Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima
Izdavačka kuća Laguna i Grand Motors, ovlašćeni uvoznik vozila marke Ford za Srbiju, nastavljaju uspešnu saradnju.
Svi koji kupe Ford Focus u periodu od 13. do 17. juna dobijaju na poklon knjigu.
Osim toga, sve vozače Forda tokom Noći knjige očekuje ekskluzivni popust od 40% prilikom kupovine pojedinih Laguninih knjiga, koje su po tematici povezane sa automobilima ili putovanjem.
Spisak knjiga na popustu od 40%:
„Čik“ – Volfgang Herndorf
„Na vratima istoka“ – Viktor Lazić
„Zašto Bog nema auto“ – Vanja Bulić
„Preko Himalaja i Gobija“ – Snežana Radojičić
„Kim i Tintin“ – Kristijan Ajzert
„Zakotrljaj me oko sveta“ – Snežana Radojičić
„Putovanje kroz Portugaliju“ – Žoze Saramago
„Beleške s malog ostrva“ – Bil Brajson
„U srcu Sumatre“ – Viktor Lazić
„Ni ovde ni tamo“ – Bil Brajson
Da biste iskoristili ovu pogodnost, potrebno je da pošaljete SMS sa sadržajem Ford Laguna na 7979, a zatim će Vam putem SMS-a stići kupon za popust. Sa ovim kuponom i saobraćajnom dozvolom koju ćete priložiti na uvid kao dokaz da ste vozač Forda, ostvarujete popust u svim Delfi knjižarama širom Srbije za vreme manifestacije Noć knjige.
<p style="text-align: justify">Bil Brajson rođen je 1951. godine u De Moinu u Ajovi. Na svom prvom putovanju po Evropi, s rancem na leđima 1973, dospeo je i u Englesku, gde je upoznao ženu koja će mu postati supruga i rešio da se skrasi. Piše putopisne članke za Tajms i Indipendent. Do 1995. živeo je sa ženom i četvoro dece u Severnom Jorkširu, a potom odlučio da se vrati u Sjedinjene Države i preselio se s porodicom u Hanover u Nju Hempširu. Osam godina kasnije rešio se na još jedan povratak, i Brajsonovi od 2003. ponovo žive u Engleskoj.<br />
<br />
Prva Brajsonova knjiga bio je urnebesni putopis <em>The Lost Continent</em> (<em>Izgubljeni kontinent</em>), u kome je opisao putovanja po malim američkim gradovima u starom ševroletu svoje majke. Od tada je objavio, između ostalog, <em>A Walk in the Woods</em> (<em>Šetnja po šumi</em>), <em>I`m a Stranger Here Myself </em>(<em>I ja sam ovde stranac</em>), <em>The Mother Tongue </em>(<em>Maternji jezik</em>) i <em>Bill Bryson`s African Diary</em> (<em>Afrički dnevnik Bila Brajsona</em>). Pored duhovitog putopisa <em>Ni ovde ni tamo: putešestvija po Evropi</em>, Laguna je objavila i <em>A short History of Nearly Everything</em> (<em>Kratka istorija bezmalo svačega</em>). <br />
<br />
Bil Brajson je za <em>Kratku istoriju bezmalo svačega </em>dobio 2005. <em>Dekartovu </em>nagradu koju EU dodeljuje za izuzetna međunarodna ostvarenja u oblasti nauke. <em>Kratka istorija bezmalo svačega</em> je takođe dobila nagradu <em>Aventis</em> u kategoriji naučnih knjiga 2004.<a href="http://www.booksattransworld.co.uk/billbryson/" target="_blank"><br />
</a><br />
<span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="http://www.booksattransworld.co.uk/billbryson/" data-value="http://www.booksattransworld.co.uk/billbryson/"><span class="ql-link-text">http://www.booksattransworld.co.uk/billbryson/</span></span></p>
<p style="text-align: justify">Kristijan Ajzert (1976, Istočni Berlin) televizijski je autor, satiričar i stručnjak za komediju. Piše dosetke, skečeve i scenarija, između ostalog i za Harolda Šmita i televizijske emisije <em>Alfons und Gäste</em> i <em>Grünwald Freitagscomedy</em>. Prva iskustva sa Severnom Korejom stekao je 1988, kada je, u čast jedne delegacije iz Pjongjanga, sa svojim drugovima u školi pevao pesmu o radničkoj borbi.<br />
