Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Nezaboravni parovi u književnosti: Ljubavne priče za sva vremena

U vremenu u kojem živimo nije zgoreg podsetiti se nekih od večnih ljubavnih priča i sudbina iz romana, koje ostaju u našem sećanju zauvek.
Ljubavni-parovi-2
Foto: AI

„Ljubav odoleva vremenu koje sve otima“, napisao je Gete. Najlepša i najuzvišenija, ali i najmračnija i najtragičnija, ljubav je oduvek bila neiscrpna inspiracija za pisce počev od antičkog vremena, pa sve do danas. A svaka, bez obzira na njen kraj, u svojoj suštini postavlja pitanje: da li zaista može promeniti i pobediti sve?

Iako napisane pre više vekova, priče o ljubavi i danas izazivaju najsnažnije emocije i mnogi čitaoci im se iznova vraćaju. I gotovo da koliko je knjiga, toliko je i književnih parova, a mi smo vam ovoga puta izdvojili samo neke od onih čije nas priče fasciniraju.

28545-romeo-i-julija-vilijam-sekspir-v
Romeo i Julija

Romeo i Julija iz istoimenog dela Vilijama Šekspira simbol su tragične ljubavi. Mladi par iz zavađenih porodica Kapuleta i Montegija zaljubljuju se na prvi pogled, a njihova ljubav se suprotstavlja društvenim normama i mržnji koja ih okružuje. Tragičan završetak njihove priče pokazuje cenu nesposobnosti da se uprkos svemu pronađe mir.
Skarlet O’Hara i Ret Batler
28545-sutra-je-novi-dan-i-tom-v


Čuveni roman Margaret Mičel „Sutra je novi dan“, po kojem je snimljen kultni film „Prohujalo s vihorom“, donosi priču o Skarlet O’Hari, lepoj, ambicioznoj, ali i tvrdoglavoj južnjakinji, i Retu Batleru, šarmantnom avanturisti, koji ulaze u buran i strastven odnos tokom Američkog građanskog rata. Njihov odnos je ispunjen sukobima, nesporazumima i ljubavlju, koja nikada nije u potpunosti izražena. Skarletino odupiranje ljubavi prema Retu i njegova odluka da ode stvaraju jednu od najdirljivijih završnica u književnosti.
28545-gordost-i-predrasuda-dzejn-ostin-v
Elizabet Benet i Darsi

Za klasik „Gordost i predrasudaDžejn Ostin književna kritika piše da je suptilno označio buđenje feminističke istorije i misli. Elizabet Benet je oštroumna i samostalna mlada žena koja ne dozvoljava da društvene norme određuju njen život. Gospodin Darsi je na prvi pogled arogantan i hladan, ali se ispostavlja da je zapravo duboko emotivan i odan. Njihova ljubavna priča razvija se kroz sukobe, predrasude i na kraju međusobno razumevanje i prihvatanje.
Ana Karenjina i Vronski
28545-ana-karenjina-lav-tolstoj-v


Ana Karenjina“ je monumentalno delo Lava Tolstoja, koji daje sveobuhvatan prikaz ruskog društva 19. veka. Uvodeći dva narativna toka, prvi koji prati ljubavnu priču između Ane i Vronskog i drugi koji prati odnos između Kiti i Ljevina, Lav Tolstoj ispisuje svevremene stranice o porodici, gubitku, ljubavi, izdaji, veri i prijateljstvu. Govoreći o ljubavi koju je Ana Karenjina osećala prema Vronskom, Vladimir Nabokov je ocenio da je to „jedna od najvećih ljubavnih priča u svetskoj književnosti“.
28545-veliki-getsbi-v
Getsbi i Dejzi

F. Skot Ficdžerald je stvarajući „Velikog Getsbija“ stvorio jednog od najtragičnijih junaka svetske književnosti i svakako jedan od najboljih američkih romana 20. veka. Priča se razvija oko mladog i misterioznog milionera Džeja Getsbija i njegove opsesije prelepom Dejzi Bjukenen, zbog koje čini sve, a na kraju daje i svoj život. Ficdžerald je ne samo napisao jednu od najtragičnijih ljubavi već i maestralno predstavio američko društvo toga vremena.
Noa i Ali
28545-beleznica-nikolas-sparks-v


