Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Nova izdanja domaćih autora

Knjiga „Urnebesna fizika“ autora Igora Kolarova, Svetislava Paunovića i Branka Stevanovića doživeće dvanaesto izdanje. U pitanju je zbirka eksperimenata i trikova za one koji su ludi za fizikom, ali i za one koji bi radije vukli krokodila za rep nego izučavali fiziku! To je knjiga koja oslobađa decu od bauka nauke i istovremeno ih uvodi u ozbiljna saznanja putem raznih ’trikova’.
U štampi je osmo izdanje zbirke pesama, priča i poema za decu Branka Ćopića „Nećeš mi verovati“. Mačak Toša, Žuća, Šarov, Ježurka Ježić, Mjesec i njegova baka, pijetao i mačak i drugi junaci vode vas u poučne i zabavne avanture – sve do nezaboravnog vašara u Strmoglavcu! Uživaćete u majstorijama jednog od najvoljenijih pisaca za decu i uveriti se u to da Ćopićeva magija nikad neće prestati da zasmejava i opčinjava.

U prodaji će se uskoro naći sedmo izdanje knjige „Mesto u mećavi – priča o Milanu Mladenoviću“. Biografija koju je napisao Aleksandar Žikić predstavlja najizražajniji portret jednog rok umetnika u domaćoj publicistici, te na suptilan način tumači okolnosti iz kojih je ponikao mit o Milanu Mladenoviću, gitaristi, pevaču i vođi Ekatarine Velike. To je istinita priča i o atmosferi u kojoj su nastajale neobično značajne pesme, bendu izuzetnih muzičara tragične sudbine – priča potresna ali lišena patetike, lirska i dramatična u isto vreme, potkrepljena autentičnim svedočanstvima i posebno odabranim autorskim fotografijama Nebojše Babića.

Zbirkom „Tako zamišljam nebo“ Mika Antić ispisuje svoje pesničko zaveštanje. Ovo izdanje sadrži stihove ispisane autorovom rukom u trenutku nastanka, originalne crteže i veoma izražajne fotografije – ukomponovane u autentičnu poetsku i vizuelnu celinu koja pruža neponovljivo iskustvo otkrića Antićevog sveta. „Tako zamišljam nebo“, kao poetska vizija postojanja, okuplja neke od kultnih pesama, među kojima je i „Besmrtna pesma“, čiji sentenciozni fragmenti predstavljaju pesnikove najcitiranije stihove. U štampi je šesto izdanje ove knjige.

Šesto izdanje doživeće i „Pisma iz Srbije“ Bojana Ljubenovića. Junak ovog epistolarnog romana je izmišljeni stranac koji po dolasku u Srbiju počinje da piše pisma svojima negde u inostranstvu. Kroz stotinu pisama on duhovito i pronicljivo opisuje današnju Srbiju, njene građane, običaje, zablude, paradokse...

Na knjižarskim policama uskoro će se naći četvrto izdanje knjige „Semper idem“ Đorđa Lebovića. To je knjiga o detinjstvu koja se može čitati kao porodični roman, ali i kao memoarski spis kojim se poznati dramaturg i scenarista, posthumno, predstavio kao veliki majstor moderne realističke proze. Pisac uviđa paralele između Drugog svetskog rata i ratova na tlu bivše Jugoslavije posmatrajući neke konkretne događaje. Priču o događajima pre Drugog svetskog rata priča dečak, a u epilogu je dečak pisac na silaznoj liniji života.

U štampi je četvrto izdanje latinične verzije melanholične zbirke priča „Preko praga“ vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija Durića. Pisac se u ovoj zbirci okreće sudbinama malih ljudi u svom hercegovačkom podneblju s kraja burnog XX veka. Kada piše o pojedinačnim sudbinama savremenika, njihovim nesrećama, nesporazumima i zabludama, bolestima, bedi i stranputici, pisac izdvaja najsvetlije trenutke njihovog života i nalazi najdragocenije crte njihovog karaktera. A kada piše o lopti, smehu, vozovima, brigama, moru ili manastirima, on oživljava zaboravljene ili ispražnjene prostore, predele i raspoloženja svoga ratom opustošenog podneblja.

