Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Nova izdanja domaćih autora

Na knjižarskim policama uskoro će se naći deveto izdanje zabavne, duhovite, pametne i originalne knjige „Njuz – Prava istorija sveta“. Vrhunsko satirični sajt njuz.net pojavio se u štampanom izdanju i tako nam omogućio da preko duhovito sročenih lažnih vesti između redova pročitamo suštu istinu. Iz ove knjige saznajemo pravu istoriju sveta: od trenutka kad je Adam posumnjao da ga Eva vara do paranoje Bobija Fišera.

Knjiga „Novi Jerusalim“ Borislava Pekića doživeće osmo izdanje. „Novi Jerusalim“ je zbirka priča široke vremenske perspektive, ali i veoma široke lepeze junaka – od ljudi koji stvaraju svet i novi sadržaj do onih koji ruše. Oni u sebi nose, kao dominantnu osobinu, pečat i lik vremena, kao sudbinu, iskušenje i tragiku postojanja. Svakom junaku Pekić je odredio jedan od osnovnih elemenata – metal, zemlju, vatru, vazduh, vodu…

U štampi je peto izdanje knjige „Vesela veštica Nika“ autorke Lele Stojanović.

Ova duhovita i poučna priča o veštici, magiji i dobrim delima, obogaćena lepim ilustracijama, podstiče početnike da razviju samopouzdanje u čitanju i pritom se dobro zabave. Zabavni i smehotresni doživljaji Vesele veštice Nike i njene mačke Veki pokazaće najmlađim čitaocima da se najveća magija krije u užitku koje pruža činjenje dobrih dela.

Knjiga koja je ovenčana nagradom Politikinog Zabavnika za najbolje delo namenjeno mladima u 2019. godini „Neću da mislim na Prag“ Sonje Ćirić doživeće četvrto izdanje. Ovo je nežna i suptilna priča o prijateljstvu i složenim društvenim odnosima koji utiču na porodicu, pre svega na decu, ali i snažan roman o tome kako nas onim što jesmo čine strast i posvećenost talentu koji svako od nas nosi u sebi.

Četvrto izdanje doživeće i roman „Prijatelji“ Slobodana Selenića. U romanu za koji je pisac dobio NIN-ovu nagradu, o tabuiziranom prijateljstvu jednog kosovskog Albanca, Istrefa Verija, i poslednjeg potomka stare srpske, beogradske porodice Hadžislavković, Vladana Hadžislavkovića, oksfordskog đaka, osobito dominiraju dogmatičnost i fanatizam (jedne klasne, ideološke vrste) nad isključivosti drugačije ideologije, koja počiva na otporu prema svemu što je primitivno i destruktivno po građansku kulturu.

U štampi je i četvrto izdanje knjige prof. dr Staniše Stojiljkovića „Moć i nemoć organizma“. Objedinjujući naučna dostignuća, tradicionalnu medicinu i lekarsku praksu, ova knjiga nam lako razumljivim jezikom i uzbudljivim pripovedanjem otkriva čudesne tajne biohemijskih procesa koji se u nama odigravaju. Znanje koje ćemo steći omogućiće nam da pravilno primenimo preporuke o promeni navika, da otkrijemo izvore zdravlja u našem podneblju i nama samima i da se osposobimo  da samostalno i inventivno osmišljavamo ishranu i životne aktivnosti.

Hodočašće Arsenija Njegovana“ je autentični spomenik Borislava Pekića Beogradu i srpskoj građanskoj klasi u XX veku, svim njenim kratkim usponima, dugim sunovratima, tragičnim epizodama i urbanim oscilacijama. Arsenije Njegovan, kućevlasnik, rentijer i veleposednik, zaljubljen je u svoje kuće koje naziva imenima žena. Odlazeći na aukciju za kuću Nike, koju je iznad svega želeo, 27. marta 1941. zabasaće na demonstracije protiv potpisivanja Trojnog pakta i stradaće, kao protivnik ili pristalica – ni sam nije mogao tačno da razluči. Knjiga će doživeti četvrto izdanje.

U prodaji će se uskoro naći treće izdanje knjige „Srpske zemlje pre Nemanjića“ Marka Aleksića. Ovo je sveobuhvatna i živopisna priča o počecima srpske istorije, koja predstavlja jedinstven izvor znanja o vremenu koje prethodi slavi Nemanjića i uspostavlja nov pristup u traganju za otkrićima iz trinaest vekova duge istorije Srba. Izdanje je obogaćeno istorijskim kartama i ilustracijama značajnih arheoloških nalaza, građevina, utvrđenja i naselja najstarije srpske države.

