Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Nova izdanja domaćih autora

Roman „Zavet herojaSlaviše Pavlovića doživeće osmo izdanje. Ovo je priča o porodici, istini, ljubavi i pravdi, zasnovana na istinitim događajima, o herojima koje istorija nije zabeležila. U osvit Kolubarske bitke ostareli Andrija Itanić, pukovnik u penziji, priprema se za poslednju bitku. Izdao ga je sin Milić, kome se gubi svaki trag na granici sa Austrougarskom. Čitava Srbija konačno proslavlja pobedu 1918, a stari pukovnik dobija pismo od sina koji je tokom rata bio zarobljen.

Svojevremeno najčitanija knjiga na našim prostorima, jedna od najtiražnijih knjiga srpske književnosti XX veka, „DorotejDobrila Nenadića je roman na ivici žanra, ni istorijski, ni psihološki, ni polifoni, ni ljubavni, a opet klasik koji kroz više glasova svojih junaka pripoveda o kaluđeru-vidaru u srednjovekovnoj Srbiji, strancu u ovom svetu, koji strada sa svoje dobrote i čiste ljubavi. U štampi je sedmo izdanje.

Na knjižarskim policama naći će se i peto izdanje knjige „Pogledaj što je mačka donijelaAnta Tomića. Autor na originalan način progovara o svakodnevici, ukazuje na nepravdu, ali i ideju da život vrlo često ne pita, nego samo servira, baš poput mačke koja svom vlasniku ponekad pred noge donese neželjeni plen.

U knjižarama će se uskoro naći nova izdanja romana „Zlatno runo“ Borislava Pekića. „Zlatno runo“ obeležava čitavu jednu istorijsku epohu i stoji u samom vrhu književnosti napisane na srpskom jeziku u drugoj polovini XX veka. Roman je ostvaren kao ciklus od sedam velikih samostalnih delova, koji su iznutra povezani porodičnom sudbinom balkanskih Cincara, pomešanih sa srpskom građanskom klasom u njenom usponu u raspadanju. Uskoro će biti štampano peto izdanje trećeg i četvrto izdanje sedmog dela ove sage.

Knjiga „Kultura konfliktaVlade Ilića nam može pomoći da konflikt shvatimo kao mogućnost za sopstveni razvoj i uspostavljanje autentičnog odnosa sa drugima. Ova knjiga otvara pitanje ne samo genetskih zapisa u nama nego i naše sposobnosti da se svojom svesnošću, preko izvesnih zasad nedokučivih energetskih polja, uključimo u energetske konflikte predaka. U štampi je peto izdanje.

Roman „Ljudi bez grobovaEnesa Halilovića, ovenčan Vitalovom nagradom za 2020. godinu, doživeće četvrto izdanje. Sve počinje od ljubavi: mladić je zavoleo devojku, ali prosci su već došli kod njenog oca. Devojka nije mogla da pogazi očevu reč, a zaljubljeni mladić nije podneo gubitak. Zaljubljen i povređen, puškom je delio pravdu-nepravdu. Odmetnuo se i potera za njim trajala je 47 dana.

Pričama iz knjige „Unutrašnje dvorišteGoran Petrović uverljivo je omeđio svoj razuđeni pripovedački prostor. Njegovi književni junaci oblikuju jedan čudesan, sanjani svet – sused iz zgrade pretvara se u anđela, grupa prijatelja koja tajno ulazi u jedan pejzaž akvarela, likovi koji skidaju kolutove dima sa zidova i nameštaja, koračaju lebdeći iznad zemlje, bojadišu Feniksov pepeo, daju lekcije uvažavanja ili se bave iskopavanjem sreće... U štampi je treće izdanje ove knjige.

Uzbudljiv roman koji tačno opisuje trenutak u kome se nalazi današnje društvo, a u njemu se sreću Raskoljnikov i Jovanka Orleanka 21. veka, „Dolazak matadoraBranka Rosića doživeće drugo izdanje. Dva beogradska hazardera smelo i srčano stupaju u savremenu koridu gde će ih dočekati niski udarci. Između trilera i drame, novi roman Branka Rosića cepti od žestine karakteristične za aktuelan trenutak.

Knjiga koja je pred čitaocima nije bajka, iako u sebi ima mnogo bajkovitog. Nije ni enciklopedija pojmova, ni rečnik svega što krije živopisna mitologija naših slovenskih predaka. Ona ne pokušava da bude ni naučna, ni istorijska, ni kompletna studija, već samo jednostavno i svima prijemčivo delo nastalo iz ljubavi – stoji kao Slovo na početku knjige „Slovenska mitologijaNenada Gajića. U štampi je drugo latinično izdanje.

Knjigu „Još nam samo ale faleLjubivoja Ršumovića sa ilustracijama Dušana Petričića volele su, čitale, nad njom jele i sa njom spavale generacije dece. Zašto i vaše dete ne bi imalo svoju omiljenu alu? U štampi je treće izdanje.

Dušan Radović je pisao za mnoge medije: radio, televiziju, film, pozorište, a „Plavi žaket“ je zbrika priča i pesama iz tog opusa. Ako volite izazovne i neuobičajene prikaze složenosti ljudskih osećanja, onda su ove priče i pesme jednostavno nezaobilazne. U štampi je drugo izdanje.

