Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Nova izdanja domaćih autora

Na knjižarskim policama uskoro će se naći osmo izdanje knjige „Suze Svetog Nikole“ Branislava Jankovića. Ovo je priča o grehu i spasenju, zemlji i nebu, anđelima i demonima i svecu čije se ime u Srbiji najviše slavi. Negde u Srbiji, na međi dva sveta, samuje mesto zvano Studenac. U njega se, nakon plovidbe beskrajnim morima i krvave epopeje Prvog svetskog rata, vraća Gmitar Milošević, u inat košmarima koji ga progone i uprkos predskazanju koje kazuje da će ga tamo sačekati smrt.

Osmo izdanje doživeće i knjiga Gradimira Stojkovića „Hajduk u Beogradu“. Pecikoza Hajduk dolazi iz sela u Beograd i polazi u osmi razred. Trudi se da bude prihvaćen i kao izvanredan košarkaš, i kao dobar drug, i kao odličan đak, i kao odgovoran sin. Rastrzan između novih iskustava i osećanja, Hajduk će se nositi sa raznim preprekama i otkriti da postoji sila koja sve može da promeni i uzburka: ljubav...

Latinično izdanje knjige „Preko praga“ vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija Durića doživeće peto izdanje. Ovom melanholičnom zbirkom priča autor nesumnjivo ulazi u red darovitih bosanskohercegovačkih pisaca, koji svojom prozom nastavlja najbolju tradiciju pripovedača na srpskom jeziku, od Petra Kočića do Zuke Džumhura, Ive Andrića ili Meše Selimovića. Pisac se u ovoj zbirci okreće sudbinama malih ljudi u svom hercegovačkom podneblju s kraja burnog XX veka.

U štampi je peto izdanje knjige Đorđa Lebovića „Semper idem“. Premda za života poznat prevashodno kao dramaturg i scenarista, Lebović je pisao i novele i objavljivao ih u časopisima 60-ih i 70-ih godina XX veka. Ipak, opus magnum Đorđa Lebovića, po jedinstvenoj oceni kritike, predstavlja upravo ovo njegovo testamentarno delo, roman-hronika o detinjstvu u Kraljevini Jugoslaviji uoči Drugog svetskog rata, koja je i zbog osobenog piščevog stila i originalnog postupka, kao i zbog teme i njene književne transpozicije, prepoznata kao kanonsko delo savremene srpske književnosti.

Uskoro će se u prodaji naći četvrto izdanje knjige „Moja baba zen budista“. Motivacioni trener, glumac i edukator Siniša Ubović pomaže nam da iskoristimo sve svoje potencijale kako bismo živeli ispunjenim i kvalitetnim životom. Ovaj roman je jedinstven na ovim prostorima jer na pitak i jasan način predočava kako možemo da sagledamo svoje kapacitete i usmerimo ih u najboljem mogućem pravcu. Njegova vera u mudrost i sposobnost svih nas da napravimo najbolju verziju sebe toliko je snažna da će svakog čitaoca inspirisati da pronađe tog boljeg sebe.

I autobiografija Vedrane Rudan „Ples oko Sunca“ doživeće četvrto izdanje. Iskreno i bez ulepšavanja, Vedrana Rudan piše: o svom nimalo bezbrižnom detinjstvu, o deci i unucima, o putu koji je prešla od prodavačice sladoleda na rivi do najčitanije spisateljice u regionu. O tome zašto je u socijalizmu bilo nemoguće dobiti otkaz i kako je ona postala prva novinarka kojoj je to uspelo u novom hrvatskom demokratskom režimu. Konačno, Vedrana Rudan nam pokazuje zašto je u životu najvažnije i najteže bez stida pogledati sebi u oči.