<br />
www.christian-eisert.de </p>
<p style="text-align: justify">Snežana Radojičić je rođena u Beogradu 1967. Diplomirala na Grupi za jugoslovenske književnosti sa opštom književnošću. Prvu knjigu, pripovest „Dok su duše lutale“, objavila kao pobednik na konkursu Matice srpske, u ediciji „Prva knjiga“, 1994. Druga knjiga, zbirka priča „LP – lične priče“, objavljena je 2005. <br />
<br />
Roman „Zakotrljaj me oko sveta“ objavljen je najpre kao autorsko izdanje, 2014. <br />
<br />
Nema stalno mesto življenja – putuje oko sveta na biciklu, boraveći kraće ili duže u raznim zemljama. Blogovi autorke mogu se pratiti na sajtu www.snezanaradojicic.com ili na portalu B92.</p>
<p style="text-align: justify">Vanja Bulić (1947) čitav radni vek je proveo kao novinar u pisanim i elektronskim medijima. Za televiziju je uradio više od četiri hiljade emisija različitih žanrova, a pisao je za gotovo sve prestižne listove nekadašnje Jugoslavije. Bio je glavni urednik časopisa <em>ITD</em>, <em>Zum</em>, <em>Praktična žena</em>, pomoćnik glavnog urednika časopisa <em>Duga</em>, glavni urednik satelitskog programa TV BK, urednik zabavnog programa TV BK i TV <em>Happy</em>. Dobitnik je više novinarskih nagrada za pisano novinarstvo i gotovo svih priznanja koja se dodeljuju za posao voditelja na televiziji. Radio je dokumentarne filmove (<em>Državni radnik</em>, <em>Crveni barjak</em> <em>Filipa Filipovića</em>), scenarista je četiri TV serije (<em>Jugovići </em>– RTS, <em>Javlja mi se iz dubine duše</em> – TV Košava, <em>Drugo stanje</em> – BK TV i <em>Kafana na Balkanu</em> – Telekom). Koscenarista je dugometražnog filma <em>Lepa sela lepo gore</em> i scenarista filmova <em>Drugo stanje</em> i <em>Pokidan</em>. Napisao je zbirke priča <em>Kako sam gajio blizance</em> (1995), <em>Sto bisera</em> (2009), <em>Istorija u krevetu</em> (2012), <em>Muškarac u izvesnim godinama</em> (2014), <em>Zašto bog nema auto</em> (2016) i <em>Rupe u glavi</em> (2020), i romane <em>Tunel </em>– <em>lepa sela lepo gore </em>(1996), <em>Ratna sreća</em> (1999), <em>Zadah belog</em> (2000), <em>Vrele usne</em> (2001), <em>Parada strasti</em> (2003), <em>Drugo stanje</em> (2006), <em>Oko otoka</em> (2009), <em>Šole </em>(2010), <em>Simeonov pečat</em> (2012), <em>Jovanovo zaveštanje</em> (2013), <em>Dosije Bogorodica</em> (2014), <em>Devedesete </em>(2015 – knjiga u kojoj se nalaze četiri romana objavljena devedesetih godina prošlog veka), <em>Teslina pošiljka</em> (2015), <em>Šmekeri </em>(2016), <em>Šmekerke </em>(2017), <em>Viza za nebo</em> (2017), <em>Dušanova kletva</em> (2018), <em>Teodorin prsten</em> (2019), <em>Savin osvetnik</em> (2020), <em>Tata u drugom stanju</em> (2021), <em>Milutinov greh</em> (2023). Priredio je dnevnik iz Haga Veselina Šljivančanina <em>Branio </em><em>sam istinu</em> (2012), a napisao je i romansirane biografije glumaca Petra Božovića, Miše Janketića, Marka Nikolića, Lazara Ristovskog, Jelisavete Seke Sablić i pevača Ace Lukasa. Napisao je pet pozorišnih komada: <em>Državni radnik</em>, <em>Rijaliti obračun</em>, <em>Jače smo od sudbine</em>, <em>Braća po Hagu</em> i <em>Bitanga u boji</em>. Među nagradama dobijenim za spisateljski rad izdvajaju se <em>Zlatni beočug</em> za trajni doprinos kulturi Beograda, nagrada „Radoje Domanović“ za najbolju knjigu satiričnih priča, kao i tri godišnja priznanja Redakcije za kulturu RTS <em>Zlatni hit liber</em> za najtraženije knjige u knjižarama i bibliotekama Srbije 2012, 2013. i 2015. godine.<br />