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Ante Tomić

Ante Tomić

<p style="text-align: justify">Ante Tomić (1970, Split) studije filozofije i sociologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Objavio je romane <em>Što je muškarac bez brkova</em> (2000, adaptiran za pozorište; snimljen film 2005. u rečiji Hrvoja Hribara), <em>Ništa nas ne smije iznenaditi</em>, (2003, adaptiran za pozorište; snimljen film <em>Karaula</em>, u režiji Rajka Grlića), <em>Ljubav, struja, voda, telefon</em> (2005), <em>Građanin pokorni</em> (Nagrada Kiklop, 2006), <em>Čudo u Poskokovoj Dragi</em> (2009), <em>Punoglavci</em> (2011) i <em>Veličanstveni Poskokovi</em> (2015)&nbsp;i <em>Nada </em>(2024). Objavio je i zbirke priča <em>Zaboravio sam gdje sam parkirao</em> (1997), <em>Veliki šoping</em> (2004) i <em>Pogledaj što je mačka donijela</em> (2019); zbirku drama <em>Krovna udruga i druge drame</em> (2005, u saradnji sa Ivicom Ivaniševićem); kao i publicistička dela <em>Smotra folklora</em> (feljtoni, 2001), <em>Klasa optimist</em> (kolumne, 2004); <em>Dečko koji obećava</em> (kolumne 2009) i <em>Nisam pametan</em> (kolumne 2010). Stalni je kolumnista <em>Jutarnjeg lista</em> i portala <em>Velike priče</em>. Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva &bdquo;Marija Jurić Zagorka&ldquo; za najbolju reportažu.<br /> <br /> Foto: Petar Marković</p>

