Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

NIN objavio širi izbor kandidata za nagradu za 2017. godinu

Od ukupno 179 naslova prispelih na adresu žirija NIN-ove nagrade, odabrano je 33 naslova koji su ušli u širi izbor, a lista je objavljena danas u ovom listu. Žiri u sastavu Tamara Krstić, Jasmina Vrbavac, Zoran Paunović, Mihajlo Pantić i Božo Koprivica (predsednik) imaće zadatak da do sledeće nedelje objave i užu listu, a proglašenje najboljeg romana za 2017. godinu se tradicionalno objavljuje polovinom januara.

Među 33 naslova iz šireg izbora nalazi se i 7 romana u izdanju Lagune (navedeno prema hronološkoj listi prispeća naslova na adresu žirija): „Olujni bedem“ Dejana Stojiljkovića, „Salon mrtvih princeza“ Bojana Bosiljčića, „Prave Beograđanke“ Igora Marojevića, „Ponoć u njenim rukama“ Zorana Penevskog, „Srodnici“ Jovice Aćina, „E baš vam hvala“ Marka Vidojkovića, „Higijena nesećanja“ Marka Šelića.

Božo Koprivica je izjavio da je „ova godina bila plodnija od dve prethodne, kada je reč o romanu. Ima deset-dvanaest dobrih knjiga, a to ne bi bilo malo ni da je reč o mnogo većim kulturama.“ 

NIN-ovu nagradu delimično podržava Ministarstvo kulture i informisanja, kao i jedna domaća i jedna strana kompanija. 

Nagrada lista NIN prvi put je dodeljena 1954. godine, kada ju je osvojio Dobrica Ćosić za roman „Koreni“. Za one koji bi hteli da se prisete svih imena 83 dobitnika nagrade do sada, listu možete pogledatiovde

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Bojan Bosiljčić

Bojan Bosiljčić

<p style="text-align: justify">Bojan Bosiljčić (1957, Beograd), studirao je prava u Beogradu, a zatim kao tenor, sa horom Ivo Lola Ribar, 1988. pevao Verdijevu <em>Aidu</em> u Lionu, u rimskom amfiteatru iz I veka. Objavio je romane <em>Uzaludni</em>, 1992, i <em>Đavolji kolosek</em>, 1995, priče <em>Moraš me jednom opet ovde dovesti</em>, 1993, i putopis <em>Mažoretkinje ne gaze strojevi korak</em>, 2006. Za Televiziju Beograd je radio <em>Razgolićeni grad</em> (autorska serija, 12 epizoda, scenario i režija), 1997&ndash;1998, <em>Vrelina đavola u Beogradu</em><em>: Čarls Bukovski </em>(scenario), 1994, <em>Dušan</em> (ubistvo malog Roma Dušana Jovanovića, dokumentarna emisija; scenario i režija), 1998. <em>Bukovski</em> je učestvovao u zvaničnoj konkurenciji TV-festivala <em>PRIX FUTURA</em> u Berlinu 1995, <em>PRIX EUROPA</em> u Marseju 1995, a Dušan na <em>PRIX ITALIA </em>u Bolonji 2001.</p>

Slika Dejan Stojiljković

Dejan Stojiljković

<p style="text-align: justify">Dejan Stojiljković (Niš, 1976), prozni i dramski pisac, filmski i strip scenarista.<br /> <br /> Do sada je objavio romane <em>Konstantinovo raskršće</em>, <em>Duge noći i crne zastave</em>, <em>Znamenje anđela</em>, <em>Kainov ožiljak</em> (u četiri ruke, sa Vladimirom Kecmanovićem) i <em>Olujni bedem</em>, kao i prozne zbirke <em>Leva strana druma</em>, <em>Low Life</em> i <em>Kišni psi</em>. Zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem i Draganom Paunovićem autor je ilustrovane trilogije o Nemanjićima, koju čine knjige <em>U ime oca</em>, <em>Dva orla</em> i <em>U ime sina</em>.<br /> <br /> Autor je više dramskih tekstova i strip-scenarija.<br /> <br /> Jedan je od scenarista TV serije <em>Senke nad Balkanom</em>.<br /> <br /> Laureat je prestižne književne nagrade &bdquo;Miloš Crnjanski&ldquo; (za roman <em>Konstantinovo raskršće</em>), kao i nagrade za dečju književnost &bdquo;Dositejevo pero&ldquo; (za knjigu <em>Nemanjići: Dva orla</em>).<br /> <br /> Proza mu je prevođena na ruski, engleski, grčki, italijanski, slovački, makedonski, slovenački i francuski.<br /> <br /> Jedan je od najčitanijih savremenih srpskih pisaca.<br /> <br /> Član je književne grupe P-70, Srpskog književnog društva i Udruženja stripskih umetnika Srbije.<br /> <br /> Živi i radi u Nišu.</p> <hr /> <p style="text-align: justify">Posetite sajt autora: <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="dejanstojiljkovic.rs" data-value="http://www.dejanstojiljkovic.rs"><span class="ql-link-text">dejanstojiljkovic.rs</span></span></p>

