Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima
Uskoro će se na knjižarskim policama naći četvrto izdanje romana „Ruski konzul“ Vuka Draškovića i knjige „Gorka pilula“ Pavla Zelića. Roman „Ruski konzul“ najlepša je i najbolnija priča o Kosovu. Potpomognut darom i instinktom vrsnog pripovedača i naratora, Drašković piše roman s jednim ciljem – da ukaže na prećutane i surove istorijske istine, u kojima je srpski narod trpeo nezamislive torture. A knjiga Pavla Zelića „Gorka pilula“ postavlja pitanje: ko su pravi gospodari našeg zdravlja? Farmaceuti i lekari ili neko mnogo moćniji, skriven iza korporativnih fasada, čija ruka oblikuje sudbinu čovečanstva? Autor nas vodi kroz tajne hodnike farmaceutske industrije, razotkrivajući zločine koji su ostavili neizbrisiv trag u istoriji, ali i u našim životima.
Neverovatan uspeh doživeo je novi roman Bojana Ljubenovića „Otac“, pa je za manje od mesec dana u štampi drugo izdanje knjige. „Otac“ je uzbudljiva, duhovita i duboko emotivna priča o raspadu jedne velike države, ali pre svega dinamična storija o Đorđu Kovaču, četrdesetogodišnjaku čiji se život okreće naglavačke kada jednog sasvim običnog dana na njegova vrata zazvoni nepoznati čovek u kaputu i sa kačketom na glavi.
Drugo izdanje doživeće i romani „Tko je taj čovjek?“ Borisa Dežulovića i „Savršeno sećanje na smrt“ Radoslava Petkovića. „Tko je taj čovjek?“ je uzbudljiv roman o Pivničkom puču u Minhenu 1923. i presudnom istorijskom trenutku kada se Hitler još mogao zaustaviti. Dežulović ispisuje remek-delo postmoderne pripovedne veštine, uzbudljivo i bolno aktuelno, jer je roman prožet i problemima današnjice, kao što su propast demokratije, lažne vesti, populizam, nasilje. „Savršeno sećanje na smrt“, remek-delo novije srpske književnosti, okultni je triler iz vremena pada Konstantinopolja. Petkovićev roman o poslednjim danima Vizantije objedinjuje poigravanje pisca istorijom, religijom i magijom, pružajući uverljivu predstavu i duhovne i geografske mape odumirućeg Carstva.
<p style="text-align: justify">Bojan Ljubenović<br />
Rođen 1972. godine u Beogradu.<br />
Uređuje rubriku TRN u „Večernjim novostima“.<br />
<br />
Objavio:<br />
<br />
<em>Pisma iz Beograda</em>, aforizmi, 1998. <br />
<em>Pocepani suncobran</em>, aforizmi o deci 2002. <br />
<em>Beograd, live</em>, aforizmi o Beogradu 2006. <br />
Zastupljen je u zbirci kratkih antiratnih priča <em>Legenda za upućene</em> (B92, 1992. god)<br />
Koautor knjige <em>Metafore dr Zorana Đinđića</em>, 2004. <br />
<em>Triput sečem i opet kratko</em>, satirične priče 2009.<br />
<em>Smejalice</em>, aforizmi za decu i detinjaste 2012. <br />
<em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi 2013.<br />
<em>Pisma iz Srbije</em>, 2014.<br />
<em>Trn u oku</em>, politički aforizmi, 2015.<br />
<em>Knjiga za zaljubljene dečake</em>, <em>Knjiga za zaljubljene devojčice</em>, 2015.<br />
<em>Crvena zvezda, moj fudbalski klub</em>, <em>Partizan, moj fudbalski klu</em>b, 2016.<br />
<em>Uki, mali fudbaler</em>, roman za decu, 2017.<br />
<em>Luna, mala teniserka</em>, roman za decu, 2017.<br />
<em>Vuk, mali glumac</em>, roman za decu, 2017.<br />
