Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Noć knjige još danas! Iskoristite sjajne popuste!

Ogromna posećenost ljubitelja dobre knjige obeležila je i drugi dan jubilarne 30. Noći knjige.
DSC0648611111111111111

Novi roman Ante Tomića „Nada“ bio je najtraženiji.

Predstavljamo vam listu od deset najprodavanijih naslova drugog dana manifestacije:

„Nada“, Ante Tomić
Serafim“, Dejan Stojiljković
Sinajski testament“, Vanja Bulić
Bilo jednom u Jugoslaviji“, Ivan Ivanji
Ubistvo u Flit hausu“, Lusinda Rajli
Ana O“, Metju Blejk
Ljubav u doba kokaina“, Simonida Milojković
Najnormalniji čovek na svetu“, Ivan Tokin
Kuća noći“, Ju Nesbe
Zulejha otvara oči“, Guzelj Jahina

„NADA“ I „SIGURNA KUĆA“ PREDSTAVLJENI U KNJIŽARI DELFI SKC

U knjižari Delfi SKC održana je promocija dva regionalna autora – Marine Vujčić i Ante Tomića, koji su predstavili svoje nove romane „Sigurna kuća“ i „Nada“. „Sigurna kuća“ Marine Vujčić i „Nada” Ante Tomića tematski su potpuno različite knjige, ali spaja ih život – one su kao male studije  ljudske prirode.

Roman „Nada“ je urnebesno duhovito i ujedno romantično štivo, u kojem se Tomić ponovo vraća spoju burleske i ljubavnog romana kakav je bio njegov prvi roman „Što je muškarac bez brkova“.

„Ja sam počeo ovu priču pisati bez jasne ideje što ću zapravo napisati“, rekao je Ante Tomić. „Mislio sam da će to biti priča, na kraju je ispao mali roman. Neko vrijeme nisam imao knjigu, negde sam bio izgubio samopouzdanje i počeo pisati neke knjige koje nisam završio. Poželio sam napraviti nešto da sam sebi dokažem da mogu nešto napisati od početka do kraja. Nisam imao velika očekivanja. Znam da sam želeo pisati nešto veselo i ljubavno. U glavi sam imao nešto mediteransko i zapravo sam htio pisati na određeni način, da ne guram u prvi plan politiku. Ovo je priča o tome kako se ljudi različitih vjera i nacija mogu savršeno slagati. U ovoj priči se saželo sve što sam znao o Mediteranu. Sam proces pisanja knjige nije bio dug. U godinu dana sam sve napisao, ali sam puno razmišljao, bilo je vrlo intenzivno i puno sam razmišljao o tim likovima. Jako sam se trudio da to bude ekonomična priča, bez viškova, nisam imao potrebe nigde se zaustavljati i nešto objašnjavati. Ako sam hteo kazati neku misao, nisam je sam pisao nego sam je stavljao u usta nekom junaku, a ono što mi je čitavo vreme bilo na pameti su likovi i radnja, njihovi odnosi njihovi i to nekakvo bazično pripovijedanje. Ljudi često kažu da se vidi da sam uživao dok sam nešto pisao, jer se jako lako čita. Ja ne pišam lako, ja se lako čitam. Ovo je najkraća knjiga koju sam napisao  i za koju sam se jako trudio da ne izgleda kao da sam se jako trudio.“

Marina Vujčić se u svom romanu bavi potpuno drugačijom temom. „Sigurna kuća“ je priča o ženi koja je u samoodbrani ubila muža, koji ju je godinama psihički i fizički zlostavljao. U zatvoru, ona noću ispisuje stranice o životu koji je bio neživot, o ljubavi koja je bila neljubav, o čoveku njenog života koji je bio nečovek njenog života.

„Ja sam jako dugo morala prvo istraživati na ovu temu, zato što sam se našla na potpuno nepoznatom terenu – od toga da nisam znala kako funkcionira sustav zaštite  žrtava, odnosno sustav koji bi trebao štititi žrtve nasilja, do toga da sam sama morala razumeti žjenu koja nije otišla nakon prvog šamara. Na korici je izvučeno to da je žena žrtva samo kad je mrtva. Kad imate vest da je muškarac ubio ženu ili partnericu, po društvenim mrežama imate i komentare – a šta ga nije ostavila, zašto je bila s njim, pa baš je znala izabrati i slično. Dakle, opet je ona kriva jer je izabrala krivog muškarca, jer je tako dugo s njim ostala, jer nije tražila pomoć na vrijeme i slično. Jako su me uznemiravale te vijesti iz crne kronike, koje se najčešće puno češće pojavljuju nego što to svi možemo podneti, ali bez obzira na to sustav zaštite je manjkav, spor, neunčikovit do te mjere da je žena u većoj opasnosti ako je tražila pomoć i prijavila nasilje. Dakle, da moja junakinja nije prijavila nasilje, to što se dogodilo možda se ne bi ni dogodilo Tako da žena nije zaštićena ni onda kad prijavi nasilje. Naslov romana je vrlo ironičan, jer sigurne kuće zapravo nema za žene koje trpe tu vrstu zlostavljanja.

