Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Nova izdanja domaćih autora

U prodaji će se uskoro naći jedanaesto izdanje knjige „Fajront u Sarajevu“ Dr Neleta Karajlića. To je teško, pomalo bolno, svakako setno prebiranje po uspomenama jednog od Sarajlija koje su taj grad u Titovoj Jugoslaviji učinile posebnim. Ovo je njegova priča, iskrena, duhovita, priča bez koje predratno Sarajevo – grad raje i papaka – nije moguće razumeti do kraja. U tom kazivanju Nele je sanjar o sunčanoj strani ulice, naivac, žrtva, vizija koja hoda, nepresušni izvor ideja, hrpa straha.

Knjiga „Teorija zavere II nivo: Titova kletva“ Dejana Lučića doživeće osmo izdanje. Pred čitaocima je uzbudljivo ispričana istorija, u formi dokumentarnog trilera, koja otkriva veze između na prvi pogled nepovezanih aktera – pape, austrougarskog cara, britanske tajne službe, Vinstona Čerčila, Staljina, šefa sovjetske tajne službe Berija, Aleksandra Rankovića, Krcuna, Dolanca, Tapija, Franja Tuđmana, šefa „Obraza“ Nebojše Krstića i, naravno, agenata smrti, koji dolaze iz Evropske unije. Tanka nit koja sve to povezuje je Josip Broz Tito...

Na policama knjižara uskoro će biti šesto izdanje knjige Borislava Pekića „Kako upokojiti vampira“. Dr Konrad Rutkowski, nakon posete jednom dalmatinskom gradiću, pokušava da opravda svoje postupke kada je, kao SS oficir za vreme II svetskog rata, poslao jednog nevinog gradskog činovnika na vešala i na smrt pretukao jednog zatvorenika. Posle dvadeset i dve godine proganjaju ga aveti prošlosti i on u pismima pokušava da istraži korene zla u sebi i oko sebe i pronađe onu tanku granicu preko koje čovek prelazi u nečoveka.

U štampi je peto izdanje romana „Knjiga uspomena“ iz trilogije „Kazna za greh“ Jelene Bačić Alimpić. Kao izuzetno talentovana učenica sa najboljim ocenama, Emilija po preporuci profesora Kostića dolazi na Bečki univerzitet. Njen mentor je jedan od vodećih intelektualaca naučne elite s početka tridesetih godina prošlog veka. Franc Nojbauer u svojoj višedecenijskoj karijeri konačno sreće studenta vrednog divljenja i odlučuje da mu Emilija postane asistent. Mlada žena koja se uspinje društvenom lestvicom živi svoj san. Istovremeno, na imanju Ercegovih, u srcu vojvođanske ravnice, živote njenih siromašnih roditelja i grofovske porodice prepliću nepredvidive niti sudbine.

Četvrto izdanje knjige „Blago cara Radovana“ Jovana Dučića uskoro će se naći u knjižarama širom zemlje. Ovaj klasik srpske književnosti je knjiga mudrosti i lepote velikog srpskog pesnika. To je riznica poetičnih filozofskih razmatranja o sudbinskim temama koje zaokupljaju svakog čoveka, izvor znanja i životnog nadahnuća. Reč je o knjizi koja generacije čitalaca podstiče na razmišljanje, pruža podršku u teškim trenucima i pomaže svakome ko uroni u njene redove da lakše pronađe svoj put.

U prodaji će se uskoro naći i treće izdanje knjige za decu „Beogradska mumija“ Branka Miloradovića. Ogi je sin arheologa i radoznali dečak koga zanima mumija koja se nalazi u Beogradu, a koja krije tajnu staru više od dve hiljade godina. Ognjen ne može više da izdrži. Šta će se desiti kada otvori sarkofag? Ova magična avantura nas vodi na neverovatno putovanje kroz vreme, na kojem Ogi ima zadatak da ispravi nepravde iz prošlosti, ali i da reši veliki problem u svom životu.