<em>Zanimljivi bukvar sa istorijskom čitankom za decu u rasejanju</em>, 2018.<br />
<em>Ljubav za poneti</em>, aforizmi o ljubavi, dopunjeno izdanje, 2018.<br />
<em>Naši fudbaleri na Mundijalima</em>, sportska knjiga za decu , 2018. <br />
<br />
Nagrade:<br />
<br />
„Mladi jež“ 2000., za najboljeg mladog satiričara Jugoslavije.<br />
Prva nagrada 2007., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br />
„Vladimir Bulatović VIB“ 2007., nagrada lista Politika za doprinos srpskoj satiri.<br />
Prva nagrada 2008., za najbolju kratku priču na Šabačkoj čivijadi.<br />
„Jovan Hadži Kostić“ 2009., nagrada lista Večernje novosti za novinsku satiru.<br />
Treća nagrada 2010., za aforizme na Šabačkoj čivijadi.<br />
„Radoje Domanović“ 2010., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Triput sečem i opet kratko</em>.<br />
„Vuko Bezarević“ 2013., nagrada za najbolju satiričnu priču na Festivalu u Pljevljima (Crna Gora).<br />
„Letnji erski kabare“, Čajetina 2013., prva nagrada za dečje aforizme.<br />
„Dragiša Kašiković“ 2014., za satirično stvaralaštvo.<br />
Treća nagrada 2014., za satiričnu priču na Šabačkoj čivijadi.<br />
„Tipar“ 2015., nagrada za najbolju satiričnu knjigu na prostoru bivše Jugoslavije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>, Festival u Pljevljima, Crna Gora.<br />
„Radoje Domanović“ 2015., nagrada Udruženja književnika Srbije za knjigu <em>Pisma iz Srbije</em>.<br />
„Interfer“ 2017., nagrada za novinsku reportažu na Internacionalnom festivalu novinskih reportaža.<br />
„Zlatna značka“ 2018. Kulturno-prosvetne zajednice Srbije</p>
<p style="text-align: justify">Boris Dežulović rođen je 20. novembra 1964. u Splitu.<br />
<br />
Karijeru u novinarstvu započeo je 1977. kao vlasnik i urednik <em>Đulabija</em>, nedeljnika 7a razreda Osnovne škole „Bruno Ivanović“ u Splitu, i <em>Glasila razredne ćelije</em>, časopisa I27 razreda splitske Srednje škole „Ante Jonić“, te istraživački novinar <em>Građevinara</em>, lista Srednje građevinske škole „Ćiro Gamulin“, gde je doživeo prvi susret s cenzurom i zabranu teksta o korupciji u upravi škole. Nakon kraćih izleta u nogomet, veslanje, ragbi, rokenrol, alternativno kazalište, strip, drogu i sitni kriminal, sredinom osamdesetih postaje grafički urednik u splitskoj <em>Omladinskoj iskri</em> i urednik satiričkog priloga <em>Le Spizd</em>. Od 1990. radi kao novinar <em>Nedjeljne Dalmacije</em>, te ratni reporter i komentator <em>Slobodne Dalmacije</em>.<br />
<br />
Od 1988. zajedno s Viktorom Ivančićem i Predragom Lucićem u <em>Nedjeljnoj</em>, odnosno <em>Slobodnoj Dalmaciji</em>, uređuje satirički podlistak <em>Feral Tribune,</em> koji nakon HDZ-ovog preuzimanja splitske novinske kuće 1993. izdvajaju i utemeljuju kao nezavisni satiričko-politički nedeljnik. Krajem 1999. napušta <em>Feral </em>i postaje kolumnista <em>Globusa</em>, te saradnik ostalih izdanja <em>Europa Press Holdinga</em>, odakle odlazi nakon otkazivanja saradnje u <em>Slobodnoj Dalmaciji</em> 2015. godine. Danas radi za <em>Novosti</em>, nedeljnik <em>Srpskog narodnog vijeća</em>.<br />
<br />
