Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Noć knjige – Radost uz knjige!

Još jedna Noć knjige je iza nas. I ovoga puta uspeli smo da napravimo praznik knjige! Naša manifestacija, koja je već postala omiljena tradicija među ljubiteljima pisane reči, privukla je desetine hiljade posetilaca širom regiona koji su posetili knjižare Delfi, Lagunine klubove čitalaca ili su deo Noći knjige bili putem sajtova laguna.rs i delfi.rs.
Tekst2
Čitaoci su imali priliku da uživaju u velikim popustima, sjajnim poklonima i druženju sa omiljenim piscima, a zadovoljstvo prisutnih se moglo osetiti u vazduhu.


Organizovali smo i dve velike promocije.


Najpre su u petak 7. juna svoje nove knjige predstavili Vanja Bulić i Dejan Stojiljković sa gostima, dok smo se u subotu 8. juna družili sa najčitanijim regionalnim autorima Antom Tomićem i Marinom Vujčić, koji su predstavili svoje knjige „Nada“, odnosno „Sigurna kuća“.

Najtaženiji naslovi Noći knjige bili su novi romani Vanje Bulića – „Sinajski testament“ o detekstivskim avanturama novinara Novaka Ivanovića, i novi roman Dejana Stojiljkovića iz univerzuma „Konstantinovog raskršća“ – „Serafim“.


Evo i kompletne liste najtraženiji naslova tokom Noći knjige:

„Sinajski testament“, Vanja Bulić
„Serafim“, Dejan Stojiljković
„Nada“, Ante Tomić
Ubistvo u Flit hausu“, Lusinda Rajli
Zulejha otvara oči“, Guzelj Jahina
Najnormalniji čovek na svetu“, Ivan Tokin
Ljubav u doba kokaina“, Simonida Milojković
Semper idem“, Đorđe Lebović
Kuća noći“, Ju Nesbe
Utvare“, Branislav Janković
Naše priče“, Gorica Nešović i Jelica Greganović
Bilo jednom u Jugoslaviji“, Ivan Ivanji
Najviši dar“, Paulo Koeljo i Henri Dramond
Poslednji sati“, Jelena Bačić Alimpić
Ana O“, Metju Blejk
Kockar“, Fjodor Dostojevski
Sagorela“, Sofi Kinsela
Naći ću te“, Harlan Koben
Povratak kući“, Kejt Morton
Žuti šafran“, Lejla Ibrahim

I ovoga puta najlepše slike Noći knjige bile su posete celih porodica i brižljivo biranje naslova za sve uzraste, jer knjiga treba da bude navika od malih nogu. Takođe, veliki broj mladih čitalaca punili su knjižare, što govori da novi mediji ipak neće ugroziti knjigu.


Hvala svim prijateljima manifestacije koji su učinili da čitaoci dobiju sjajne poklone i onima koji su pomogli da vest o Noći knjige stigne do svih. 
Do novih lepih priča o knjigama, uživajte u čitanju!
image

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Ante Tomić

Ante Tomić

<p style="text-align: justify">Ante Tomić (1970, Split) studije filozofije i sociologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Objavio je romane <em>Što je muškarac bez brkova</em> (2000, adaptiran za pozorište; snimljen film 2005. u rečiji Hrvoja Hribara), <em>Ništa nas ne smije iznenaditi</em>, (2003, adaptiran za pozorište; snimljen film <em>Karaula</em>, u režiji Rajka Grlića), <em>Ljubav, struja, voda, telefon</em> (2005), <em>Građanin pokorni</em> (Nagrada Kiklop, 2006), <em>Čudo u Poskokovoj Dragi</em> (2009), <em>Punoglavci</em> (2011) i <em>Veličanstveni Poskokovi</em> (2015)&nbsp;i <em>Nada </em>(2024). Objavio je i zbirke priča <em>Zaboravio sam gdje sam parkirao</em> (1997), <em>Veliki šoping</em> (2004) i <em>Pogledaj što je mačka donijela</em> (2019); zbirku drama <em>Krovna udruga i druge drame</em> (2005, u saradnji sa Ivicom Ivaniševićem); kao i publicistička dela <em>Smotra folklora</em> (feljtoni, 2001), <em>Klasa optimist</em> (kolumne, 2004); <em>Dečko koji obećava</em> (kolumne 2009) i <em>Nisam pametan</em> (kolumne 2010). Stalni je kolumnista <em>Jutarnjeg lista</em> i portala <em>Velike priče</em>. Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva &bdquo;Marija Jurić Zagorka&ldquo; za najbolju reportažu.<br /> <br /> Foto: Petar Marković</p>