Knjiga „Sudbina i komentari“ Radoslava Petkovića govori o Rusu srpskog porekla Pavelu Volkovu, mornaričkom oficiru, koji u doba Napoleonovih ratova kreće u tajnu misiju: da uhodi kolonizaciju Balkana i ispita mogućnost pomorskog osvajanja južnog Jadrana. Na tom putu srešće ženu u koju će se zaljubiti, upoznaće znamenite Srbe onoga vremena koji se okupljaju u Trstu i podržavaju srpski ustanak protiv Turaka, pa će se njegova misija pretvoriti u nešto sasvim drugo i završiti sasvim neočekivano. U štampi je četvrto izdanje ove knjige.

Pesme, crtice, odlomci i lični dokumenti Dušana Radovića, koji čine knjigu „Svaštara“, privukli su veliku pažnju čitalaca, pa je u štampi već treće izdanje ovog naslova. Uz niz bisera kratke forme i osvrta Dušana Radovića na svoj život i stvaralaštvo, sada imamo i retku priliku da vidimo tekstove onako kako su izašli iz pisaće mašine, njegove početne ideje, crtežiće, privatne fotografije, nepoznate radove... Ukratko, u ovoj knjizi nalazi se sve ono bez čega bi portret Dušana Radovića bio nepotpun.

Knjiga Vlade Arsića „Brodolom“ doživeće drugo izdanje. Zasnovana je na istinitoj priči o najvećoj rečnoj katastrofi u srcu Beograda. Jedan brod je 9. septembra 1952. svoje putovanje završio na rečnom dnu. Za samo nekoliko minuta, u centru Beograda, udavilo se više od stotinu ljudi. Ali po nalogu vlasti odlučeno je da s brodom potone i – istina. Za tragediju niko nije odgovarao, mesto nesreće nikada nije obeleženo, a naslovne strane dnevnih novina ignorisale su ovaj događaj. S brodom su potonuli i bitni podaci o stradalima, što će uticati na mnoge živote.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Branislav Janković

Branislav Janković

<p style="text-align: justify">Objavio je romane <em>O vukovima i senkama</em> (2011), <em>Suze Svetog Nikole</em> (2013, dopunjeno ćiriično izdanje 2021), <em>Vetrovi zla</em> (2015) <em>Peta žica</em> (2015), <em>Poslednji cirkus na svetu</em> (2017), <em>Gvozdeni oblaci</em> (2019), <em>Mačka u koferu</em> (2019), <em>Zidanje ambisa</em> (2021), <em>Utvare </em>(2024); knjigu priča <em>Bezimeni</em> (2014, 2021); zbirku poezije <em>Februarski brodovi</em> (2014); radio-drame <em>Dve duše Gvozdena Milića</em> (2015), <em>Milentijeva 14/2</em>, <em>Dva neba</em> (2018), <em>Lomača za boga</em> (2021); pozorišne predstave <em>Le Saint homme</em> (2015), <em>Kafana Balkan</em> (2017), <em>Začarana šuma</em> (2017), <em>Spasavanje Deda Mraza</em> (2017), <em>Rondeau pour deux soeurs</em> (2019); scenario za film <em>Poslednji strelac</em> (2023).<br /> <br /> Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja:<br /> <br /> · Druga nagrada na godišnjem konkursu Radio Beograda za radio-dramu <em>Milentijeva 14/2</em>, 2016.<br /> · Prva nagrada na godišnjem konkursu Radio Beograda za radio-dramu <em>Dva neba</em>, 2018.<br /> · Nagrada &bdquo;Miroslav Dereta&ldquo; za rukopis romana <em>Mačka u koferu</em>, 2019.<br /> · Međunarodna nagrada &bdquo;Zlatni zmaj&ldquo; za doprinos razvoju fantastične književnosti, Bijelo Polje, Crna Gora, 2022.<br /> · Zahvalnica biblioteke &bdquo;Stevan Sremac&ldquo; u Nišu za višegodišnju saradnju i doprinos u razvoju kulture Republike Srbije i grada Niša, 2024.<br /> · Nagrada filmskih novinara i filmskih kitičara za najbolji scenario na festivalu filmskih scenarija, Vrnjačka Banja, 2024.<br /> <br /> Član je Srpskog književnog društva.<br /> <br /> Foto: Privatna arhiva</p>