Kada je reč o savremenijoj književnosti, ne možemo ne pomenuti likove kao što su Noa i Ali koji u „BeležniciNikolasa Sparksa dele ljubav – bezvremenu i svevremenu; tako dirljivu da ćemo iznova poverovati u onu Pravu! Posle Drugog svetskog rata i povratka u Severnu Karolinu, Noa ne može da zaboravi devojku koju je izgubio pre više od decenije. Devojka Ali treba da se uda za bogatog advokata, ali ne prestaje da misli na mladića koji joj je pre mnogo godina ukrao srce. Tako počinje priča o ljubavi toliko istrajnoj i dubokoj da tragediju pretvori u trijumf, toliko moćnoj da čini čuda u koja moramo poverovati.
28545-ranjeni-orao-milica-jakovljevic-mir-jam-v
Anđelka i Nenad

Ranjeni oraoMilice Jakovljević Mir-Jam, dirljiva priča o ljubavi, predrasudama i ljudskim slabostima, osvaja srca čitalaca već decenijama, a Anđelka Bojanić, mlada i obrazovana žena koja kroz roman uči da ljubav nije uvek jednostavna, i pilot Nenad Aleksić, među omiljenim su parovima srpske književnosti.

Autor: Mona Cukić
Izvor: časopis Bukmarker, br. 49

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Džejn Ostin

Džejn Ostin

<p style="text-align: justify">Engleska književnica Džejn Ostin (1775 &ndash; 1817) bila je mlađa ćerka i sedmo dete potomstva koje je brojalo šest dečaka i dve devojčice. Majka Kasandra Li poticala je iz bogate i obrazovane porodice, koja imala aristokratska srodstva. Oba roditelja su se dičila veoma dobrim obrazovanjem, pa su sklonost ka učenju preneli i na decu, zajedno sa ljubavlju prema poeziji i umetnosti. Kuća Ostinovih bila je podsticajno okruženje za rano pokazani spisateljski talenat mlade Džejn, a porodične i prijateljske veze sa posedničkom vlastelom i klerom vodile su je do obližnjih gradića, do Bata, tadašnje mondenske banje, i do Londona &ndash; što je okruženje u koje su upisani junakinje i junaci njenih romana.<br /> <br /> Sestre Ostin su se nekoliko godina formalno obrazovale u Opatijskoj školi u Redingu, da bi se konačno potkraj 1786. vratile kući, gde su ih neformalno podučavali roditelji i starija braća, a ponajviše su učile same. Džejn je cenila potkovan um, ali nije mnogo držala do formalnog obrazovanja: u njenim romanima se jasno stavlja do znanja da ni najbolje škole od osobe tupe ili nezainteresovane neće napraviti učenog čoveka (niti ženu).<br /> <br /> Od desete-jedanaeste godine Džejn piše maštovita i duhovita dela, mahom parodije, kojima zabavlja porodicu. Ti mladalački radovi &ndash; docnije objavljeni kao <em>Juvenilije </em>&ndash; imitiraju prave knjige, a uredno su prepisani u sveske i opremljeni posvetama. Već u to vreme nastaju skice tri romana koja bi trebalo da budu više od porodične zabave &ndash; jedan od njih, nedovršeni <em>Ketrin ili Senica</em>, prerašće u <em>Nortengersku opatiju</em>.<br /> <br /> Nakon očeve smrti koja je sestre Ostin ostavila u nezavidnoj finansijskoj situaciji, Džejn počinje život prave profesionalne spisateljice i prijanja na prekrajanje, prepravljanje, dopisivanje i preoblikovanje već započetih rukopisa &ndash; <em>Razuma i osećajnosti</em>, <em>Prvih utisaka</em>, koji će postati <em>Gordost i predrasuda</em>, te <em>Suzane </em>i <em>Nortengerske opatije</em>, koji su praktično već bili završeni i ranije. Dok stare rukopise priprema za izdavanje, novi romani, već začeti u spisateljskoj imaginaciji, polako sazrevaju: <em>Mejnsfild park</em>, <em>Ema </em>i <em>Pod tuđim uticajem</em>.<br /> <br /> Poslednji roman &ndash; <em>Senditon </em>&ndash; u kojem se bavi projektom banjskog lečilišta i prilično brutalno podsmeva hipohondriji, ostao je nedopisan usled bolesti, tokom koje je trpela veliku patnju. Smrt ju je zatekla u Vinčesteru u julu 1817. godine, gde je poslata na lečenje, pa je sahranjena u tamošnjoj katedrali.</p>