Slika Branislav Janković

Branislav Janković

<p style="text-align: justify">Objavio je romane <em>O vukovima i senkama</em> (2011), <em>Suze Svetog Nikole</em> (2013, dopunjeno ćiriično izdanje 2021), <em>Vetrovi zla</em> (2015) <em>Peta žica</em> (2015), <em>Poslednji cirkus na svetu</em> (2017), <em>Gvozdeni oblaci</em> (2019), <em>Mačka u koferu</em> (2019), <em>Zidanje ambisa</em> (2021), <em>Utvare </em>(2024); knjigu priča <em>Bezimeni</em> (2014, 2021); zbirku poezije <em>Februarski brodovi</em> (2014); radio-drame <em>Dve duše Gvozdena Milića</em> (2015), <em>Milentijeva 14/2</em>, <em>Dva neba</em> (2018), <em>Lomača za boga</em> (2021); pozorišne predstave <em>Le Saint homme</em> (2015), <em>Kafana Balkan</em> (2017), <em>Začarana šuma</em> (2017), <em>Spasavanje Deda Mraza</em> (2017), <em>Rondeau pour deux soeurs</em> (2019); scenario za film <em>Poslednji strelac</em> (2023).<br /> <br /> Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja:<br /> <br /> · Druga nagrada na godišnjem konkursu Radio Beograda za radio-dramu <em>Milentijeva 14/2</em>, 2016.<br /> · Prva nagrada na godišnjem konkursu Radio Beograda za radio-dramu <em>Dva neba</em>, 2018.<br /> · Nagrada &bdquo;Miroslav Dereta&ldquo; za rukopis romana <em>Mačka u koferu</em>, 2019.<br /> · Međunarodna nagrada &bdquo;Zlatni zmaj&ldquo; za doprinos razvoju fantastične književnosti, Bijelo Polje, Crna Gora, 2022.<br /> · Zahvalnica biblioteke &bdquo;Stevan Sremac&ldquo; u Nišu za višegodišnju saradnju i doprinos u razvoju kulture Republike Srbije i grada Niša, 2024.<br /> · Nagrada filmskih novinara i filmskih kitičara za najbolji scenario na festivalu filmskih scenarija, Vrnjačka Banja, 2024.<br /> <br /> Član je Srpskog književnog društva.<br /> <br /> Foto: Privatna arhiva</p>

Slika Dejan Stojiljković

Dejan Stojiljković

<p style="text-align: justify">Dejan Stojiljković (Niš, 1976), prozni i dramski pisac, filmski i strip scenarista.<br /> <br /> Do sada je objavio romane <em>Konstantinovo raskršće</em>, <em>Duge noći i crne zastave</em>, <em>Znamenje anđela</em>, <em>Kainov ožiljak</em> (u četiri ruke, sa Vladimirom Kecmanovićem) i <em>Olujni bedem</em>, kao i prozne zbirke <em>Leva strana druma</em>, <em>Low Life</em> i <em>Kišni psi</em>. Zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem i Draganom Paunovićem autor je ilustrovane trilogije o Nemanjićima, koju čine knjige <em>U ime oca</em>, <em>Dva orla</em> i <em>U ime sina</em>.<br /> <br /> Autor je više dramskih tekstova i strip-scenarija.<br /> <br /> Jedan je od scenarista TV serije <em>Senke nad Balkanom</em>.<br /> <br /> Laureat je prestižne književne nagrade &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo; (za roman <em>Konstantinovo raskršće</em>), kao i nagrade za dečju književnost &bdquo;Dositejevo pero&ldquo; (za knjigu <em>Nemanjići: Dva orla</em>).<br /> <br /> Proza mu je prevođena na ruski, engleski, grčki, italijanski, slovački, makedonski, slovenački i francuski.<br /> <br /> Jedan je od najčitanijih savremenih srpskih pisaca.<br /> <br /> Član je književne grupe P-70, Srpskog književnog društva i Udruženja stripskih umetnika Srbije.<br /> <br /> Živi i radi u Nišu.</p> <hr /> <p style="text-align: justify">Posetite sajt autora: <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="dejanstojiljkovic.rs" data-value="http://www.dejanstojiljkovic.rs"><span class="ql-link-text">dejanstojiljkovic.rs</span></span></p>

