Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Literarne zanimljivosti, drugi deo

I ove nedelje nastavljamo da vas upoznajemo sa malo poznatim činjenicama iz književnosti. Impresionirajte svoje prijatelje ovim podacima!  

- Originalni naziv romana „Farenhajt 451“ bio je „Vatrogasac“ (The Fireman).
Rej Bredberi i njegovi izdavači mislili su da je „Vatrogasac“ dosadan naslov pa su pozvali lokalnu vatrogasnu stanicu i pitali ih na kojoj temperaturi gori papir. Vatrogasci su ih ostavili da čekaju dok su proveravali temperaturu spaljujući celu knjigu. Ostalo je, kako kažu, istorija.
-  Lik u naučno-fantastičnoj trilogiji C.S. Luisa bio je napisan po ugledu na njegovog prijatelja i kolegu Dž. R. R. Tolkina.

-  Originalni tekst dela „O miševima i ljudima“ Džona Stajnbeka je pojeo pas.
Stajnbekov pas Tobi ostao je sam jedne večeri i vrlo efikasno je pojeo veoma važan domaći zadatak. Stajnbek je pisao o incidentu svom agentu navevši: „Bio sam prilično besan, ali je jadničak možda izigravao kritičara“.

- Ernest Hemingvej je mrzeo naslovnu stranu Ficdžeraldovog „Velikog Getsbija“.
Iako je naslovna strana sada kultna, kada je Ficdžerald poslao Hemingveju primerak knjige, Hemingveju se ona nije dopala. Ficdžerald ga je uverio da će mu sve biti jasnije samo ako počne da čita knjigu.

- Bend U2 je pozajmio naziv jednog poglavlja romana „Gospodar muva“ za ime jedne njihove pesme.
Sedmo poglavlje „Gospodara muva“ zove se „Senke i visoko drveće“ (Shadows and Tall Trees), a pesma istog naslova nalazi se na njihovom debi albumu „Boy“.

Nastaviće se...

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Džon Stajnbek

Džon Stajnbek

<p style="text-align: justify">Džon Stajnbek (Salinas, Kalifornijа, SAD, 1902 &ndash; Njujork, 1968), odrastao je u plodnoj zemljoradničkoj dolini nedaleko od pacifičke obale. U toj dolini, kao i na obali, biće smeštena radnja nekih od njegovih najboljih književnih dela. Godine 1919. odlazi na Univerzitet Stanford, gde neredovno pohađa nastavu književnosti i kreativnog pisanja sve do 1925. godine, kada prekida studije. Tokom nekoliko narednih godina zarađuje za život kao radnik i novinar u Njujorku, a potom kao čuvar imanja na jezeru Taho, sve vreme radeći na svom prvom romanu <em>Zlatni pehar</em> (<em>Cup of Gold</em>, 1929). Pošto se oženio i preselio na Pacifik Grouv, objavio je dva kalifornijska romana: <em>Rajski pašnjaci</em> (<em>Pastures of Heaven</em>, 1932) i <em>Zemlji i nebu</em> (<em>To a God Unknown</em>, 1933), a istovremeno se posvetio pisanju kratkih priča koje su kasnije sabrane u knjizi <em>Duga Dolina</em> (<em>The Long Valley</em>, 1938). Popularnost i finansijska sigurnost došle su tek sa <em>Kvartom Tortilja</em> (<em>Tortilla Flat</em>, 1932), zbirkom priča o monterejskim <em>paisanosima</em>. Neprestano eksperimentišući tokom svoje književne karijere, Stajnbek je često pravio zaokrete. Kalifornijska radnička klasa je u fokusu tri moćna romana iz poznih tridesetih godina dvadesetog veka: <em>Neizvesna bitka</em> (<em>In Dubious Battle</em>, 1936), <em>O miševima i ljudima</em> (<em>Of Mice and Men</em>, 1937) te, po mišljenju mnogih, njegovo najbolje delo <em>Plodovi gneva</em> (<em>The Grapes of Wrath</em>, 1939). Početkom četrdesetih, sa scenariom za <em>Zaboravljeno selo</em> (<em>The Forgotten Village</em>, 1941), Stajnbek je postao filmski stvaralac, a sa <em>Kortesovim morem</em> (<em>Sea of Cortez</em>, 1941) ozbiljan izučavalac biologije mora. U ratu je svoj doprinos dao napisavši <em>Bombe su bačene</em> (<em>Bombs Away</em>, 1942) i kontroverznu novelu-dramu <em>Mesec je zašao</em> (<em>The Moon is Down</em>, 1942). <em>Gužva u fabrici</em> (<em>Cannery Row</em>, 1945), <em>Zalutali autobus</em> (<em>The Wayward Bus</em>, 1947), <em>Biser</em> (<em>The Pearl</em>, 1947), <em>Ruski dnevnik</em> (<em>A Russian Journal</em>, 1948), još jedna eksperimentalna drama &ndash; <em>Vatrena svetlost</em> (<em>Burning Bright</em>, 1950) i <em>Zapisi sa Kortesovog mora</em> (<em>The Log from the Sea of Cortez</em>, 1951) prethodili su objavljivanju monumentalnog romana <em>Istočno od raja</em> (1952), ambiciozne sage o dolini Salinas i hronici piščeve porodice. Poslednje decenije svog života proveo je u Njujorku i Sag Harboru sa svojom trećom ženom, sa kojom je proputovao svet. Među značajnim njegovim poznijim delima su <em>Slatki četvrtak</em> (<em>Sweet Thursday</em>, 1954), <em>Kratka vladavina Pipina Četvrtog</em> (<em>Short Reign of Pippin IV: A Fabrication</em>, 1957), <em>Bio jednom jedan rat</em> (<em>Once There Was a War</em>, 1958), <em>Zima našeg nezadovoljstva</em> (<em>The Winter of Our Discontent</em>, 1961), <em>Putovanja sa Čarlijem u potrazi za Amerikom</em> (<em>Travels with Charley in Search of America</em>, 1962), <em>Amerika i Amerikanci</em> (<em>America and Americans</em>, 1966) i posthumno objavljeni <em>Dnevnik o romanu</em> Istočno od raja: <em>pisma</em> ( <em>Journal of a Novel:</em> The East of Eden <em>Letters</em>, 1969),<em> Viva Zapata!</em> (1974), <em>Kralj Artur: Legende o kralju engleskom i vitezima okruglog stola</em> (<em>The Acts of King Arthur and His Noble Knights</em>, 1976) i <em>Radni dani: Dnevnici o </em>Plodovima gneva (<em>Working Days: The Journals of </em>The Grapes of Wrath, 1989). Umro je 1968, šest godina pošto je dobio Nobelovu nagradu za književnost (1962).&nbsp;</p>