Dugogodišnji je redovni kolumnista ljubljanskog <em>Dnevnika</em> i portala N1, te stalni ili povremeni saradnik brojnih hrvatskih, srpskih i bosanskohercegovačkih medija. U izboru Hrvatskog novinarskog društva 2004. proglašen je novinarom godine, a 2014. u Londonu je dobio i <em>European Press Award</em> za najbolji novinski komentar.<br />
<br />
Koautor je brojnih proznih zbirki i monografija, i autor scenarija za dokumentarni film Jasmile Žbanić <em>Dnevnik graditelja</em> (2007) o rekonstrukciji mostarskog Starog mosta. S pjesničko-satiričkim kabareom <em>Melodije Bljeska i Oluje</em> zajedno s Predragom Lucićem deset je godina, od 2007. do 2017, nastupao po gradovima i selima bivše Jugoslavije, te sadašnje Švedske, Norveške, Nemačke, Belgije i Luksemburga.<br />
<br />
S Lucićem je 1999. u Biblioteci <em>Feral Tribune</em> uredio i <em>Antologiju suvremene hrvatske gluposti</em>, a objavio je još romane <em>Christkind</em> (2003) – za koji je dobio nagradu <em>Jutarnjeg lista</em> za najbolje prozno delo godine – i <em>Jebo sad hiljadu dinara </em>(2005), pesničku zbirku <em>Pjesme iz Lore</em> (2005) i zbirku priča <em>Poglavnikova bakterija</em> (2007), izbore kolumni <em>Ugovor s đavlom </em>(2008), <em>Crveno i crno</em> (2010), <em>Zločin i kazna</em> (2010), <em>Rat i mir</em> (2012) i <em>U potrazi za izgubljenim vremenom</em> (2013), knjigu intervjua <em>Razgovori sa Smojom</em> (2015), te zbirke eseja <em>Diego Armando i sedam patuljaka</em> (2011) i <em>Summa Atheologiae: Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg</em> (2019).<br />
<br />
Knjige, pripovetke, pesme i eseji prevođeni su mu na nemački, italijanski, francuski, engleski, grčki, poljski, ukrajinski, slovenski i makedonski jezik.<br />
<br />
Živi i radi u jednom malom ribarskom selu između Trsta i Dubrovnika gde ilegalno peče rakiju, lovi ribu i povremeno zapisuje stvari. <br />
<br />
Foto: Tanja Draškić Savić</p>
<p style="text-align: justify">Pavle Zelić (1979, Beograd), pisac, scenarista i vodeći zdravstveni ekspert u Srbiji i inostranstvu.<br />
<br />
Objavio je preko 40 priča u svim relevantnim književnim i popularnim časopisima u Srbiji, kao i u brojnim antologijama u zemlji i regionu. Plodan i kao autor kritika i eseja za štampane i onlajn časopise, ostvaren i kao urednik i vredan predavač i aktivista u kulturi uopšte.<br />
<br />
Kao jednom od pobednika na konkursu Matice srpske za ediciju Prva knjiga, 2009. godine objavljena mu je zbirka priča <em>Poslednja velika avantura</em>, nakon čega je 2013. izdao zapažen roman <em>Peščana hronika</em> za Lagunu (dva izdanja).<br />
<br />
Piše i scenarija za stripove, među kojima se izdvaja serijal grafičkih novela <em>Družina Dardaneli</em>, koji je ilustrovao Dragan Paunović (System comics, 2011, 2016) i edukativni interaktivni strip <em>Lana Tafi</em> (Savet Evrope, 2015). Njegovi filmski scenariji – adaptacije sopstvene kratke proze, a pre svega romana – dobili su izuzetnu podršku na državnim konkursima za produkciju u zemlji i regionu od 2017. godine i dalje se razvijaju.<br />
<br />
Priče i stripovi Pavla Zelića prevedeni su na preko deset svetskih jezika.<br />
<br />
Nagrađen je više puta za književni, scenaristički i kritičarski rad.<br />
<br />
Živi, radi i stvara u Beogradu.</p>