Slika Đorđe Lebović

Đorđe Lebović

<p style="text-align: justify">Đorđe Lebović (Sombor, 1928 &ndash; Beograd, 2004), pisac i dramatičar, detinjstvo je proveo u čestim selidbama i prilagođavanju na novu okolinu, najviše u Somboru i Zagrebu, usled razvoda roditelja i složene porodične situacije. Njegov osetljiv dečački karakter oblikovalo je apokaliptično vreme &bdquo;Velikog Sunovrata&ldquo;, kako ga sam naziva, zlo vreme koje se približavalo tokom njegovog odrastanja u krilu jevrejske porodice. Osnovnu školu je pohađao u Somboru i Zagrebu, a sa petnaest godina sa članovima svoje porodice transportovan je u koncentracioni logor Aušvic. <br /> <br /> U logorima Aušvic, Saksenhauzen i Mathauzen proveo je skoro dve godine, do završetka Drugog svetskog rata, i preživeo zahvaljujući, između ostalog, poznavanju nemačkog i mađarskog jezika. Kao pripadnik radne grupe staklorezaca učestvovao je u nacističkom demontiranju Krematorijuma II u Aušvicu, kada su nacisti ubrzano uništavali tragove svog zločina. Po povratku iz logora, Lebović je saznao da je izgubio celu porodicu i ostao bez 40 članova šire i uže familije. <br /> <br /> Završio je gimnaziju u Somboru u skraćenom roku 1947, a potom upisao filozofiju u Beogradu i diplomirao 1951. Za vreme studija radio je kao fizički radnik, nastavnik matematike, prevodilac i humorista, zarađujući za život kao reporter u Radio Beogradu i kolumnista u humorističkom listu &bdquo;Jež&ldquo;. Po završetku studija radi kao novinar u Radio Novom Sadu i kustos Muzeja pozorišne umetnosti u Beogradu, a od 1955. godine kao upravnik Letnje pozornice u Topčideru. Od 1960. godine upravnik je Izložbenog paviljona u Beogradu, a od 1979. direktor Drame u Beogradskom dramskom pozorištu. Godine 1981. odlazi u invalidsku penziju.<br /> <br /> Bio je član Evropskog komiteta &bdquo;Aušvic&ldquo;, nosilac ordena poljske vlade za doprinos idejama mira. <br /> <br /> Đorđe Lebović se javlja u književnosti pričom <em>O ljudima u paklu i paklu u ljudima</em> 1955. godine i novelom <em>Živeti je ponekad visoko</em>, objavljenom u prestižnom časopisu &bdquo;Delo&ldquo; 1956. Sledi drama <em>Nebeski odred</em>, koju je napisao u saradnji sa piscem Aleksandrom Obrenovićem, po mnogima začetak moderne srpske dramaturgije. Drama je prevedena i izvođena na desetak svetskih jezika, a 1957. godine nagrađena Sterijinom nagradom u Novom Sadu. Za dramu <em>Haliluja</em> ponovo osvaja Sterijinu nagradu 1965. godine. Vanrednu Sterijinu nagradu dobiće 1968. za dramu <em>Viktorija</em>. <br /> <br /> Tokom umetničkog delovanja napisao je mnogo radio drama, TV-drama, serija i scenarija za dugometražne igrane filmove. Najviše uspeha među njima imale su drame <em>Svetlosti i senke</em>, <em>Traganje po pepelu</em> (prva nagrada na međunarodnom festivalu radio drama <em>Prix Italia</em>), <em>Vojnik i lutka</em>, <em>Cirkus</em>, <em>Srebrno uže</em>, <em>Pali anđeo</em>, <em>Dolnja zemlja</em>, <em>Ravangrad 1900</em>, <em>Sentandrejska rapsodija</em>, <em>Ponor</em>... Drame su mu štampane i izvođene u Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Rusiji, Bugarskoj, Rumuniji, Italiji, Austriji, Holandiji, Belgiji, Danskoj, Norveškoj, Engleskoj, SAD i Izraelu. <br /> <br /> Od filmova za koje je Đorđe Lebović napisao scenarija najviše uspeha imali su <em>Most</em>, <em>Devojku s Kosmaja</em>, <em>Valter brani Sarajevo</em> i <em>Konvoj za El Šat</em>. <br /> <br /> U rukopisu i rasuti po časopisima ostali su njegovi eseji i desetak novela (<em>Zli umiru vertikalno</em>, <em>Kako je Greko zaradio hleb</em>, <em>Deset vodoravnih crta</em>, <em>Anđeli neće sići sa nebesa</em>, <em>Ako lažem, obesite me, moliću lepo</em>, <em>Sahrana obično počinje popodne</em>, <em>Važan esek</em> i dr.).<br /> <br /> Po izbijanju ratova na tlu bivše Jugoslavije, &bdquo;sa istim predznakom &ndash; tla i krvi&ldquo;, odlučio je da napusti Beograd i sa porodicom se preselio u Izrael 1992. godine. U Srbiju se vratio 2000. i do smrti četiri godine kasnije pisao svoj jedini, autobiografski roman <em>Semper idem</em>, koji je ostao nedovršen.&nbsp;</p>

Slika Gorica Nešović

Gorica Nešović

<p style="text-align: justify">Gorica Nešović (1964&ndash;2022) počinje da radi 1982. godine kao stalni saradnik i redaktor u omladinskom programu <em>Ritam srca</em>, koji se emitovao na Studiju B. Osniva Radio B92 sa još nekoliko kolega 1989. godine. Posle nekoliko godina provedenih na B92 vraća se u Studio B, gde počinje emitovanje TV programa, zatim radi kao urednik na Radiju City, a potom na B92 provodi još deset godina. Uređivala je i vodila emisiju <em>Buđenje </em>u sklopu jutarnjeg programa na Radio Beogradu, koji se potom selio na druge radio stanice.<br /> <br /> Tokom angažmana na radiju povremeno je radila i na televiziji. Vodila je razne emisije na Trećem kanalu, a na televiziji Studio B zabavno-muzičke emisije <em>Videodrom</em> i <em>Neosvest</em>.<br /> <br /> Od juna 2014. pa sve do oktobra 2022. sa Draganom Ilićem vodila je najslušaniji jutarnji program <em>Buđenje</em> na Radiju S2.</p>