Slika Đorđe Lebović

Đorđe Lebović

<p style="text-align: justify">Đorđe Lebović (Sombor, 1928 &ndash; Beograd, 2004), pisac i dramatičar, detinjstvo je proveo u čestim selidbama i prilagođavanju na novu okolinu, najviše u Somboru i Zagrebu, usled razvoda roditelja i složene porodične situacije. Njegov osetljiv dečački karakter oblikovalo je apokaliptično vreme &bdquo;Velikog Sunovrata&ldquo;, kako ga sam naziva, zlo vreme koje se približavalo tokom njegovog odrastanja u krilu jevrejske porodice. Osnovnu školu je pohađao u Somboru i Zagrebu, a sa petnaest godina sa članovima svoje porodice transportovan je u koncentracioni logor Aušvic. <br /> <br /> U logorima Aušvic, Saksenhauzen i Mathauzen proveo je skoro dve godine, do završetka Drugog svetskog rata, i preživeo zahvaljujući, između ostalog, poznavanju nemačkog i mađarskog jezika. Kao pripadnik radne grupe staklorezaca učestvovao je u nacističkom demontiranju Krematorijuma II u Aušvicu, kada su nacisti ubrzano uništavali tragove svog zločina. Po povratku iz logora, Lebović je saznao da je izgubio celu porodicu i ostao bez 40 članova šire i uže familije. <br /> <br /> Završio je gimnaziju u Somboru u skraćenom roku 1947, a potom upisao filozofiju u Beogradu i diplomirao 1951. Za vreme studija radio je kao fizički radnik, nastavnik matematike, prevodilac i humorista, zarađujući za život kao reporter u Radio Beogradu i kolumnista u humorističkom listu &bdquo;Jež&ldquo;. Po završetku studija radi kao novinar u Radio Novom Sadu i kustos Muzeja pozorišne umetnosti u Beogradu, a od 1955. godine kao upravnik Letnje pozornice u Topčideru. Od 1960. godine upravnik je Izložbenog paviljona u Beogradu, a od 1979. direktor Drame u Beogradskom dramskom pozorištu. Godine 1981. odlazi u invalidsku penziju.<br /> <br /> Bio je član Evropskog komiteta &bdquo;Aušvic&ldquo;, nosilac ordena poljske vlade za doprinos idejama mira. <br /> <br /> Đorđe Lebović se javlja u književnosti pričom <em>O ljudima u paklu i paklu u ljudima</em> 1955. godine i novelom <em>Živeti je ponekad visoko</em>, objavljenom u prestižnom časopisu &bdquo;Delo&ldquo; 1956. Sledi drama <em>Nebeski odred</em>, koju je napisao u saradnji sa piscem Aleksandrom Obrenovićem, po mnogima začetak moderne srpske dramaturgije. Drama je prevedena i izvođena na desetak svetskih jezika, a 1957. godine nagrađena Sterijinom nagradom u Novom Sadu. Za dramu <em>Haliluja</em> ponovo osvaja Sterijinu nagradu 1965. godine. Vanrednu Sterijinu nagradu dobiće 1968. za dramu <em>Viktorija</em>. <br /> <br /> Tokom umetničkog delovanja napisao je mnogo radio drama, TV-drama, serija i scenarija za dugometražne igrane filmove. Najviše uspeha među njima imale su drame <em>Svetlosti i senke</em>, <em>Traganje po pepelu</em> (prva nagrada na međunarodnom festivalu radio drama <em>Prix Italia</em>), <em>Vojnik i lutka</em>, <em>Cirkus</em>, <em>Srebrno uže</em>, <em>Pali anđeo</em>, <em>Dolnja zemlja</em>, <em>Ravangrad 1900</em>, <em>Sentandrejska rapsodija</em>, <em>Ponor</em>... Drame su mu štampane i izvođene u Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Rusiji, Bugarskoj, Rumuniji, Italiji, Austriji, Holandiji, Belgiji, Danskoj, Norveškoj, Engleskoj, SAD i Izraelu. <br /> <br /> Od filmova za koje je Đorđe Lebović napisao scenarija najviše uspeha imali su <em>Most</em>, <em>Devojku s Kosmaja</em>, <em>Valter brani Sarajevo</em> i <em>Konvoj za El Šat</em>. <br /> <br /> U rukopisu i rasuti po časopisima ostali su njegovi eseji i desetak novela (<em>Zli umiru vertikalno</em>, <em>Kako je Greko zaradio hleb</em>, <em>Deset vodoravnih crta</em>, <em>Anđeli neće sići sa nebesa</em>, <em>Ako lažem, obesite me, moliću lepo</em>, <em>Sahrana obično počinje popodne</em>, <em>Važan esek</em> i dr.).<br /> <br /> Po izbijanju ratova na tlu bivše Jugoslavije, &bdquo;sa istim predznakom &ndash; tla i krvi&ldquo;, odlučio je da napusti Beograd i sa porodicom se preselio u Izrael 1992. godine. U Srbiju se vratio 2000. i do smrti četiri godine kasnije pisao svoj jedini, autobiografski roman <em>Semper idem</em>, koji je ostao nedovršen.&nbsp;</p>