NOĆ KNJIGE JOŠ SAMO DANAS


I ove godine tokom trajanja manifestacije Noć knjige važe fantastični popusti do čak 40%, a svi dobijaju i sjajne poklone!

Popusti na Lagunina izdanja:

- za kupovinu jedne knjige 25%,
- za dve knjige 30%,
- za tri knjige 35%,
- za četiri ili više knjiga 40%.

Isti popusti važiće i za knjige Delfi izdavaštva i mogu se kombinovati sa Laguninim naslovima.

Na knjige drugih izdavača koji su se priključili Noći knjige, strana izdanja i gift asortiman važiće popust od čak 20%. Isti popust od 20% važiće na društvene igre u izdanju Lagune i igre odabranih izdavača.

Multimedijalni sadržaji, CD i vinil izdanja odabranih dobavljača biće sniženi 10%.

Isporuka će biti besplatna za sve porudžbine preko sajtova laguna.rs i delfi.rs na teritoriji Republike Srbije.

Dobro došli!

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Ante Tomić

Ante Tomić

<p style="text-align: justify">Ante Tomić (1970, Split) studije filozofije i sociologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Objavio je romane <em>Što je muškarac bez brkova</em> (2000, adaptiran za pozorište; snimljen film 2005. u rečiji Hrvoja Hribara), <em>Ništa nas ne smije iznenaditi</em>, (2003, adaptiran za pozorište; snimljen film <em>Karaula</em>, u režiji Rajka Grlića), <em>Ljubav, struja, voda, telefon</em> (2005), <em>Građanin pokorni</em> (Nagrada Kiklop, 2006), <em>Čudo u Poskokovoj Dragi</em> (2009), <em>Punoglavci</em> (2011) i <em>Veličanstveni Poskokovi</em> (2015)&nbsp;i <em>Nada </em>(2024). Objavio je i zbirke priča <em>Zaboravio sam gdje sam parkirao</em> (1997), <em>Veliki šoping</em> (2004) i <em>Pogledaj što je mačka donijela</em> (2019); zbirku drama <em>Krovna udruga i druge drame</em> (2005, u saradnji sa Ivicom Ivaniševićem); kao i publicistička dela <em>Smotra folklora</em> (feljtoni, 2001), <em>Klasa optimist</em> (kolumne, 2004); <em>Dečko koji obećava</em> (kolumne 2009) i <em>Nisam pametan</em> (kolumne 2010). Stalni je kolumnista <em>Jutarnjeg lista</em> i portala <em>Velike priče</em>. Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva &bdquo;Marija Jurić Zagorka&ldquo; za najbolju reportažu.<br /> <br /> Foto: Petar Marković</p>

Slika Dejan Stojiljković

Dejan Stojiljković

<p style="text-align: justify">Dejan Stojiljković (Niš, 1976), prozni i dramski pisac, filmski i strip scenarista.<br /> <br /> Do sada je objavio romane <em>Konstantinovo raskršće</em>, <em>Duge noći i crne zastave</em>, <em>Znamenje anđela</em>, <em>Kainov ožiljak</em> (u četiri ruke, sa Vladimirom Kecmanovićem) i <em>Olujni bedem</em>, kao i prozne zbirke <em>Leva strana druma</em>, <em>Low Life</em> i <em>Kišni psi</em>. Zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem i Draganom Paunovićem autor je ilustrovane trilogije o Nemanjićima, koju čine knjige <em>U ime oca</em>, <em>Dva orla</em> i <em>U ime sina</em>.<br /> <br /> Autor je više dramskih tekstova i strip-scenarija.<br /> <br /> Jedan je od scenarista TV serije <em>Senke nad Balkanom</em>.<br /> <br /> Laureat je prestižne književne nagrade &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo; (za roman <em>Konstantinovo raskršće</em>), kao i nagrade za dečju književnost &bdquo;Dositejevo pero&ldquo; (za knjigu <em>Nemanjići: Dva orla</em>).<br /> <br /> Proza mu je prevođena na ruski, engleski, grčki, italijanski, slovački, makedonski, slovenački i francuski.<br /> <br /> Jedan je od najčitanijih savremenih srpskih pisaca.<br /> <br /> Član je književne grupe P-70, Srpskog književnog društva i Udruženja stripskih umetnika Srbije.<br /> <br /> Živi i radi u Nišu.</p> <hr /> <p style="text-align: justify">Posetite sajt autora: <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="dejanstojiljkovic.rs" data-value="http://www.dejanstojiljkovic.rs"><span class="ql-link-text">dejanstojiljkovic.rs</span></span></p>