Slika Guzelj Jahina

Guzelj Jahina

<p style="text-align: justify">Guzelj Jahina je ruska književnica i scenaristkinja tatarskog porekla. Rođena je u Kazanju 1977. godine. Diplomirala je na fakultetu za strane jezike &bdquo;Kazanjskog državnog instituta&ldquo;, a nakon toga i na &bdquo;Moskovskoj filmskoj školi&ldquo;. Njene kratke priče i poetski radovi objavljivani su u brojnim književnim časopisima.<br /> <br /> Prvi roman Jahine <em>Zulejha otvara oči</em> (2015) postao je književni događaj u Rusiji, a proglašen je za najbolje prozno delo na Međunarodnom sajmu knjiga u Moskvi 2015. godine. Roman je dobio najvažniju rusku književnu nagradu &bdquo;Velika knjiga&ldquo; i nagradu &bdquo;Jasna Poljana&ldquo;.<br /> <br /> Za roman <em>Deca Volge</em> dobila je Nagradu Nemačkog kulturnog foruma za Istočnu Evropu &bdquo;Georg Dehio-Buchpreis&ldquo;, 2020 (Nemačka), &bdquo;Veliku nagradu Ivo Andrić&ldquo;, 2019, Andrićev institut (Srbija i Republika Srpska), &bdquo;Veliku knjigu&ldquo; (prva nagrada čitalaca i jedna od nagrada žirija), 2019 (Rusija) i Nagradu za književnost projekta SNOB, 2018 (Rusija).<br /> <br /> Jahina je 2020. godine nagrađena nagradom ruske vlade za doprinos kulturi.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© George Kardava</p>

Slika Harlan Koben

Harlan Koben

<p style="text-align: justify">Harlan Koben je prvi pisac trilera koji je osvojio tri najprestižnije nagrade u okviru žanra: <em>Edgar</em>, <em>Šejmus </em>i <em>Entoni</em>. Povodom jednog od Kobenovih romana list <em>Čikago tribjun</em> je autora opisao slikovitom frazom &bdquo;Rejmond Čendler sreće Bridžet Džons&ldquo;, ciljajući na Kobenov dar da unese crtu duhovitog u trilerske zaplete.<br /> <br /> Godine 2000. je objavio roman <em>Nikom ni reči</em>, jedan od svojih najuspešnijih trilera, koji mu je doneo i nominaciju za nagradu <em>Edgar</em>, da bi se godinu dana kasnije pojavio <em>Nestao zauvek</em>, roman za koji Koben kaže: &bdquo;Želim da vam se svaka knjiga, a posebno ova, prišunja iza leđa, i na kraju vas udari po potiljku kad se tome ne nadate.&ldquo;<br /> <br /> Dosad je u svetu prodato preko sedamdeset miliona primeraka Kobenovih knjiga, prevedenih na četrdeset tri jezika.<br /> <br /> Živi u Ridžvudu u Nju Džerziju. Potencijalnim piscima poručuje sledeće: &bdquo;Pišite. Ne uzimajte časove pisanja. Ne slušajte me. Samo pišite. I brišite, puno brišite. Verovatno ne brišete dovoljno. Onda pišite ponovo. Onda opet. I opet.&ldquo;<br /> <br /> Foto: © Pip Cowley</p>

Henri Dramond

<p style="text-align: justify">Henri Dramond rođen je u Velikoj Britaniji 1851. godine. Kao mlad, odlučio je da proputuje svet u potrazi za smislom života. Iako je propovedao u manjim zajednicama još od svoje dvadeset druge godine, uporno je odbijao da se priključi sveštenstvu, birajući da se posveti izučavanju prirodnih nauka u Glazgovu. <em>The Greatest Thing in the World</em>, objavljen 1890. godine, njegov je najvažniji tekst, poznat u celom svetu kao jedan od najlepših tekstova napisanih o ljubavi.</p>

Slika Ivan Ivanji

Ivan Ivanji

<p style="text-align: justify">Ivan Ivanji rođen je 24.1.1929. godine u Zrenjaninu. Književnik je i prevodilac. Roditelji, oboje lekari, Jevreji, ubijeni su 1941. godine, a on se spasao bekstvom kod rođaka u Novi Sad. Tu je uhapšen u martu 1944. godine, posle čega je bio zatočen u koncentracionim Logorima Aušvic i Buhenvald do aprila 1945. godine.<br /> <br /> Završio je srednju tehničku školu u Novom Sadu, posle toga studirao arhitekturu, a zatim i germanistiku u Beogradu. Preko 20 godina bio je prevodilac za nemački jezik Josipu Brozu Titu kao i drugim državnim i partijskim funkcionerima. Paralelno s karijerom pedagoga, novinara, dramaturga i brojnim funkcijama koje je obavljao u kulturnom životu Beograda i diplomatiji, Ivanji se bavio i književnošću i od rane mladosti objavljivao poeziju, prozu, eseje, bajke i drame. Njegovim najznačajnijim delima smatraju se romani <em>Čoveka nisu ubili</em>, <em>Dioklecijan</em>, <em>Konstantin</em>, <em>Na kraju ostaje reč</em>, <em>Preskakanje senke</em>, <em>Barbarosin Jevrejin u Srbiji</em>, <em>Guvernanta i Balerina i rat</em>, kao i zbirke pripovedaka <em>Druga strana večnosti</em> i <em>Poruka u boci</em>.<br /> <br /> Njegova dela prevođena su na nemački, italijanski, engleski, mađarski, slovački i slovenački jezik. S nemačkog i mađarskog jezika preveo je desetine knjiga i drama.<br /> <br /> Ivan Ivanji preminuo je 9. maja 2024. godine u 96. godini života.<br /> &nbsp;</p>