Slika Dušan Radović

Dušan Radović

<p style="text-align: justify">Dušan Radović (Niš, 29. novembar 1922 &ndash; Beograd, 16. avgust 1984) je bio srpski pesnik, pisac, novinar, aforističar i TV urednik. Bio je glavni urednik <em>Pionirskih novina</em>, urednik Programa za decu Radio Beograda, urednik Programa za decu Televizije Beograd, urednik lista <em>Poletarac</em>, novinar <em>Borbe</em> i (od 1975. godine) urednik <em>Studija B</em>.<br /> <br /> Rekao je o svom pisanju: &bdquo;Pisati sam počeo u samoodbrani. Branio sam se od svih koji su me ugrožavali zdravljem, snagom, lepotom, boljim uspehom u školi. Vadio sam se, dokazivao i sebi i drugima da sam samo drukčiji a ne gori od njih. Ima i izuzetaka, ali ja mislim da je umetnost posao za one koji imaju problema sa sobom. Oni razvijaju čula i osobine koji nisu potrebni zdravim i uspešnim ljudima. Niko bolje ne poznaje ljude od umetnika. A to dragoceno znanje stiče se dramatičnim poznanstvom sa samim sobom.&ldquo;<br /> &nbsp;</p>

Slika Gradimir Stojković

Gradimir Stojković

<p style="text-align: justify">Gradimir Stojković rođen je 1947. godine u banatskom selu Mramorak. Studirao je Fakultet političkih nauka (žurnalistiku) i Pedagoško-tehnički fakultet. Po zanimanju je književnik. Piše pesme, pripovetke i romane. Najpoznatiji romani: <em>Hajduk u Beogradu</em> (nagrada za najbolje književno delo za mlade Politikin zabavnik, 1985), <em>Hajduk protiv vetrenjača</em>, <em>Hajduk sa druge strane</em> (nagrada za najbolje književno delo za decu, Neven 1991), <em>Hajduk na Dunavu</em> (nagrada dečjeg žirija &bdquo;Dositejevo pero&ldquo; za 1999), <em>Prvi</em>, <em>Hajduk čuva domovinu</em> (nagrada dečjeg žirija &bdquo;Dositej&ldquo; za 2000), <em>Hajduk ostaje Hajduk</em> (nagrada dečjeg žirija &bdquo;Dositej&ldquo; za 2001), <em>Hajduk u četiri slike</em> (nagrada dečjeg žirija &bdquo;Dositejevo pero&ldquo; za 2002)&hellip; Najčitaniji je prozni pisac za decu i mlade u poslednjih dvadeset godina na prostorima negdašnje Jugoslavije, zajednice SCG i sada Srbije. Sve njegove knjige imale su nekoliko izdanja. Pesme i priče su mu prevođene na engleski, francuski, italijanski, nemački, ruski, slovački, bugarski, rumunski, mađarski, makedonski i slovenački jezik. Preminuo je 2025. godine u Beogradu.</p>