Slika F. Skot Ficdžerald

F. Skot Ficdžerald

<p style="text-align: justify">Frensis Skot Ficdžerald (1896&ndash;1940) bio je američki pisac romana i kratkih priča čiji bi se književni rad mogao smatrati paradigmom <em>doba džez</em><em>a</em>, termina koji je sam stvorio. On je jedan od velikana američke književnosti dvadesetog veka, pripadnik briljantne, takozvane &bdquo;izgubljene generacije&ldquo; zajedno sa Foknerom, Hemingvejem, Dos Pasosom i Tomasom Vulfom. Dvadesetih godina devetnaestog veka živeo je u Parizu. To je bio period proveden u boemskoj i književnoj atmosferi s naglašenom kosmopolitskom vizurom. <br /> <br /> Napisao je pet romana (poslednji je objavljen posthumno) i brojne kratke priče. Po romanima <em>Veliki Getsbi</em> i <em>Blaga je noć</em> snimljeni su filmovi.<br /> <br /> Foto: <u><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="Studio photographer / Public domain / Wikimedia Commons" data-value="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:F._Scott_Fitzgerald_circa_1923.jpg"><span class="ql-link-text">Studio photographer / Public domain / Wikimedia Commons</span></span></u></p>

Slika Lav Tolstoj

Lav Tolstoj

<p style="text-align: justify">Lav Nikolajevič Tolstoj (1828-1910), ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svetskih romanopisaca.<br /> <br /> I po ocu i po majci poticao je iz vrlo starih i uglednih plemićkih porodica. Poput drugih isuviše umnih i darovitih ljudi, Lav Tolstoj odustaje od institucionalnog školovanja. Svoje obrazovanje će nastaviti, po metodu Rusoa, samostalno i svestrano. Njegova znanja bila su ogromna i raznovrsna: govorio je i poznavao 17 jezika, uključujući hebrejski, starogrčki, latinski i staroslovenski; uspešno se bavio muzikom, mestralno svirao klavir i komponovao; upražjnavao je mnoge sportove i bio strastan lovac; izučavao je filozofiju, istoriju i pedagogiju; osnovao nekoliko škola za kmetovsku decu gde je i predavao; samostalno se bavio proljoprivredom, i kao Ljevin, zajedno sa svojim seljacima obrađivao zemlju; jedno vreme je službovao u vojsci iz koje se demobiliše u činu poručnika. Od 1847. pa do kraja života prilježno vodi dnevnik, na čijim prvim stranicama, sledeći primer Bendžamina Franklina, propisuje sebi ciljeve i zadatke, a zatim u tananom i strogom samopresipitivanju odmerava njihove rezultate.<br /> <br /> Sve dok nije stupio u vojnu službu 1851, Tolstoj u velikim ruskim gradovima živi prilično raspusnim životom, prepušta se kocki i pijankama, posećuje bordele, ali i nastavlja sa učenjem, te započinje rad na više pripovedaka i romana. Među njima je i <em>Detinjstvo</em>, prvi deo zamišljene romansirane autobiografije (<em>Detinjstvo. Dečaštvo. Mladost</em> celovito objavljene 1859) čija će pojava 1852. izazvati nepodeljeno oduševljenje kod publike.