Slika Jelena Bačić Alimpić

Jelena Bačić Alimpić

<p style="text-align: justify">Jelena Bačić Alimpić je rođena 1969. godine u Novom Sadu. Školovala se u Karlovačkoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima i na Filozofskom fakultetu u rodnom gradu, na Katedri za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik.<br /> <br /> Radila je kao novinar i autor dokumentarnih televizijskih emisija za JRT mrežu i TV Novi Sad u periodu od 1987. do 1993. godine. Devet godina je bila novinar i urednik u sistemu <em>Color Press Group</em>. Od 2002. godine do kraja 2013. radila je kao novinar, urednik i voditelj na Televiziji Pink. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada za televizijsko stvaralaštvo u zemlji i regionu.<br /> <br /> Autorka je romana <em>Ringišpil</em> (2010), koji je preveden na makedonski, turski, bugarski i slovački jezik, nagrađen <em>Zlatnim Hit liberom</em> i dve godine zaredom proglašavan najčitanijom knjigom domaćeg autora. <em>Ringišpil</em> je objavljen i u luksuznom izdanju, u prestižnoj ediciji <em>Dragulji Lagune</em>, kao jedan od najprodavanijih i najčitanijih romana u istoriji izdavačke kuće Laguna.<br /> <br /> Njen drugi roman, <em>Pismo gospođe Vilme </em>(2012), i treći, <em>Poslednje proleće u Parizu</em> (2014), takođe su postali bestseleri, prevedeni su na makedonski jezik, nagrađeni <em>Zlatnim Hit liberom</em> i proglašeni za najčitanije knjige domaćeg autora u 2012. i 2014. godini. Takođe 2014. godine, Jelena Bačić Alimpić proglašena je za najčitanijeg stranog autora u Makedoniji i za to je dobila priznanje od Matice makedonske.<br /> <br /> U oktobru 2015. godine objavljen je njen četvrti roman <em>Noć kada su došli svatovi</em>, prva knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em>, koja je postavila nove rekorde u prodaji i čitanosti. Prevedena je na makedonski jezik. Druga knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em>, a autorkin peti roman, <em>Knjiga uspomena</em>, objavljena je u februaru 2016. godine, takođe je prevedena na makedonski jezik i zauzela je prvo mesto na listi najčitanijih i najprodavanijih knjiga u 2016. godini. Treća knjiga iz trilogije <em>Kazna za greh</em> &ndash; <em>Molitva za oproštaj</em>, autorkin šesti roman, objavljena je u junu 2016. godine. Kao sve knjige iz ove trilogije, ušla je u prvih pet najprodavanijih i najčitanijih knjiga u 2016. godini. Prevedena je na makedonski jezik.<br /> <br /> Njena sedma knjiga <em>Nigde nema te</em>, objavljena u maju 2017. godine, takođe je postala bestseler, prevedena je na makedonski jezik i oborila je rekorde u prodaji i čitanosti u Srbiji i regionu.<br /> <br /> Godine 2018. objavila je još jedan bestseler, roman <em>Kofer iz Berlina</em>. Godine 2019. objavila je knjigu <em>Njegove bele rukavice</em>, a iste godine je njen roman <em>Poslednje proleće u Parizu</em> preveden na francuski jezik.<br /> <br /> Do sada je objavila dvanaest romana, a iz godine u godinu njeni romani su najčitaniji u mreži biblioteka širom Srbije.<br /> <br /> Jelena Bačić Alimpić živi u Novom Sadu kao slobodna umetnica, udata je i majka je dvoje dece, Marka i Dunje.</p>

Slika Jelica Greganović

Jelica Greganović

<p style="text-align: justify">Jelica Greganović je rođena 1964. godine u Kragujevcu. Od 1984. godine se bavi novinarstvom. Jedan je od osnivača Radija B92, kao i osnivač i prvi urednik njegove informativne redakcije. Do sada je pisala i izveštavala za B92, Vreme, NIN, Politikin Zabavnik, Šumadija Press, Studio B, Elle, Bazar, Ekonomist, Bankar...<br /> <br /> Objavila je devet zbirki humorističkih priča: <em>Priči nikad kraja</em>, <em>Samo da ti kažem</em>, <em>Od reči do reči</em>, <em>Ispod sedmog neba</em>, <em>Ljubav i druge sitnice</em>, <em>Osmeh za svaki dan</em>, <em>Zovem se Mama</em> i <em>Zovem se Mama 2</em>,&nbsp;<em>Život za poneti</em> kao i knjige za decu <em>Mravac Mrav</em> i <em>Uspavanka za miša</em>, koja je i dobitnik nagrade <em>Dobra slikovnica</em>, na <em>Međunarodnom festivalu slikovnica Čigra</em>.<br /> <br /> Svoje priče objavljuje i na portalu Blic Žena, kao i na blogu izdavačke kuće Laguna.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Bojan Brecelj</p>