Slika Radoslav Petković

Radoslav Petković

<p style="text-align: justify">Radoslav Petković rođen je 1953. godine u Beogradu.<br /> <br /> Objavio je romane: <em>Put u Dvigrad</em> (1979, Nagrada &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo;), <em>Zapisi iz godine jagoda</em> (1983), <em>Senke na zidu</em> (1985), <em>Sudbina i komentari</em> (1993, nagrade: &bdquo;Meša Selimović&ldquo; i &bdquo;Borbina nagrada&ldquo; za najbolju knjigu godine, NIN-ova nagrada za najbolji roman godine) i&nbsp;<em>Savršeno sećanje na smrt</em> (2008, nagrada &bdquo;Borisav Stanković&ldquo;); knjige priča: <em>Izveštaj o kugi</em> (1989, &bdquo;Andrićeva nagrada&ldquo;) i <em>Čovek koji je živeo u snovima</em> (1998, &bdquo;Vitalova nagrada&ldquo; za knjigu godine); i knjige esejističke proze <em>Ogled o mački</em> (1995), <em>O Mikelanđelu govoreći</em> (2006), <em>Vizantijski internet </em>(2007),&nbsp;<em>Upotreba vilenjaka</em> (2008) i&nbsp;i <em>Događaj godine</em> (2010).<br /> <br /> Dela Radoslava Petkovića prevođena su na engleski, francuski, nemački, grčki, mađarski, bugarski, slovenački, slovački i makedonski jezik.<br /> <br /> Prevodio je sa engleskog Čestertona, Tolkina, Defoa i Stivensona.<br /> <br /> Priče Radoslava Petkovića nalaze se u više antologija objavljenih u zemlji i inostranstvu.<br /> <br /> Živeo je i radio u Novom Sadu. Preminuo je 2024. godine.</p>

Slika Šarlot Rougan

Šarlot Rougan

<p style="text-align: justify">Šarlota Rogan je diplomirala 1975. godine na Univerzitetu Prinston. Bavila se raznim poslovima, uglavnom na polju arhitekture i građevinarstva, a potom je naučila da piše i posvetila se odgajanju svojih trojki. Detinjstvo provedeno s roditeljima koji su mnogo plovili pružilo joj je inspiraciju za prvi roman, <em>Brodolom</em>. Pošto su godinama živeli u Dalasu, Šarlota i njen muž preselili su se s decom u Vestport u Konektikatu.</p>