Treći tom porodične sage o Njegovanima Borislava Pekića „Zlatno runo“ doživeće treće izdanje. Oživljavajući nam porodicu Njegovan, u istorijskim sunovratima i značajnim događajima od antičkih vremena, preko Sulejmana Veličanstvenog, do Drugog svetskog rata, Pekić nas kroz ovaj roman vodi do krajnje mitske metafore, plovidbe Argonauta na Istok, po zlatno runo Života.

Treće izdanje doživeće i knjiga „Osinje gnezdo“ Vlade Arsića, koja preispituje mit o moštima Svetog Save i postavlja mnoga pitanja u vezi sa našom sudbinom. Arheolog Jovan Gligorijević je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Pošto je bio na tragu nečeg epohalnog, njegov brat Goran i bivša devojka Vesna misle da je u pitanju ubistvo. Potraga za istinom vodiće ih do zaprepašćujućih otkrića i opasnih susreta, a dovešće ih i do aktera manje poznatog toka istorije.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Borislav Pekić

Borislav Pekić

<p style="text-align: justify">Borislav Pekić, jedan od najznačajnijih pisaca srpske književnosti XX veka, romansijer, dramski pisac i filmski scenarista, rođen je 4. februara 1930. godine u Podgorici. Detinjstvo je proveo u Podgorici, Novom Bečeju, Mrkonjić-Gradu, Kninu, Cetinju i Bavaništu u Banatu. Od 1945. godine je u Beogradu, gde je pohađao Treću mušku gimnaziju i maturirao 1948. godine. Te iste godine osuđen je na petnaest godina strogog zatvora sa prinudnim radom i gubitkom građanskih prava od deset godina kao pripadnik, tada ilegalnog, Saveza demokratske omladine Jugoslavije. Na izdržavanju kazne je bio u KPD Sremska Mitrovica i KPD Niš. Pomilovan je 1953. godine, pošto je proveo pet godina u zatvoru. <br /> <br /> Studirao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Godine 1958. oženio se arhitektom Ljiljanom Glišić, sestričinom dr Milana Stojadinovića. Te godine je dobio prvu nagradu na anonimnom konkursu za originalni scenario, koji je raspisao &bdquo;Lovćen film&ldquo;. Godine 1959. počinje da radi kao dramaturg i scenarista za ovu filmsku kuću, a iste godine sa Ljiljanom dobija ćerku Aleksandru. Na početku svog književnog stvaralaštva pisao je scenarija za različita filmska preduzeća. Prema njegovom tekstu &bdquo;Dan četrnaesti&rdquo; snimljen je film koji je 1961. godine predstavljao Jugoslaviju na filmskom festivalu u Kanu. <br /> <br /> Godine 1965. objavljuje svoj prvi roman &bdquo;Vreme čuda&rdquo;. Od tada se posvećuje isključivo pisanju. Piše prozu, pozorišne, radio i televizijske drame. Član je uredništva &bdquo;Književnih novina&rdquo; od 1968. do 1969. godine i saradnik u časopisima &bdquo;Stvaranje&rdquo;, &bdquo;Književnost&rdquo;, &bdquo;Savremenik&rdquo; i &bdquo;Književna reč&rdquo;, kao i u brojnim novinama i dnevnim listovima. Za drugi roman, &bdquo;Hodočašće Arsenija Njegovana&rdquo; (1970), dobija prestižnu Ninovu nagradu za roman godine. Nakon odluke da se sa porodicom privremeno preseli u London 1970. vlasti mu bez obrazloženja oduzimaju pasoš. Posle godinu dana uspeo je da se pridruži porodici u Londonu, ali za jugoslovenske vlasti postaje persona non grata. Kratki roman &bdquo;Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana&rdquo; objavljen je u izdanju &bdquo;Slova ljubve&ldquo; iz Beograda tek 1975. godine (iako je napisan znatno ranije, ali Pekić nije uspeo da pronađe izdavača koji bi se usudio da objavljuje njegova književna dela). <br /> <br /> Rukopis sotije &bdquo;Kako upokojiti vampira&rdquo; izabran je na anonimnom književnom konkursu Udruženih izdavača i štampan 1977. godine. Sledi kratak roman &bdquo;Odbrana i poslednji dani&rdquo; (1977). Njegovo kapitalno delo, saga-fantazmagorija &bdquo;Zlatno runo&rdquo;, objavljuje se u sedam tomova (1978&ndash;1986), za koje Pekić 1987. godine dobija &bdquo;Njegoševu nagradu&ldquo;. Prema mišljenju žirija Televizije Srbije, ovaj roman je ušao u izbor deset najboljih romana napisanih na srpskom jeziku od 1982. do 1992. godine. <br /> <br /> Žanr-romanom &bdquo;Besnilo&rdquo; (1983), svojevrsnom apokaliptičkom vizijom sveta u kojem živimo, Pekić je odstupio iz istorijske tematike &bdquo;Zlatnog runa&rdquo; i napisao delo sa elementima trilera. Taj roman, zahvaljujući svojoj tematskoj provokativnosti, postao je bestseler i doživeo veliki broj izdanja. Po mišljenu čitalaca, &bdquo;Besnilo&rdquo; je, pored &bdquo;Godina koje su pojeli skakavci&rdquo;, ušlo u selekciju deset najboljih romana u srpskoj književnosti objavljenih od 1982. do 1992. godine. U sledećem, antropološkom romanu 1999, objavljenom 1984, za koji 1985. godine dobija nagradu za naučnu fantastiku, Pekić ostaje na tragu te uzbudljive fantastične utopije. <br /> <br /> Krajem 1984. godine, u izdanju &bdquo;Partizanske knjige&ldquo; iz Beograda, izašla su Pekićeva &bdquo;Odabrana dela&rdquo; u 12 knjiga, za koja je dobio &bdquo;Nagradu Udruženja književnika Srbije&ldquo;. Časopis &bdquo;Književnost&rdquo; dodeljuje mu 1986. godine, povodom četrdesetogodišnjice izlaženja časopisa, specijalnu &bdquo;Povelju&ldquo;. &bdquo;Nolit&ldquo; objavljuje zbirku gotskih priča &bdquo;Novi Jerusalim&rdquo; 1988. godine. Za roman-epos &bdquo;Atlantida&rdquo; (1988) dobija &bdquo;Goranovu nagradu&ldquo;. Autobiografsko- memoarska proza &bdquo;Godine koje su pojeli skakavci&rdquo; (prvi tom) proglašena je za najbolju knjigu u 1987. godini i za kratko vreme doživela tri izdanja. Drugi tom pod istim naslovom dobija 1989. godine nagradu &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo; za memoarsku prozu. Iste godine &bdquo;Srpska književna zadruga&ldquo; objavljuje njegovu fantazmagoriju &bdquo;Argonautika&rdquo;. Povelju &bdquo;Majska rukovanja&ldquo; za izuzetne stvaralačke rezultate na polju književnosti i kulture dobija 1990. od Doma omladine &bdquo;Budo Tomović&ldquo; iz Podgorice. &bdquo;Pisma iz tuđine&rdquo; (1987), &bdquo;Nova pisma iz tuđine&rdquo; (1989, nagrada Sent-Andreje &bdquo;Jakov Ignjatović&ldquo; u Budimpešti 1990. godine) i &bdquo;Poslednja pisma iz tuđine&rdquo; (1991, godišnja nagrada Grafičkog ateljea &bdquo;Dereta&ldquo; za najuspešnije izdanje te godine) spadaju u Pekićev publicistički stvaralački domen. Esejistička proza &bdquo;Sentimentalna povest britanskog carstva&rdquo; objavljena je posthumno 1992. godine i za nju je 1993. dobio Počasnu nagradu BIGZ-a. <br /> <br /> Borislav Pekić je autor i oko trideset dramskih dela za pozorište, radio i televiziju, emitovanih i igranih na našim i stranim radio i televizijskim stanicama i pozorišnim scenama. Pozorišni komad &bdquo;Korešpodencija&rdquo; beleži 300 izvođenja za 24 godine na repertoaru Ateljea 212. Između ostalih dramskih dela izvođena su &bdquo;Generali ili srodstvo po oružju&rdquo; (1972, nagrada za komediju godine na Sterijinom pozorju u Novom Sadu), 189. stepenik (1982, Prva nagrada Radio Zagreba), a povodom &bdquo;Dana Radio televizije Beograd&ldquo; godine 1987. dodeljena mu je diploma za osvojenu prvu nagradu na konkursu u kategoriji radiodramskih emisija. Drami &bdquo;Kako zabavljati gospodina Martina&rdquo; dodeljena je prva nagrada na festivalima u Ohridu i Varni (1990). Sledi godišnja nagrada pozorišta u Kruševcu &bdquo;Kneginja Milica&ldquo; (1991) i iste godine plaketa &bdquo;Pečat&ldquo; Narodnog pozorišta u Beogradu za specijalne zasluge. <br /> <br /> Dela su mu prevođena na engleski, nemački, francuski, italijanski, španski, holandski, poljski, češki, slovački, mađarski, rumunski, retoromanski, makedonski, slovenački, albanski, grčki, švedski i ukrajinski.<br /> <br /> Godine 1990. postaje jedan od osnivača Demokratske stranke, potpredsednik i član Glavnog odbora. Učestvuje u uređivanju prvih brojeva obnovljenog opozicionog lista &bdquo;Demokratija&rdquo;, glasila Demokratske stranke i prvog demokratskog glasa Srbije. <br /> <br /> Pekić je bio dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti od 1985. godine, član Krunskog saveta, potpredsednik Srpskog PEN-centra, član Engleskog PEN-centra, honorarni komentator srpskohrvatske sekcije BBC-ja. Bio je član Udruženja književnika Srbije, član Udruženja filmskih umetnika i član Udruženja dramskih umetnika Srbije. Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević posthumno ga je odlikovao Kraljevskim ordenom dvoglavog belog orla prvog stepena. Septembra 1997. dodeljena mu je Počasna plaketa &bdquo;Jugoslovenskog festivala Mojkovačke filmske jeseni&ldquo; povodom 50. godišnjice jugoslovenskog igranog filma. <br /> <br /> Borislav Pekić je preminuo 2. jula 1992. godine u Londonu. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu. <br /> <br /> Posle njegove smrti u Beogradu je osnovan Fond &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, čiji su osnivači Srpski PEN-centar, Srpska akademija nauka i umetnosti, Ministarstvo kulture, Branko Dragaš, Udruženje književnika Srbije i Ljiljana Pekić, koja je i direktor Fonda. Cilj Fonda je promocija i publikovanje Pekićevih dela, staranje o piščevoj zaostavštini kao i projekti &bdquo;Borislav Pekić našoj deci&ldquo; i godišnja dodela nagrade &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; za književna dela u nastajanju. Fond redovno objavljuje i publikaciju &bdquo;Anali Borislava Pekića&rdquo;. Pisci koji su dobili nagradu Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; za nova dela vremenom su postali afirmisani stvaraoci savremene srpske književnosti. U &bdquo;Analima Borislava Pekića&rdquo; svake godine se štampaju kritike i studije o raznim aspektima Pekićevog stvaranja, kao i odlomci iz romana nagrađenih pisaca i iscrpna Pekićeva bibliografija, koja se svake godine ažurira. <br /> <br /> Nakon piščeve smrti brigu o publikovanju njegovih rukopisa, kako objavljenih tako i onih iz zaostavštine, kao i sajt www.borislavpekic.com, preuzele su njegova supruga Ljiljana Pekić i ćerka Aleksandra Pekić.<br /> <br /> Izdavačka kuća &bdquo;Laguna&ldquo;, prvi put u Pekićevom umetničkom stvaralaštvu, objavljuje njegova celokupna književna dela u 14 knjiga.</p>