Slika Borislav Pekić

Borislav Pekić

<p style="text-align: justify">Borislav Pekić, jedan od najznačajnijih pisaca srpske književnosti XX veka, romansijer, dramski pisac i filmski scenarista, rođen je 4. februara 1930. godine u Podgorici. Detinjstvo je proveo u Podgorici, Novom Bečeju, Mrkonjić-Gradu, Kninu, Cetinju i Bavaništu u Banatu. Od 1945. godine je u Beogradu, gde je pohađao Treću mušku gimnaziju i maturirao 1948. godine. Te iste godine osuđen je na petnaest godina strogog zatvora sa prinudnim radom i gubitkom građanskih prava od deset godina kao pripadnik, tada ilegalnog, Saveza demokratske omladine Jugoslavije. Na izdržavanju kazne je bio u KPD Sremska Mitrovica i KPD Niš. Pomilovan je 1953. godine, pošto je proveo pet godina u zatvoru. <br /> <br /> Studirao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Godine 1958. oženio se arhitektom Ljiljanom Glišić, sestričinom dr Milana Stojadinovića. Te godine je dobio prvu nagradu na anonimnom konkursu za originalni scenario, koji je raspisao &bdquo;Lovćen film&ldquo;. Godine 1959. počinje da radi kao dramaturg i scenarista za ovu filmsku kuću, a iste godine sa Ljiljanom dobija ćerku Aleksandru. Na početku svog književnog stvaralaštva pisao je scenarija za različita filmska preduzeća. Prema njegovom tekstu &bdquo;Dan četrnaesti&rdquo; snimljen je film koji je 1961. godine predstavljao Jugoslaviju na filmskom festivalu u Kanu. <br /> <br /> Godine 1965. objavljuje svoj prvi roman &bdquo;Vreme čuda&rdquo;. Od tada se posvećuje isključivo pisanju. Piše prozu, pozorišne, radio i televizijske drame. Član je uredništva &bdquo;Književnih novina&rdquo; od 1968. do 1969. godine i saradnik u časopisima &bdquo;Stvaranje&rdquo;, &bdquo;Književnost&rdquo;, &bdquo;Savremenik&rdquo; i &bdquo;Književna reč&rdquo;, kao i u brojnim novinama i dnevnim listovima. Za drugi roman, &bdquo;Hodočašće Arsenija Njegovana&rdquo; (1970), dobija prestižnu Ninovu nagradu za roman godine. Nakon odluke da se sa porodicom privremeno preseli u London 1970. vlasti mu bez obrazloženja oduzimaju pasoš. Posle godinu dana uspeo je da se pridruži porodici u Londonu, ali za jugoslovenske vlasti postaje persona non grata. Kratki roman &bdquo;Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana&rdquo; objavljen je u izdanju &bdquo;Slova ljubve&ldquo; iz Beograda tek 1975. godine (iako je napisan znatno ranije, ali Pekić nije uspeo da pronađe izdavača koji bi se usudio da objavljuje njegova književna dela). <br /> <br /> Rukopis sotije &bdquo;Kako upokojiti vampira&rdquo; izabran je na anonimnom književnom konkursu Udruženih izdavača i štampan 1977. godine. Sledi kratak roman &bdquo;Odbrana i poslednji dani&rdquo; (1977). Njegovo kapitalno delo, saga-fantazmagorija &bdquo;Zlatno runo&rdquo;, objavljuje se u sedam tomova (1978&ndash;1986), za koje Pekić 1987. godine dobija &bdquo;Njegoševu nagradu&ldquo;. Prema mišljenju žirija Televizije Srbije, ovaj roman je ušao u izbor deset najboljih romana napisanih na srpskom jeziku od 1982. do 1992. godine. <br /> <br /> Žanr-romanom &bdquo;Besnilo&rdquo; (1983), svojevrsnom apokaliptičkom vizijom sveta u kojem živimo, Pekić je odstupio iz istorijske tematike &bdquo;Zlatnog runa&rdquo; i napisao delo sa elementima trilera. Taj roman, zahvaljujući svojoj tematskoj provokativnosti, postao je bestseler i doživeo veliki broj izdanja. Po mišljenu čitalaca, &bdquo;Besnilo&rdquo; je, pored &bdquo;Godina koje su pojeli skakavci&rdquo;, ušlo u selekciju deset najboljih romana u srpskoj književnosti objavljenih od 1982. do 1992. godine. U sledećem, antropološkom romanu 1999, objavljenom 1984, za koji 1985. godine dobija nagradu za naučnu fantastiku, Pekić ostaje na tragu te uzbudljive fantastične utopije. <br /> <br /> Krajem 1984. godine, u izdanju &bdquo;Partizanske knjige&ldquo; iz Beograda, izašla su Pekićeva &bdquo;Odabrana dela&rdquo; u 12 knjiga, za koja je dobio &bdquo;Nagradu Udruženja književnika Srbije&ldquo;. Časopis &bdquo;Književnost&rdquo; dodeljuje mu 1986. godine, povodom četrdesetogodišnjice izlaženja časopisa, specijalnu &bdquo;Povelju&ldquo;. &bdquo;Nolit&ldquo; objavljuje zbirku gotskih priča &bdquo;Novi Jerusalim&rdquo; 1988. godine. Za roman-epos &bdquo;Atlantida&rdquo; (1988) dobija &bdquo;Goranovu nagradu&ldquo;. Autobiografsko- memoarska proza &bdquo;Godine koje su pojeli skakavci&rdquo; (prvi tom) proglašena je za najbolju knjigu u 1987. godini i za kratko vreme doživela tri izdanja. Drugi tom pod istim naslovom dobija 1989. godine nagradu &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo; za memoarsku prozu. Iste godine &bdquo;Srpska književna zadruga&ldquo; objavljuje njegovu fantazmagoriju &bdquo;Argonautika&rdquo;. Povelju &bdquo;Majska rukovanja&ldquo; za izuzetne stvaralačke rezultate na polju književnosti i kulture dobija 1990. od Doma omladine &bdquo;Budo Tomović&ldquo; iz Podgorice. &bdquo;Pisma iz tuđine&rdquo; (1987), &bdquo;Nova pisma iz tuđine&rdquo; (1989, nagrada Sent-Andreje &bdquo;Jakov Ignjatović&ldquo; u Budimpešti 1990. godine) i &bdquo;Poslednja pisma iz tuđine&rdquo; (1991, godišnja nagrada Grafičkog ateljea &bdquo;Dereta&ldquo; za najuspešnije izdanje te godine) spadaju u Pekićev publicistički stvaralački domen. Esejistička proza &bdquo;Sentimentalna povest britanskog carstva&rdquo; objavljena je posthumno 1992. godine i za nju je 1993. dobio Počasnu nagradu BIGZ-a. <br /> <br /> Borislav Pekić je autor i oko trideset dramskih dela za pozorište, radio i televiziju, emitovanih i igranih na našim i stranim radio i televizijskim stanicama i pozorišnim scenama. Pozorišni komad &bdquo;Korešpodencija&rdquo; beleži 300 izvođenja za 24 godine na repertoaru Ateljea 212. Između ostalih dramskih dela izvođena su &bdquo;Generali ili srodstvo po oružju&rdquo; (1972, nagrada za komediju godine na Sterijinom pozorju u Novom Sadu), 189. stepenik (1982, Prva nagrada Radio Zagreba), a povodom &bdquo;Dana Radio televizije Beograd&ldquo; godine 1987. dodeljena mu je diploma za osvojenu prvu nagradu na konkursu u kategoriji radiodramskih emisija. Drami &bdquo;Kako zabavljati gospodina Martina&rdquo; dodeljena je prva nagrada na festivalima u Ohridu i Varni (1990). Sledi godišnja nagrada pozorišta u Kruševcu &bdquo;Kneginja Milica&ldquo; (1991) i iste godine plaketa &bdquo;Pečat&ldquo; Narodnog pozorišta u Beogradu za specijalne zasluge. <br /> <br /> Dela su mu prevođena na engleski, nemački, francuski, italijanski, španski, holandski, poljski, češki, slovački, mađarski, rumunski, retoromanski, makedonski, slovenački, albanski, grčki, švedski i ukrajinski.<br /> <br /> Godine 1990. postaje jedan od osnivača Demokratske stranke, potpredsednik i član Glavnog odbora. Učestvuje u uređivanju prvih brojeva obnovljenog opozicionog lista &bdquo;Demokratija&rdquo;, glasila Demokratske stranke i prvog demokratskog glasa Srbije. <br /> <br /> Pekić je bio dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti od 1985. godine, član Krunskog saveta, potpredsednik Srpskog PEN-centra, član Engleskog PEN-centra, honorarni komentator srpskohrvatske sekcije BBC-ja. Bio je član Udruženja književnika Srbije, član Udruženja filmskih umetnika i član Udruženja dramskih umetnika Srbije. Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević posthumno ga je odlikovao Kraljevskim ordenom dvoglavog belog orla prvog stepena. Septembra 1997. dodeljena mu je Počasna plaketa &bdquo;Jugoslovenskog festivala Mojkovačke filmske jeseni&ldquo; povodom 50. godišnjice jugoslovenskog igranog filma. <br /> <br /> Borislav Pekić je preminuo 2. jula 1992. godine u Londonu. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu. <br /> <br /> Posle njegove smrti u Beogradu je osnovan Fond &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, čiji su osnivači Srpski PEN-centar, Srpska akademija nauka i umetnosti, Ministarstvo kulture, Branko Dragaš, Udruženje književnika Srbije i Ljiljana Pekić, koja je i direktor Fonda. Cilj Fonda je promocija i publikovanje Pekićevih dela, staranje o piščevoj zaostavštini kao i projekti &bdquo;Borislav Pekić našoj deci&ldquo; i godišnja dodela nagrade &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; za književna dela u nastajanju. Fond redovno objavljuje i publikaciju &bdquo;Anali Borislava Pekića&rdquo;. Pisci koji su dobili nagradu Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo; za nova dela vremenom su postali afirmisani stvaraoci savremene srpske književnosti. U &bdquo;Analima Borislava Pekića&rdquo; svake godine se štampaju kritike i studije o raznim aspektima Pekićevog stvaranja, kao i odlomci iz romana nagrađenih pisaca i iscrpna Pekićeva bibliografija, koja se svake godine ažurira. <br /> <br /> Nakon piščeve smrti brigu o publikovanju njegovih rukopisa, kako objavljenih tako i onih iz zaostavštine, kao i sajt www.borislavpekic.com, preuzele su njegova supruga Ljiljana Pekić i ćerka Aleksandra Pekić.<br /> <br /> Izdavačka kuća &bdquo;Laguna&ldquo;, prvi put u Pekićevom umetničkom stvaralaštvu, objavljuje njegova celokupna književna dela u 14 knjiga.</p>