Knjiga Gorana Milašinovića „Slučaj Vinča“ doživeće treće izdanje. To je prvi roman o srpskom Černobilju. U Vinči se 15. oktobra 1958. godine, u poslepodnevnim satima, oglasio centralni alarm za detekciju povišenog radioaktivnog zračenja. Grupa mladih naučnika je prilikom izvođenja naučnog eksperimenta osetila miris ozona… Ubrzo su svi oni oboleli od radijacione bolesti, za koju, naizgled, nema leka. Preostaje jedino da se u Institutu „Kiri“ u Parizu obave eksperimentalne, humane transplantacije koštane srži, prve u svetu. Naravno, ako se prethodno nađe dovoljno građana Pariza koji bi rizikovali život da pokušaju da pomognu potpunim strancima...

Nepoznati nemački autor s početka XX veka u knjizi „Memoari kralja Milana“ ispisuje priču o životu kralja Milana, svog savremenika, pozivajući se na autobiografske zapise samoga kralja u koje je imao uvid. Obračunava se sa kraljevim neprijateljima i istovremeno ukazuje na njegove slabosti i vrline, i to samo godinu dana posle Milanove smrti. Knjiga objavljena na nemačkom 1902. više od sto godina ostala je neprimećena u našoj istoriografiji i, uprkos nekim nepreciznostima i spornim sudovima o srpskoj istoriji, predstavlja dragocenu građu i sliku vremena iz epohe poslednjih Obrenovića. Pred čitaocem se u deset poglavlja ređaju mnoga nepoznata pisma, dokumenta, svedočanstva i uzbudljive epizode iz života prvog novovekovnog srpskog kralja. U štampi je drugo izdanje ovog romana.

Nije prošlo ni mesec dana od izlaska romana „Majke mi, bajka“ Mirjane Bobić Mojsilović a već je u štampi drugo izdanje knjige. Kroz galeriju urbanih likova autorka nam pokazuje koliko su dvoličnost, lažna prijateljstva, licemerje i međusobne podvale deo našeg života. Ljuba je razvedena profesorka. Bivši muž i sin joj sada žive u SAD. Ona je u Beogradu, sama. Jer Đorđe ima svoje „bubice“ i više nije tu. Ljuba se bavi prevođenjem, a potajno i piše. Ali neće objaviti roman pod svojim imenom. A onda se desi potpuni obrt. Pravi happy end. Baš kao u priči. Bude, majke mi, bajka.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Aleksandar Žikić

Aleksandar Žikić

<p style="text-align: justify">Aleksandar Žikić rođen je 1959. u Valjevu. Prvi tekst izašao mu je u magazinu <em>Džuboks</em>. Objavio je više od hiljadu tekstova u većini relevantnih jugoslovenskih i srpskih listova, uglavnom iz oblasti rokenrola i pop kulture. Kao novinar delovao je u svim medijima. Sa grupom <em>S.T.R.A.H</em>. snimio je EP <em>Mesec</em>. Autor je drama <em>Elvira je kul!</em>, <em>Overdouz</em> i <em>Ples aveti</em> i knjiga <em>Fatalni ringišpil &ndash; Hronika beogradskog rokenrola</em> i <em>Whisky: Vatra iz vode</em>. Član je <em>Tennessee Squire Association</em> i počasni građanin pokrajine Mur, Tenesi, SAD. Magistrirao je svedenborgijansku teologiju na <em>Academy of the New Church Theological School</em> u Brin Etinu, (Filadelfija), Pensilvanija, SAD. Član je progresivnog <em>americana</em> benda <em>The LVCZ</em>. Trenutno živi i radi u Beogradu. &nbsp;</p>

