Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Lagunini bestseleri po specijalnim cenama!

Od 9. do 18. aprila 2025. godine, Laguna i Moj kiosk vas pozivaju da obogatite svoju kućnu biblioteku uz prolećnu akciju koja se ne propušta! Na svim kioscima i prodajnim mestima Moj kiosk – Štampa sistem, možete odabrati jednu knjigu po ceni od samo 399 dinara, dok ćete za kupovinu dve knjige dobiti čak 40% zbirnog popusta.
800x500-moj-kiosk-april-2025-2
Na listi se nalaze knjige koje će zadovoljiti različite ukuse, poput „Dovoljno hladno za snegDžesike Au, „Hamsin 51Dragana Velikića, „Kratko pismo za dugi rastanakPetera Handkea, kao i hit „Doktore, umirem li?“ Kristofera Kelija i MarkaAjzenberga.

Možete birati i naslove kao što su „Istina – Kratka istorija potpunih sr*njaToma Filipsa, „Počinjemo od krajaKrisa Vitakera, „Ledi KlementinaMari Benedikt, „Put Ludog KonjaDžozefa M. Maršala III, „U društvu vedrih damaAleksandra Mekola Smita.

Proleće je idealna prilika da vreme provedete uz dobre knjige po najpovoljnijim cenama!

Podelite na društvenim mrežama:

Povezane knjige

Slika Aleksandar Mekol Smit

Aleksandar Mekol Smit

<p style="text-align: justify">Aleksandar Mekol Smit je britanski pisac rođen u Zimbabveu 1948. godine. Sa sedamnaest godina preselio se u Veliku Britaniju gde je na Univerzitetu u Edinburgu završio studije prava, a kasnije i doktorirao. Ubrzo je počeo da predaje na Univerzitetu Kvins u Belfastu i u to vreme se prvi put odvažio da pošalje svoje literarne tekstove (jedan roman za odrasle i jedan za decu) na književni konkurs. Pobedio je u kategoriji dečje književnosti. Otada je objavio brojne knjige, od stručne literature iz oblasti filozofije, medicinske etike, medicinskog i kriminalnog prava, do knjiga za decu, priča i romana za odrasle. Svetsku slavu stekao je prvim romanom o Mmi Ramocve &ndash;<em> Prva damska detektivska agencija</em> 1998. godine. Iz romana je nastao serijal koji do ovog trenutka obuhvata dvadeset i jedan nastavak.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Library of Congress Life</p>

Slika Dragan Velikić

Dragan Velikić

<p style="text-align: justify">Dragan Velikić, rođen u Beogradu 1953. godine. Diplomirao je opštu književnost sa teorijom književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu. Od 1994. do 1999. godine bio je urednik izdavačke delatnosti <em>Radija B 92</em>. Pisao je kolumne za <em>NIN</em>, <em>Vreme</em>, <em>Danas</em>, <em>Reporter</em> i <em>Status</em>. Od juna 2005. Do novembra 2009. godine bio je ambasador Republike Srbije u Austriji. Živi u Beogradu kao slobodni književnik.<br /> <br /> Romani: <em>Via Pula</em> (1988 &ndash; <em>Nagrada Miloš Crnjanski</em>), <em>Astragan</em> (1991), <em>Hamsin 51</em> (1993), <em>Severni zid</em> (1995 &ndash; stipendija Fonda &bdquo;Borislav Pekić&ldquo;), <em>Danteov trg</em> (1997), <em>Slučaj Bremen</em> (2001), <em>Dosije Domaševski</em> (2003), <em>Ruski prozor</em> (2007 &ndash; Ninova nagrada za najbolji roman godine, Nagrada &bdquo;Meša Selimović&ldquo; za najbolju knjigu godine, Srednjoevropska nagrada za književnost), <em>Bonavia</em> (2012), <em>Islednik</em> (2015 &ndash; Nagrada &bdquo;Kočićevo pero&ldquo;, Ninova nagrada za najbolji roman godine, VItalova nagrada)<br /> <br /> Knjige priča: <em>Pogrešan pokret </em>(1983), <em>Staklena bašta</em> (1985), <em>Beograd i druge priče</em> (2009). <br /> <br /> Knjige eseja: <em>YU-Atlantida</em> (1993), <em>Deponija</em> (1994), <em>Stanje stvari</em> (1998), <em>Pseća pošta</em> (2006) <em>O piscima i gradovima</em> (2010). <br /> <br /> Knjiga izabranih intervjua: <em>39,5</em> (2010).<br /> <br /> Monografija<em> Pula &ndash; grad interval</em> (2014) &ndash; u koautorstvu sa fotografom Igorom Zirojevićem i istoričarkom umetnosti Paolom Orlić.<br /> <br /> Knjige Dragana Velikića prevedene su na šesnaest evropskih jezika, te na arapski i farsi. Zastupljen je u domaćim i inostranim antologijama. <br /> <br /> Dobitnik je Nagrade grada Budimpešte za 2013. godinu.</p>