Slika Branko Rosić

Branko Rosić

<p style="text-align: justify">Branko Rosić rođen je u Beogradu. Svirao je u kultnom pank bendu <em>Urbana gerila</em>, a kasnije i u elektro grupi <em>Berliner</em> strasse. Sarađivao je u pisanju <em>Leksikona Yu mitologije</em> i objavljivao tekstove u časopisima <em>Playboy</em>, <em>Elle</em>, <em>L&rsquo;Europeo</em>, <em>Cosmopolitan</em>, <em>Max</em>, <em>National </em><em>Geographic</em>, <em>B92 online</em>, <em>Fame</em>. Zamenik je glavnog urednika magazina <em>Nedeljnik</em>. Diplomirani je mašinski inženjer. Svoj prvi roman <em>A tako je dobro počelo</em> objavio je 2015, a drugi <em>Za sutra najavljuju konačno razvedravanje</em> 2018. godine.<br /> <br /> Radio je intervjue sa svim značajnim ličnostima iz kulture i pop kulture na teritoriji nekadašnje Jugoslavije, ali i nekoliko intervjua sa značajnim ličnostima svetskog rokenrola, kao što su Stiven Patrik Morisi (<em>The Smiths</em>), Nik Mejson (<em>Pink Floyd</em>), Ijan Anderson (<em>Jethro Tull</em>), Stiv Heket (<em>Genesis</em>), Šarlin Spiteri (<em>Texas</em>), Ijan Gilan (<em>Deep Purple</em>), Žan-Žak Barnel (<em>The Stranglers</em>), Stiven van Zant (<em>Bruce Springsteen&rsquo;s & The Street Band</em>, Silvio Dante u seriji <em>Sopranos</em>). Uradio je intervjue sa piscima: Tonijem Parsonsom, Hanifom Kurejšijem, Irvinom Velšom, Frederikom Begbedeom, Juom Nesbeom, Tarikom Alijem. Intervjuisao je umetnike Joko Ono i Grejsona Perija, kao i modnog kreatora Žan-Pola Gotjea. Jedan je od prvih srpskih muzičara koji su dali intervju za čuvene engleske novine <em>New Musical Express</em>. Bio je glavni urednik publikacije <em>Exit</em> festivala <em>20 godina Exit aktivizma</em>.<br /> <br /> Princ Čarls ga je nazvao princom, a britanskom premijeru Borisu Džonsonu predstavljen je kao &bdquo;panker sa maskom novinara&ldquo;. Britanska kraljica Elizabeta II odlikovala ga je Medaljom Britanske imperije za izuzetan doprinos u promovisanju i unapređenju kulturnih veza između Velike Britanije i Srbije.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Nebojša Babić</p>

Slika Dobrilo Nenadić

Dobrilo Nenadić

<p style="text-align: justify">Dobrilo Nenadić (Vigošte kod Arilja, 1940 - Arilje, 2019), stekao je književni ugled i slavu već svojim prvim romanom Dorotej (1977), koji je otad doživeo 14 izdanja, osvojio nagrade: &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, &bdquo;Zlatni bestseler&ldquo;, &bdquo;Prosvetinu&ldquo; i nagradu NBS za najčitaniju knjigu 1999, a preveden je na ruski, engleski, poljski i slovenački jezik, i ekranizovan 1981. godine.<br /> <br /> Posle toga objavio je romane <em>Kiša</em> (1979), <em>Vreva</em> (1981), <em>Poplava</em> (1982), <em>Statist</em> (1983), <em>Divlje zvezde</em> (1985), <em>Roman o Obiliću</em> (1990), <em>Polarna svetlost</em> (1995), <em>Despot i žrtva</em> (1998), <em>Uragan</em> (1999), <em>Brajan</em> (2000), <em>Sablja grofa Vronskog</em> (2002), <em>Pobednici</em> (2004), <em>Mrzovolja kneza Bizmarka</em> (2005), <em>Hermelin</em> (2006), <em>Gvozdeno doba</em> (2009), <em>U senci crne smrti</em> (2011) i <em>Vreme kokoški</em> (2013). Pored toga objavio je dramu <em>Magla</em> (2004), novelu <em>Ahilije</em> (1996) i knjigu odabranih intervjua sa autorom <em>Razgovori</em> (2007). <br /> <br /> U svim njegovim romanima, kako primećuju kritičari, &bdquo;uvek je više kazano nego što je napisano&ldquo;, a u istorijskim sagama Nenadić je &bdquo;pratio najmanje dva osnovna tematska toka &ndash; istorijske teme iz bliže i dalje srpske prošlosti i socijalne procese i događaje iz svakodnevnice naših malih varoši... Njegova proza uvek ima logičan narativan tok, brojne asocijativne meandre, jezičku svežinu lokalnog govora i temperaturu i boju specifičnog humora koji se često oglašava i oštrom satirom&ldquo; (Milenko Pajić). <br /> <br /> Dva puta dobio je nagradu Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu (<em>Dorotej</em> 1978. i <em>Despot i žrtva</em> 1999), nagradu &bdquo;Meša Selimović&ldquo; 1998. za roman <em>Despot i žrtva</em>, &bdquo;Račansku povelju&ldquo; za romane sa istorijskom temom (povodom romana <em>Brajan</em>), &bdquo;Svetozar Ćorović&ldquo; za roman <em>Pobednici</em> 2005, &bdquo;Bora Stanković&ldquo; za roman <em>Mrzovolja kneza Bizmarka</em>, Biblios 2001. za ukupno stvaralaštvo, Povelju za životno delo Udruženja književnika Srbije 2006. i druge.</p>

Slika Dušan Petričić

Dušan Petričić

<p style="text-align: justify">Dušan Petričić je diplomirao na Grafičkom odseku beogradske Akademije za primenjene umetnosti 1969. godine u klasi profesora Bogdana Kršića.<br /> <br /> Kao koautor ili ilustrator kreirao je preko 30 knjiga za decu koje su objavljene na prostorima bivše Jugoslavije ili Severne Amerike.<br /> <br /> Za knjige i karikature dobio je nebrojeno nagrada širom sveta: Beograd, Montreal, Tokio, Budimpešta, Amsterdam, Lajpcig, Moskva, Ankara, Njujork, Toronto, Skopje&hellip;<br /> <br /> Bio je profesor opreme knjige i ilustracije na beogradskoj Akademiji primenjenih umetnosti i profesor animacije i ilustracije na Sheridan College, u Oukvilu, Kanada. <br /> <br /> Redovno sarađuje sa nekoliko vodećih severnoameričkih novina: <em>The New York Times</em>, <em>The Wall Street Journal</em>, <em>The Toronto Star</em>, <em>Scientific American</em>&hellip;</p>