U knjizi „Zlatno runo – V tom“ autor Borislav Pekić nam oživljava porodicu Njegovan, u istorijskim sunovratima i značajnim događajima od antičkih vremena, preko Sulejmana Veličanstvenog, do Drugog svetskog rata. Kroz ovaj roman, on nas vodi do krajnje mitske metafore, plovidbe Argonauta na Istok, po zlatno runo Života. U štampi je drugo izdanje ove knjige.

Drugo izdanje doživeće i knjiga „Kuća hiljadu maski“ Igora Kolarova. To je briljantan roman, satkan od originalnih poetskih crtica od kojih je sačinjena tanka linija života između igre i samoće. Devojčica Efi odrasta bez roditelja i živi kod tetke. Ali stvarnost ima mnoga lica... i mnoge maske.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Borislav Pekić

Borislav Pekić

<p style="text-align: justify">Borislav Pekić, jedan od najznačajnijih pisaca srpske književnosti XX veka, romansijer, dramski pisac i filmski scenarista, rođen je 4. februara 1930. godine u Podgorici. Detinjstvo je proveo u Podgorici, Novom Bečeju, Mrkonjić-Gradu, Kninu, Cetinju i Bavaništu u Banatu. Od 1945. godine je u Beogradu, gde je pohađao Treću mušku gimnaziju i maturirao 1948. godine. Te iste godine osuđen je na petnaest godina strogog zatvora sa prinudnim radom i gubitkom građanskih prava od deset godina kao pripadnik, tada ilegalnog, Saveza demokratske omladine Jugoslavije. Na izdržavanju kazne je bio u KPD Sremska Mitrovica i KPD Niš. Pomilovan je 1953. godine, pošto je proveo pet godina u zatvoru. <br /> <br /> Studirao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Godine 1958. oženio se arhitektom Ljiljanom Glišić, sestričinom dr Milana Stojadinovića. Te godine je dobio prvu nagradu na anonimnom konkursu za originalni scenario, koji je raspisao &bdquo;Lovćen film&ldquo;. Godine 1959. počinje da radi kao dramaturg i scenarista za ovu filmsku kuću, a iste godine sa Ljiljanom dobija ćerku Aleksandru. Na početku svog književnog stvaralaštva pisao je scenarija za različita filmska preduzeća. Prema njegovom tekstu &bdquo;Dan četrnaesti&rdquo; snimljen je film koji je 1961. godine predstavljao Jugoslaviju na filmskom festivalu u Kanu. <br /> <br /> Godine 1965. objavljuje svoj prvi roman &bdquo;Vreme čuda&rdquo;. Od tada se posvećuje isključivo pisanju. Piše prozu, pozorišne, radio i televizijske drame. Član je uredništva &bdquo;Književnih novina&rdquo; od 1968. do 1969. godine i saradnik u časopisima &bdquo;Stvaranje&rdquo;, &bdquo;Književnost&rdquo;, &bdquo;Savremenik&rdquo; i &bdquo;Književna reč&rdquo;, kao i u brojnim novinama i dnevnim listovima. Za drugi roman, &bdquo;Hodočašće Arsenija Njegovana&rdquo; (1970), dobija prestižnu Ninovu nagradu za roman godine. Nakon odluke da se sa porodicom privremeno preseli u London 1970. vlasti mu bez obrazloženja oduzimaju pasoš. Posle godinu dana uspeo je da se pridruži porodici u Londonu, ali za jugoslovenske vlasti postaje persona non grata. Kratki roman &bdquo;Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana&rdquo; objavljen je u izdanju &bdquo;Slova ljubve&ldquo; iz Beograda tek 1975. godine (iako je napisan znatno ranije, ali Pekić nije uspeo da pronađe izdavača koji bi se usudio da objavljuje njegova književna dela). <br /> <br /> Rukopis sotije &bdquo;Kako upokojiti vampira&rdquo; izabran