su najčitaniji u mreži biblioteka širom Srbije.<br />
<br />
Jelena Bačić Alimpić živi u Novom Sadu kao slobodna umetnica, udata je i majka je dvoje dece, Marka i Dunje.</p>
<p style="text-align: justify">Jovana Hiesmayr (dev. Pešić) rođena je u Nišu. Posle završetka master studija na prirodno-matematičkom fakultetu nastavlja svoj život u Beču. Karijeru je započela radeći kao model za najpoznatije svetske modne kuće kao što su <em>Swarovski</em>, <em>Nina Ricci</em>, <em>Agent Provocateur</em>, <em>Frey Wille Jewllery</em>, <em>Peter Pilotto</em>, <em>Roberto Cavalli</em>, <em>Tory Burch</em> i mnoge druge. <br />
<br />
Posle dve godine provedene u Beču, seli se zajedno sa svojom porodicom u Dubai, gde će provesti narednih pet godina. Pored modelinga počinje intenzivno da radi na svom duhovnom razvoju. U početku da bi pomogla sebi u sagledavanju smisla i svoje svrhe, a kasnije radi izučavanja zakonitosti života i ljudskih sudbina. Pohađa veliki broj edukacija, radionica i seminara kako u Dubaiju tako i u Beču. Izučavala je metode Filis Kristal i dr Jana Erika Sidžela, kao i učenja Kejt Bajron. Završila je edukaciju kvantne transformacije, gde je izučavala metod dve tačke. Veliku pažnju i izučavanje posvetila je radu britanskog biologa Ruperta Šeldrejka, kao i nemačkog doktora i autora Ridigera Dalkea. <br />
<br />
Radeći prvo na sebi u cilju ostvarivanja pozitivnih promena u svom životu, polako počinje da radi sa prijateljima i svojom okolinom, a kasnije i sa klijentima. <br />
<br />
Ubrzo kao trener za lični razvoj osniva svoj vlastiti pravac, u kome sjedinjuje materijalnu i duhovnu stranu ličnosti pojedinca. Vreme provedeno u Dubaiju i rad u modnom svetu, kao i poslovne veze supruga, povezali su je sa velikim brojem svetski poznatih glumaca, sportista i pevača. Ubrzo se pročula kao selebriti lajf kouč i kao neko ko ima razumevanje i podršku onog sloja ljudi koji na prvi pogled imaju sve, a ipak osećaju nespokoj i prazninu u sebi. <br />
<br />
Nakon povratka u Evropu put joj se ukrstio sa putem književnice Isidore Bjelice, sa kojom vrlo brzo pronalazi zajednički jezik i interesovanja. Posle velikog broja seminara koje su obe prošle, Jovana zbog njene profesije, a Isidora zbog svoje tadašnje bolesti, shvataju da nešto ipak nedostaje i da postoji velika praznina u znanjima koja su do tada stekle. U početku radeći jedna sa drugom a nešto kasnije i sa drugim ljudima kojima je bila potrebna pomoć, etablirale su poseban vid terapije – dualnu terapiju. Ova vrsta terapije jedina u svetu korespondira sa univerzalnim kosmičkim zakonom polarnosti i prekida višedecenijsko insistiranje pozitivizma. <br />
<br />
Jovana Hiesmayr trenutno živi u Limasolu, udata je i majka je blizanaca Helene i Magnusa. Radi kao trener za lični razvoj i savetnik za izgled. Hobi joj je kuvanje, slobodno vreme provodi u džogingu pored mora i čitajući knjige. Po tankoj liniji otkrivanja pisanja beletristike čvrstom rukom ju je vodila njena prijateljica Isidora Bjelica. <br />
<br />
webpage www.josvoyage.com <br />
instagram @josvoyage <br />
facebook Jovana Hiesmayr <br />
YouTube Jo Hiesmayr</p>
<p style="text-align: justify">Momo Kapor rođen je 1937. godine u Sarajevu kao jedino dete Bojane Kapor (devojačko Velimirović) i Gojka Kapora. <br />
<br />
<em>Bilo je predviđeno da se rodim, kao i ostali slikari, u Firenci, ali roda koja me je nosila 8. aprila 1937. godine imala je prinudno sletanje u grad Sarajevo zbog guste magle koja tamo uvek vlada. Tako je ime tog lepog i nesrećnog grada zauvek upisano u sve moje dokumente. Ma kuda da krenem ne mogu pobeći od njega.</em><br />
<br />
Jedan tragičan događaj zauvek je obeležio rane godine, ali i čitav život Mome Kapora. Za veme nemačkog bombardovanja Sarajeva, 13. aprila 1941. godine, na kuću u koju su se skonili Momina majka, baka i još četrdesetak ljudi pala je bomba, a četvorogodišnji Momo je jedini preživeo zahvaljujući tome što ga je majka pokrila sopstvenim telom, ostavši na mestu mrtva.<br />