Slika Dušan Radović

Dušan Radović

<p style="text-align: justify">Dušan Radović (Niš, 29. novembar 1922 &ndash; Beograd, 16. avgust 1984) je bio srpski pesnik, pisac, novinar, aforističar i TV urednik. Bio je glavni urednik <em>Pionirskih novina</em>, urednik Programa za decu Radio Beograda, urednik Programa za decu Televizije Beograd, urednik lista <em>Poletarac</em>, novinar <em>Borbe</em> i (od 1975. godine) urednik <em>Studija B</em>.<br /> <br /> Rekao je o svom pisanju: &bdquo;Pisati sam počeo u samoodbrani. Branio sam se od svih koji su me ugrožavali zdravljem, snagom, lepotom, boljim uspehom u školi. Vadio sam se, dokazivao i sebi i drugima da sam samo drukčiji a ne gori od njih. Ima i izuzetaka, ali ja mislim da je umetnost posao za one koji imaju problema sa sobom. Oni razvijaju čula i osobine koji nisu potrebni zdravim i uspešnim ljudima. Niko bolje ne poznaje ljude od umetnika. A to dragoceno znanje stiče se dramatičnim poznanstvom sa samim sobom.&ldquo;<br /> &nbsp;</p>

Slika Enes Halilović

Enes Halilović

<p style="text-align: justify">Enes Halilović rođen je 5. marta 1977. u Novom Pazaru.<br /> <br /> Poezija: <em>Srednje slovo</em> (1995), <em>Bludni parip</em> (2000), <em>Listovi na vodi</em> (2007), <em>Pesme iz bolesti i zdravlja</em> (2011), <em>Zidovi </em>(2014), <em>Bangladeš </em>(2019) i <em>Sekvoja </em>(2022).<br /> <br /> Zbirke priča: <em>Potomci odbijenih prosaca </em>(2004), <em>Kapilarne pojave</em> (2006) i <em>Čudna knjiga</em> (2017).<br /> <br /> Drame: <em>In vivo </em>(2004), <em>Kemet </em>(2009) i <em>Zemlja </em>(2022).<br /> <br /> Romani:<em> Ep o vodi</em> (2012), <em>Ako dugo gledaš u ponor</em> (2016),<em> Ljudi bez grobova</em> (2020) i <em>Bekos </em>(2025).<br /> <br /> Osnovao je književni časopis <em>Sent </em>i književni veb-časopis <em>Eckermann</em>. <br /> <br /> Knjige Enesa Halilovića objavljene su na engleskom, poljskom, francuskom, makedonskom, turskom, albanskom, bugarskom, ruskom, italijanskom i latinskom jeziku, a proza i poezija je prevođena na engleski, nemački, španski, ruski, arapski, turski, francuski, poljski, rumunski, ukrajinski, mađarski, slovenački, letonski, albanski, makedonski, grčki, bugarski, katalonski, romski, danski, portugalski, italijanski, beloruski, jermenski, hebrejski, japanski, persijski i latinski jezik. <br /> <br /> Nagrade: Zlatna značka za doprinos kulturi KPZ Srbije, &bdquo;Branko Miljković&ldquo;, &bdquo;Đura Jakšić, &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, &bdquo;Ahmed Vali&ldquo;, &bdquo;Stevan Sremac&ldquo;, &bdquo;Zlatno slovo&ldquo;, &bdquo;Grigorije Božović&ldquo;, Vitalova nagrada &bdquo;Zlatni suncokret&ldquo;, &bdquo;Zaplanjski Orfej&ldquo;, &bdquo;Kočićevo pero&ldquo;, &bdquo;Velika nagrada Ivo Andrić&ldquo; i Povelja festivala u Anciju. <br /> <br /> Za urednički rad dobio je nagradu &bdquo;Sergije Lajković&ldquo;.<br /> <br /> <em>Komad o novorođenčadima</em> koja govore premijerno su izveli glumci berlinskog teatra <em>Šaubine </em>(<em>Schaubuhne</em>) 10. marta 2011. godine. <br /> <br /> Po romanu <em>Ako dugo gledaš u ponor </em>Zlatko Paković je režirao istoimenu predstavu koja je premijerno izvedena 27. decembra 2020. <br /> <br /> Po pesničkoj knjizi <em>Zidovi </em>Mitar Belojica je režirao predstavu koja je premijerno izvedena 5. januara 2022. Istog dana je premijerno izveden film <em>Zidovi</em>, takođe po motivima Halilovićeve pesničke knjige, a u režiji Adema Tutića. <br /> <br /> Po romanu <em>Ljudi bez grobova</em> Stevan Bodroža je režirao istoimenu predstavu koja je premijerno izvedena 13. novembra 2023.<br /> <br /> Za redovnog člana Slovenske akademije nauka i umetnosti (Varna, Bugarska) izabran 2. januara 2023. godine.</p>