je na anonimnom književnom konkursu Udruženih izdavača i štampan 1977. godine. Sledi kratak roman &bdquo;Odbrana i poslednji dani&rdquo; (1977). Njegovo kapitalno delo, saga-fantazmagorija &bdquo;Zlatno runo&rdquo;, objavljuje se u sedam tomova (1978&ndash;1986), za koje Pekić 1987. godine dobija &bdquo;Njegoševu nagradu&ldquo;. Prema mišljenju žirija Televizije Srbije, ovaj roman je ušao u izbor deset najboljih romana napisanih na srpskom jeziku od 1982. do 1992. godine. <br /> <br /> Žanr-romanom &bdquo;Besnilo&rdquo; (1983), svojevrsnom apokaliptičkom vizijom sveta u kojem živimo, Pekić je odstupio iz istorijske tematike &bdquo;Zlatnog runa&rdquo; i napisao delo sa elementima trilera. Taj roman, zahvaljujući svojoj tematskoj provokativnosti, postao je bestseler i doživeo veliki broj izdanja. Po mišljenu čitalaca, &bdquo;Besnilo&rdquo; je, pored &bdquo;Godina koje su pojeli skakavci&rdquo;, ušlo u selekciju deset najboljih romana u srpskoj književnosti objavljenih od 1982. do 1992. godine. U sledećem, antropološkom romanu 1999, objavljenom 1984, za koji 1985. godine dobija nagradu za naučnu fantastiku, Pekić ostaje na tragu te uzbudljive fantastične utopije. <br /> <br /> Krajem 1984. godine, u izdanju &bdquo;Partizanske knjige&ldquo; iz Beograda, izašla su Pekićeva &bdquo;Odabrana dela&rdquo; u 12 knjiga, za koja je dobio &bdquo;Nagradu Udruženja književnika Srbije&ldquo;. Časopis &bdquo;Književnost&rdquo; dodeljuje mu 1986. godine, povodom četrdesetogodišnjice izlaženja časopisa, specijalnu &bdquo;Povelju&ldquo;. &bdquo;Nolit&ldquo; objavljuje zbirku gotskih priča &bdquo;Novi Jerusalim&rdquo; 1988. godine. Za roman-epos &bdquo;Atlantida&rdquo; (1988) dobija &bdquo;Goranovu nagradu&ldquo;. Autobiografsko- memoarska proza &bdquo;Godine koje su pojeli skakavci&rdquo; (prvi tom) proglašena je za najbolju knjigu u 1987. godini i za kratko vreme doživela tri izdanja. Drugi tom pod istim naslovom dobija 1989. godine nagradu &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo; za memoarsku prozu. Iste godine &bdquo;Srpska književna zadruga&ldquo; objavljuje njegovu fantazmagoriju &bdquo;Argonautika&rdquo;. Povelju &bdquo;Majska rukovanja&ldquo; za izuzetne stvaralačke rezultate na polju književnosti i kulture dobija 1990. od Doma omladine &bdquo;Budo Tomović&ldquo; iz Podgorice. &bdquo;Pisma iz tuđine&rdquo; (1987), &bdquo;Nova pisma iz tuđine&rdquo; (1989, nagrada Sent-Andreje &bdquo;Jakov Ignjatović&ldquo; u Budimpešti 1990. godine) i &bdquo;Poslednja pisma iz tuđine&rdquo; (1991, godišnja nagrada Grafičkog ateljea &bdquo;Dereta&ldquo; za najuspešnije izdanje te godine) spadaju u Pekićev publicistički stvaralački domen. Esejistička proza &bdquo;Sentimentalna povest britanskog carstva&rdquo; objavljena je posthumno 1992. godine i za nju je 1993. dobio Počasnu nagradu BIGZ-a. <br /> <br /> Borislav Pekić je autor i oko trideset dramskih dela za pozorište, radio i televiziju, emitovanih i igranih na našim i stranim radio i televizijskim stanicama i pozorišnim scenama. Pozorišni komad &bdquo;Korešpodencija&rdquo; beleži 300 izvođenja za 24 godine na repertoaru Ateljea 212. Između ostalih dramskih dela izvođena su &bdquo;Generali ili srodstvo po oružju&rdquo; (1972, nagrada za komediju