Slika Bojan Ljubenović

Bojan Ljubenović

<p style="text-align: justify">Bojan Ljubenović<br /> Rođen 1972. godine u Beogradu.<br /> Uređuje rubriku TRN u &bdquo;Večernjim novostima&ldquo;.<br /> <br /> Objavio:<br /> <br /> <em>Pisma iz Beograda</em>, aforizmi, 1998. <br /> <em>Pocepani suncobran</em>, aforizmi o deci 2002. <br /> <em>Beograd, live</em>, aforizmi o Beogradu 2006. <br /> Zastupljen je u zbirci kratkih antiratnih priča <em>Legenda za upućene</em> (B92, 1992. god)<br /> Koautor knjige <em>Metafore dr Zorana Đinđića</em>, 2004. <br /> <em>Triput sečem i opet kratko</em>, satirične priče 2009.<br /> <em>Smejalice</em>, aforizmi za decu i detinjaste 2012. <br /> <em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi 2013.<br /> <em>Pisma iz Srbije</em>, 2014.<br /> <em>Trn u oku</em>, politički aforizmi, 2015.<br /> <em>Knjiga za zaljubljene dečake</em>, <em>Knjiga za zaljubljene devojčice</em>, 2015.<br /> <em>Crvena zvezda, moj fudbalski klub</em>, <em>Partizan, moj fudbalski klu</em>b, 2016.<br /> <em>Uki, mali fudbaler</em>, roman za decu, 2017.<br /> <em>Luna, mala teniserka</em>, roman za decu, 2017.<br /> <em>Vuk, mali glumac</em>, roman za decu, 2017.<br /> <em>Zanimljivi bukvar sa istorijskom čitankom za decu u rasejanju</em>, 2018.<br /> <em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi, dopunjeno izdanje, 2018.<br /> <em>Naši fudbaleri na Mundijalima</em>, sportska knjiga za decu , 2018. <br /> <br /> Nagrade:<br /> <br /> &bdquo;Mladi jež&ldquo; 2000., za najboljeg mladog satiričara Jugoslavije.<br /> Prva nagrada 2007., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Vladimir Bulatović VIB&ldquo; 2007., nagrada lista Politika za doprinos srpskoj satiri.<br /> Prva nagrada 2008., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Jovan Hadži Kostić&ldquo; 2009., nagrada lista Večernje novosti za novinsku satiru.<br /> Treća nagrada 2010., za aforizme na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; 2010., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Triput sečem i opet kratko</em>.<br /> &bdquo;Vuko Bezarević&ldquo; 2013., nagrada za najbolju satiričnu priču na Festivalu u Pljevljima (Crna Gora).<br /> &bdquo;Letnji erski kabare&ldquo;, Čajetina 2013., prva nagrada za dečje aforizme.<br /> &bdquo;Dragiša Kašiković&ldquo; 2014., za satirično stvaralaštvo.<br /> Treća nagrada 2014., za satiričnu priču na Šabačkoj čivijadi.<br /> &bdquo;Tipar&ldquo; 2015., nagrada za najbolju satiričnu knjigu na prostoru bivše Jugoslavije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>, Festival u Pljevljima, Crna Gora.<br /> &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; 2015., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>.<br /> &bdquo;Interfer&ldquo; 2017., nagrada za novinsku reportažu na Internacionalnom festivalu novinskih reportaža.<br /> &bdquo;Zlatna značka&ldquo; 2018. Kulturno-prosvetne zajednice Srbije</p>

Slika Branko Ćopić

Branko Ćopić

<p style="text-align: justify">Branko Ćopić je rođen 1915. godine u Hašanima u Bosni. Nižu gimnaziju je završio u Bihaću, pohađao je učiteljsku školu u Sarajevu, Banjaluci i Karlovcu, a diplomirao je pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Počeo je da piše vrlo rano, a prva dela je objavio već u svojoj četrnaestoj godini. Tokom Drugog svetskog rata bio je ratni dopisnik i jedan od učesnika u Narodnooslobodilačkoj borbi. Pisao je pesme, priče, novele, romane za decu i odrasle. Jedan je od najplodnijih i najčitanijih pisaca naše književnosti, a dela su mu višestruko nagrađivana i prevođena na mnogo svetskih jezika. Napisao je više od trideset knjiga za decu među kojima su najpoznatije zbirke pripovedaka <em>U svijetu medvjeda i leptirova</em>, <em>Priče partizanke</em>, <em>Doživljaji mačka Toše</em>, <em>Priče ispod zmajevih krila</em> i romani <em>Orlovi rano lete</em>, <em>Magareće godine</em> i <em>Slavno vojevanje</em>. Tragično je preminuo 1984. godine u Beogradu.</p>