Slika Igor Marojević

Igor Marojević

<p style="text-align: justify">Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni.<br /> <br /> Objavio je <em>Beogradsko petoknjižje</em>: romane &bdquo;Dvadeset četiri zida&ldquo; (1998, 2010), &bdquo;Parter&ldquo; (2009), &bdquo;Prave Beograđanke&ldquo; (2017) i &bdquo;Tuđine&ldquo; (2018) i zbirku priča &bdquo;Beograđanke&ldquo; (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz &bdquo;Etnofikcije&ldquo;, još nedovršene pentalogije: &bdquo;Žega&ldquo; (2004, 2008), &bdquo;Šnit&ldquo; (2007, 2008, 2014), &bdquo;Majčina ruka&ldquo; (2011) i &bdquo;Ostaci sveta&ldquo; (2020, 2022). Ostala dela: novela &bdquo;Obmana boga&ldquo; (1997), zbirke priča &bdquo;Tragači&ldquo; (2001), &bdquo;Mediterani&ldquo; (2006, 2008) i &bdquo;Sve za lepotu&ldquo; (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja &bdquo;Kroz glavu&ldquo; (2012) i &bdquo;Roman o pijanstvima&ldquo; (2019). Napisao je i drame: &bdquo;Nomadi&ldquo; (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), &bdquo;Tvrđava Evropa&ldquo; (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i &bdquo;Bar sam svoj čovek&ldquo; (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu &bdquo;Dvadeset četiri zida&ldquo; istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, &bdquo;Meša Selimović&ldquo;, Nagradu grada Beograda, &bdquo;Zlatni Beočug&ldquo;, &bdquo;Károly Szirmai&ldquo;, Nagradu iz Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, &bdquo;Desimir Tošić&ldquo;&hellip;<br /> <br /> Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom &bdquo;Preteče&ldquo;. Piše i knjigu pripovedaka &bdquo;Granična stanja&ldquo;. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika.<br /> <br /> Živi u Zemunu.</p>

Slika Jovica Aćin

Jovica Aćin

<p style="text-align: justify">U mladosti osuđivan zbog svojih tekstova, Jovica Aćin (1946) autor je nekoliko knjiga priča za koje je dobio niz značajnih nagrada, među kojima su &bdquo;Andrićeva&ldquo;, Vitalova, &bdquo;Stanislav Lem&ldquo;, &bdquo;Veljko Petrović&ldquo;, &bdquo;Laza Kostić&ldquo; i &bdquo;Isidora Sekulić&ldquo;. Laguna je objavila izbor njegovih kratkih priča <em>Ukradeni roman</em>.<br /> <br /> Njegovi romani, koji izmiču uobičajenim definicijama romana, čitani su kao dela realističke fantastike, i u njima se prepliću kako tragični tako i komični elementi, groteska i detekcija. Za <em>Srodnike</em>, njegov prvi roman, dobitnik je Njegoševe nagrade, a za <em>Hodočašće u Sodomu</em> dobitnik je regionalne nagrade &bdquo;Miodrag Bulatović&ldquo;.<br /> <br /> U izdanju Lagune objavljeni su i romani <em>Pilot tramvaja</em>, <em>Polazeći od kraja sveta</em> i <em>Kotao</em>.<br /> &nbsp;</p>