Slika Džesika Au

Džesika Au

<p style="text-align: justify">Džesika Au živi u Melburnu u Australiji. Za delo <em>Dovoljno hladno za sneg</em> dobila je nagradu za roman koju dodeljuju izdavačke kuće <em>Đarmondo</em>, <em>Nju dajrekšons</em> i <em>Fickaraldo edišons</em>; roman je preveden na dvanaest jezika.</p>

Slika Džozef M. Maršal III

Džozef M. Maršal III

<p style="text-align: justify">Džozef M. Maršal III, istoričar, predavač i pripovedač, autor je šest prethodnih knjiga o istoriji i kulturi Lakota, među kojima je i <em>The Lakota Way: Stories and Lessons for Living</em> (delo koje je ušlo u finale izbora za književnu nagradu američkog PEN centra za 2002. godinu). Odrastao je u indijanskom rezervatu Sijuksa u Rouzbadu. Maternji jezik mu je jezik Lakota. Maršal je dobitnik nagrade koju dodeljuje organizacija <em>Wyoming Humanities</em>, radio je kao stručni savetnik i glumac u televizijskim filmovima, uključujući i miniserijal <em>Return to Lonesome Dove</em>. Živi na severu Velikih ravnica.</p>

Slika Holi Vilijems

Holi Vilijems

<p style="text-align: justify">Holi Vilijems je rođena i odrasla u Mid Velsu, a sad živi u Šefildu. Posle šest godina rada u <em>Indipendentu</em>, postala je slobodni novinar &ndash; recenzirala je knjige i pozorišne predstave, pisala i uređivala tekstove o umetnosti za mnoge novine, među kojima su i <em>Obzerver</em>, <em>Njujork tajms</em>, <em>Tajm aut</em>, <em>Tajmsov</em> književni dodatak i <em>Fajnenšel tajms</em>. Godine 2020. dobila je sredstva od Umetničkog saveta Engleske da dovrši <em>Ljubav za sva vremena</em>, njen prvi objavljeni roman.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Liz Seabrook</p>

Slika Kler Vigarelo

Kler Vigarelo

<div>Kler Vigarelo je rođena 1975. godine u Parizu. Završila je studije biznisa i ekonomije, ali je vrlo brzo shvatila da je ne privlači svet brojki i preduzetništva, pa je počela da piše dramske tekstove, pesme, priče, eseje. Kada je otkrila posao filmskog montažera, strasno ga je zavolela, ali nije odustala od pisanja. Tako je i nastao ovaj roman, u pauzama između posla i majčinstva, kao beg od svakodnevnih obaveza, o čemu je i reč u knjizi.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© Pascal Ito</div>

Slika Kris Vitaker

Kris Vitaker

<p style="text-align: justify">Kris Vitaker živi u Engleskoj sa suprugom i troje dece. Kada ne piše, povremeno radi u lokalnoj biblioteci, gde je (sa zadovoljstvom) okružen knjigama.<br /> <br /> © David Calvert</p>