    Slika Siniša Ubović

    Siniša Ubović

    <p>Siniša Ubović je rođen 1973. godine u Zemunu. Pre nego što je stupio u oblast ličnog razvoja, javnosti je bio poznat po svojoj glumačkoj karijeri, u kojoj je ostvario desetine pozorišnih, televizijskih i filmskih uloga i za glumački rad je u više navrata nagrađivan. Poseban utisak na publiku ostavila je njegova izuzetna uloga Marka Koraća u seriji <em>Miris kiše na Balkanu</em>.<br /> <br /> Sinišino zanimanje za oblast ličnog razvoja počelo je 2009. godine i od tada ne prestaje da se edukuje i usavršava. Prvi je regionalni licencirani trener programa <em>Heal Your Life</em>, baziranog na metodologiji Lujze Hej, i jedan od dvanaest trenera u celom svetu koji poseduju licencu za obučavanje budućih trenera ovog programa.<br /> <br /> Na polju ličnog razvoja i motivacije imao je priliku da uči od najvećih učitelja današnjice, kao što su Lujza Hej, Vejn Dajer, Šeril Ričardson, Merijen Vilijamson, Brendon Burčard, Rid Trejsi, Brus Lipton, Karolina Mis, Greg Brejden.<br /> <br /> Autor je inspirativnih i motivacionih bestselera: <em>Put promene... i neće biti kraja čudesima</em>, <em>Afirmacije za put promene</em>, <em>100% JA</em>, <em>Dnevnik promene</em>, <em>Meditacija za početnike</em>, <em>Jači od bola</em>, kao i jednog od najinspirativnijih romana na ovim prostorima <em>Moja baba zen budista</em>. <br /> <br /> Kreator je jedinstvenog sveobuhvatnog motivacionog koncepta <em>Total Motivation</em> i jednom godišnje u Beogradu organizuje dvodnevni spektakularni motivacioni trening istog naziva koji je kreirao po ugledu na najbolje svetske događaje ovog tipa i kojima prisustvuje po nekoliko stotina učesnika iz celog regiona ali i iz celog sveta. <br /> <br /> Siniša živi u Beogradu, gde vodi izuzetno posećena motivaciona predavanja, treninge i edukacije, i često gostuje kao predavač i trener, kako u regionu tako i u mnogim gradovima Evrope i Amerike.<br /> <br /> Poslednjih nekoliko godina aktivno se bavi trčanjem koje mu pruža neverovatan osećaj slobode, radosti i povezanosti sa svojim unutrašnjim bićem. Upravo tokom trčanja, kako kaže, dobio je inspiraciju da stvori neke od svojih najboljih programa i knjiga. U svojim nogama ima veliki broj istrčanih polumaratona i maratona. <br /> <br /> Ako želite da prisustvujete nekom Sinišinom predavanju ili da budete polaznik njegovih radionica, treninga ili profesionalnih edukacija posetite njegove sajtove: www.sinisaubovic.com i www.totalmotivation.rs.<br /> <br /> Ukoliko želite da budete na dnevnom ili nedeljnom nivou inspirisani Sinišinim radom možete se prijaviti na <em>YouTube</em> kanal Siniše Ubovića ili se povezati sa njim preko njegovih oficijelnih društvenih mreža na <em>Facebooku</em> ili <em>Instagramu</em> koje on lično vodi i uređuje.</p>

    Slika Vedrana Rudan

    Vedrana Rudan

    <p style="text-align: justify">Vedrana Rudan (1949, Opatija) objavila je petnaest knjiga, koje su prevedene na engleski, mađarski, slovenački, poljski, francuski, italijanski, ruski i makedonski jezik. U Rusiji su joj prevedene čak tri knjige, u Americi nekoliko priča i četiri knjige. Pozorišne predstave dramatizovane prema njenim knjigama igrane su u Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Varšavi, Londonu, Santa Moniki, Budimpešti. Bila je novinarka, kolumnistkinja, radila je kao urednica na Hrvatskom radiju i kao voditeljka TV emisije. Svaki put je dobila otkaz.<br /> <br /> Vedrana Rudan piše na svom blogu rudan.info. Ima preko trista dvadeset četiri hiljade sledbenika, a stranica joj je pogledana preko trideset miliona puta. Misli da je najčitanija osoba u regionu. Živi u Rijeci s mužem i dve mačke.<br /> <br /> U Laguni je objavila knjige <em>Zašto psujem</em>, <em>Muškarac u grlu</em>, <em>Uho, grlo, nož</em>, <em>Dabogda te majka rodila</em>, <em>Kosturi okruga Medison</em>, <em>Život bez krpelja</em>, <em>Ples oko Sunca</em>, <em>Kad je žena kurva / Kad je muškarac peder</em>, <em>Puding od vanilije</em>, <em>Ljubav na posljednji pogled</em>, <em>Doživotna robija</em>, <em>Besplatna dostava</em>, <em>Crnci u Firenci</em> i <em>Umrijeti bez stresa</em>.<br /> <em> </em><em><br /> </em>Foto:&nbsp;© Rino Gropuzzo</p>