Slika Marko Šelić Marčelo

Marko Šelić Marčelo

<p style="text-align: justify"><strong>Marko Šelić Marčelo</strong> (Paraćin, 22.01.1983) pisac je kojem se dogodila muzika, iako hronologija objavljenih dela sugeriše da se desilo obrnuto. Objavio je studijske albume <em>De facto</em> (2003), <em>Puzzle shock!</em> (2005), <em>Treća strana medalje</em> (2008) i <em>Deca i Sunce</em> (2010), romane <em>Zajedno sami </em>(2008), <em>Malterego, knjiga prva: Rubikova stolica</em> (2012; izmenjeno i dopunjeno izdanje 2016), <em>Malterego, knjiga druga: Higijena nesećanja</em> (2017), zbirku tekstova <em>O ljudima, psima i mišima</em> (2009), stotinak kolumni za razne redakcije i <em>Napet šou</em> (2014), konceptualno delo koje objedinjuje peti studijski album i zbirku kolumnističko-esejističkih tekstova. Pažnju javnosti najpre je stekao tekstovima svojih pesama, kojima je zavredeo priznanja poput nagrade TV Metropolis (najbolja pesma) i Davorin za 2006. i 2009. godinu (najbolji urbani/rok album), a spot za <em>Pozerište</em> prvi je srpski spot uvršten u <em>World chart express</em> evropskog MTV-a. Prvi album bio je najprodavanije izdanje godine na listi IPS-a, tada najrelevantnijoj. Nekoliko godina objavljivao je kolumne u <em>Politici</em>, ali i u <em>Huperu</em>, gde je vodio i rubriku o stripovima. Ovaj angažman ovenčan je Nagradom za najboljeg mladog strip esejistu na Desetoj smotri mladih strip autora Balkana (2010), a od 2009. i poslom jednog od urednika u redakciji <em>Veselog četvrtka</em>, najvećeg domaćeg izdavača stripova, gde se stara o svim izdanjima Dilana Doga, italijanskog junaka. Uradio je, takođe, prevod i adaptaciju svih šest knjiga serijala <em>Lokot i Ključ</em> za kuću Darkwood. Učestvovao je u akcijama REX-a, Centra za nenasilje, Centra za ratnu traumu i organizacije ASTRA; temom tolerancije među narodima ex-Yu bavi se i aktuelna televizijska emisija Perspektiva, u kojoj je jedan od naratora i moderatora. Udruženje izdavača i knjižara Vojvodine dodelilo mu je titulu ambasadora knjige i čitanja (2007), a prva dva njegova romana dobila su Popboksovu nagradu publike za najbolju knjigu 2008. i 2012. Časopis <em>The Men</em> proglašava autora &bdquo;čovekom godine&ldquo; u kategoriji <em>New Idol</em> (2010), a 2012. Šelić otvara 49. Niški sajam knjiga i grafike. Poslednjih godina angažovan je i u pozorištu: u DADOV-u se 2010. igrala dramska adaptacija romana &ldquo;Zajedno sami&rdquo; (po tekstu Branislave Ilić), a radio je i na komadima &bdquo;Klasni neprijatelj&ldquo; P. Stojmenovića (tekst završnog songa), &bdquo;Istraživač noćnih mora&ldquo; N. Zavišića (scenario) i &bdquo;Doktor Nušić&ldquo; K. Mladenovića (tekstovi svih songova). <em>Napet šou</em> osvojio je nagradu City magazina za album godine, a celokupan Šelićev javni angažman doneo mu je i nagradu <em>Pravi muškarac</em>, kojom su ovenčani i Marko Somborac, Saša Janković, Zoran Kesić i Renato Grbić. <br /> <br /> Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, smer srpski jezik i književnost; Fakultet pedagoških nauka Univerziteta u Kragujevcu dodelio mu je počasnu diplomu Magister Humanitas za pedagoško delovanje i poseban doprinos razvoju kulture mladih. Radi i radi u Beogradu. Živi u svom svetu.<br /> &nbsp;</p>