    Slika Kristofer Keli

    Kristofer Keli

    <p style="text-align: justify">Dr Kristofer Rebek Keli, specijalista opšte hirurgije, radi kao kardiolog na Klinici za kardiovaskularne bolesti pri Univerzitetskom kliničkom centru u Raliju, u Severnoj Karolini. Diplomirao je s najvišim ocenama na akademskim studijama neuronauka i francuske književnosti. Medicinsku diplomu stekao je na Koledžu za lekare i hirurge Univerziteta Kolumbija, gde je diplomirao kao najbolji u klasi, a master studije završio je na Odseku za biostatiku pri Mejlmenovoj školi javnog zdravlja Univerziteta Kolumbija. Staž i obe specijalizacije odradio je u njujorškoj Prezviterijanskoj bolnici i Medicinskom centru Univerziteta Kolumbija. Svoje naučne radove objavljivao je u Medicinskom žurnalu Nove Engleske (<em>The New England Journal of Medicine</em>) i drugim vodećim medicinskim žurnalima. Piše medicinskim temama za Vašington post (<em>The Washington Post</em>) i Mens helt (<em>Men&rsquo;s Health</em>).<br /> <br /> Foto: © Gregory Kim</p>

      Slika Mari Benedikt

      Mari Benedikt

      <p style="text-align: justify">Mari Benedikt je književni pseudonim Heder Terel. Rođena je 1969. godine u Pitsburgu u Sjedinjenim Američkim Državama, diplomirala je istoriju i istoriju umetnosti na Bostonskom koledžu, a zatim pravo na Bostonskom univerzitetu. Dok je radila kao pravnica, sanjala je o tome da piše istorijske romane o brilijantnim ženama i konačno je 2017. godine napisala svoj prvi roman <em>Drugi Ajnštajn</em>, koji govori o fizičarki Milevi Marić, Ajnštajnovoj prvoj ženi, i njenoj ulozi u Ajnštajnovim teorijama.<br /> <br /> Foto:&nbsp;Anthony Musmanno</p>

      Slika Mark Ajzenberg

      Mark Ajzenberg

      <p style="text-align: justify">Dr Mark Sabin Ajzenberg, specijalista kardiologije, docent na Medicinskom fakultetu Univerziteta Kolumbija i kardiolog u Prezviterijanskoj bolnici u Njujorku/Medicinskom centru Univerziteta Kolumbija. Akademske studije istorije umetnosti završio je ka Koledžu Kolumbija, a studije medicine na Koledžu za lekare i hirurge Univerziteta Kolumbija,1995. godine, gde je dobio Memorijalnu nagradu Majkla H. Aranova, koja se dodeljuje studentu koji najbolje ilustruje brižnost i ljudske kvalitete nužne za bavljenje lekarskim pozivom. Staž i specijalizaciju iz kardiologije odradio je u njujorškoj Prezviterijanskoj bolnici i Medicinskom centru Univerziteta Kolumbija. Voli svakonedeljne ručkove u kineskom restoranu sa svojim roditeljima; kratke šetnje po plaži sa svojim psom; posećivanje brodvejskih pozorišta sa svojim savršenim sestričinama Samantom i Džuli, i sestrom Ejmi; i džogiranje dok ga ne zaboli svaki mišić u telu. Guta krimiće i nada se da će jednog dana neki i napisati (naravno, zaplet će morati da ima veze s medicinom). Podržava organizacije koje nastoje da nijedno dete ne ode gladno na spavanje (kako sme da se dešava, u ovoj bogatoj zemlji, da deca odlaze na spavanje gladna? Sram nas bilo!), kao i skloništa za životinje i porodice koje usvajaju životinje. Član je Američkog koledža za kardiologiju, radi kao klinički kardiolog i živi u Njujorku.<br /> <br /> Foto: © Ricardo Birnbaum</p>