<p style="text-align: justify">Radoslav Petković rođen je 1953. godine u Beogradu.<br />
<br />
Objavio je romane: <em>Put u Dvigrad</em> (1979, Nagrada „Miloš Crnjanski“), <em>Zapisi iz godine jagoda</em> (1983), <em>Senke na zidu</em> (1985), <em>Sudbina i komentari</em> (1993, nagrade: „Meša Selimović“ i „Borbina nagrada“ za najbolju knjigu godine, NIN-ova nagrada za najbolji roman godine) i <em>Savršeno sećanje na smrt</em> (2008, nagrada „Borisav Stanković“); knjige priča: <em>Izveštaj o kugi</em> (1989, „Andrićeva nagrada“) i <em>Čovek koji je živeo u snovima</em> (1998, „Vitalova nagrada“ za knjigu godine); i knjige esejističke proze <em>Ogled o mački</em> (1995), <em>O Mikelanđelu govoreći</em> (2006), <em>Vizantijski internet </em>(2007), <em>Upotreba vilenjaka</em> (2008) i i <em>Događaj godine</em> (2010).<br />
<br />
Dela Radoslava Petkovića prevođena su na engleski, francuski, nemački, grčki, mađarski, bugarski, slovenački, slovački i makedonski jezik.<br />
<br />
Prevodio je sa engleskog Čestertona, Tolkina, Defoa i Stivensona.<br />
<br />
Priče Radoslava Petkovića nalaze se u više antologija objavljenih u zemlji i inostranstvu.<br />
<br />
Živeo je i radio u Novom Sadu. Preminuo je 2024. godine.</p>
<p style="text-align: justify">Vuk Drašković (1946, Međa kod Žitišta), pisac, političar, osnivač i predsednik Srpskog pokreta obnove. Po završenim studijama prava u Beogradu 1968, radio kao novinar u Tanjugu i dopisnik iz afričkih zemalja. Od 1980. posvetio se književnosti, a od kraja 80-ih godina do danas je i politički angažovan.<br />
<br />
Osnovao je stranku Srpski pokret obnove 1990. godine i bio najsnažniji i najuticajniji predstavnik opozicije i protivnik režima Slobodana Miloševića u poslednjoj deceniji XX veka, zbog čega je više puta, sa suprugom Danicom, zatvaran i izlagan policijskoj torturi, a nekoliko puta bio je i meta atentata kriminalizovanih struktura državne bezbednosti.<br />
<br />
Objavio je romane Sudija (1981), Nož (1982, ekranizovan 1999), Molitva (1985), Ruski konzul (1988), Noć đenerala (1994), Doktor Aron (2009), Via Romana (2012), Tamo daleko (2013), Isusovi memoari (2015, i iste godine u prevodu na engleski The Memoirs of Jesus), Ko je ubio Katarinu (2017), Aleksandar od Jugoslavije (2018), I grob i rob (2020), Monah Hokaj (2023); autobiografsku prozu Meta (2007); knjige eseja Ja, malograđanin (1981), Odgovori (1987), Koekude, Srbijo (1989), Podsećanja (2001), te knjige govora, intervjua i članaka Sve moje izdaje (1992), Isečci vremena (2016). Autobiografiju Ožiljci života objavio je 2022. godine.<br />
<br />
Njegove knjige prevođene su na bugarski, češki, engleski, francuski, grčki, italijanski, poljski, rumunski, ruski, španski, turski i ukrajinski jezik, a svi romani su mu bili bestseleri i u srpskim i u jugoslovenskim okvirima.<br />
<br />
Romani Nož, Aleksandar od Jugoslavije i Ruski konzul su ekranizovani.</p>
Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!
Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!
E-mail adresa je obavezna
Da biste osigurali da su vaši podaci o nalogu ažurirani, molimo vas da potvrdite e-mail adresu koju želite da koristite za prijavu i obaveštenja o nalogu.