<br /> <br /> Oficirsku službu Lav Tolstoj je obavljao nepunih pet godina, boraveći neko vreme na Kavkazu (iskustva iz tog perioda inspirisala su npr. <em>Kavkaske priče</em> i <em>Hadži Murata</em>), posle čega se priključuje ruskoj vojsci u Krimskom ratu. Pošto se po neslavnom završetku vojevanja, definitivno odrekao vojne službe, Tolstoj u više navrata, tokom 1856, 1859, 1860. i 1861. godine, putuje po zapadnoj Evropi, Francuskoj, Nemačkoj, Engleskoj, Švajcarskoj, Italiji i drugde. Put u Pariz učvršćuje njegovo prijateljstvo sa Ivanom Turgenjevom, koji ga je povezao sa Gistavom Floberom. Kasnije se, u Briselu se upoznao i sa Pjer-Žozefom Prudonom, a u Londonu sa Čarlsom Dikensom.<br /> <br /> Tolstoj je septembra 1862. stupio u brak sa Sofijom Andrejevnom Bers, gotovo upola mlađom od njega (njemu je 34, a njoj 18 godina), sa kojom je izrodio 13 dece, 9 sinova i 4 ćerke. Od tada Tolstoj sa porodicom uglavnom živi u Jasnoj Poljani, i uz mnoge domaće poslove i dobrotvornu deltnost, najveći deo svog vremena posvećuje pisanju. U narednim decenijama nastaju romani <em>Rat i mir</em> (1863-1869), <em>Ana Karenjina</em> (1873-1877), <em>Vaskrsenje </em>(1889-1899), niz antologijskih pripovedaka.<br /> <br /> Pred kraj života Tolstoj beži od svoje supruge, i na nekoj maloj ruskoj seoskoj železničkoj stanici Astopov, završava svoj veoma buran život krajem 1910. godine zbog upale pluća.<br /> <br /> Veliki deo njegovih ostvarenja dugo će ostati u rukopisu, a nešto će biti objavljeno tek posle piščeve smrti. Tolstojeva sabrana dela, čije je objavljivanje započeto još za njegovog života, obuhvatala su 90 tomova, a kritičko izdanje koje se još uvek priprema trebalo bi da sadrži 150 tomova. Njegova ostvarenja prevedena su na gotovo sve evropske jezike (do kraja XX veka biće preveden na 114 različitih jezika). Više puta biva predložen za Nobelovu nagradu i za književnost i za mir, ali se svojom odlukom posle 1905. odriče svake dalje kandidature. 1903. izabran je za inostranog člana Srpske kraljevske akademije, pored ruske jedine takve institucije u svetu koja ga je pozvala u svoje članstvo.</p>

Margaret Mičel

Margaret Mičel rođena je 1900. u Atlanti, u irskoj katoličkoj porodici. Posvećena pisanju od ranog detinjstva, pokušala je da se posveti novinarstvu, ali je 1926. zbog povrede morala da odustane od tog posla. Dok se oporavljala, započela je roman Prohujalo sa vihorom, koji je do 1929. najvećim delom napisala. Roman je konačno završila 1935, kada je dobila za njega avans. Objavljen sledeće godine, za prvih šest meseci je dosegao milionski tiraž i doneo joj 1937. Pulicerovu nagradu, da bi nakon snimanja kultnog istoimenog filma postalo najčitanija knjiga u Americi posle Biblije. Prezauzeta zahtevima koje joj je donela popularnost, kao i ratnim aktivnostima, Margaret Mičel nije stigla da ostvari nijednu drugu književnu zamisao. Nakon smrti 1949, po njenoj želji, svi njeni rukopisi su spaljeni.