Slika Branko Stevanović

Branko Stevanović

<p style="text-align: justify">Branko Stevanović (1966) rođen je u Bačkoj Topoli, odrastao na Krivaji i u Sevojnu, živi na Novom Beogradu. Piše za decu i odrasle. Bio je urednik u nekoliko izdavačkih kuća i listova za decu. Bavi se i prevodilačkim radom. U periodici je prisutan od 1984, a prvu knjigu objavio je 1986. godine. Poezijom i kratkom prozom zastupljen je u antologijama, udžbenicima i lektiri za osnovnu školu. <br /> <br /> Neke od objavljenih knjiga su: <em>Trajanja</em>, <em>Nikola Vrana i golubovi</em>, <em>Vrlo društvena igra</em>, <em>Upotreba deteta</em>, <em>Zoološka pesmarica</em>, <em>Priča o princu jedincu</em>, <em>Lepo ti kažem</em>, <em>Eto tako</em>, <em>Ovako je to bilo</em>, <em>Kako sam bio zec</em>, <em>Pozorištancije</em>, <em>Avanture Kraljevića Marka</em>, <em>Strogo poverljiva knjiga</em>, <em>Blago nama sa životinjama</em>&hellip; Koautor je knjiga <em>Urnebesna fizika</em> i <em>Urnebesna hemija</em>. Priredio je knjigu izabranih pesama Ljubivoja Ršumovića <em>Čini mi se vekovima</em> i knjigu izabranih priča i pesama Vladimira Andrića <em>Savršeni darmar</em>. Sa Igorom Kolarovim priredio je tri izbora iz srpske poezije za decu: <em>E, baš to!</em>, <em>Od Zmaja do beskraja</em> i <em>Zrenjaninski vatromet</em>. Sa Gordanom Maletić priredio je knjigu izabranih pesama Jovana Jovanovića Zmaja <em>Zgodno mesto</em>. <br /> <br /> Dobitnik je brojnih priznanja u sferi književnosti za decu, među kojima su: &bdquo;Dečja knjiga godine&ldquo; 52. Međunarodnog beogradskog sajma knjiga, Nagrada &bdquo;Neven&ldquo; Prijatelja dece Srbije (dva puta &ndash; za beletristiku i za popularnu nauku), Nagrada 57. Zmajevih dečjih igara za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za decu, Nagrada Žirija dečje kritike &bdquo;Dositejevo pero&ldquo;, Nagrada &bdquo;Momčilo Tešić&ldquo;, Nagrada &bdquo;Knjaževačko zlatno runo&ldquo; za doprinos stvaralaštvu za decu i razigranom detinjstvu, Nagrada &bdquo;Zlatni ključić&ldquo; 50. Festivala poezije Smederevska pesnička jesen, Povelja &bdquo;Naisa&ldquo; 13. Medijana festivala dečjeg stvaralaštva i stvaralaštva za decu, Plaketa &bdquo;Zlatna bulka&ldquo; 29. Međunarodnog festivala pesnika za decu u Crvenki za ukupan doprinos stvaralaštvu za decu, Nagrada &bdquo;Zlatno Gašino pero&ldquo; 35. Međunarodnog festivala humora za decu u Lazarevcu, za doprinos vedrom duhu detinjstva. U časopisu Vukove zadužbine <em>Danica za mlade</em> je 2019. proglašen za ličnost godine, a 2021. u Republici Srpskoj proglašen je za &bdquo;Princa Dječijeg carstva&ldquo; &ndash; za životno delo i doprinos dečjem stvaralaštvu.</p>