Slika Lejla Ibrahim

Lejla Ibrahim

<p style="text-align: justify">Stručno znanje Lejle Ibrahim na planu multikulturne razvojne psihologije pružilo je bogat materijal za priču o Meti i Lizbet. Kao osnivačica i direktorka Dečje škole &bdquo;Vulsi&ldquo;, Lejla je imala prilike da lično iskusi ljubav prema deci koja nisu njena rođena, a kao dula ima tu povlasticu da prisustvuje intenzitetu i radosti porođajâ.<br /> <br /> Obožava da radi kao direktorka Dečje i porodične službe u Prvoj unitarijanskoj crkvi u Ouklandu u Kaliforniji. Lejla živi u Vulsivilu, maloj zajednici u Berkliju, zajedno sa svojom suprugom Rindom, zajedničkim psima Belom i Lusi i povremeno sa svojim odraslim ćerkama Kalin i Majom Ibrahim-Bartli.</p>

Slika Lusinda Rajli

Lusinda Rajli

<p style="text-align: justify">Lusinda Rajli je rođena 1965. godine u Irskoj i, nakon kratke glumačke karijere na filmu, televiziji i u pozorištu, napisala je svoj prvi roman u 24. godini. Njene knjige su prevedene na trideset sedam jezika i postigle su veliki uspeh širom sveta zbog snažnih emocija koje nadrastaju sudbine njenih junaka. Serijal &bdquo;Sedam sestara&ldquo; se posebno izdvojio i postao globalni fenomen stvorivši sopstveni žanr &ndash; a u toku su i planovi za adaptaciju romana u seriju od sedam sezona.<br /> <br /> Lusindine knjige su nominovane za brojne nagrade, uključujući <em>Balcerelu </em>u Italiji, <em>The Lovely Books award</em> u Nemačkoj i nagradu za romantični roman godine. Rajlijeva je 2020. godine dobila holandsku nagradu za platinasti roman jer je za godinu dana prodato preko 300 hiljada primeraka jednog romana &ndash; ovu nagradu je prethodno dobila Dž. K. Rouling za serijal o Hariju Poteru.<br /> <br /> U saradnji sa sinom Harijem Vitakerom razvila je i napisala serijal knjiga za decu pod nazivom &bdquo;The Guardian Angels&ldquo;.<br /> <br /> Iako je četvoro dece odgajala uglavnom u Norfolku u Engleskoj, Lusinda je 2015. godine ispunila svoj san i kupila izolovano imanje u Vest Korku u Irskoj, mestu za koje je oduvek verovala da je njen duhovni dom &ndash; upravo tamo je napisala svojih poslednjih pet romana.<br /> <br /> Lusindi je 2017. godine dijagnostifikovan rak i umrla je 11. juna 2021. godine okružena porodicom.<br /> <br /> Foto: © Boris Breuer</p>

Slika Marina Vujčić

Marina Vujčić

<p style="text-align: justify">Marina Vujčić (1966, Trogir) diplomirala je hrvatski jezik i jugoslovenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavila je romane <em>Tuđi život</em> (2010), <em>A onda je Božo krenuo ispočetka</em> (2014), <em>Mogla sam to biti ja</em> (2015), <em>Susjed</em> (2015), <em>Otpusno pismo</em> (2016, u koautorstvu s Ivicom Ivaniševićem), <em>Pitanje anatomije</em> (2017) i <em>Pedeset cigareta za Elenu</em> (2019). Objavila je i knjigu drama <em>Umri ženski</em> (2014). Kolumnistkinja je časopisa <em>Cosmopolitan</em>. Živi i radi u Zagrebu.<br /> <br /> Nagrade i priznanja:<br /> <br /> 2006. &ndash; Posebna nagrada publike na Animafestu za animirani film <em>Kućica u krošnji</em><br /> 2006. &ndash; Nagrada za najbolji scenario za film <em>Kućica u krošnji</em> na Međunarodnom festivalu filma i videa Dugo Selo <br /> 2014. &ndash; Treća Nagrada za dramsko djelo &bdquo;Marin Držić&ldquo;, za dramu <em>Umri ženski</em><br /> 2015. &ndash; Stimulacija Ministarstva kulture RH za roman <em>A onda je Božo krenuo ispočetka</em><br /> 2015. &ndash; Nagrada za najbolji neobjavljeni roman na konkursu V.B.Z.-a i Tisak Medije za roman <em>Susjed</em><br /> 2016. &ndash; Stimulacija Ministarstva kulture RH za roman <em>Mogla sam to biti ja<br /> 2</em>016. &ndash; Treća Nagrada za dramsko djelo &bdquo;Marin Držić&ldquo;, za dramu&nbsp;Podmornica<br /> <br /> Foto: Siniša Sunara</p>