        Slika Peter Handke

        Peter Handke

        <p style="text-align: justify">Peter Handke (1942, Grifen, Austrija) jedan je od najznačajnijih pisaca nemačkog jezika i savremene svetske književnosti. Pisac stotinak knjiga, romana, pripovesti, drama, poezije, eseja i filmskih scenarija; autor više filmova, i koautor i saradnik u mnogim filmovima Vima Vendersa; likovni ilustrator svojih tekstova. Dobitnik niza nagrada: Bihnerove, Kafkine, Šilerove, Ibzenove, Nestrojeve, nagrade &bdquo;Tomas Man&ldquo;, nagrade &bdquo;Milovan Vidaković&ldquo; i drugih. Nobelova nagrada za književnost dodeljena mu je 2019. &bdquo;zbog uticajnog rada koji sa lingvističkom genijalnošću istražuje periferiju i posebnost ljudskog postojanja.&ldquo;<br /> <br /> Handkeov prvi roman <em>Stršljenovi</em> i prva drama <em>Psovanje publike</em> objavljeni su 1966. Iste godine se na sastanku Grupe 47 u Prinstonu u SAD distancirao od &bdquo;opisivačke&ldquo; književnosti novog realizma i utvrdio poziciju svoje književnosti kao usmerenost na jezik i na odnos jezika i sveta. Motiv ugroženog subjekta u problematičnoj komunikaciji sa spoljašnjim svetom karakterističan je za rana Handkeova ostvarenja, kao što su romani <em>Golmanov strah od penala</em> (1970), <em>Bezželjna nesreća</em> (1972), <em>Kratko pismo za dugo rastajanje</em> (1972) i <em>Levoruka žena</em> (1976), potom proslavljeni dramski komad <em>Kaspar</em> (1968) ili zbirka poezije <em>Unutrašnji svet spoljašnjeg sveta unutrašnjeg sveta</em> (1969). <br /> <br /> Knjiga <em>Spori povratak kući</em> (1979) predstavlja prekretnicu u Handkeovoj književnosti i okretanje prirodi i materijalnosti sveta, gde su film i slikarstvo izvori književne inspiracije. Istovremeno je u Handkeovim ostvarenjima prisutno neprekidno traganje za smislom postojanja. Otuda su lutanje i migracija primarni modus aktivnosti i aktivizma, a put je mesto za tzv. &bdquo;epski korak&ldquo;, koji nije posebno vezan za određeni žanr. Njegovom delu je otad svojstven snažan avanturistički duh, ali i nostalgija, koji su uočljivi u pripovestima kao što su <em>Pouka planine Saint Victoire</em> (1980), <em>Ponavljanje</em> (1986), <em>Još jedanput za Tukidida</em> (1990), <em>Zimsko putovanje do reka Dunava, Save, Drine i Morave ili Pravda za Srbiju</em> (1996), <em>Moravska noć</em> (2008) i <em>Veliki Pad</em> (2011) ili u dramama <em>Vožnja čunom ili komad za film o ratu</em> (1999) i <em>Lepi dani u Aranhuezu</em> (2012). <br /> <br /> Peter Handke je oduvek mnogo vremena provodio izvan Austrije i na putovanjima, a od 1990. pretežno živi i radi u Francuskoj.<br /> <br /> Foto:&nbsp;© Jerry Bauer / Suhrkamp Verlag<br /> <br /> &nbsp;</p><div data-type="youtube-block" url="https://www.youtube.com/watch?v=nT4Uhd4fF34"></div>

        Slika Tom Filips

        Tom Filips

        <p style="text-align: justify">Tom Filips je novinar i humorista iz Londona. Bio je glavni urednik britanskog ogranka sajta &bdquo;BuzzFeed&ldquo; i naizmenično je vrlo ozbiljno izveštavao o važnim temama i zbijao šale.<br /> <br /> Tokom svoje karijere bio je član jedno vreme hvaljene grupe komičara, radio je na televiziji i u parlamentu i jednom je pokrenuo neuspešne novine.<br /> <br /> Studirao je na grupi za arheologiju i antropologiju i na grupi za istoriju i filozofiju nauke ka Kembridžu i prijatno je iznenađen što su mu u pisanju knjige tako stečena znanja pomogla.</p>

          Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

          visa-logo4x
          Group-96674x
          Group4x
          Group-96724x
          layer14x
          Group-96634x
          Group-96654x
          Group-96664x
          image-4384x
          Group-96644x
          image-4394x