Slika Đorđe Lebović

Đorđe Lebović

<p style="text-align: justify">Đorđe Lebović (Sombor, 1928 &ndash; Beograd, 2004), pisac i dramatičar, detinjstvo je proveo u čestim selidbama i prilagođavanju na novu okolinu, najviše u Somboru i Zagrebu, usled razvoda roditelja i složene porodične situacije. Njegov osetljiv dečački karakter oblikovalo je apokaliptično vreme &bdquo;Velikog Sunovrata&ldquo;, kako ga sam naziva, zlo vreme koje se približavalo tokom njegovog odrastanja u krilu jevrejske porodice. Osnovnu školu je pohađao u Somboru i Zagrebu, a sa petnaest godina sa članovima svoje porodice transportovan je u koncentracioni logor Aušvic. <br /> <br /> U logorima Aušvic, Saksenhauzen i Mathauzen proveo je skoro dve godine, do završetka Drugog svetskog rata, i preživeo zahvaljujući, između ostalog, poznavanju nemačkog i mađarskog jezika. Kao pripadnik radne grupe staklorezaca učestvovao je u nacističkom demontiranju Krematorijuma II u Aušvicu, kada su nacisti ubrzano uništavali tragove svog zločina. Po povratku iz logora, Lebović je saznao da je izgubio celu porodicu i ostao bez 40 članova šire i uže familije. <br /> <br /> Završio je gimnaziju u Somboru u skraćenom roku 1947, a potom upisao filozofiju u Beogradu i diplomirao 1951. Za vreme studija radio je kao fizički radnik, nastavnik matematike, prevodilac i humorista, zarađujući za život kao reporter u Radio Beogradu i kolumnista u humorističkom listu &bdquo;Jež&ldquo;. Po završetku studija radi kao novinar u Radio Novom Sadu i kustos Muzeja pozorišne umetnosti u Beogradu, a od 1955. godine kao upravnik Letnje pozornice u Topčideru. Od 1960. godine upravnik je Izložbenog paviljona u Beogradu, a od 1979. direktor Drame u Beogradskom dramskom pozorištu. Godine 1981. odlazi u invalidsku penziju.<br /> <br /> Bio je član Evropskog komiteta &bdquo;Aušvic&ldquo;, nosilac ordena poljske vlade za doprinos idejama mira. <br /> <br /> Đorđe Lebović se javlja u književnosti pričom <em>O ljudima u paklu i paklu u ljudima</em> 1955. godine i novelom <em>Živeti je ponekad visoko</em>, objavljenom u prestižnom časopisu &bdquo;Delo&ldquo; 1956. Sledi drama <em>Nebeski odred</em>, koju je napisao u saradnji sa piscem Aleksandrom Obrenovićem, po mnogima začetak moderne srpske dramaturgije. Drama je prevedena i izvođena na desetak svetskih jezika, a 1957. godine nagrađena Sterijinom nagradom u Novom Sadu. Za dramu <em>Haliluja</em> ponovo osvaja Sterijinu nagradu 1965. godine. Vanrednu Sterijinu nagradu dobiće 1968. za dramu <em>Viktorija</em>. <br /> <br /> Tokom umetničkog delovanja napisao je mnogo radio drama, TV-drama, serija i scenarija za dugometražne igrane filmove. Najviše uspeha među njima imale su drame <em>Svetlosti i senke</em>, <em>Traganje po pepelu</em> (prva nagrada na međunarodnom festivalu radio drama <em>Prix Italia</em>), <em>Vojnik i lutka</em>, <em>Cirkus</em>, <em>Srebrno uže</em>, <em>Pali anđeo</em>, <em>Dolnja zemlja</em>, <em>Ravangrad 1900</em>, <em>Sentandrejska rapsodija</em>, <em>Ponor</em>... Drame su mu štampane i izvođene u Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Rusiji, Bugarskoj, Rumuniji, Italiji, Austriji, Holandiji, Belgiji, Danskoj, Norveškoj, Engleskoj, SAD i Izraelu. <br /> <br /> Od filmova za koje je Đorđe Lebović napisao scenarija najviše uspeha imali su <em>Most</em>, <em>Devojku s Kosmaja</em>, <em>Valter brani Sarajevo</em> i <em>Konvoj za El Šat</em>. <br /> <br /> U rukopisu i rasuti po časopisima ostali su njegovi eseji i desetak novela (<em>Zli umiru vertikalno</em>, <em>Kako je Greko zaradio hleb</em>, <em>Deset vodoravnih crta</em>, <em>Anđeli neće sići sa nebesa</em>, <em>Ako lažem, obesite me, moliću lepo</em>, <em>Sahrana obično počinje popodne</em>, <em>Važan esek</em> i dr.).<br /> <br /> Po izbijanju ratova na tlu bivše Jugoslavije, &bdquo;sa istim predznakom &ndash; tla i krvi&ldquo;, odlučio je da napusti Beograd i sa porodicom se preselio u Izrael 1992. godine. U Srbiju se vratio 2000. i do smrti četiri godine kasnije pisao svoj jedini, autobiografski roman <em>Semper idem</em>, koji je ostao nedovršen.&nbsp;</p>