godine na Sterijinom pozorju u Novom Sadu), 189. stepenik (1982, Prva nagrada Radio Zagreba), a povodom &bdquo;Dana Radio televizije Beograd&ldquo; godine 1987. dodeljena mu je diploma za osvojenu prvu nagradu na konkursu u kategoriji radiodramskih emisija. Drami &bdquo;Kako zabavljati gospodina Martina&rdquo; dodeljena je prva nagrada na festivalima u Ohridu i Varni (1990). Sledi godišnja nagrada pozorišta u Kruševcu &bdquo;Kneginja Milica&ldquo; (1991) i iste godine plaketa &bdquo;Pečat&ldquo; Narodnog pozorišta u Beogradu za specijalne zasluge. <br /> <br /> Dela su mu prevođena na engleski, nemački, francuski, italijanski, španski, holandski, poljski, češki, slovački, mađarski, rumunski, retoromanski, makedonski, slovenački, albanski, grčki, švedski i ukrajinski.<br /> <br /> Godine 1990. postaje jedan od osnivača Demokratske stranke, potpredsednik i član Glavnog odbora. Učestvuje u uređivanju prvih brojeva obnovljenog opozicionog lista &bdquo;Demokratija&rdquo;, glasila Demokratske stranke i prvog demokratskog glasa Srbije. <br /> <br /> Pekić je bio dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti od 1985. godine, član Krunskog saveta, potpredsednik Srpskog PEN-centra, član Engleskog PEN-centra, honorarni komentator srpskohrvatske sekcije BBC-ja. Bio je član Udruženja književnika Srbije, član Udruženja filmskih umetnika i član Udruženja dramskih umetnika Srbije. Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević posthumno ga je odlikovao Kraljevskim ordenom dvoglavog belog orla prvog stepena. Septembra 1997. dodeljena mu je Počasna plaketa &bdquo;Jugoslovenskog festivala Mojkovačke filmske jeseni&ldquo; povodom 50. godišnjice jugoslovenskog igranog filma. <br /> <br /> Borislav Pekić je preminuo 2. jula 1992. godine u Londonu. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu. <br /> <br /> Posle njegove smrti u Beogradu je osnovan Fond &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, čiji su osnivači Srpski PEN-centar, Srpska akademija nauka i umetnosti, Ministarstvo kulture, Branko Dragaš, Udruženje književnika Srbije i Ljiljana Pekić, koja je i direktor Fonda. Cilj Fonda je promocija i publikovanje Pekićevih dela, staranje o piščevoj zaostavštini kao i projekti &bdquo;Borislav Pekić našoj deci&ldquo; i godišnja dodela nagrade &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; za književna dela u nastajanju. Fond redovno objavljuje i publikaciju &bdquo;Anali Borislava Pekića&rdquo;. Pisci koji su dobili nagradu Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; za nova dela vremenom su postali afirmisani stvaraoci savremene srpske književnosti. U &bdquo;Analima Borislava Pekića&rdquo; svake godine se štampaju kritike i studije o raznim aspektima Pekićevog stvaranja, kao i odlomci iz romana nagrađenih pisaca i iscrpna Pekićeva bibliografija, koja se svake godine ažurira. <br /> <br /> Nakon piščeve smrti brigu o publikovanju njegovih rukopisa, kako objavljenih tako i onih iz zaostavštine, kao i sajt www.borislavpekic.com, preuzele su njegova supruga Ljiljana Pekić i ćerka Aleksandra Pekić.<br /> <br /> Izdavačka kuća &bdquo;Laguna&ldquo;, prvi put u Pekićevom umetničkom stvaralaštvu, objavljuje njegova celokupna književna dela u 14 knjiga.</p>