    Slika Vladika Grigorije

    Vladika Grigorije

    <p style="text-align: justify">Grigorije (svetovno Mladen Durić), rođen 1967. u Varešu, episkop je Srpske pravoslavne crkve, doktor teoloških nauka i pisac.<br /> <br /> Kao srednjoškolac je 1985. iz zavičajne Planinice, s ruba srednjobosanskog industrijskog kruga, prešao u Beograd, gde je maturirao na Bogosloviji 1989, diplomirao na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu 1994, te na Beogradskom univerzitetu 2014. stekao doktorat tezom o relacionoj ontologiji Jovana Zizjulasa.<br /> <br /> Istaknuti je pripadnik pobunjenog studentskog naraštaja koji je u Beogradu 1992. tražio društvene promjene i protivio se ratu, kada i odlazi u manastir. Kao monah deluje s episkopom zahumsko-hercegovačkim i primorskim Atanasijem, uglavnom u manastiru Tvrdoš, gde je iguman pa arhimandrit, i gde pomaže u čuvanju i održanju zajednice zahvaćene ratom. Vladika Atanasije predlaže ga za svog naslednika, te je 1999. uveden u episkopski tron, s kojeg 2018. prelazi za episkopa dizeldolfskog i sve Nemačke.&nbsp;Na osnovu odluka majskog Sabora 2024. o novim titulama srpskih arhijereja dobio je zvanje arhiepiskopa diseldorfsko-berlinskog i mitropolita nemačkog.<br /> <br /> Celina njegova duhovnog, arhipastirskog, stručnog i javnog rada povezana je snažnom upućenošću na kulturu razumevanja i dijaloga, razumljive i održive vrednosti života pojedinca i zajednice, čime je stekao poverenje i glas istaknute figure čije se poruke uzimaju u obzir i preko granice tradicije iz koje nastupa i u kojoj je ukorenjen.<br /> <br /> U nizu pojedinačnih stručnih i publicističkih prinosa, medijske dostupnosti i knjiga, izdvaja se nekoliko naslova od književnog značaja. Monografija <em>Biti sa drugim</em> (2018) više je od teološkog traktata, pokušaj razumevanja sveta na način da se &bdquo;zlatna nit&ldquo; uklopi a ne tek pronađe. U knjizi <em>Gledajmo se u oči</em> (2019) u razgovornoj se formi postavljaju pitanja biografije i pomirenja, crkve i društva, prevladavanja podela i slobode izbora kao pretpostavke okupljanja. Utisak da sve o čemu govori dolazi iz jezika potvrđen je zbirkom priča <em>Preko praga</em> (2017), u kojoj se narator povlači a lepotu sveta za koju treba izdržati rastvaraju likovi, bilo da je reč o lopti, smehu, vozovima ili brigama, i svetlost je prelomljena mimo monološkog okulara. Najzad, precizno i odmereno, škrtim a poetičnim slogom sročio je fragmentarnu sagu o maloj ali hrabroj zajednici koja brani svoje vekovno ognjište, alegoriju o malom čoveku na udaru pošasti rata koja se kristalizovala u odu Planinici, predelu nestvarne lepote, i čovekovoj spremnosti na velike odluke i dela &ndash; u roman <em>Nebeska dvorišta</em> (2022).<br /> <br /> Vladika Grigorije tako je pokazao da se i u modernom svetu sveštenici mogu uspešno upustiti u projektovanje književnih svetova.</p>

    Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

    visa-logo4x
    Group-96674x
    Group4x
    Group-96724x
    layer14x
    Group-96634x
    Group-96654x
    Group-96664x
    image-4384x
    Group-96644x
    image-4394x