Slika Goran Milašinović

Goran Milašinović

<p style="text-align: justify">Goran Milašinović (1958, Đakovo) do sada je objavio zbirku pesama <em>Neistraženi bolovi </em>(1989), zajedno sa Živojinom Pavlovićem epistoralni roman <em>Voltin luk </em>(1996), zbirku priča <em>Lekari </em>(2015) i romane: <em>Heraklov greh </em>(1999), <em>Posmatrač mora</em> (2001), <em>Camera obscura</em> (2003), <em>Apsint </em>(2005), <em>Maske Sofije de Montenj</em> (2007), <em>Trougao, kvadrat</em> (2009), <em>Rascepi </em>(2011) i <em>Slučaj Vinča</em> (2017), koji će doživeti filmsku adaptaciju.<br /> <br /> Objavio je i knjigu razgovora sa Milošem Jevtićem <em>Dva srca</em> (2013) u ediciji <em>Razgovori Miloša Jevtića</em>. Živi i radi u Beogradu.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Predrag Mitić</p>

Slika Igor Kolarov

Igor Kolarov

<p style="text-align: justify">Igor Kolarov (1973&ndash;2017) jedan je od najznačajnijih domaćih pisaca za decu i mlade. Objavio je knjige za decu: <em>Hionijine priče</em> (pesme i priče, 2000); <em>Agi i Ema</em> (roman, 2002, nagrada "Politikin Zabavnik"); <em>Priče o skoro svemu</em> (priče, 2005, nagrada "Neven"), <em>Kuća hiljadu maski</em> (roman, 2006; nagrada "Politikin Zabavnik", nagrada "Sima Cucić", nagrada "Mali Princ" za najbolju dečju knjigu u regionu) i druge. Pored navedenih, dobio je i nagradu Zmajevih dečjih igara (2006) za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za mlade, kao i Zlatnu značku Kulturno-prosvetne zajednice Srbije (2009) za stvaralački doprinos u širenju kulture.&nbsp;</p>

Slika Mirjana Bobić Mojsilović

Mirjana Bobić Mojsilović

<p style="text-align: justify">Mirjana Bobić Mojsilović je spisateljica i slikarka. Objavila je romane <em>Dnevnik srpske domaćice</em> (2000), <em>Happy End</em> (2002), <em>Majke mi, bajka</em> (2003), <em>Ono sve što znaš o meni</em> (2005), <em>Tvoj sam</em> (2006), <em>Srce moje</em> (2007), <em>Azbuka mog života</em> (2008), <em>Glad</em> (2009), <em>Gospodin pogrešni</em> (2010), <em>Traži me</em> (2012), <em>Tvoj anđeo čuvar</em> (2016), kratke priče <em>Baba, nemoj ništa da me pitaš</em> (1997) i zbirku poezije <em>Obećao si mi</em> (2016). Autorka je šest pozorišnih komada <em>Suze su O. K</em>., <em>Verica među šljivama</em>, <em>Pozovi M radi užitka</em>, <em>Poslednja šansa</em>, <em>Pogodi ko dolazi na večeru</em>, <em>Svlačenje</em>, koji su izvođeni u Narodnom pozorištu, Ateljeu 212, Kult Teatru, Zvezdara Teatru, Akademiji 28 i na sceni KC &bdquo;Palilula&ldquo;. Dvanaest njenih naslova objavljeno je u Francuskoj, Italiji, Češkoj, Hrvatskoj, Sloveniji i Makedoniji. Autorka je nekoliko samostalnih izložbi slika. Bila je jedan od prvih autora &ndash; samostalnih izdavača u Beogradu. Nekoliko puta je dobila nagradu &bdquo;Zlatni bestseler&ldquo; i dobitnica je &bdquo;Zlatne značke&ldquo; Kulturno-prosvetne zajednice Srbije. Mirjana Bobić Mojsilović je slobodna umetnica i živi u Beogradu.&nbsp;<br /> <br /> Foto:&nbsp;Vukica Mikača</p>