Slika Guzelj Jahina

Guzelj Jahina

<p style="text-align: justify">Guzelj Jahina je ruska književnica i scenaristkinja tatarskog porekla. Rođena je u Kazanju 1977. godine. Diplomirala je na fakultetu za strane jezike &bdquo;Kazanjskog državnog instituta&ldquo;, a nakon toga i na &bdquo;Moskovskoj filmskoj školi&ldquo;. Njene kratke priče i poetski radovi objavljivani su u brojnim književnim časopisima.<br /> <br /> Prvi roman Jahine <em>Zulejha otvara oči</em> (2015) postao je književni događaj u Rusiji, a proglašen je za najbolje prozno delo na Međunarodnom sajmu knjiga u Moskvi 2015. godine. Roman je dobio najvažniju rusku književnu nagradu &bdquo;Velika knjiga&ldquo; i nagradu &bdquo;Jasna Poljana&ldquo;.<br /> <br /> Za roman <em>Deca Volge</em> dobila je Nagradu Nemačkog kulturnog foruma za Istočnu Evropu &bdquo;Georg Dehio-Buchpreis&ldquo;, 2020 (Nemačka), &bdquo;Veliku nagradu Ivo Andrić&ldquo;, 2019, Andrićev institut (Srbija i Republika Srpska), &bdquo;Veliku knjigu&ldquo; (prva nagrada čitalaca i jedna od nagrada žirija), 2019 (Rusija) i Nagradu za književnost projekta SNOB, 2018 (Rusija).<br /> <br /> Jahina je 2020. godine nagrađena nagradom ruske vlade za doprinos kulturi.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© George Kardava</p>

Slika Ivan Ivanji

Ivan Ivanji

<p style="text-align: justify">Ivan Ivanji rođen je 24.1.1929. godine u Zrenjaninu. Književnik je i prevodilac. Roditelji, oboje lekari, Jevreji, ubijeni su 1941. godine, a on se spasao bekstvom kod rođaka u Novi Sad. Tu je uhapšen u martu 1944. godine, posle čega je bio zatočen u koncentracionim Logorima Aušvic i Buhenvald do aprila 1945. godine.<br /> <br /> Završio je srednju tehničku školu u Novom Sadu, posle toga studirao arhitekturu, a zatim i germanistiku u Beogradu. Preko 20 godina bio je prevodilac za nemački jezik Josipu Brozu Titu kao i drugim državnim i partijskim funkcionerima. Paralelno s karijerom pedagoga, novinara, dramaturga i brojnim funkcijama koje je obavljao u kulturnom životu Beograda i diplomatiji, Ivanji se bavio i književnošću i od rane mladosti objavljivao poeziju, prozu, eseje, bajke i drame. Njegovim najznačajnijim delima smatraju se romani <em>Čoveka nisu ubili</em>, <em>Dioklecijan</em>, <em>Konstantin</em>, <em>Na kraju ostaje reč</em>, <em>Preskakanje senke</em>, <em>Barbarosin Jevrejin u Srbiji</em>, <em>Guvernanta i Balerina i rat</em>, kao i zbirke pripovedaka <em>Druga strana večnosti</em> i <em>Poruka u boci</em>.<br /> <br /> Njegova dela prevođena su na nemački, italijanski, engleski, mađarski, slovački i slovenački jezik. S nemačkog i mađarskog jezika preveo je desetine knjiga i drama.<br /> <br /> Ivan Ivanji preminuo je 9. maja 2024. godine u 96. godini života.<br /> &nbsp;</p>