Slika Goran Petrović

Goran Petrović

<p style="text-align: justify">Goran Petrović (Kraljevo 1961 &ndash; Beograd 2024) objavio je knjigu kratke proze <em>Saveti za lakši život</em> (1989), romane <em>Atlas opisan nebom</em> (1993), <em>Opsada crkve Svetog Spasa</em> (1997), <em>Sitničarnica &bdquo;Kod srećne ruke&ldquo;</em> (2000), <em>Papir </em>(2022) i <em>Ikonostas </em>(2022), novelu <em>Ispod tavanice koja se ljuspa </em>(2010), zbirke pripovedaka <em>Ostrvo i okolne priče</em> (1996), <em>Bližnji </em>(2002), <em>Razlike </em>(2006), knjigu izabrane kratke proze <em>Sve što znam o vremenu</em> (2003), dramske tekstove <em>Skela </em>(2004) i <em>Matica </em>(2011), knjigu zapisa <em>Pretraživač </em>(2007) i knjige izabranih priča <em>Porodične storije </em>(2011) i <em>Unutrašnje dvorište</em> (2018).<br /> <br /> Petrovićevi romani i zbirke priča objavljeni su u preko sto trideset izdanja, od čega šezdeset izdanja u prevodu na francuski, ruski, španski, nemački, italijanski, bugarski, slovenački, poljski, ukrajinski, makedonski, engleski, holandski, arapski i persijski jezik. Dvadesetak njegovih priča je zastupljeno u antologijama srpske priče u zemlji i inostranstvu.<br /> <br /> Neka od Petrovićevih dela su adaptirana za pozorište, televiziju i radio: <em>Opsada crkve Svetog Spasa</em> (dramatizacija i režija Kokan Mladenović), Narodno pozorište Sombor, 2002; Skela (po sopstvenom tekstu), produkcija Narodno pozorište u Beogradu (režija Kokan Mladenović), Orašac, 2004; radiodrama <em>Bogorodica i druga viđenja</em> (dramatizacija Sanja Milić, režija Nađa Janjetović), Dramski program Radio Beograda, 2007; televizijski film <em>Bližnji </em>(po sopstvenom scenariju, režija Miško Milojević), Dramski program RTSa, 2008; radiodrama <em>Iznad pet trošnih saksija</em> (dramatizacija i režija Strahinja Mlađenović), Dramski program Radija Novi Sad, 2011; <em>Matica </em>(po sopstvenom dramskom tekstu, režija Rahim Burhan), Atelje 212, 2011.<br /> <br /> Goran Petrović je dobitnik više književnih priznanja. Pored književne stipendije Fonda Borislava Pekića, važnije nagrade su: &bdquo;Prosvetina&ldquo;, &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, Ninova nagrada za roman godine, nagrade za roman godine &bdquo;Beogradski pobednik&ldquo; i &bdquo;Vladan Desnica&ldquo;, &bdquo;Vitalova&ldquo;, &bdquo;Račanska povelja&ldquo;, nagrada Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu godine, &bdquo;Borisav Stanković&ldquo;, &bdquo;Svetozar Ćorović&ldquo;, nagrada &bdquo;Ivo Andrić&ldquo; za pripovetku, &bdquo;Laza Kostić&ldquo;, nagrada za dramski tekst &bdquo;Kočićeva knjiga&ldquo;, &bdquo;Zlatni krst Kneza Lazara&ldquo;, &bdquo;Veljkova golubica&ldquo; za celokupno pripovedačko delo, Velika nagrada &bdquo;Ivo Andrić&ldquo; za celokupno književno stvaralaštvo, &bdquo;Stanislav Lem&ldquo;, &bdquo;Grigorije Božović&ldquo;, &bdquo;Zlatna knjiga Matice srpske&ldquo;...<br /> <br /> Bio je član Srpskog književnog društva i Srpskog PEN centra, a za redovnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 8. novembra 2018. godine.</p> <p style="text-align: justify">&nbsp;<br /> Foto: Nebojša Babić</p> <h3 style="color: red;">Priče o Merama</h3> <div data-type="image-block" imageid="da735197-55e1-410e-8fc3-0c3aaaf1041a" pathprefix="images/da735197-55e1-410e-8fc3-0c3aaaf1041a" title="018-broj-prijatelja-E" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/price-o-merama-broj-prijatelja"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="31aebc1f-cd69-4758-8ce3-75b6162a967f" pathprefix="images/31aebc1f-cd69-4758-8ce3-75b6162a967f" title="023-price-o-merama-2-prof-2" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/price-o-merama-koliko-pesama-staje-na-longplej-plocu-a-ko"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="93db6822-445b-40db-af94-e0cdd5f77366" pathprefix="images/93db6822-445b-40db-af94-e0cdd5f77366" title="propusna-moc-profil-1" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/price-o-merama-propusna-moc-bulevara"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="8fa02c24-44c2-4120-bec9-328ffc1ed2a6" pathprefix="images/8fa02c24-44c2-4120-bec9-328ffc1ed2a6" title="Foto-Laguna-profil-1" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/price-o-merama-baletanke-ni-male-ni-velike"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="86a09bc7-6eba-48f1-afd7-cf22f1155546" pathprefix="images/86a09bc7-6eba-48f1-afd7-cf22f1155546" title="sve-goran-petrovic-04-profil-2" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/price-o-merama-sve"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="c626ba0b-2628-4f10-83bc-65e1cf94e3f1" pathprefix="images/c626ba0b-2628-4f10-83bc-65e1cf94e3f1" title="Prstohvat-thumb" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/price-o-merama-prstohvat"}' linkexternal=''></div><div data-type="image-block" imageid="1e1844c1-b387-4706-991d-d2cc41cbda36" pathprefix="images/1e1844c1-b387-4706-991d-d2cc41cbda36" title="03-profil" aspectratio="3.5" caption='{}' inlineimage="true" inlineimageposition="1" inlineimagewidth="350" linktype="internal" linkproduct='' linkinternal='{"sr":"/bukmarker/price-o-merama-dobro-ulozen-novac"}' linkexternal=''></div>