<br />
Tako je na samom početku života Momčilo ostao bez dvadesetosmogodišnje majke, ali i bez oca, koji je zarobljen na početku rata kao rezervni oficir kraljevske vojske i interniran u logor u Nirnbergu, odakle će izaći tek nakon kapitulacije Nemačke.<br />
<br />
Svoje najranije detinjstvo provodi u Sarajevu, kod bakine sestre Janje Baroš, a u Beograd prelazi godinu dana po završetku rata, sa svojim ocem.<br />
<br />
U septembru 1955. godine upisuje se na Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu, gde diplomira 1961. godine, u klasi profesora Nedeljka Gvozdenovića.<br />
<br />
Momo Kapor, još kao gimnazijalac Treće beogradske gimnazije a zatim i kao student, počinje saradnju sa nekoliko časopisa u kojima objavljuje likovne kritike. Nešto kasnije počinje da piše putopise, feljtone i priče koje objavljuje u <em>Vidicima</em>, <em>Politici</em>, <em>Oslobođenju</em>, <em>Ninu</em>, <em>Mladosti</em> i <em>Književnim novinama</em>. Tada nastaju i njegove prve radio drame koje šalje na konkurse, često pod pseudonimom.<br />
<br />
U vreme završetka Akademije, 1961. godine upoznaje Anu Pjerotić, kćerku uglednog lekara Ante Pjerotića, sa kojom se venčava posle nekoliko godina, 1964. godine. U ovom braku rođene su kćerke Ana i Jelena.<br />
<br />
<em>Nakon venčanja živeli smo u iznajmljenoj sobi na Crvenom krstu, a zatim u iznajmljenom stanu u Siminoj ulici. Kiriju za taj stan smo platili godinu dana unapred od nagrade koju je dobio za jednu od svojih radio-drama, baš u trenutku kad se rodila naša kćerka Ana. Ubrzo se zapošljava u Jugoslavija publiku, a ja nastavljam studije na Filozofskom fakultetu, gde sam 1966. diplomirala na katedri za psihologiju. Naš prvi pravi dom nalazio se u ulici Kraljevića Marka, gde se rodila naša mlađa kćerka Jelena. Nekoliko godina kasnije zamenili smo ga za prostraniji stan u Kondinoj ulici, u kojem smo zajedno živeli do Momine pedesete godine. Tu su nastale </em>Beleške jedne Ane<em>, </em>Provincijalac<em>, </em>Foliranti<em>, </em>Zoe<em>...</em><br />
<br />
U ženskom časopisu <em>Bazar</em> počinju da izlaze tekstovi o tinejdžerki Ani, ilustrovani rukom autora. Oni vrlo brzo nalaze put do publike i 1972. godine postaju knjiga <em>Beleške jedne Ane</em>.<br />
<br />
<em>Tu sam iznosio mnogo opasnije stavove od onih koji su se mogli naći u disidentskoj literaturi. Tadašnji Politbiro bi ispao smešan da je napadao tinejdžerku sa kikicama (...) Tada sam sebe proglasio za lakog pisca čija su dela bila zgodna za čitanje pod haubama frizerskih salona, da bih se zaštitio od napada političkih oligarhija koje su se smenjivale na vlasti tokom mog života.</em><br />
<br />
U tom periodu počinje i saradnja Mome Kapora i izdavačke kuće <em>Znanje</em>, koja u okviru biblioteke HIT objavljuje prve Kaporove romane koji će mu doneti ogromnu popularnost. Njegove knjige su godinama bile na vrhu lista najčitanijih dela, a on je vrlo brzo postao miljenik publike. Zahvaljujući svojim autorskim emisijama na radiju i televiziji stekao je široku popularnost koja je u to vreme bila neuobičajena za književnike. <br />
<br />
1988. godine razvodi se od prve supruge da bi ubrzo nakon toga ušao u novi brak. <br />
<br />
Momo Kapor je autor preko četrdeset knjiga. Osim romana i priča pisao je drame, putopise, esejističku prozu i bavio se ilustracijom. Njegove knjige su prevedene na mnoge strane jezike. <br />
<br />
Tokom života potvrdio je svoje pripadanje srpskom književnom korpusu i bio je dragocen hroničar zbivanja, često nesrećnih, koja su pratila njegov narod. <br />
<br />
Paralelno sa književnim radom bavio se i slikarstvom, a u isto vreme je i ilustrovao gotovo sve svoje knjige. Imao je samostalne izložbe u Srbiji, SAD, Italiji, Švajcarskoj, Venecueli, Nemačkoj i Velikoj Britaniji.<br />
<br />
Umro je 2010. godine u Beogradu.<br />
<br />