Slika Lusinda Rajli

Lusinda Rajli

<p style="text-align: justify">Lusinda Rajli je rođena 1965. godine u Irskoj i, nakon kratke glumačke karijere na filmu, televiziji i u pozorištu, napisala je svoj prvi roman u 24. godini. Njene knjige su prevedene na trideset sedam jezika i postigle su veliki uspeh širom sveta zbog snažnih emocija koje nadrastaju sudbine njenih junaka. Serijal &bdquo;Sedam sestara&ldquo; se posebno izdvojio i postao globalni fenomen stvorivši sopstveni žanr &ndash; a u toku su i planovi za adaptaciju romana u seriju od sedam sezona.<br /> <br /> Lusindine knjige su nominovane za brojne nagrade, uključujući <em>Balcerelu </em>u Italiji, <em>The Lovely Books award</em> u Nemačkoj i nagradu za romantični roman godine. Rajlijeva je 2020. godine dobila holandsku nagradu za platinasti roman jer je za godinu dana prodato preko 300 hiljada primeraka jednog romana &ndash; ovu nagradu je prethodno dobila Dž. K. Rouling za serijal o Hariju Poteru.<br /> <br /> U saradnji sa sinom Harijem Vitakerom razvila je i napisala serijal knjiga za decu pod nazivom &bdquo;The Guardian Angels&ldquo;.<br /> <br /> Iako je četvoro dece odgajala uglavnom u Norfolku u Engleskoj, Lusinda je 2015. godine ispunila svoj san i kupila izolovano imanje u Vest Korku u Irskoj, mestu za koje je oduvek verovala da je njen duhovni dom &ndash; upravo tamo je napisala svojih poslednjih pet romana.<br /> <br /> Lusindi je 2017. godine dijagnostifikovan rak i umrla je 11. juna 2021. godine okružena porodicom.<br /> <br /> Foto: © Boris Breuer</p>

Slika Metju Blejk

Metju Blejk

<p style="text-align: justify">Nakon što je otkrio da prosečna osoba provede trideset tri godine svog života u snu, Metju Blejk je shvatio da je našao materijal za dobru priču. Započeo je opsežno istraživanje o zločinima koji su u korelaciji sa snom počinilaca, o nedovoljno razjašnjenom sindromu rezignacije, koje ga je dovelo do uzbudljivog pitanja: da li je osoba koja tokom sna počini ubistvo nevina ili kriva? I tako je nastao bestseler <em>Ana O</em>.<br /> <br /> Pre nego što je pisao beletristiku, Metju je radio kao istraživač i pisac govora u Vestminsterskoj palati (kući britanskog Parlamenta). Studirao je engleski jezik na Univerzitetu Daram i oksfordskom koledžu Merton. Živi u Londonu.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Pete Bartlett</p>

Slika Simonida Milojković

Simonida Milojković

<p style="text-align: justify">Simonida Milojković, jedan od najčitanijih savremenih srpskih pisaca, član je Udruženja književnika Srbije.<br /> <br /> Književnošću se bavi od 2007. godine, kada je izašla njena prva knjiga <em>Grabljivica</em>, najprodavaniji roman na Balkanu u poslednje tri decenije, čiji je tiraž dosegao neverovatnih 210.000 primeraka. Britanska izdavačka kuća <em>Pegasus</em>, jedna od najuglednijih na svetu, proglasila je <em>Grabljivicu</em> vrhunskim delom savremene svetske književnosti i objavljuje ga za celo englesko govorno područje kao <em>The Lady Predator</em>.<br /> <br /> Roman <em>Ljubav u doba kokaina</em> odmah po obja­vljivanju postaje bestseler i dospeva do vrha liste najprodavanijih knjiga u regionu.<br /> <br /> Simonida Milojković u saradnji sa produkcijom &bdquo;Prizor&ldquo; postavlja na scenu dramu <em>Ljubav u doba kokaina</em>, a širom regiona počinje da drži predavanja i organizuje tribine u cilju prevencije narkomanije kod mladih.<br /> <br /> Romanom <em>Žena</em>, osim vrhova čitanosti, dosegnula je i prvog pisca koji je u našoj književnosti literarizovao istinitu priču iz malo poznatog sveta transrodnih osoba.<br /> <br /> U romanu <em>Dijagnoza: ljubav</em>, vrhunskom ljubavnom psihotrileru, bavi se pitanjem da li je zaljubljenost vrsta psihoze i stvara li zavisnost poput narkotika.<br /> <br /> Roman <em>U zagrljaju princa</em> <em>tame </em>donosi uzbudljiv i zastrašujući ljubavni triler. To je istinita priča devojke koju njen mladić uvodi u satanističku sektu.<br /> <br /> Od januara 2022. godine Simonida volontira u udruženju &bdquo;ZID&ldquo; koje se bavi izvlačenjem mladih iz sekti i njihovom rehabilitacijom.<br /> <br /> Autorka je šesnaest godina bila novinar u dnevnom listu <em>Blic</em>,&nbsp;a danas piše za <em>Književne novine</em>.</p>

