Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Mit o ptici i legenda o pesniku

Kao da je prošlo vreme kad su pesnici iz školskih čitanki bili u očima dece ravni legendarnim božanstvima, jer u vreme kad informacije nisu bile toliko dostupne kao danas, mladi čitaoci imali su mogućnost i slobodu da donekle sami zamisle ko je stvorio stihove što bi ih svako dete i samo reklo – ali ne bi umelo tako da ih uobliči i kroz svega nekoliko reči dočara čitav dečji mikrokosmos.

Međutim, biti uspešan pesnik za decu ponekad je mač sa dve oštrice, jer često pesnikova slava na tome i ostane, pa kad deca odrastu, ponekad se i vrate svojim omiljenim školskim stihovima, ali retko imaju sluha za ozbiljnije stihove onih pesnika s kojima su se sreli u čitankama.

Nije mnogo drugačije ni sa Miroslavom Mikom Antićem (1932–1986), jer koliko god da je teško pronaći nekoga ko se školovao u Jugoslaviji a da ne zna za ime i bar nekoliko stihova novosadskog barda, opet neće biti mnogo onih koji bi mogli da navedu značajna dela Mike Antića koja izlaze iz okvira književnosti za decu, a pritom je sâm pesnik ostavio neizbrisive tragove ne samo u literaturi, nego i u slikarstvu, pa čak i u kinematografiji.

Zahvaljujući novom izdanju poetskog ciklusa „Mit o ptici“ (prvi put objavljen 1979), ne samo što stariji čitaoci imaju prilike da upoznaju svog omiljenog školskog pesnika u nešto drugačijem svetlu, nego i mlađe generacije imaju prilike da shvate zbog čega se Mika Antić smatra jednim od najvećih srpskih pesnika i zbog čega je njegovo delo i danas aktuelno kao što je bilo u trenutku nastanka.

Upravo je u „Mitu o ptici“ Mika Antić pokazao kako pesništvo može dobiti na kvalitetu zahvaljujući prozaičnom zvuku koji izbija iz samih stihova, a koji bi se samim tim mogli čitati vezano, kao prozno delo, čime su izbrisane formalne granice što ih stihovi nameću svojim novim redovima.

Ali, u svemu tome najvažnije je na koje prozno delo stihovi podsećaju, jer nije u pitanju pripovetka ili roman, a nije ni klasičan mit, premda ta odrednica stoji u naslovu, nego je svaki stih prožet dubokim filozofskim i egzistencijalnim pitanjima, tako da se „Mit o ptici“ može okarakterisati kao svojevrsno poetsko-filozofsko delo.

Unošenjem pesničkog ciklusa „Svitac“ ispred i pesničkog ciklusa „Ulepšavanje nevidljivog“ iza stihova koji čine „Mit o ptici“, uz „Basnu“ kao zaključak cele zbirke, sâm je „Mit o ptici“ dobio svoj okvir, a donekle i objašnjenje, jer ako se čitaocu i učini da je u mnoštvu stihova izgubio poentu, neka zna da je ona sakrivena u perju same ptice i da je odletela zajedno sa njom.

Mika Antić je jednom prilikom, obraćajući se mladim čitaocima, rekao da su njegove pesme zapravo pisma svakome poaosob i da predstavljaju ključ za pronalaženje poezije koja je već završena i mnogo puta rečena, ali koja ipak i dalje čeka da je neko oslobodi.

Isto bi se moglo reći i čitaocima „Mita o ptici“, jer sve ono što je Mika Antić tu napisao, oduvek tinja u svakome od nas, hrani se samim sobom, oblikuje bezobličja, gomilom reči dočarava ćutanje, od brojnih istina stvara novu laž – ali, ne može svako da otkrije taj svemir u samom sebi i da, mlađi od svojih uspomena, od toga najpre načini pticu, a potom je pretvori u mit.

A onaj ko može da načini mit i ko sme da dozvoli da taj isti mit odleti sa pticom – taj je sebe pretvorio u legendu.

Autor: Dušan Milijić

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Miroslav Antić

Miroslav Antić

<p style="text-align: justify">Rođen sam 1932. godine u severnom Banatu, u selu Mokrinu, gde sam išao i u osnovnu školu. U gimnaziju sam išao u Kikindi i Pančevu, a studirao u Beogradu. Živim u Novom Sadu. To je čista moja biografija. U stvari, ja svima kažem da pravu biografiju, onakvu kakvu bih želeo, još nemam, i pored toliko knjiga koje sam napisao, slika koje sam izlagao, filmova koje sam snimio, dramskih tekstova, reportaža u novinama... Svakog jutra poželim da počnem jednu odličnu biografiju, koja bi poslužila, ako nikome drugom, bar đacima u školi, jer oni, nažalost, moraju da uče i život pisca.<br /> <br /> Ja bih bio najgori đak, jer ni svoj život nisam naučio. A radio sam svašta. Bio zidarski pomoćnik, fizički radnik u pivari, kubikaš na pristaništu, mornar, pozorišni reditelj, bavio se vodovodom i kanalizacijom, radio kompresorima, obrađivao drvo, umem da napravim krov, glumio u jednom lutkarskom pozorištu, čak i pravio lutke, vodio televizijske emisije, bio konferansije...<br /> <br /> Imam i neke nagrade i priznanja. Dve &bdquo;Nevenove&ldquo;. Jednu za životno delo u poeziji za decu. &bdquo;Goranovu nagradu&ldquo;. &bdquo;Nagradu Sterijinog pozorišta&ldquo;. &bdquo;Zlatnu arenu za filmski scenario&ldquo;. &bdquo;Nagradu oslobođenja Vojvodine&ldquo;. &bdquo;Sedmojulsku nagradu Srbije&ldquo;. Nosilac sam ordena zasluga za narod. Neko bi od svega toga mogao da napiše bezbroj stranica. Recimo: uređivao list &bdquo;Ritam&ldquo; ili uređivao Zmajev &bdquo;Neven&ldquo;... <br /> <br /> Najviše bih voleo da sami izmislite moju biografiju. Onda ću imati mnogo raznih života i biti najživlji među živima. Ostalo, što nije za najavu pisca, nego za šaputanje, rekao sam u pesmi &bdquo;In Memoriam&ldquo;. I u svim ostalim svojim pesmama.</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x