Slika Lela Stojanović

Lela Stojanović

<p style="text-align: justify">Lela Stojanović je rođena i živi u Niškoj Banji. Član je Udruženja dramskih pisaca Srbije i Udruženja književnika Srbije. Objavila je knjige pesama za decu <em>Zeleni oblak</em> (1999), <em>Najlepši osmeh</em> (2008), <em>Oaza sreće</em> (pesme na temu ekologije, 2009) i <em>Konstantin Veliki</em> (slikovnica, 2013). Autorka je mnogobrojnih pozorišnih tekstova za dečju scenu, igranih u zemlji i regionu.&nbsp;</p>

Slika Marko Aleksić

Marko Aleksić

<p style="text-align: justify">Marko Aleksić rođen je 1970. u Beogradu, gde je diplomirao i magistrirao srednjovekovnu arheologiju. U Narodnom muzeju u Beogradu stekao je zvanje kustosa. Kao član ekipe ili vođa iskopavanja učestvovao je u arheološkim&nbsp;istraživanjima u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Nemačkoj i drugim zemljama. Objavio je brojne naučne radove u zemlji i inostranstvu o temama iz&nbsp;srednjovekovne arheologije i istorije, kao i stručnu knjigu Medieval Swords from Southeastern Europe (<em>Srednjovekovni mačevi u Jugoistočnoj Evropi</em>) koja je dobila više pozitivnih prikaza u vodećim svetskim stručnim časopisima&nbsp;i citirana nekoliko stotina puta. Održao je predavanja u institucijama kulture širom&nbsp;Srbije, na univerzitetima, međunarodnim naučnim skupovima i drugim mestima. Sarađivao je sa dečjim kulturnim centrom u Beogradu, na RTS-u kao stručni konsultant i autor priloga sa temama iz nauke i kulture, pisao dramske tekstove za program Radio Beograda, objavljivao naučno-popularne članke sa temama iz srednjeg veka u&nbsp;Politikinom Zabavniku i drugim listovima. Poslednjih nekoliko godina je predavač u Istraživačkoj stanici Petnica (programi Arheologija i Petnica International). Kao stručni konsultant ili predavač sarađuje sa muzejima, fakultetima, vojnim, bezbednosnim i kulturnim organiacijama i viteškim družinama.</p>