Slika Vanja Bulić

Vanja Bulić

<p style="text-align: justify">Vanja Bulić (1947) čitav radni vek je proveo kao novinar u pisanim i elektronskim medijima. Za televiziju je uradio više od četiri hiljade emisija različitih žanrova, a pisao je za gotovo sve prestižne listove nekadašnje Jugoslavije. Bio je glavni urednik časopisa <em>ITD</em>, <em>Zum</em>, <em>Praktična žena</em>, pomoćnik glavnog urednika časopisa <em>Duga</em>, glavni urednik satelitskog programa TV BK, urednik zabavnog programa TV BK i TV <em>Happy</em>. Dobitnik je više novinarskih nagrada za pisano novinarstvo i gotovo svih priznanja koja se dodeljuju za posao voditelja na televiziji. Radio je dokumentarne filmove (<em>Državni radnik</em>, <em>Crveni barjak</em> <em>Filipa Filipovića</em>), scenarista je četiri TV serije (<em>Jugovići </em>&ndash; RTS, <em>Javlja mi se iz dubine duše</em> &ndash; TV Košava, <em>Drugo stanje</em> &ndash; BK TV i <em>Kafana na Balkanu</em> &ndash; Telekom). Koscenarista je dugometražnog filma <em>Lepa sela lepo gore</em> i scenarista filmova <em>Drugo stanje</em> i <em>Pokidan</em>. Napisao je zbirke priča <em>Kako sam gajio blizance</em> (1995), <em>Sto bisera</em> (2009), <em>Istorija u krevetu</em> (2012), <em>Muškarac u izvesnim godinama</em> (2014), <em>Zašto bog nema auto</em> (2016) i <em>Rupe u glavi</em> (2020), i romane <em>Tunel </em>&ndash; <em>lepa sela lepo gore </em>(1996), <em>Ratna sreća</em> (1999), <em>Zadah belog</em> (2000), <em>Vrele usne</em> (2001), <em>Parada strasti</em> (2003), <em>Drugo stanje</em> (2006), <em>Oko otoka</em> (2009), <em>Šole </em>(2010), <em>Simeonov pečat</em> (2012), <em>Jovanovo zaveštanje</em> (2013), <em>Dosije Bogorodica</em> (2014), <em>Devedesete </em>(2015 &ndash; knjiga u kojoj se nalaze četiri romana objavljena devedesetih godina prošlog veka), <em>Teslina pošiljka</em> (2015), <em>Šmekeri </em>(2016), <em>Šmekerke </em>(2017), <em>Viza za nebo</em> (2017), <em>Dušanova kletva</em> (2018), <em>Teodorin prsten</em> (2019), <em>Savin osvetnik</em> (2020), <em>Tata u drugom stanju</em> (2021), <em>Milutinov greh</em> (2023). Priredio je dnevnik iz Haga Veselina Šljivančanina <em>Branio </em><em>sam istinu</em> (2012), a napisao je i romansirane biografije glumaca Petra Božovića, Miše Janketića, Marka Nikolića, Lazara Ristovskog, Jelisavete Seke Sablić i pevača Ace Lukasa. Napisao je pet pozorišnih komada: <em>Državni radnik</em>, <em>Rijaliti obračun</em>, <em>Jače smo od sudbine</em>, <em>Braća po Hagu</em> i <em>Bitanga u boji</em>. Među nagradama dobijenim za spisateljski rad izdvajaju se <em>Zlatni beočug</em> za trajni doprinos kulturi Beograda, nagrada &bdquo;Radoje Domanović&ldquo; za najbolju knjigu satiričnih priča, kao i tri godišnja priznanja Redakcije za kulturu RTS <em>Zlatni hit liber</em> za najtraženije knjige u knjižarama i bibliotekama Srbije 2012, 2013. i 2015. godine.<br /> <br /> Otac je trojice sinova, imao je rok sastav, strastveni je igrač preferansa i još uvek igra odbojku. Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x