Uz podršku <em>Fonda Momo Kapor</em>, koji su osnovale kćerke Ana i Jelena, Učiteljski fakultet u Beogradu organizovao je prvi naučni skup o književnom stvaralaštvu Mome Kapora. Skup je održan u Beogradu i u Rimu, a rezultat je zbornik radova <em>Pripovedač urbane melanholije</em> koji je do danas najpotpunija analiza Kaporovog književnog opusa.</p>
<p style="text-align: justify">Vuk Stefanović Karadžić (1787, Tršić – 1864, Beč), reformator srpskog jezika i pravopisa, sakupljač narodnih umotvorina, pisac, istoričar, etnolog i prosvetitelj. Osnovno obrazovanje stekao je u Lozničkoj školi i manastiru Tronoši, a jedno vreme i u gimnaziji u Sremskim Karlovcima, gde mu je učitelj bio kaluđer i pesnik Lukijan Mušicki. Učestvovao u Prvom srpskom ustanku kao pisar u Negotinskoj krajini. Zbog reumatične bolesti lečio se neuspešno u Novom Sadu, Pešti i Oršavi, i hrom, sa štulom i štapom, vratio se u Srbiju 1810. godine i uskoro počeo da opisuje Negotinsku krajinu i beleži jezičke osobenosti narodnog govora. Putuje u Beč 1813, upoznaje bečke Srbe i sarađuje u njihovim <em>Novinama serbskim</em>, a krajem godine upoznaje slovenačkog filologa Jerneja Kopitara, čiji će uticaj i podstrek biti presudni za Vukov dalji rad. Upoznaje Bečlijku Anu Kraus 1814, s kojom će se 1818. godine oženiti i koja će mu roditi pet sinova i osam kćeri, od kojih su mnoga deca umrla u najranijoj mladosti, a roditelje će nadživeti samo sin Dimitrije i kćer Mina (Vilhelmina). Nastavlja rad na gramatici narodnog govora i skupljanju narodnih pesama, objavljuje <em>Pjesnaricu</em> (1814), reformisanu <em>Pismenicu srbskoga jezika</em> (1814), koju je Kopitar pozdravio rečima „dobrodošla prva srpska gramatiko sa ćiriličnim slovima“, drugu knjigu srpskih narodnih pesama <em>Narodnu srpsku pjesnaricu</em> (1815) i prvi <em>Srpski rječnik</em> (1818) sa preko 26 hiljada reči, protumačenih na nemačkom i latinskom jeziku, kada se opredelio za fonetski pravopis umesto etimološkog (<em>srpski</em> umesto <em>srbski</em>) i za 29 slova azbuke koja važe do danas (ćirilično slovo <em>х</em> je uneo kasnije). Sam je osmislio ćirilične grafeme <em>ђ, љ, њ, ћ и џ,</em> a iz latinske abecede preuzeo slovo <em>j</em>.<br />
<br />
Putuje u Rusiju 1820, gde je dočekan s velikim uvažavanjem, a 1823. putuje u Nemačku, gde je upoznao Jakoba Grima i Getea. Njegova gramatika i pesnarice prevode se na nemački, češki i ruski, u Lajpcigu stiče titulu počasnog doktora filozofije i postaje dopisni član mnogih evropskih učenih društava.<br />
<br />
Objavljuje prvu knjigu <em>Narodnih srpskih pesama</em> 1824. i piše biografiju kneza Miloša na nemačkom jeziku. Sumnjičen je za zapadnjački uticaj i često u sukobu sa knezom Milošem, pa su njegove knjige bile jedno vreme zabranjene u Srbiji. Najzad se zbog svojih veza i uticaja u naučnim krugovima Evrope i Rusije izmirio sa Milošem i jedno vreme čak bio postavljen za predsednika Velikog suda (gradonačelnika) Beograda 1831.<br />
<br />
Godina 1847. smatra se godinom pobede Vukovih reformatorskih ideja, kada su objavljeni na narodnim jeziku Vukov prevod <em>Novog zaveta</em>, <em>Pesme</em> Branka Radičevića, Njegošev <em>Gorski vijenac</em> i Daničićeva studija <em>Rat za srpski</em> <em>jezik i pravopis</em>.<br />
<br />
Među njegovim najvažnijim delima su još <em>Prvi srpski bukvar</em> (1827), pokretanje kalendara <em>Danica</em>, knjige <em>Srpske narodne poslovice</em> (1836), <em>Srpske narodne pripovijetke</em> (1821, i prošireno izdanje 1853), <em>Kovčežić za istoriju</em><em>, jezik i običaje Srba</em> <em>sva tri zakona</em> (1849), drugo izdanje <em>Srpskog rječnika</em> (1852), sa preko 47 hiljada reči, kao i niz polemičkih, etnoloških i istorijskih spisa.<br />
<br />
Njegovi posmrtni ostaci preneseni su iz Beča u Beograd 1897. i sahranjeni u porti Saborne crkve, pored Dositeja Obradovića.<br />
</p>
Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!
Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!
E-mail adresa je obavezna
Da biste osigurali da su vaši podaci o nalogu ažurirani, molimo vas da potvrdite e-mail adresu koju želite da koristite za prijavu i obaveštenja o nalogu.