Slika Njuz.net

Njuz.net

<p>Njuz.net, srpski je satirični veb sajt koji na svojim stranicama objavljuje lažne vesti, pod sloganom &bdquo;Vesti u ogledalu&ldquo;. Od nastanka sajta, više puta se dogodilo da pojedine medijske kuće s njega prenesu izmišljene vesti kao istinite.</p>

Slika Sonja Ćirić

Sonja Ćirić

<p style="text-align: justify">Sonja Ćirić je diplomirala na grupi za Jugoslovensku i opštu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Ceo život je novinar, a sada urednik u nedeljniku <em>Vreme</em>. Objavila je romane:<em> Prilagođavanje je bele boje</em>, <em>Jedva čekam sutra</em>, <em>Naša sjajna igra</em>, <em>Roman u mojoj glavi</em>, <em>Neću da mislim na Prag</em>&nbsp;i <em>Glasovi Žute sveske</em>. Prvi i najnoviji roman su za odrasle čitaoce, a ostali za tinejdžere.<br /> <br /> Za roman <em>Neću da mislim na Prag</em> dobila je Nagradu Sajma knjiga u Beogradu 2019. godine za najbolju knjigu za decu, Nagradu &bdquo;Politikinog Zabavnika&ldquo;, Nagradu grada Niša &bdquo;Mali cvet&ldquo; i nagradu Zmajevih dečjih igara &bdquo;Zmajev štap&ldquo;.</p>

Slika Staniša Stojiljković

Staniša Stojiljković

<p style="text-align: justify">Prof.dr Staniša Stojiljković je šef katedre za ekološko inženjerstvo Tehnološkog fakulteta u Leskovcu. Član je Srpske kraljevske akademije naučnika i umetnika. Sertifikovani je predavač iz oblasti Ekologija organizma Zdravstvenog Saveta Srbije. Predavač na kursevima koje su organizovali Međunarodno udruženje za kvantnu medicinu QUANTESS, Udruženje dijetetičara &ndash; nutricionista predškolskih ustanova Beograda i Udruženje privatnih doktora medicine i stomatologije grada Čačka. Autor je knjiga <em>Moć gline</em>, <em>Mršavljenje i detoksikacija</em>, <em>Nadimanje i gasovi</em> i <em>Ono što nismo pitali profesora</em>. Autor je Intenzivnog programa detoksikacije i oporavka organizma koji je prezentovao u Školi javnog zdravlja 2006 godine. Program je do sada koristilo više od 5000 učesnika. Autor je trideset proizvoda na bazi gline i lekovitog bilja koje distribuira porodična firma SHENEMIL. Autor je brojnih tekstova iz oblasti Ekologije organizma objavljenih u najznačajnijim dnevnim listovima i časopisima. Gostujući na televizijama u regionu afirmiše naučne i efikasno primenjive principe zdravog života. Od 2010. do 2016. godine bio je predsednik Etičkog komiteta Univerziteta u Nišu.&nbsp;</p>

Slika Vlada Arsić

Vlada Arsić

<p style="text-align: justify">Vlada Arsić rođen je u Beogradu, 1963. godine. Dugogodišnji je urednik i novinar u brojnim listovima i časopisima. Pisao je za <em>Press</em>,<em> Ilustrovanu politiku</em>, <em>Politikin zabavnik</em>, <em>Nacionalnu reviju Srbije</em>, reviju <em>SAT Plus</em>&hellip; Autor je i prvi urednik televizijske serije <em>Od zlata jabuka</em>.<br /> <br /> Autor je publicističke knjige <em>Lopatanje đavola</em> (2010) i romana<em> Izgubljene u magli</em> (2012), <em>Armagedon</em> (2014), <em>Brodolom</em> (2014) i <em>Kad zvona zaneme</em> (2016). Roman <em>Izgubljene u magli</em> adaptiran je u radio-dramu koja je premijerno emitovana na Drugom programu Radio Beograda, 2015. godine. Živi i stvara u Beogradu.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x