Slika Marko Vidojković

Marko Vidojković

<p style="text-align: justify">Marko Vidojković (Beograd, 1975) po obrazovanju je pravnik. Autor je romana <em>Ples sitnih demona</em> (2001), <em>Đavo je moj drug</em> (2002), <em>Pikavci na plaži</em> (2003), <em>Kandže </em>(2004), <em>Sve crvenkape su iste</em> (2006), <em>Hoću da mi se nešto lepo desi odmah</em> (2009), <em>Kandže 2: Diler i smrt</em> (2012), <em>Urednik </em>(2014), <em>E baš vam hvala</em> (2017) i <em>Đubre </em>(2020). Takođe, objavio je zbirke priča <em>Bog ti pomogo</em> (2007), <em>Priče s dijagnozom</em> (2015) i <em>Kovid 19+</em> (2021). Za roman <em>Sve crvenkape su iste</em> osvojio je Vitalovu nagradu za najbolju knjigu 2006. godine, dok je roman <em>Kandže </em>osvojio nagrade Kočićevo pero i Zlatni bestseler. Roman <em>E baš vam hvala</em> donosi mu Nagradu Hudi Maček Grosmanovog festivala fantastike i stripa. Vidojković je prevođen na nemački, engleski, bugarski, slovenački, makedonski, poljski, mađarski i češki jezik, a njegove knjige su objavljivane i u Hrvatskoj. Godine 2010. bio je protagonista dokumentarnog filma <em>Dugo putovanje kroz istoriju, historiju i povijest</em>, zajedno s Miljenkom Jergovićem, dok je njegov roman <em>Ples sitnih demona</em> adaptiran u pozorišnu predstavu uspešno igranu u beogradskom Dadovu. Pored književnog stvaralaštva, bio je urednik magazina <em>Maxim </em>i <em>Playboy</em>, kao i u beogradskoj kancelariji zagrebačkog izdavača <em>Profil</em>. Takođe se bavio muzikom, svirao i pevao u bendovima <em>The Goblins</em>, <em>Toxic Noise Team</em>, <em>On the Run,</em> <em>Snowdrop</em>, <em>Strap On</em> i <em>Crveni vetar</em>. Kao TV voditelj, vodio je emisije <em>390 stepeni</em> na ATV Banja Luka i <em>400 stepeni</em> na TV Naša, a od 2017. godine, zajedno s Nenadom Kulačinom, vodi politički špageti-vestern <em>Dobar, loš, zao</em>, koji se od oktobra 2020. emituje na portalu nova.rs. Od decembra 2017. do oktobra 2023. bio je redovni kolumnista banjalučkog portala Buka, a od novembra 2021. piše kolumne za dnevni list <em>Danas </em>svakim radnim danom. Prema podacima <em>PEN International</em> za 2022, 2023. i 2024. godinu, Vidojković spada među sto najugroženijih pisaca na planeti i počasni je član slovenačkog PEN centra. Od februara 2023. godine prinuđen je da živi i radi van Srbije. <br /> <br /> <u><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="www.facebook.com/marko.vidojkovic.writer" data-value="http://www.facebook.com/marko.vidojkovic.writer"><span class="ql-link-text">www.facebook.com/marko.vidojkovic.writer</span></span><br></u><u><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="www.instagram.com/marko.vidojkovic" data-value="http://www.instagram.com/marko.vidojkovic"><span class="ql-link-text">www.instagram.com/marko.vidojkovic</span></span></u></p>

Slika Zoran Penevski

Zoran Penevski

<p style="text-align: justify">Zoran Penevski (1967) je pisac, scenarista i prevodilac. Autor je romana <em>Sara i zaboravljeni trg</em> (Laguna, 2016), <em>Budimir i retke vrste </em>(Kreativni centar, 2013), <em>Lektor</em> (SKC Novi Sad, 2015), <em>Tragovi odsustva</em> (Okean, 2008), <em>Manje važni zločini</em> (stipendija Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;, Okean, 2005), <em>Flamanski mesečar</em> (Matica srpska, 1997) i zbirke priča <em>Istorija stomaka</em> (priče o Gogolju, Beografiti, 1999).<br /> <br /> Sa Ivicom Stevanovićem koautor je prvog srpskog grafičkog romana <em>Ljubazni leševi</em> (SKC Novi Sad, 2004; Komiko, 2011), objavljenog i na engleskom jeziku kao <em>Kindly Corpses</em> (ChiZine, 2016), grafičkog romana <em>Leksikon likovnih legija</em> (SKC Novi Sad, 2005) i strip-albuma <em>L&rsquo;Anatomie du Ciel </em>(Les Humanoides Associès, 2006).<br /> <br /> Napisao je scenarija za strip-albume <em>Korporativni pandemonijum</em> (crtež A. Zolotić, Besna kobila, 2015; nagrada ULUPUDS-a za strip godine), <em>Des Rivierès sur les Ponts</em> (crtež G. Josić, Delcourt, 2004), <em>Filip i Olga &ndash; knjiški moljci</em> (crtež Dušan Pavlić, System Comics, 2012; nagrada na Salonu stripa u Beogradu 2012. godine; prošireno izdanje <em>Olga i Filip &ndash; knjiški moljci</em>, System Comics, 2016).<br /> <br /> Priredio je knjigu zanimljivosti iz istorije početaka <em>Prvi u Srbiji</em> (Laguna, 2016), zbirku viceva <em>Da pukneš od smeha</em> (Kreativni centar, 2012) i priredio i dizajnirao ilustrovani izbor iz dela Miroslav Antića <em>Tu gde počinje nebo</em> (Stylos Art, 2011).<br /> <br /> Objavljivao je priče, tekstove, prikaze, kritike i eseje (o književnosti, stripu, muzici, ilustraciji i dr.) u časopisima <em>Sveske</em>, <em>NIN</em>, <em>Vreme</em>, <em>Večernje novosti</em>, <em>Danas</em>, <em>Art 032</em>, <em>Kvadart</em>, <em>Književna reč</em>, <em>Reč</em>, <em>Povelja</em>, <em>Detinjstvo</em>, <em>Letopis Matice srpske</em>, <em>Ritam</em> itd.<br /> <br /> Preveo je više od pedeset knjiga (sa engleskog, nemačkog i makedonskog jezika), a uredio više od sto izdanja. Radovi su mu prevođeni na engleski, francuski, holandski i makedonski jezik.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x