Slika Miroslav Antić

Miroslav Antić

<p style="text-align: justify">Rođen sam 1932. godine u severnom Banatu, u selu Mokrinu, gde sam išao i u osnovnu školu. U gimnaziju sam išao u Kikindi i Pančevu, a studirao u Beogradu. Živim u Novom Sadu. To je čista moja biografija. U stvari, ja svima kažem da pravu biografiju, onakvu kakvu bih želeo, još nemam, i pored toliko knjiga koje sam napisao, slika koje sam izlagao, filmova koje sam snimio, dramskih tekstova, reportaža u novinama... Svakog jutra poželim da počnem jednu odličnu biografiju, koja bi poslužila, ako nikome drugom, bar đacima u školi, jer oni, nažalost, moraju da uče i život pisca.<br /> <br /> Ja bih bio najgori đak, jer ni svoj život nisam naučio. A radio sam svašta. Bio zidarski pomoćnik, fizički radnik u pivari, kubikaš na pristaništu, mornar, pozorišni reditelj, bavio se vodovodom i kanalizacijom, radio kompresorima, obrađivao drvo, umem da napravim krov, glumio u jednom lutkarskom pozorištu, čak i pravio lutke, vodio televizijske emisije, bio konferansije...<br /> <br /> Imam i neke nagrade i priznanja. Dve &bdquo;Nevenove&ldquo;. Jednu za životno delo u poeziji za decu. &bdquo;Goranovu nagradu&ldquo;. &bdquo;Nagradu Sterijinog pozorišta&ldquo;. &bdquo;Zlatnu arenu za filmski scenario&ldquo;. &bdquo;Nagradu oslobođenja Vojvodine&ldquo;. &bdquo;Sedmojulsku nagradu Srbije&ldquo;. Nosilac sam ordena zasluga za narod. Neko bi od svega toga mogao da napiše bezbroj stranica. Recimo: uređivao list &bdquo;Ritam&ldquo; ili uređivao Zmajev &bdquo;Neven&ldquo;... <br /> <br /> Najviše bih voleo da sami izmislite moju biografiju. Onda ću imati mnogo raznih života i biti najživlji među živima. Ostalo, što nije za najavu pisca, nego za šaputanje, rekao sam u pesmi &bdquo;In Memoriam&ldquo;. I u svim ostalim svojim pesmama.</p>

Slika Svetislav Paunović

Svetislav Paunović

<p style="text-align: justify">Svetislav Paunović (1934&ndash;2014) radio je u Institutu Boris Kidrič u Vinči i Vojno-tehničkom institutu u Beogradu. Bio je asistent za predmet <em>Teorija električnih kola</em> na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Godine 1968. odlazi u Kanadu gde je kao asistent radio na Torontskom univerzitetu <em>Sent Džordž</em> i Koledžu <em>Ranimed</em>. Od 1971. radi u ETŠ <em>Nikola Tesla</em> u Beogradu. Na Višu elektrotehničku školu u Beogradu prelazi 1977. i tu ostaje do penzionisanja (2000). Od 1994. bio je šef katedre za elektroniku. Objavio je više stručnih radova iz oblasti analize i sinteze električnih kola, kao i rad <em>Sinteza jedne specijalne klase električnih mreža sa N pristupa</em>, koji je 1988. godine primljen od strane Srpske akademije nauke i umetnosti u Beogradu. Knjige: <em>Osnovi elektronike</em> (izdanje VETŠ u Beogradu, 1989); <em>Elektronika I </em>(pet izdanja VETŠ u Beogradu, 1996); <em>Zbirka rešenih zadataka iz elektronike I </em>(pet izdanja VETŠ u Beogradu, 1996); <em>Analiza kola i signala</em> (dva izdanja VETŠ u Beogradu, 1998); <em>Zbirka rešenih ispitnih zadataka iz analize kola i signala</em> (dva izdanja VETŠ u Beogradu, 1999) itd.&nbsp;</p>