<br />
Otac je trojice sinova, imao je rok sastav, strastveni je igrač preferansa i još uvek igra odbojku. Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije.</p>
<p style="text-align: justify">Viktor Lazić (1985), književnik i advokat, autor Lagune i RTS-a, proveo je petnaest godina na putovanjima obilazeći stotinu zemalja – od džungli Indonezije, divljina Amazonije, vulkanskih kratera Afrike do metropola Amerike. <br />
<br />
Autor je sedam knjiga među kojima se izdvajaju <em>Tumaranje zemljom osmeha</em> o Tajlandu, <em>Velika avantura</em> objavljena u 20.000 primeraka i <em>Na vratima istoka</em> o putovanjima svetom ladom nivom, kao i <em>U srcu Sumatre</em> koja je u izbornoj lektiri beogradskih srednjih škola.<br />
<br />
Objavio je više od hiljadu autorskih tekstova u različitim medijima i napisao putopise o šezdeset zemalja.<br />
<br />
Lazić je osnivač i počasni predsednik Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju Adligat, direktor Muzeja knjige i putovanja i Muzeja srpske književnosti koji rade u okviru ovog udruženja. Deveta je generacija posvećenika kulture u svojoj porodici u kojoj se već 250 godina čuva i neguje pisana reč. Lazić na putovanjima sakuplja knjige i predmete za muzeje Adligata. Zahvaljujući njegovom angažovanju spašeno je više od milion knjiga i formirano je više od stotinu legata značajnih ličnosti u Udruženju Adligat. Za donacije knjiga drugim institucijama i formiranje biblioteka u kovid bolnicama premijerka Republike Srbije uručila mu je nagradu „Dobročinitelj“ Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. <br />
<br />
Lazić je takođe poliglota, naučni i stručni prevodilac za engleski jezik sa licencom turističkog vodiča, bibliofil, filatelista i numizmatičar. <br />
<br />
Dobitnik je nagrade „Đurin šešir“ i nagrade „Rodoljub Nićiforović“.<br />
<br />
Član je Udruženja književnika Srbije, Udruženja turističkih vodiča Srbije i Udruženja novinara Srbije. <br />
<br />
Dela su mu prevođena na engleski, nemački, ruski, indonežanski, poljski i makedonski jezik.</p>
<p style="text-align: justify">Volfgang Herndorf (Wolfgang Herrndorf), rođen 1965. u Hamburgu, studirao je slikarstvo i radio kao ilustrator za časopis <em>Titanic</em>. Njegov debitantski roman <em>U baršunastim olujama</em> (In Plüschgewittern) objavljen je 2002. godine. Nemačka pripovedačka nagrada dodeljena je Herndorfu 2008. godine za knjigu <em>S ove strane Van Alenovog pojasa</em> (Diesseits des Van-Allen-Gürtels). „Ipak je dakle moguće da se na nemačkom jeziku pišu inteligentne i ujedno veoma zabavne priče“, kaže Ijoma Mangold u <em>Ziddojče cajtung</em>.</p>
<p style="text-align: justify">Žoze Saramago (1922, Azinjaga – 2010, Kanarska ostrva), portugalski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998. godine, rodio se u siromašnoj seljačkoj porodici bezemljaša, mukotrpno se školovao i završio mašinbravarski zanat u srednjotehničkoj školi u Lisabonu, gde se njegova porodica preselila kad je Saramagu bilo dve godine. U toj školi je, „za divno čudo, u nastavnom planu u to vreme, iako orijentisanom na tehničke nauke, bio pored francuskog i predmet portugalski jezik i književnost. Pošto kod kuće nisam imao knjiga (sopstvene knjige, koje sam sâm kupio, od para koje sam pozajmio od prijatelja, stekao sam tek u svojoj 19. godini), udžbenik