Slika Metju Blejk

Metju Blejk

<p style="text-align: justify">Nakon što je otkrio da prosečna osoba provede trideset tri godine svog života u snu, Metju Blejk je shvatio da je našao materijal za dobru priču. Započeo je opsežno istraživanje o zločinima koji su u korelaciji sa snom počinilaca, o nedovoljno razjašnjenom sindromu rezignacije, koje ga je dovelo do uzbudljivog pitanja: da li je osoba koja tokom sna počini ubistvo nevina ili kriva? I tako je nastao bestseler <em>Ana O</em>.<br /> <br /> Pre nego što je pisao beletristiku, Metju je radio kao istraživač i pisac govora u Vestminsterskoj palati (kući britanskog Parlamenta). Studirao je engleski jezik na Univerzitetu Daram i oksfordskom koledžu Merton. Živi u Londonu.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Pete Bartlett</p>

Slika Paulo Koeljo

Paulo Koeljo

<p style="text-align: justify">Život Paula Koelja ostaje glavni izvor inspiracije za njegove knjige. Izazivao je smrt, izbegao je ludilo, borio se s drogom, trpeo torturu, eksperimentisao s magijom i alhemijom, studirao filozofiju i teologiju, nezasito čitao, izgubio i povratio veru i iskusio bol i radost ljubavi. Tragajući za svojim mestom u svetu, pronašao je odgovore na izazove sa kojima se svako suočava. On veruje da u sebi imamo snagu koja je potrebna da pronađemo svoju sudbinu.<br /> <br /> Njegove knjige su prevedene na 89 jezika i prodate u više od 320 miliona primeraka u više od 170 zemalja. Njegov roman <em>Alhemičar </em>(1988) prodat je u više od 120 miliona primeraka i inspirisao je najrazličitije ljude, od Malale Jusafzai do pevača Farela Vilijamsa.<br /> <br /> Član je Brazilske književne akademije i dobitnik Nacionalnog ordena Legije časti. Imenovan je za glasnika mira Ujedinjenih nacija 2007. godine.<br /> <br /> paulocoelhoblog.com<br /> <br /> Foto:&nbsp;Xavier Gonzalez</p>

Slika Simonida Milojković

Simonida Milojković

<p style="text-align: justify">Simonida Milojković, jedan od najčitanijih savremenih srpskih pisaca, član je Udruženja književnika Srbije.<br /> <br /> Književnošću se bavi od 2007. godine, kada je izašla njena prva knjiga <em>Grabljivica</em>, najprodavaniji roman na Balkanu u poslednje tri decenije, čiji je tiraž dosegao neverovatnih 210.000 primeraka. Britanska izdavačka kuća <em>Pegasus</em>, jedna od najuglednijih na svetu, proglasila je <em>Grabljivicu</em> vrhunskim delom savremene svetske književnosti i objavljuje ga za celo englesko govorno područje kao <em>The Lady Predator</em>.<br /> <br /> Roman <em>Ljubav u doba kokaina</em> odmah po obja­vljivanju postaje bestseler i dospeva do vrha liste najprodavanijih knjiga u regionu.<br /> <br /> Simonida Milojković u saradnji sa produkcijom &bdquo;Prizor&ldquo; postavlja na scenu dramu <em>Ljubav u doba kokaina</em>, a širom regiona počinje da drži predavanja i organizuje tribine u cilju prevencije narkomanije kod mladih.<br /> <br /> Romanom <em>Žena</em>, osim vrhova čitanosti, dosegnula je i prvog pisca koji je u našoj književnosti literarizovao istinitu priču iz malo poznatog sveta transrodnih osoba.<br /> <br /> U romanu <em>Dijagnoza: ljubav</em>, vrhunskom ljubavnom psihotrileru, bavi se pitanjem da li je zaljubljenost vrsta psihoze i stvara li zavisnost poput narkotika.<br /> <br /> Roman <em>U zagrljaju princa</em> <em>tame </em>donosi uzbudljiv i zastrašujući ljubavni triler. To je istinita priča devojke koju njen mladić uvodi u satanističku sektu.<br /> <br /> Od januara 2022. godine Simonida volontira u udruženju &bdquo;ZID&ldquo; koje se bavi izvlačenjem mladih iz sekti i njihovom rehabilitacijom.<br /> <br /> Autorka je šesnaest godina bila novinar u dnevnom listu <em>Blic</em>,&nbsp;a danas piše za <em>Književne novine</em>.</p>