Slika F. Skot Ficdžerald

F. Skot Ficdžerald

<p style="text-align: justify">Frensis Skot Ficdžerald (1896&ndash;1940) bio je američki pisac romana i kratkih priča čiji bi se književni rad mogao smatrati paradigmom <em>doba džez</em><em>a</em>, termina koji je sam stvorio. On je jedan od velikana američke književnosti dvadesetog veka, pripadnik briljantne, takozvane &bdquo;izgubljene generacije&ldquo; zajedno sa Foknerom, Hemingvejem, Dos Pasosom i Tomasom Vulfom. Dvadesetih godina devetnaestog veka živeo je u Parizu. To je bio period proveden u boemskoj i književnoj atmosferi s naglašenom kosmopolitskom vizurom. <br /> <br /> Napisao je pet romana (poslednji je objavljen posthumno) i brojne kratke priče. Po romanima <em>Veliki Getsbi</em> i <em>Blaga je noć</em> snimljeni su filmovi.<br /> <br /> Foto: <u><span class="ql-special-link" contenteditable="false" data-kind="Eksterni link" data-text="Studio photographer / Public domain / Wikimedia Commons" data-value="https://commons.wikimedia.org/wiki/File:F._Scott_Fitzgerald_circa_1923.jpg"><span class="ql-link-text">Studio photographer / Public domain / Wikimedia Commons</span></span></u></p>

Slika Rej Bredberi

Rej Bredberi

<p style="text-align: justify">Rej Bredberi (1920&ndash;2012) objavio je oko 500 pripovedaka, romana, komada i pesama od dvadesete godine života, kada se njegova prva priča pojavila u <em>Čudnim bajkama</em>. Nekoliko godina pisao je za <em>Alfred Hičkok predstavlja</em> i <em>Zonu sumraka</em>, a 1953. uradio je scenario za film <em>Mobi Dik</em> u režiji Džona Hjustona. Producirao je dva svoja komada, napisao dva mjuzikla, dve kantate za svemirsko doba, u saradnji s Lalom Šifrinom i Džerijem Goldsmitom, i sarađivao na animiranom filmu <em>Ikar Mongolfje Rajt</em>, koji je 1962. nominovan za Oskara. <br /> <br /> Gospodin Bredberi bio je idejni konsultant za paviljon Sjedinjenih Država na Svetskoj izložbi u Njujorku 1963, pomagao je pri planiranju putanja turističkih vožnji kroz Diznivorld, a bio je i konsultant za urbano građevinarstvo i brzi transport. Kad su astronauti jedne od misija Apolo sleteli na Mesec, jednu lunarnu formaciju nazvali su Maslačkov krater, u čast Bredberijevog romana <em>Maslačkovo vino</em>. Po njegovom romanu <em>Nešto nam se zlo privlači</em> snimljen je zapažen igrani film, a njegov sopstveni kablovski televizijski serijal, <em>Priče Reja Bredberija</em>, bio je nominovan za 19 nagrada u kategoriji kablovske televizije, od čega je osvojio sedam.<br /> <br /> Foto: Tom Victor</p>

Slika Vilijem Golding

Vilijem Golding

<p>Ser Vilijam Golding (1911-1993), britanski romanopisac i pesnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost (1983), kao i prestižne Bukerove nagrade za književnost (1980), svetsku slavu stekao je romanom <em>Gospodar muva</em> (1954). &nbsp;Kao zajednički imenitelj brojnih dela ovog plodnog pisca neretko se navodi žanr alegorijskog romana, kao i obilje aluzija na klasičnu književnost, mitologiju i hrišćansku tradiciju. Mnoga Goldingova dela, uključujući i roman <em>Gospodar muva</em>, adaptirana su za film i televiziju.&nbsp;</p>

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x