Slika Dejan Lučić

Dejan Lučić

<p style="text-align: justify">Dejan Lučić je za mnoge obaveštajni monstrum, koji je desetak godina, pre ruske vojne obaveštajne službe GRU, objavio &bdquo;Plan o obnovi Hazarstana&ldquo; u svojoj knjizi <em>Islamska republika Nemačka</em>! A još 1994, u <em>Vladarima iz senke</em> &ndash; scenario pravljenja države Vojvodine u okviru &bdquo;Operacije Habzburg&ldquo;! O secesiji Kosmeta Lučić je bio nemilosrdno iskren u <em>Tajnama albanske mafije</em>, gde je još 1989. optužio levo krilo CIA-e za izdaju Zapada! <br /> <br /> Dosad je objavio sledeće knjige: <em>Varvarstvo u ime Hristovo</em>, <em>1 </em>i<em> 2</em> (sa prof. dr Dragoljubom Živojinovićem), 1988; <em>Tajne albanske mafije</em>, 1989; <em>Tajne lopovskog znata</em>, 1990; <em>Pavelićev testament</em>, <em>1</em> i <em>2</em>, 1990. i 1991; <em>Vladari iz senke</em>, 1994; <em>Islamska republika Nemačka</em>, <em>1</em> i <em>2</em>, 1999. i 2000; <em>Kraljevstvo Hazara</em>, <em>1</em> i <em>2</em>, 2005. i 2008; <em>Teorija zavere</em>, 2009, <em>Kineska osveta</em> 2011.</p>

Slika Dr Nele Karajlić

Dr Nele Karajlić

<p style="text-align: justify">Dr Nele Karajlić je rođen u Sarajevu 1962. godine kao Nenad Janković. Završio je Drugu sarajevsku gimnaziju, studirao orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. <br /> <br /> Multimedijalni je umetnik koji se bavi muzikom, filmom, televizijom, pozorištem i književnošću. <br /> <br /> Ranih osamdesetih osniva rok grupu <em>Zabranjeno pušenje</em>, koja veoma brzo postaje svejugoslovenski fenomen. U isto vreme radi na Radio Sarajevu, kasnije i na Televiziji, satirično-humorističku emisiju <em>Top lista nadrealista</em>, koja ostavlja dubok trag na celokupnom jugoslovenskom medijskom prostoru. <br /> <br /> Početkom rata u bivšoj Jugoslaviji seli se u Beograd gde sa grupom <em>Zabranjeno pušenje</em> izdaje još jedan album, <em>Ja nisam odavle</em>, sa kojeg je pesma <em>Ženi nam se Vukota</em> u izborima brojnih TV stanica proglašena hitom 20. veka. <br /> <br /> Za Radio-televiziju Srbije 1996. snima humorističku seriju <em>Složna braća</em>. <br /> <br /> Godinu dana kasnije Dr Nele Karajlić sarađuje sa filmskim režiserom i bivšim basistom <em>Zabranjenog pušenja</em>, Emirom Kusturicom, na saundtreku za film <em>Crna mačka, beli mačor</em>, odakle nastaje ideja o osnivanju grupe <em>The No Smoking Orchestra</em>.<br /> <br /> Grupa postaje svetski priznata i nastupa u svim većim gradovima. Dr Nele Karajlić svira u grupi <em>The No Smoking Orchestra</em> sve do 2011. <br /> <br /> U prestižnoj operi <em>Bastilja</em> u Parizu piše libreto i igra u pank operi <em>Dom za vešanje</em> u režiji Emira Kusturice. <br /> <br /> U produkciji Prve televizije 2013. radi na humorističko- -satiričnoj seriji <em>Nadrealna televizija</em>, a samo godinu dana kasnije izdaje i svoj prvi roman <em>Fajront u Sarajevu</em>, koji postaje bestseler ne samo u Srbiji već i u regionu. <br /> <br /> Godine 2016. na sto šezdesetu godišnjicu rođenja Nikole Tesle u Sava centru u Beogradu i Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu postavlja multimedijalni spektakl <em>FBI: Dosije Tesla</em>.</p>