Milica Jakovljević Mir-Jam

<p style="text-align: justify">Milica Jakovljević (1887&ndash;1952), poznata pod pseudonimom Mir-Jam, bila je srpska novinarka i književnica. Posle Prvog svetskog rata novinarsku karijeru započela je u beogradskim <em>Novostima </em>a nastavila u <em>Nedeljnim ilustracijama</em>. Široj javnosti Milica Jakovljević ostala je poznata po svojoj prozi &ndash; ljubavnim romanima i pričama, koji su obeležili popularnu književnost između dva svetska rata. Među njenim delima izdvajaju se romani: <em>Ranjeni orao</em>, <em>To je bilo jedne noći na Jadranu</em>, <em>Nepobedivo srce</em>, <em>Samac u braku</em>, <em>Greh njene mame</em>, <em>Otmica muškarca</em>, <em>Mala supruga</em> i <em>U slovenačkim gorama</em>. Zahvaljujući uzbudljivoj radnji i živim opisima, njeni romani i dalje su omiljena literatura mnogih čitateljki i čitalaca.</p>

Slika Nikolas Sparks

Nikolas Sparks

<p style="text-align: justify">Nikolas Sparks je jedan od najomiljenijih pripovedača širom sveta, pisac čije su knjige štampane u više od sto pet miliona primeraka. Njegovih jedanaest romana, kao i memoare <em>Tri nedelje s mojim bratom</em>, koje je napisao s bratom Majkom, Njujork tajms svrstava u sâm vrh svoje liste bestselera. Knjige mu se prevode na više od pedeset jezika i smatraju se svetskim hitovima. Dvanaest Sparksovih romana adaptirano je za film. Autor živi u Severnoj Karolini. Više podataka možete pronaći na veb-stranici <span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="www.nicholassparks.com" data-value="http://www.nicholassparks.com"><span class="ql-link-text">www.nicholassparks.com</span></span>.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© Paulo Salud Photography</p>

Slika Vilijam Šekspir

Vilijam Šekspir

<p style="text-align: justify">Vilijam Šekspir (1564&ndash;1616), najveći engleski dramski pisac. Opus njegovog dela čini 38 drama, 154 soneta i dve narativne poeme. O Šekspirovom životu postoji vrlo malo konkretnih podataka potkrepljenih dokumentima. Na osnovu zapisa iz parohijske crkve u Stratfordu, pouzdano se zna da je Vilijam kršten 26. aprila 1564, da se 1582. G. oženio se Anom Hatavej i da su 6 meseci nakon venčanja dobili kćerku Suzanu, a 2 godine potom blizance Džudit i Hamneta. Krajem osamdesetih godina 16. v. je došao u London i od toga doba su se njegovi komadi mogli prikazivati samo u izvođenju glumačke družine &bdquo;Ljudi lorda Čemberlena&ldquo;, čiji su vlasnici bili nekoliko glumaca i Šekspir, koja je uskoro postala vodeća družina u Londonu. Biografi najčešće dele njegovo stvaralaštvo na tri perioda: rani, srednji i pozni. (Rani period: <em>Romeo i Julija, sva tri dela istorijske drame Henri IV, Tit Andronik, Mletački trgovac, Ričard II, San letnje noći, Uzaludni ljubavni trud, Dva plemića iz Verone, Komedija nesporazuma, Ukroćena goropad, Mnogo vike ni oko čega, Vesele žene vindzorske, Bogojavljenska noć; srednji: Otelo, Kralj Lir i Magbet, ali i Troil i Kresida, Antonije i Kleopatra, Koriolan, Timon Atinjanin, Ravnom merom, Sve je dobro što se dobro svrši, </em>pozni:<em> Bura, Zimska bajka, Simbelin i Perkile</em>.) Šekspir je proveo poslednjih pet godina života u Stratfordu kao bogat čovek. Umro je 23. aprila 1616. godine i sahranjen je u Crkvi Svetog Trojstva u Stratfordu. 1623. godine Šekspirovi drugovi i dugogodišnji članovi glumačke družine objavili su njegova sabrana dela u knjizi danas poznatoj pod nazivom Prvi folio u kojoj su drame grupisane po vrstama &ndash; komedije, istorijske drame i tragedije. Pažljivim proučavanjem samih drama ustanovljena je približna hronologija Šekspirovih dela.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x