Slika Sofi Kinsela

Sofi Kinsela

<p style="text-align: justify">Medlin Vikam, koja se potpisuje pseudonimom Sofi Kinsela, rođena je 12. decembra 1969. Sofi je njeno srednje ime, a Kinsela majčino prezime. Prijatelji i porodica je zovu Medi.<br /> <br /> Ova autorka je, pre nego što će se posvetiti književnosti, radila kao novinar prateći sektor tržišta i finansija. Na prvi pogled, tu se nazire veza sa tematikom i, prevashodno, naslovima romana koji će joj doneti punu afirmaciju: <em>Tajni svet snova jedne kupoholičarke</em>, <em>Kupoholičarka u inostranstvu</em>, <em>Kupoholičarka staje na ludi kamen</em>, <em>Kupoholičarka i sestra</em>, <em>Kupoholičarka i beba</em>, <em>Mini kupoholičarka</em>, <em>Kupoholičarka u Holivodu</em>, <em>Kupoholičarka spasava stvar</em> i <em>Božić kod kupoholičarke</em>. Romani <em>Umeš li da čuvaš tajnu?</em>, <em>Bogomdana domaćica, Sećaš me se?</em>, <em>Devojka iz dvadesetih</em>, <em>Imam tvoj broj</em>, <em>Prva bračna noć</em>, <em>Iznenadi me! </em>i <em>Dugujem ti</em> predstavljaju tematski iskorak iz ljupkog Kinselinog kupoholičarskog ambijenta, iskorak koji nipošto neće razočarati one koji su njeno pisanje zavoleli čitajući pomenute knjige. <em>Potraga za Odri</em> je njen prvi roman za tinejdžere, a <em>Mama Vila i ja </em>serijal knjiga za decu. Prodato je više od 50 miliona primeraka njenih knjiga u svetu. <br /> <br /> Sofi Kinsela ima tri sina: Fredija, Huga i Oskara. Suprug joj je nastavnik i predaje latinski jezik u osnovnoj školi.<br /> <br /> Preminula je 10. decembra 2025. godine u 55. godini života.<br /> <br /> Za više informacija o autorki posetite njen veb-sajt: <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="www.sophiekinsella.co.uk." data-value="http://www.sophiekinsella.co.uk."><span class="ql-link-text">www.sophiekinsella.co.uk.</span></span></p>

Slika Vanja Bulić

Vanja Bulić

<p style="text-align: justify">Vanja Bulić (1947) čitav radni vek je proveo kao novinar u pisanim i elektronskim medijima. Za televiziju je uradio više od četiri hiljade emisija različitih žanrova, a pisao je za gotovo sve prestižne listove nekadašnje Jugoslavije. Bio je glavni urednik časopisa <em>ITD</em>, <em>Zum</em>, <em>Praktična žena</em>, pomoćnik glavnog urednika časopisa <em>Duga</em>, glavni urednik satelitskog programa TV BK, urednik zabavnog programa TV BK i TV <em>Happy</em>. Dobitnik je više novinarskih nagrada za pisano novinarstvo i gotovo svih priznanja koja se dodeljuju za posao voditelja na televiziji. Radio je dokumentarne filmove (<em>Državni radnik</em>, <em>Crveni barjak</em> <em>Filipa Filipovića</em>), scenarista je četiri TV serije (<em>Jugovići </em>&ndash; RTS, <em>Javlja mi se iz dubine duše</em> &ndash; TV Košava, <em>Drugo stanje</em> &ndash; BK TV i <em>Kafana na Balkanu</em> &ndash; Telekom). Koscenarista je dugometražnog filma <em>Lepa sela lepo gore</em> i scenarista filmova <em>Drugo stanje</em> i <em>Pokidan</em>. Napisao je zbirke priča <em>Kako sam gajio blizance</em> (1995), <em>Sto bisera</em> (2009), <em>Istorija u krevetu</em> (2012), <em>Muškarac u izvesnim godinama</em> (2014), <em>Zašto bog nema auto</em> (2016) i <em>Rupe u glavi</em> (2020), i romane <em>Tunel </em>&ndash; <em>lepa sela lepo gore </em>(1996), <em>Ratna sreća</em> (1999), <em>Zadah belog</em> (2000), <em>Vrele usne</em> (2001), <em>Parada strasti</em> (2003), <em>Drugo stanje</em> (2006), <em>Oko otoka</em> (2009), <em>Šole </em>(2010), <em>Simeonov pečat</em> (2012), <em>Jovanovo zaveštanje</em> (2013), <em>Dosije Bogorodica</em> (2014), <em>Devedesete </em>(2015 &ndash; knjiga u kojoj se nalaze četiri romana objavljena devedesetih godina prošlog veka), <em>Teslina pošiljka</em> (2015), <em>Šmekeri </em>(2016), <em>Šmekerke </em>(2017), <em>Viza za nebo</em> (2017), <em>Dušanova kletva</em> (2018), <em>Teodorin prsten</em> (2019), <em>Savin osvetnik</em> (2020), <em>Tata u drugom stanju</em> (2021), <em>Milutinov greh</em> (2023). Priredio je dnevnik iz Haga Veselina Šljivančanina <em>Branio </em><em>sam istinu</em> (2012), a napisao je i romansirane biografije glumaca Petra Božovića, Miše Janketića, Marka Nikolića, Lazara Ristovskog, Jelisavete Seke Sablić i pevača Ace Lukasa. Napisao je pet pozorišnih komada: <em>Državni radnik</em>, <em>Rijaliti obračun</em>, <em>Jače smo od sudbine</em>, <em>Braća po Hagu</em> i <em>Bitanga u boji</em>. Među nagradama dobijenim za spisateljski rad izdvajaju se <em>Zlatni beočug</em> za trajni doprinos kulturi Beograda, nagrada &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; za najbolju knjigu satiričnih priča, kao i tri godišnja priznanja Redakcije za kulturu RTS <em>Zlatni hit liber</em> za najtraženije knjige u knjižarama i bibliotekama Srbije 2012, 2013. i 2015. godine.<br /> <br /> Otac je trojice sinova, imao je rok sastav, strastveni je igrač preferansa i još uvek igra odbojku. Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x