Slika Igor Kolarov

Igor Kolarov

<p style="text-align: justify">Igor Kolarov (1973&ndash;2017) jedan je od najznačajnijih domaćih pisaca za decu i mlade. Objavio je knjige za decu: <em>Hionijine priče</em> (pesme i priče, 2000); <em>Agi i Ema</em> (roman, 2002, nagrada "Politikin Zabavnik"); <em>Priče o skoro svemu</em> (priče, 2005, nagrada "Neven"), <em>Kuća hiljadu maski</em> (roman, 2006; nagrada "Politikin Zabavnik", nagrada "Sima Cucić", nagrada "Mali Princ" za najbolju dečju knjigu u regionu) i druge. Pored navedenih, dobio je i nagradu Zmajevih dečjih igara (2006) za izuzetan stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za mlade, kao i Zlatnu značku Kulturno-prosvetne zajednice Srbije (2009) za stvaralački doprinos u širenju kulture.&nbsp;</p>

Slika Jelena Bačić Alimpić

Jelena Bačić Alimpić

<p style="text-align: justify">Jelena Bačić Alimpić je rođena 1969. godine u Novom Sadu. Školovala se u Karlovačkoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima i na Filozofskom fakultetu u rodnom gradu, na Katedri za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik.<br /> <br /> Radila je kao novinar i autor dokumentarnih televizijskih emisija za JRT mrežu i TV Novi Sad u periodu od 1987. do 1993. godine. Devet godina je bila novinar i urednik u sistemu <em>Color Press Group</em>. Od 2002. godine do kraja 2013. radila je kao novinar, urednik i voditelj na Televiziji Pink. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada za televizijsko stvaralaštvo u zemlji i regionu.<br /> <br /> Autorka je romana <em>Ringišpil</em> (2010), koji je preveden na makedonski, turski, bugarski i slovački jezik, nagrađen <em>Zlatnim Hit liberom</em> i dve godine zaredom proglašavan najčitanijom knjigom domaćeg autora. <em>Ringišpil</em> je objavljen i u luksuznom izdanju, u prestižnoj ediciji <em>Dragulji Lagune</em>, kao jedan od najprodavanijih i najčitanijih romana u istoriji izdavačke kuće Laguna.<br /> <br /> Njen drugi roman, <em>Pismo gospođe Vilme </em>(2012), i treći, <em>Poslednje proleće u Parizu</em> (2014), takođe su postali bestseleri, prevedeni su na makedonski jezik, nagrađeni <em>Zlatnim Hit liberom</em> i proglašeni za najčitanije knjige domaćeg autora u 2012. i 2014. godini. Takođe 2014. godine, Jelena Bačić Alimpić proglašena je za najčitanijeg stranog autora u Makedoniji i za to je dobila priznanje od Matice makedonske.<br /> <br /> U oktobru 2015. godine objavljen je njen četvrti roman <em>Noć kada su došli svatovi</em>, prva knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em>, koja je postavila nove rekorde u prodaji i čitanosti. Prevedena je na makedonski jezik. Druga knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em>, a autorkin peti roman, <em>Knjiga uspomena</em>, objavljena je u februaru 2016. godine, takođe je prevedena na makedonski jezik i zauzela je prvo mesto na listi najčitanijih i najprodavanijih knjiga u 2016. godini. Treća knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em> &ndash; <em>Molitva za oproštaj</em>, autorkin šesti roman, objavljena je u junu 2016. godine. Kao sve knjige iz ove trilogije, ušla je u prvih pet najprodavanijih i najčitanijih knjiga u 2016. godini. Prevedena je na makedonski jezik.<br /> <br /> Njena sedma knjiga <em>Nigde nema te</em>, objavljena u maju 2017. godine, takođe je postala bestseler, prevedena je na makedonski jezik i oborila je rekorde u prodaji i čitanosti u Srbiji i regionu.<br /> <br /> Godine 2018. objavila je još jedan bestseler, roman <em>Kofer iz Berlina</em>. Godine 2019. objavila je knjigu <em>Njegove bele rukavice</em>, a iste godine je njen roman <em>Poslednje proleće u Parizu</em> preveden na francuski jezik.<br /> <br /> Do sada je objavila dvanaest romana, a iz godine u godinu njeni romani su najčitaniji u mreži biblioteka širom Srbije.<br /> <br /> Jelena Bačić Alimpić živi u Novom Sadu kao slobodna umetnica, udata je i majka je dvoje dece, Marka i Dunje.</p>