Slika Vladika Grigorije

Vladika Grigorije

<p style="text-align: justify">Grigorije (svetovno Mladen Durić), rođen 1967. u Varešu, episkop je Srpske pravoslavne crkve, doktor teoloških nauka i pisac.<br /> <br /> Kao srednjoškolac je 1985. iz zavičajne Planinice, s ruba srednjobosanskog industrijskog kruga, prešao u Beograd, gde je maturirao na Bogosloviji 1989, diplomirao na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu 1994, te na Beogradskom univerzitetu 2014. stekao doktorat tezom o relacionoj ontologiji Jovana Zizjulasa.<br /> <br /> Istaknuti je pripadnik pobunjenog studentskog naraštaja koji je u Beogradu 1992. tražio društvene promjene i protivio se ratu, kada i odlazi u manastir. Kao monah deluje s episkopom zahumsko-hercegovačkim i primorskim Atanasijem, uglavnom u manastiru Tvrdoš, gde je iguman pa arhimandrit, i gde pomaže u čuvanju i održanju zajednice zahvaćene ratom. Vladika Atanasije predlaže ga za svog naslednika, te je 1999. uveden u episkopski tron, s kojeg 2018. prelazi za episkopa dizeldolfskog i sve Nemačke.&nbsp;Na osnovu odluka majskog Sabora 2024. o novim titulama srpskih arhijereja dobio je zvanje arhiepiskopa diseldorfsko-berlinskog i mitropolita nemačkog.<br /> <br /> Celina njegova duhovnog, arhipastirskog, stručnog i javnog rada povezana je snažnom upućenošću na kulturu razumevanja i dijaloga, razumljive i održive vrednosti života pojedinca i zajednice, čime je stekao poverenje i glas istaknute figure čije se poruke uzimaju u obzir i preko granice tradicije iz koje nastupa i u kojoj je ukorenjen.<br /> <br /> U nizu pojedinačnih stručnih i publicističkih prinosa, medijske dostupnosti i knjiga, izdvaja se nekoliko naslova od književnog značaja. Monografija <em>Biti sa drugim</em> (2018) više je od teološkog traktata, pokušaj razumevanja sveta na način da se &bdquo;zlatna nit&ldquo; uklopi a ne tek pronađe. U knjizi <em>Gledajmo se u oči</em> (2019) u razgovornoj se formi postavljaju pitanja biografije i pomirenja, crkve i društva, prevladavanja podela i slobode izbora kao pretpostavke okupljanja. Utisak da sve o čemu govori dolazi iz jezika potvrđen je zbirkom priča <em>Preko praga</em> (2017), u kojoj se narator povlači a lepotu sveta za koju treba izdržati rastvaraju likovi, bilo da je reč o lopti, smehu, vozovima ili brigama, i svetlost je prelomljena mimo monološkog okulara. Najzad, precizno i odmereno, škrtim a poetičnim slogom sročio je fragmentarnu sagu o maloj ali hrabroj zajednici koja brani svoje vekovno ognjište, alegoriju o malom čoveku na udaru pošasti rata koja se kristalizovala u odu Planinici, predelu nestvarne lepote, i čovekovoj spremnosti na velike odluke i dela &ndash; u roman <em>Nebeska dvorišta</em> (2022).<br /> <br /> Vladika Grigorije tako je pokazao da se i u modernom svetu sveštenici mogu uspešno upustiti u projektovanje književnih svetova.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x