Slika Ljubivoje Ršumović

Ljubivoje Ršumović

<p style="text-align: justify">Ljubivoje Ršumović je rođen u Ljubišu, na Zlatiboru, 3. jula 1939. godine. Školovao se u Ljubišu, Čajetini, Užicu i Beogradu, gde je završio komparativnu književnost na Filološkom fakultetu, 1965. godine.<br /> <br /> Počeo je pisati rano, još kao osnovac u Ljubišu. Prve pesme je objavio kao gimnazijalac, 1957. godine, najpre u užičkim <em>Vestima</em>, a zatim u <em>Književnim novinama</em>.<br /> <br /> Godine 1965. zaposlio se u Radio Beogradu, u redakciji programa za decu. Svoj literarni rad uspešno ugrađuje u emisije <em>Utorak uveče &ndash; ma šta mi reče</em>, <em>Subotom u dva</em>, <em>Veseli utorak</em>. U tim programima primenjuje dokumentarnu poetiku koju je usvojio od Zmaja i Duška Radovića i pedagošku doktrinu Džona Loka: &bdquo;Što pre dete smatraš čovekom &ndash; pre će čovek i postati!&ldquo; Godine 1968. prelazi na televiziju i radi poznate serije: <em>Dvogled</em>, <em>Hiljadu zašto</em> i<em> Hajde da rastemo</em>. Kao televizijski poslenik napisao je, vodio i režirao više od šeststo emisija. Jedna od najpopularnijih serija za decu <em>Fazoni i fore</em> imala je sto pedeset sedam epizoda.<br /> <br /> Pored programa za decu uradio je i nekoliko serija dokumentarnih programa. Najpoznatija je serija <em>Dijagonale &ndash; priče o ljudima i naravima</em>, u kojima Ršumović govori o pojedinim etničkim grupama, puštajući pripadnike tih grupa da sami daju karakterizaciju svojih saplemenika. To su emisije o Mijacima, Brsjacima, Malisorima, Torbešima, Bunjevcima, Erama, Lalama, Dubrovčanima, Bodulima, Šopovima, Gorancima, Piperima itd.<br /> <br /> Objavio je devedeset dve knjige, uglavnom za decu. Najpoznatiji su mu naslovi: <em>Ma šta mi reče</em>, <em>Pričanka</em>, <em>Pevanka</em>, <em>Još nam samo ale fale</em>, <em>Vesti iz nesvesti</em>, <em>Nevidljiva ptica</em>, <em>Domovina se brani lepotom</em>, <em>Sjaj na pragu</em>, <em>Rošavi anđeo</em>, <em>Zov tetreba</em>, <em>Uspon vrtovima</em>, <em>Pesme uličarke</em>, <em>Severozapadni krokodil</em>, <em>Pošto prodaš to što misliš</em>, <em>Opasan svedok</em>, <em>Ne vucite me za jezik</em>, <em>Gujina stena</em>, <em>Bukvar dečjih prava</em>, <em>Tri čvora na trepavici</em>,<em> Poverenje u sunce</em>, <em>Tajna ledene pećine</em>, <em>Beli paketi</em>, <em>Sunčanje na mesečini</em>, <em>Ujdurme i zvrčke iz antičke Grčke</em>, <em>Zauvari</em>, <em>Planiranje prošlosti</em>, <em>Zemlja hoda nebom</em>, <em>Vidovite priče</em>, <em>Vid iz Talambasa</em>...<br /> <br /> U pozorištima je izvedeno više njegovih dela: <em>Šuma koja hoda</em>, <em>Nevidljiva ptica</em>, <em>Baba Roga</em>, <em>Rokenrol za decu</em>, <em>Uspavana lepotica</em>, <em>Au, što je škola zgodna</em>,<em> U cara Trojana kozje uši</em>, <em>Snežana i sedam patuljaka</em>...<br /> <br /> Dobio je književne nagrade: &bdquo;Neven&ldquo;, &bdquo;Mlado pokolenje&ldquo;, Nagradu Zmajevih dečjih igara, Brankovu nagradu, Oktobarsku nagradu grada Beograda, Goranovu plaketu, Vukovu nagradu, Zlatni prsten Festivala pesnika za decu u Crvenki, nagradu &bdquo;Porodica bistrih potoka&ldquo; Udruženja književnika Srbije, prvu nagradu za dramski tekst U cara Trojana kozje uši na Festivalu pozorišta za decu u Kotoru, &bdquo;Zlatni beočug&ldquo;, nagradu Politikinog zabavnika za knjigu <em>Tri čvora na trepavici</em>, nagradu &bdquo;Duško Radović&ldquo;, titulu &bdquo;Saradnik Sunca&ldquo;, Instelovu nagradu za poeziju, nagradu &bdquo;Miroslav Antić&ldquo; (kao prvi dobitnik 2008), nagradu &bdquo;Princ dečjeg carstva Tamaris&ldquo; u Banjaluci i nagradu &bdquo;Branko Ćopić&ldquo; za knjigu <em>Sunčanje na mesečini</em>.<br /> <br /> Dobio je i tri zapažene međunarodne nagrade: &bdquo;Pulja&ldquo; u Bariju, za celokupno stvaralaštvo za decu, nagradu Uneska za <em>Bukvar dečjih prava</em>, na svetskom konkursu za knjigu koja propagira mir i toleranciju, i nagradu &bdquo;Tabernakul&ldquo; za poeziju u Skoplju.<br /> <br /> Dela su mu prevedena na više stranih jezika.<br /> <br /> Autor je udžbenika za osnovnu školu: <em>Deca su narod poseban</em> (drugi razred), za izborni predmet Građansko vaspitanje, i <em>Azbukovar</em> i <em>Pismenar</em> (prvi razred).<br /> <br /> Uporedo sa književnim radom bavio se i sportom. Osnivač je, takmičar i prvi predsednik Karate kluba &bdquo;Crvena zvezda&ldquo;. Bio je predsednik Karate saveza Srbije i savezni je sudija karatea.<br /> <br /> Od 1986. do 2002. bio je direktor Pozorišta &bdquo;Boško Buha&ldquo;.<br /> <br /> Predsednik je Kulturno-prosvetne zajednice Srbije i jedan od osnivača i član Upravnog odbora Zadužbine Dositeja Obradovića.<br /> <br /> Jedan je od osnivača i prvi predsednik Odbora za zaštitu prava deteta Srbije, pri organizaciji Prijatelji dece Srbije, u kojoj je aktuelni predsednik Skupštine.<br /> <br /> Više nije član Udruženja književnika Srbije.<br /> <br /> Živi i radi na Slobodnoj teritoriji, nedaleko od Beograda.</p>