portugalskog jezika, sa svojim antologijskim karakterom, otvorio mi je vrata književnog stvaralaštva“ (<em>Autobiografija</em>). Radio je kao automehaničar, referent u Zavodu za socijalno osiguranje, novinar, prevodilac, književni kritičar, kolumnista i urednik u više portugalskih dnevnih listova. Kao zamenik direktora jutarnjeg dnevnika „Diário de Nóticias“ smenjen je posle vojnog puča 1975. i otad se potpuno posvetio književnosti. Posle napada i cenzure portugalskih konzervativnih vlasti na njegov roman <em>Jevanđelje po Isusu Hristu</em> 1991. godine, koje su sprečile njegovu kandidaturu za Evropsku književnu nagradu, preselio se na španska Kanarska ostrva, gde je umro 2010. godine od posledica upale pluća.<br />
<br />
Svoj prvi roman <em>Zemlja greha </em>objavio je 1947. Posle toga, do 1966, nije prisutan na portugalskoj književnoj sceni. Od 1955. do 1981. bavio se novinarstvom i prevođenjem (Per Lagerkvist, Žan Kasu, Mopasan, Andre Bonar, Tolstoj, Bodler, Anri Fosijon, Žak Romen, Hegel, Rejmond Bajer i dr.). Kao urednik u jednoj lisabonskoj izdavačkoj kući, upoznao je i sprijateljio se sa najznačajnijim savremenim portugalskim piscima toga doba, pa je objavljivanje zbirke <em>Moguće pesme</em> 1966. označilo njegov povratak u književnost. Otad slede brojne njegove zbirke pesama, romani, zbirke priča, kritike i politički tekstovi koje je objavljivao kod najznačajnijih izdavača i u poznatim portugalskim književnim i dnevnim novinama: <em>Verovatno radost</em> (pesme, 1970), <em>Priče s ovog i s onog sveta</em> (1971), <em>Putnička torba</em> (priče, 1973), <em>Godina 1993</em> (poema, 1973), <em>Beleške</em> (politički članci, 1974), <em>Gledišta iznesena u DL</em> (političke polemike protiv diktature, 1974), <em>Kvaziobjekat</em> (zbirka priča, 1978), <em>Putovanje kroz Portugaliju</em> (putopis, 1981) i romani <em>Priručnik slikarstva i kaligrafije</em> (1977), <em>Samonikli</em> (1980), <em>Sedam Sunaca i Sedam Luna</em> (1982), <em>Godina smrti Rikarda Reiša</em> (1984), <em>Kameni splav </em>(1986), <em>Povest o opsadi Lisabona</em> (1989), <em>Jevanđelje po Isusu Hristu </em>(1991), <em>Esej o slepilu</em> (1995),<em> Sva imena</em> (1997), <em>Pećina</em> (2001), <em>Udvojeni čovek</em> (2003), <em>Esej o vidovitosti </em>(2004), <em>Smrt i njeni hirovi</em> (2005) i <em>Kain </em>(2009). Napisao je i drame <em>Noć</em> (1979), <em>Šta da radim sa ovom knjigom?</em> (1980), <em>Drugi život Franje Asiškog</em> (1987) i <em>In Nomine Dei</em> (1991). <br />
<br />
Pristupio je Portugalskoj komunističkoj partiji 1969. ali je sebe smatrao pesimistom i ateistom. Saramagov anarhokomunizam i oštra kritika monarhizma i katolicizma, kao i njegov politički angažman, kritika Evropske Unije i Međunarodnog monetarnog fonda podstakli su neke kritičare da ga uporede sa Orvelom: „Orvelova odbojnost prema Britanskoj imperiji istovetna je sa Saramagovim krstaškim ratom protiv imperije u vidu globalizma.“ <br />
<br />
Pre dodeljivanja Nobelove nagrade 1998, dobio je 1995. Kamoišovu nagradu, najprestižniju nagradu za pisce portugalskog književnog izraza.</p>
<p style="text-align: justify"> </p>
Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!
Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!
E-mail adresa je obavezna
Da biste osigurali da su vaši podaci o nalogu ažurirani, molimo vas da potvrdite e-mail adresu koju želite da koristite za prijavu i obaveštenja o nalogu.