Slika Jovan Dučić

Jovan Dučić

<p style="text-align: justify">Jovan Dučić rođen je u Trebinju, ali godina i tačan datum nisu ni danas sa sigurnošću utvrđeni. Prema rečima samog književnika, koje možemo smatrati najverodostojnijim, datum je 5. februar 1874. Potiče iz trgovačke porodice, od oca Andrije, koji je već 1875. poginuo u hercegovačkom ustanku, i majke Jovanke, Joke (rođ. Vladislavić).<br /> <br /> Školuje se u Trebinju, Mostaru i Sarajevu, a u Somboru završava tada čuvenu učiteljsku školu. U somborskom listu Golub objavljena mu je prva pesma, &bdquo;Samohrana majka&ldquo;, ispevana pod uticajem Vojislava Ilića. Pesme nastavlja da objavljuje u novosadskom Nevenu, sarajevskoj Bosanskoj vili i cetinjskoj Novoj Zeti. Od 1893. radi kao učitelj u Bjeljini ali zbog patriotske pesme &bdquo;Otadžbina&ldquo; dobija otkaz po odluci Zemaljske vlade u Sarajevu. Ponovo je u Mostaru gde druguje sa pesnikom Aleksom Šantićem i pripovedačem Svetozarom Ćorovićem. Nacionalno i kulturno angažovani u srpskom društvu &bdquo;Gusle&ldquo;, oni 1896. pokreću Zoru, list za zabavu, pouku i književnost. Ambiciozan i željan da upozna svet, Dučić 1899. odlazi u Ženevu na studije književnosti i filozofije.<br /> <br /> Poslednjeg dana devetnaestog veka, 31. decembra 1899, stiže u Pariz. Oduševljen je modernom francuskom poezijom parnasovaca i simbolista koji postaju njegovi pesnički uzori. U izdanju Mostarske Zore izlazi mu prva zbirka pesama Pjesme 1901, a u beogradskom Delu naredne godine objavljuje esej &bdquo;Spomenik Vojislavu&ldquo;, povodom podizanja spomenika pesniku Vojislavu Iliću na Kalemegdanu. Taj tekst u kome obrazlaže svoju pesničku poetiku zasnovanu na idealima parnasovske skladne forme i simbolističke lirske slutnje, postaće program čitave jedne generacije mladih autora, u kojoj, uz Dučića, najvažnije mesto pripada Milanu Rakiću.<br /> <br /> Nakon što je diplomirao u Ženevi, 1907. dolazi u Beograd i postaje pisar u Ministarstvu inostranih dela. Godinu dana potom pojavljuje se njegova druga zbirka, Pesme, u izdanju Srpske književne zadruge. Ispevana u simetričnim dvanestercima, ova knjiga spada među najznačajnija ostvarenja srpskog pesništva a Dučiću donosi veliki ugled i slavu, što je potvrđeno i u znamenitoj Antologiji novije srpske lirike (1911) Bogdana Popovića u kojoj je Dučić ubedljivo vodeći autor, zastupljen sa čak tridet i tri pesme.<br /> <br /> Paralelno se odvija i Dučićeva uspešna diplomatska karijera. Najpre je 1910. postavljen je za atašea srpskog poslanstva u Carigradu da bi iste godine bio premešten u Sofiju. Od 1912. bio je sekretar poslanstva u Rimu, zatim 1914. u Atini pa od 1918. do 1922. savetnik poslanstva u Madridu. Kao delegat pri Ligi naroda u Ženevi boravi 1924, a od 1926. do privremnog penzionisanja naredne godine radi kao otpravnik poslova u Kairu. U to vreme počinje da priprema i svoja sabrana dela čiji se prvi tomovi (Pesme sunca i Pesme ljubavi i smrti) pojavljuju 1929. godine da bi naredne godine izašli i Carski soneti, Plave legende i Gradovi i himere.