Slika Nenad Gajić

Nenad Gajić

<p style="text-align: justify">Nenad Gajić (1974) autor je bestselera &bdquo;Slovenska mitologija&ldquo;, sveobuhvatne ilustrovane knjige enciklopedijskog tipa u izdanju Lagune 2011. godine, koja prvu deceniju navršava sa bar jednim novim izdanjem svake godine, kao i fantazijskog serijala &bdquo;Bajka nad bajkama&ldquo;, sa elementima slovenskog folklora i prema motivima srpske narodne epike, koji je takođe objavila Laguna (&bdquo;Bajka nad bajkama &ndash; Senka u tami&ldquo;, 2013; &bdquo;Dva cara&ldquo;, 2016; &bdquo;Treća noć&ldquo;, 2020; kompletno izdanje objedinjeno je 2021). Njegove knjige prodate su u više desetina hiljada primeraka u preko 25 dosadašnjih izdanja.</p> <p style="text-align: justify"><br /> Nemirna priroda vukla ga je da proba mnogo toga: najduže je bio muzičar (gitarista, pevač i pesnik benda s kojim je objavio dva albuma), da bi se zatim oprobao i kao bankar, menadžer, privatni preduzetnik, proizvođač računarske opreme, nagrađivani programer, urednik televizijske emisije, autor društvenih igara&hellip; Posetio je drevni Hilandar na Svetoj Gori i proputovao Evropu i svet od Moskve do Jerusalima u potrazi za novim saznanjima. Fakultet je završio u Kragujevcu, master studije u Beogradu, doktorsku tezu odbranio je u Novom Sadu. U inostranim časopisima objavljivao je, između ostalog, radove o velikim naučnicima Mihajlu Pupinu i Milutinu Milankoviću (i njegovom kalendaru), i kraće članke o Nikoli Tesli. Pisanje smatra svojom istinskom profesijom i životnim putem, a nauku omiljenim hobijem. Uz krevet još drži spakovan kofer, da ostane spreman za nove avanture.<br /> <br /> Sajt pisca: <u><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="nenadgajic.org" data-value="https://nenadgajic.org/"><span class="ql-link-text">nenadgajic.org</span></span><br /> </u></p>

Slika Slaviša Pavlović

Slaviša Pavlović

<p style="text-align: justify">Rođen je 1982. godine u Ljuboviji.<br /> <br /> Do sada je objavio romane <em>Zavet </em>(2010), <em>Nema šanse da ne uspem</em> (2012), <em>Zavet heroja</em> (2014), <em>Apisov apostol</em> (2016), <em>Himerina krv: roman o Dučiću</em> (2020) i istorijsko-dokumentarnu knjigu <em>Ratnici Crne ruke</em> (2017).<br /> <br /> Prevođen je na ruski jezik. Njegov roman <em>Zavet heroja</em>, objavljen povodom obeležavanja stogodišnjice početka Velikog rata u Rusiji bio je dva meseca na top-listi bestseler romana u Moskvi. <br /> <br /> Na poziv Ruskog istorijskog društva i Asocijacije &bdquo;Francusko-ruski dijalog&ldquo; govorio je na više međunarodnih naučno-istorijskih skupova posvećenih Prvom svetskom ratu. <br /> <br /> Godinama se bavio novinarstvom. Bio je glavni i odgovorni urednik mesečnika <em>ReStart</em>, izvršni urednik magazina <em>Sofija</em>, a pisao je za <em>Srpski glas</em> iz Melburna, ruski portal <em>Jugoslovo</em>, francusku mrežu <em>Volter</em>, <em>Vodič za život</em>... Bio je autor i voditelj nekoliko televizijskih emisija (<em>Klub književnika</em>, <em>TV Skupština</em>, <em>Na raskršću</em>, <em>Arena</em>). <br /> <br /> Aktivan je sportista. Bio je fudbalski sudija, a i dan-danas aktivno trenira fudbal i boks.<br /> <br /> Živi i radi u Beogradu.</p>

Slika Vlado Ilić

Vlado Ilić

<p style="text-align: justify">Pedagog, profesor i sertifikovani međunarodni senior edukator, Učitelj porodičnog rasporeda (poretka ljubavi), u svetu poznatiji kao LJUBAV ili HODAJUĆE SRCE.<br /> <br /> Rođen je 1962. godine, diplomirao u Beogradu, a u Nemačkoj je pohađao postdiplomske studije, gde duže od 10 godina radi kao rukovodilac u prestižnoj Audijevoj akademiji za obuku visokog menadžmenta.<br /> <br /> Porodičnim rasporedom bavi se od 1996, prošavši višegodišnju obuku kod rodonačelnika metode Berta Helingera, Ditriha Veta, dr Raušera i dr. Na misiji širenja ljubavi i mira širom sveta (Nemačka, Austrija, Italija, Holandija, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Bugarska, Ukrajina, Rusija, Kanada, Amerika) svojim publikacijama, predavanjima, radionicama, seminarima i edukacijom Vlado pruža brižljivu pomoć i neophodnu podršku kroz tematske konstelacijske radove na putu ličnog i profesionalnog rasta i razvoja, u kojima je do sada učestvovalo više od 37.000 ljudi.<br /> <br /> Jedan od najpoznatijih doprinosa razvoju ove čarobne metode dao je uvođenjem paralelnih konstelacija, što znači da više klijenata istovremeno postavlja konstelaciju, usled čega višestrukom sinergijom dolazi do posebnog energetskog benefita po samog klijenta, učesnike i sve prisutne. Jedan od elemenata koji Vlado koristi je i šamanski doboš, čime je krunisao jedinstvenost svog energetskog rada.<br /> <br /> Kreirao je i unikatni program vođenih meditacija, uz muziku koja je komponovana specijalno za njegov energetski rad.<br /> <br /> Vlado je srećno oženjen, otac osmoro dece.<br /> <br /> U knjizi<em> Kultura konflikta</em> Ilić jasno ukazuje kako da blagovremeno prevaziđemo svoje slabosti učeći iz konflikata koji su sastavni deo našeg života, čiji se pravi uzrok ali i skriveno rešenje nalaze duboko u nama.<br /> &nbsp;</p> <p class="MsoNormal"><br /> <o:p></o:p></p> <p style="text-align: justify">&nbsp;</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x