<br /> <br /> Redovni član Srpske kraljevske akademije postaje 1931. kada se vraća u aktivnu diplomatsku službu, najpre kao otpravnika poslova u Kairu, a potom od 1932. kao poslanik u Budimpešti i Rimu. Od 1937. postavljen je za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora i odlazi na dužnost u Bukurešt. U Madrid stiže 1940. godine a po izbijanju Drugog svetskog rata, preko Lisabona, odlazi u Sjedinjene Države, u grad Gera u Indijani gde će do smrti živeti kod svog rođaka industrijalca Mihaila Dučića.<br /> <br /> Nastavlja književni rad, u Pitsburgu objavljuje monografiju o grofu Savi Vladislaviću (1942) i niz publicističkih rasprava, mahom o političkim i nacionalnim pitanjima. Umire 7. aprila 1943. godine od španske groznice. Na dan sahrane, 9. aprila, u iz štampe izlazi zbirka Lirika u kojoj pesnik vodi veliki lirsko-metafizički dijalog sa Bogom. Dučićevi posmrtni ostaci preneti su kasnije ove godine iz Gere u portu srpskog manastira Sv. Save u Libertvilu, da bi konačno, prema njegovoj testamentarnoj želji, bili preneseni u Trebinje 22. oktobra 2000. godine i uz najviše počasti položeni u kriptu crkve hercegovačke Gračanice na Crkvinama iznad Trebinja.<br /> <br /> Reči istoričara umetnosti Milana Kašanina najbolje sažimaju Dučićev život: &bdquo;Jovan Dučić je, kao čovek, pocrpao iz života sve, kao što je, kao pisac, pocrpao sve iz reči. Nije se mogao pametnije utrošiti jedan život, ni bolje iskoristiti jedan talenat. Ništa nije propustio, niti upropastio. Sa onim što je nosio u sebi, više se nije moglo dati nego što je on dao.&ldquo;<br /> <br /> BIBLIOGRAFIJA PRVIH IZDANjA DUČIĆEVIH KNjIGA<br /> <br /> Pjesme, Izdanje uredništva Zore, Mostar, 1901.<br /> Pesme, Srpska književna zadruga, kolo XVII, knjiga 113, Beograd, 1908.<br /> Plave legende, pesme u prozi, Beograd, 1908.<br /> Pesme, izdanje Svetislava B. Cvijanovića, Beograd, 1911.<br /> Sabrana dela, Biblioteka savremnih jugoslovesnkih pisaca, Narodna prosveta, Beograd, 1929&ndash;1932.<br /> Knj. I Pesme sunca, 1929.<br /> Knj. II Pesme ljubavi i smrti, 1929.<br /> Knj. III Carski soneti, 1930.<br /> Knj. IV Plave legende, 1930.<br /> Knj. V Gradovi i himere, 1930.<br /> Knj. VI Blago cara Radovana, 1932.<br /> Jedan Srbin diplomat na dvoru Petra Velikog i Katarine I: Grof Sava Vladislavić Raguzinski, Amerikanski Srbobran, Pitsburg, 1942.<br /> Lirika, izdanje piščevo, Pitsburg, 1943.<br /> Staza pored puta. Moji saputnici, Srpska narodna odbrana u Americi, Čikago, 1951.<br /> &nbsp;</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x